H-Alter
 Što Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva uopće ima s podacima od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku? Institucija na prvi pogled posve benigna u obavještajno-sigurnosnom smislu, svojim je pravilnikom o tajnosti podataka obuhvatila toliko širok spektar dokumentacije da bi se pred njom zastidjeti mogla i CIA.

Godine 2009. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva uplatila je H-Alterovu nakladniku, Udruzi za nezavisnu medijsku kulturu, 150 tisuća kuna, davši tim financijskim sredstvima važan doprinos našem projektu Pravo novinara na pristup informacijama.

Bitni elementi projekta bili su pružanje pravne pomoći novinarima, udrugama i građanima kojima tijela vlasti odbijaju ostvariti pravo na pristup informacijama, kao i testiranje reakcija različitih tijela vlasti na takve zahtjeve, o čemu smo H-Alterovu publiku detaljno informirali.

Zaklada je rješenjem odbila zahtjev za dostavljanjem fotokopije ugovora s GivenGain Foundation, uz obrazloženje da je ugovor "klasificiran stupnjem tajnosti"

Nacionalnoj zakladi, po običaju, na početku odati priznanje što je dosta izdašno financirala naše maltretiranje raznih drugih tijela vlasti raznoraznim zahtjevima; logična  pretpostavka bila bi da je ona sama, i to upravo zato što njezina vizija & misija jest razvoj civilnog društva, uzorna u nastojanjima da učini svoj rad transparentnim zainteresiranoj javnosti. No, priznanje će ovoga puta izostati.

Prije nekoliko mjeseci, na stranicama Zaklade osvanuo je njezin  Pravilnik o tajnosti podataka koji je Zakladin upravni odbor donio još u svibnju 2012. godine. Intrigantna je već sama činjenica da Zaklada donosi pravilnik o tajnosti podataka; pravni temelj takvog dokumenta je, naime, Zakon o tajnosti podataka, koji predviđa da se stupnjevima tajnosti ("ograničeno", "povjerljivo", "tajno", "vrlo tajno") mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela "u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku". Što li to Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva uopće ima s interesom za sigurnost države?

AZOP je 31. svibnja riješio potpuno u korist podnositelja zahtjeva, poništivši Zakladino rješenje i naloživši joj da "u ponovnom postupku utvrdi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, prikaže te činjenice u spisima predmeta i potkrijepi ih odgovarajućim dokazima"

Još intrigantniji je popis dokumentacije koju je Zaklada svojim pravilnikom klasificirala stupnjem tajnosti "ograničeno". Ispričavamo se zbog rečenice markezovskih dimenzija koja je upravo započela: tajni Zakladini podaci su, naime, "izvješća o nepravilnostima u sklopu praćenja provedbe projekata financiranih iz sredstava Nacionalne zaklade, Općeg proračuna Europske unije te drugih  međunarodnih organizacija i institucija, prateća dokumentacija vezana uz izvješćivanje o sumnji na nepravilnosti ili prijevare ili druge vidove ugrožavanja učinkovitoga i  djelotvornog sustava upravljanja  sredstvima Nacionalne zaklade, sredstvima pomoći EU ili drugih međunarodnih  organizacija i institucija, registri ugovora i projektne dokumentacije vezane uz projekte u nadležnosti  Nacionalne zaklade u svojstvu korisničke institucije i/ili provedbenog tijela u Operativnoj strukturi upravljanja sredstvima iz EU fondova odnosno programa  financiranih ili sufinanciranih od strane međunarodnih organizacija i institucija, sva izvješća o napretku provedbe projekata u nadležnosti Nacionalne zaklade u  svojstvu korisničke institucije i/ili provedbenog tijela u Operativnoj strukturi upravljanja  sredstvima iz EU fondova odnosno programa financiranih ili sufinanciranih od strane  međunarodnih organizacija i institucija, programska dokumentacija vezana uz projekte u nadležnosti Nacionalne zaklade u svojstvu korisničke institucije i/ili provedbenog tijela u Operativnoj strukturi upravljanja sredstvima iz EU fondova odnosno programa financiranih ili sufinanciranih od strane  međunarodnih organizacija i institucija, ostala dokumentacija vezana uz djelovanje i izvršavanje zadaća Nacionalne zaklade u obavljanju poslova u okviru sustava praćenja provedbe projekata financiranih iz  Općeg proračuna Europske unije i drugih međunarodnih organizacija i institucija, ugovori koje Nacionalna zaklada, kao korisnička institucija, sklapa s međunarodnim  organizacijama i institucijama, dijelovi natječajnih postupaka Nacionalne zaklade kojima se provodi Program financijskih podrški, suradnje i partnerstva, a koji se sukladno Pravilniku o uvjetima i postupku za dodjelu sredstava za ostvarivanje svrhe Nacionalne zaklade odnose na pojedinačne procjene, imena procjenjivača i Registar iskazanih mogućih sukoba interesa".

