Foto: prtscFoto: prtscHrvatska je jedina država u regiji, članica Vijeća Europe, čiji parlament još nije potvrdio Istanbulsku konvenciju. Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija to su učinile 2013., Slovenija 2015., Makedonija jučer. Tisuće građana koji su danas mahnito mahali križevima, vikali "u boj, u boj", dopremljeni busevima i poškropljeni svetom vodicom nazadnosti, htjeli bi nas uvjeriti da su u ovoj zemlji bitne jedino križine i muškarčine.

Makedonski veleposlanik pri Vijeću Europe Petar Pop Arsov jučer je u Strasbourgu predao instrument za ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji – Istanbulsku konvenciju. Makedonija je tako postala 29. država koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju. Hrvatska ostaje jedina zemlja u regiji koja to nije učinila.

Kod nas se danas pak na zagrebačkim ulicama marširalo protiv Konvencije, iako se posve mirne duše može reći da većina prosvjednika nema pojma što u njoj uopće piše. Ali to nije ni bitno, jer su pogonsko gorivo prosvjednika strah, huškanje, mržnja, isključivost i niske strasti. Čega ima? Ima želje za pravima i pravdom, za dostojanstvom, slobodom, ravnopravnošću, znanjem, progresom, ljubavi. A što će to Crkvama i Hrvatskama?

Iako se provjednici busaju u prsa da ih je bilo toliko da skoro da su mogli napuniti brazilsku Maracanu 1950. godine, istina je da se na prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije skupilo od pet do deset tisuća ljudi. Nisu stotine tisuća, ali logističari su dobro odradili posao - i dalje se ne radi o brojkama koje možemo zanemariti i tek tako odmahnuti rukom. Na prosvjedu su se ukazala i brojna poznata lica desničarske involucije - Ladislav Ilčić, Hrvoje Zekanović, Ruža Tomašić, Đuro Glogoški, Zorica Gregurić, Pero Ćorić, Željka Markić, Velimir Bujanec...

Skoro svaki prosvjednik ponio je svoju zastavu (za slučaj da zaboravimo u kojoj zemlji živimo), mahalo se križevima, vikalo "u boj u boj", "Kristom protiv komunista", skandiralo "izdaja", "odlazi Plenkoviću", dok su povorku smišljeno predvodile mlade žene noseći transparent "stop Istanbulskoj, za suverenu Hrvatsku", a žene su strateški postavljene i za glavne govornice na prosvjedu.

S druge strane, neke se nepodobne žene i tjeralo - pri početku okupljanja, na Trgu žrtava fašizma, umirovljeni general Željko Sačić poručio je Bojani Genov iz Ženske mreže Hrvatske da odlazi. Genov je sa skupinom aktivista došla s natpisom "protiv rodne ideologije – za rodnu ravnopravnost".

Foto: Ženska mreža Hrvatske (Facebook) Foto: Ženska mreža Hrvatske (Facebook)

Jedna od govornica na prosvjedu, bivša HDZ-ova zastupnica, autorica knjiga poput U vitezu krunica i U temelju kamen - Spomenice žrtvama idealu hrvatske države iz Imotske krajine, Gordana Turić, u svom se govoru između ostalog protivila zabrani pozdrava Za dom spremni, a rekla je i kako je cilj ratifikacije Konvencije da u Hrvatskoj bude manje od 50 posto katolika. "Izoštrila se slika naše stvarnosti i ljudi nisu u stanju Skoro svaki prosvjednik ponio je svoju zastavu (za slučaj da zaboravimo u kojoj zemlji živimo), mahalo se križevima, vikalo "u boj u boj", "Kristom protiv komunista", skandiralo "izdaja", dok su povorku smišljeno predvodile mlade žene noseći transparent "stop Istanbulskoj, za suverenu Hrvatsku", a žene su strateški postavljene i za glavne govornice na prosvjeduprihvaćati u dobroj vjeri nešto što nam netko diktira! Zna se da mnoge udruge vode rat protiv hrvatskog suvereniteta, identiteta i hrvatskih vrijednosti. Neka se zna: Sve to plaća Hrvatska!", zaurlala je Turić.

Kad je već povukla parolu "sve to plaća Hrvatska", Turić je mogla dodati i, primjerice, kako je u periodu od 2014. do 2016. godine novcem svih poreznih obveznika iz državnog proračuna za Katoličku crkvu otišlo 1,066 milijardi kuna. Ali to nije predmet razgovora.

Na pitanje o tome gdje je rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić odgovorio je pak "onaj koji ne želi vidjeti, ne vidi", sumirajući tako srž svojeg postojanja, kao i onu velikog broja današnjih prosvjednika.

Milijun puta im se može reći da je jedna od tri žene u EU žrtva fizičkog i / ili seksualnog nasilja od petnaeste godine života, da je više od polovice žena iskusilo seksualno uznemiravanje, da je jedna od 20 žena silovana, da je jedna od tri žene doživjela fizičko ili seksualno nasilje od strane odrasle osobe tijekom djetinjstva.

Milijun puta može im se ponoviti da je cilj Konvencije zaštititi žene od svih oblika nasilja, spriječiti i eliminirati nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, unaprijediti jednakost između žena i muškaraca, izraditi opsežan okvir,Na pitanje o tome gdje je rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić odgovorio je pak "onaj koji ne želi vidjeti, ne vidi", sumirajući tako srž svojeg postojanja politike i mjere za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, otvaranje sigurnih kuća, savjetovališta i linija pomoći, vođenje statistika i međunarodna suradnja kroz razmjenu podataka i javne kampanje, pružanje podrške i pomoć organizacijama i tijelima za provedbu zakona da učinkovito surađuju kako bi usvojili integriran pristup za eliminaciju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Milijun puta može im se vikati da se radi se o prvom pravno obvezujućem međunarodnom instrumentu kojim se kriminaliziraju djela kao što su tjelesno, psihičko i seksualno nasilje, seksualno uznemiravanje, prisilni brakovi, sakaćenje spolnih organa.

Milijun puta, ali bez rezultata. Jer nema tu križina, nema tu muškarčina, nema iskrivljenih testamenata domoljublja, nema dezinformiranja, nemaHrvatska ostaje jedina zemlja u regiji koja nije ratificirala Istanbulsku konvenciju manipuliranja, nema romantičnih šamara, nema ubojstava iz ljubavi, nema štraca i drolja, nema odgoja djece po principu "kada izvaditi šibu", nema žena inkubatora, nema uznemiravanja pred bolnicama, nema malih demona kontracepcije, nema slijepe poslušnosti, nema prolajferskih obmana, nema zasluženih silovanja, nema spaljivanja vještica, nema oltara domovine, nema sigurnog ognjišta pod nogama, nema svemogućeg.

Čega ima? Ima želje za pravima i pravdom, za dostojanstvom, slobodom, ravnopravnošću, znanjem, progresom, ljubavi. A što će to Crkvama i Hrvatskama?

<
Vezane vijesti