Vratimo se sada jedan korak unatrag: Zakon o tajnosti podataka, kao što smo napisali, predviđa da se stupnjem tajnosti "ograničeno" klasificiraju podaci čije bi "neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku". Zaklada, koja je s obavještajno-sigurnosnog aspekta na prvi pogled posve benigna institucija, svojim je pravilnikom o tajnosti podataka obuhvatila toliko toga, da bi se pred njom zastidjeti mogla i CIA.

Zanimljivo je, dakako, vidjeti kakvi se sve dokumenti klasificiraju, i na koji se način ta dokumentacija ipak naknadno čini dostupnom javnosti.

Ugovorom je određeno da Zaklada niti njezini zaposlenici ne smiju biti kazneno odgovorni, niti imati bilo kakve tužbe ili druge pravne radnje protiv sebe, te da, ukoliko se takvo što dogodi, Zaklada mora odmah obavijestiti GivenGain

Dana 19. studenog prošle godine grupa nevladinih organizacija, potpisanih kao Neformalna inicijativa za unapređenje rada Nacionalne zaklade, poslala je Zakladi pismo s nizom primjedbi na njezino poslovanje. Jedna od tih primjedbi odnosila se na tzv. platformu GivenGain; naime, Zaklada je posljednjih par godina uobičajila uvjetovati dodjelu institucionalne potpore udrugama njihovim uključenjem u tu platformu. Uključenje podrazumijeva novčanu komponentu: izdvajanje dijela financijskih sredstava korisnika, minimalno 2 posto iznosa za platformu GivenGain, što je nedavno dopunjeno mogućnošću ulaganja u neki drugi oblik "samofinanciranja". Sluteći da Zaklada na nelegitiman način prisiljava korisnike njezinih potpora da financijski podupiru njezin partnerski odnos s vlasnikom te platforme, GivenGain Foundation iz Švicarske, organizacije su zatražile fotokopiju ugovora između Zaklade i ove švicarske organizacije.

U podužoj prepisci Zaklada je nudila uvid u traženu dokumentaciju u njezinim prostorijama, dok su udruge ustrajavale na fotokopiji. Na kraju je, pismom od 12. veljače, Zaklada utvrdila da Neformalna inicijativa uopće ne odgovara zakonskom opisu "ovlaštenika prava na pristup informacijama" i time je, odbacivši njezin zahtjev, vjerojatno, htjela riješiti stvar.

Međutim, uskoro se kao legalni "ovlaštenik" pojavio potpisnik ovih redaka i zatražio fotokopiju ugovora između Zaklade i GivenGain Foundation. Zaklada je rješenjem odbila zahtjev, uz obrazloženje da je ugovor "klasificiran stupnjem tajnosti". Uslijedila je žalba Agenciji za zaštitu osobnih podataka. AZOP je 31. svibnja riješio potpuno u korist potpisnika ovih redaka, poništivši Zakladino rješenje i naloživši joj da "u ponovnom postupku utvrdi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, prikaže te činjenice u spisima predmeta i potkrijepi ih odgovarajućim dokazima". Zaklada je potom u ultrakratkom roku, već 26. srpnja, "kapitulirala" i poslala nam ugovor s GivenGain Foundationom.

Iz ugovora koji je u svibnju 2011. godine sa Zakladine strane potpisala upraviteljica Cvjetana Plavša Matić, ne vidi se što bi to u njemu moglo štetiti "djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku".

Radi se, ustvari, o općem okviru suradnje između ovog hrvatskog tijela javne vlasti i švicarske fondacije  kojim je, osim uspostave GivenGain platforme u Hrvatskoj, predviđeno da će se ugovarati i neki specifični projekti, o kojima se pak ništa pobliže ne piše.

Zaklada je pritom dužna osigurati da se u Hrvatskoj provodi komunikacijski plan GivenGaina: "The Partner shall provide GF with the requisite resources to implement the Communication Plan", iz čega se vjerojatno izvodi i utjerivanje onog postotka od udruga-kosrisnica Zakladine institucionalne potpore.

U ugovoru piše i da Zaklada mora osigurati da na temelju njega niti jedan službenik GivenGaina ne prima izravan ili neizravan profit. Također, određeno je i da Zaklada kao pravna osoba, niti njezini zaposlenici, ne smiju biti kazneno odgovorni, niti imati bilo kakve tužbe ili druge pravne radnje protiv sebe, te da, ukoliko se takvo što dogodi, Zaklada mora odmah obavijestiti GivenGain. Dakle, ničega tu nema što bi bilo u sigurnosnom smislu osjetljivo za Republiku Hrvatsku, i klasificiranje takvoga dokumenta stupnjem tajnosti nalikuje na najobičniju zloupotrebu Zakona o tajnosti podataka.

Je li Zaklada, omogućivši nam na kraju pristup informaciji koju je prethodno klasificirala stupnjem "ograničeno", prekršila vlastiti pravilnik, kao i Zakon o tajnosti podataka?

Pitanje koje se pritom nameće jest, da li je Zaklada, omogućivši nam na kraju pristup informaciji koju je prethodno klasificirala stupnjem "ograničeno", prekršila vlastiti pravilnik, kao i Zakon o tajnosti podataka. U Zakonu koji se, upozoravamo još jednom, bavi osjetljivom materijom rukovanja podacima čije bi odavanje moglo ugroziti državnu sigurnost, piše: "Kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama ... te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka je dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost."

Upraviteljica je rješenjem od 10. srpnja samo "utvrdila da je predmetni ugovor s GivenGain Foundation klasificiran stupnjem tajnosti 'ograničeno', ali da u smislu razloga iz odredbe članka 8. st. 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, treba omogućiti primjereni pristup informaciji".

Spomenuti članak 8. st. 4. nalaže tijelu javne vlasti da iznimno omogući pristup klasificiranim informacijama, ako je to "u interesu javnosti i nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe, te razmjerno cilju koji treba postići". No da li je Zakladina upraviteljica odlučila o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, i da li je prethodno zatražila mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost?

Upravo te informacije zatražili smo novim dopisom, upućenim Zakladi 23. kolovoza, dakle prije 19 dana. No, za razliku od svih ranijih situacija, u kojima je Zaklada redovito odgovarala na takve dopise, po čak i kada je uskraćivala informacije - ovoga puta se uvukla u šutnju, čime je prekršila Zakon o pravu na pristup informacijama, koji joj nalaže da odgovori u roku od 15 dana, a indirektno i Ustav. Iz neodgovaranja, dakako, ne možemo kategorički tvrditi da je Zaklada na nezakonit način odala klasificirane podatke, ali ne možemo kategorički tvrditi niti da je poštovala zakonski utvrđenu proceduru. Ako nije, tko bi za to bio odgovoran?

Zakon o tajnosti podataka, čl. 16:
(1) Kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka.
(2) Prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka je dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost.
(3) Vlasnik podatka dužan je o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.
Direktan odgovor na pitanje tko bi bio odgovoran nalazimo u Zakonu o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva: "Upravitelj Zaklade odgovoran je za zakonitost rada Zaklade".


P.S. Dana 12. rujna, pet dana po isteku zakonskog roka u kojem je Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva trebala riješiti naš zahtjev koji se odnosi na proceduru omogućavanja pristupa klasificiranim informacijama iz Zaklade smo ipak primili odgovor, u formi rješenja. U njemu piše: "Nacionalna zaklada ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi pa je temeljem odredbe članka 23. ZPPI-ja zahtjev odbačen."


Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.

<
Vezane vijesti