Foto: Lana Slivar Dominić, Hina<br>Foto: Lana Slivar Dominić, Hina
Karamarko započinje prakticirati vladavinu kolektivnog straha i jeze.

Umjesto zemlje smiješka, ne Franza Lehára, nego kakvu je inaugurativno prije godinu dana obećala predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, njezin stranački vođa, faktično glavni u "reformskoj vladi", Tomislav Karamarko - prijeti. Počinje prakticirati zemlju kolektivnog straha i jeze. Zemlju represije u kojoj će građani smjeti govoriti što misle samo među svoja obiteljska četiri zida. Javno ništa izvan službeno proklamiraHrvatska nema šanse postati zemljom smiješka zadovoljnih ljudi dok joj "nacionalno osviješteni" nabijaju masku jednoumlja umjesto da otvaraju vrata slobodi, snošljivosti, različitostima i kulturnom dijalogu s inomislećimanog nacionalnog diskusra, s vertikalom Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, kojj su "temelj hrvatske države". Tko to ne bude poštovao, rezolutan je Karamarko, vlasti će biti dopušteno ozakonjenim alatima represivne edukacije utjerivati strah u građanske kosti neposlušnih.

Povjesničar s navodno impozantnim dvopredmetno-jednopredmetnim studijskim stažem, Karamarko je obećao i radikalnu reformu/promjenu sadržaja školskih knjiga tzv. nacionalnih nastavnih predmeta. To drži ključnim uvjetom za "domoljubni" (pre)odgoj nacionalno osviještenih Hrvatica i Hrvata. Od pelena do naravne smrti. Odredi operativaca iz revizionističke pričuve (za dom) spremni već bučno marširaju. Da ne bude zabune o tome što se može (treba?) očekivati, neki dan je više tisuća ZDS "crnaca" - vođenih nacionalno "najosvještenijim" Đurom Glogoškim i zaboravljenim glumcem Božidarom Alićem - pošlo prognati iz Hrvatske u Srbiju Mirjanu Rakić, a u nedjelju se baš Jelačićevu konju pod repom u srcu metropole postrojila AHSP-ova "crna legija".

Obje provokacije miru u zemlji, suživotu i građanskom dostojanstvu pod blagim okom nove vlasti i policijskom zaštitom da ih, nedajbože, prosvjednici Radničke fronte ne bi "uznemiravali" u njihovoj "pravednoj demonstraciji čistog hrvatstva". U pohodu na Mirjanu Rakić, ne slučajno, glavom je i bradicom sudjelovao HSP AS-ov potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš. Nedjeljni performans "crne legije" na Trgu bana Jelačića mogao je podsjetiti povijesno potkovanije građane na atmosferu tridesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj, Što bi Karamarko sa samim sobom? Što ako Josip Manolić - udbaški šef, ali i Tuđmanova uzdanica s dna HDZ-ove kace - dokaže na sudu da je Karamarko ipak bio Udbin doušnik?obrazac nacional-socijalistčkog usađivanja arijevštine u šivinizmom/rasizmom zaluđene mase i genocidan marš Hitlerovih Totenkopf/Einsatzgruppen.

Lani je SDP-ova koalicijska vlast zabranila "crnoj legiji" AHSP-a provokativno, javno postrojavanje. Nova, desna momčad u Banskim dvorima i na Pantovčaku nema ove godine ništa protiv. Valjda u ime "demokracije" kakvu upitni ministar kulture Zlatko Hasanbegović neinventivno ismijava ironičnom krilaticom kineskog komunističkog velikana: "Neka cvjeta tisuću cvjetova". Zoran Milanović se lani, kao Karamarko danas, nije proslavio reagiranjem vlasti na primitivno komedijanje Branimira Glavaša na kauču pod velikom slikom Ante Pavelića, s bocama vina sa slikom Adolfa Hitlera niti kad je ustrojio i paradirao sa svojom "crnom legijom" HDSSB-a, koju je provokativno imenovao "sportsko-rekreacijskom" skupinom.

Cijeli je splet negativnog radikaliziranja zdesna (i pariranja slijeva) ionako nasmrt podijeljene javnosti. Učestalim prijetnjama Milanoviću i SDP-u, Karamarko se grozi najmanje polovici Hrvatske koja nije za HDZ i "domoljube". Nema šanse bilo što korisno postići ni osobno niti za građane pretvaranjem RH u nacionalno poslušnu/jednoumnu policijsku i državu tajnih službi, gdje će stupanj straha biti regulativ hrvatskog jedinstva. MiŠto s oko 100 000 Hrvata koji su 1990.-1991. promućurno spalili partijske iskaznice i strelovito pretrčali iz SKJ/SKH u Tuđmanov HDZ?lanović, pak, ne pridonosi smirivanju pogubnih strasti u zemlji i vlastitom političkom habitusu time što neistomišljenike tretira kao neprijatelje, a ideološko-svjetonazorsku desnicu an masse kao probisvjete, šaku jada, filofašiste… u "domoljubnoj" obleki. Svijet na balkanskom kifliću najmanje je crno-bijeli, kako se dade pojmiti iz Karamarko-Milanovićevih filipika.

U okolnostima kad su građani, pretežnom krivnjom HDZ-a (18 godina na vlasti, i sada opet) i znatno manje SDP-a (sedam godina na vlasti), dovedeni na sam rub ponora, Karamarko prijeti svim sugrađanima koji nisu njegovi i fanovi njegove opcije. Pripušten je na državno kormilo, kako-tako, ali jest, i sad mu nije posao pocupkivati u ratničkom plesu oko rigidne revizionističke lomače, nego ispuniti obećanje o gospodarskom, društvenom i moralnom napretku RH i boljem životu svih građana. Ako to ne zna, nije se trebao (i na krajnje nečastan način) grepsti za vlast, ako želi ostati nekažnjen - ne samo na sudu povijesti.

Ne. Karamarko ne mari za sud povijesti i svoju sudbinu. Policijsko-obavještajni mu pedigre valjda ne dopušta okaniti se treniranja strogoće i tzv. lustracijskog smokvina lista, masovnog kroatizacijskog (pre)odgoja sve manje i manje jedinki u izumirućem etnosu. Svakom svojom izjavom i Učestalim prijetnjama Milanoviću i SDP-u, Karamarko se grozi najmanje polovici Hrvatske koja nije za HDZ i "domoljube"vraćenom lopticom Milanoviću, on sugerira alibi za to što čini i tek kani počiniti: "jedina nam i vječna Hrvatska" je prepunu veleizdajnika, petokolonaša, zakrabuljenih komunista, udbaša, četnika, Jugoslavena, ateista, medijskih zlotvora, gubavaca duginih boja, "crvenih, žutih i zelenih vragova" i inih unutarnjih zlikovaca. Nakotila ih se sva sila, i on je sudbom pozvan očistiti (sic) Domovinu od Svih/svega što je procijenio nevaljalim.

"Hrvatskoj je životno potrebna nacionalna, reformska dijaliza", mobilizacijska je poruka rigidnijeg dijela vladine koalicije. Karamarko tim postupkom/alatom kani odjednom ubiti dvije muhe. Učvrstiti se kao alfa-mužjak i u vladinoj koaliciji i u HDZ-u, nakon unutarstranačkih izbora potkraj travnja ili u svibnju. Zato se ne ostavlja ideološki žestokog baraža "Staljinovim orguljama" po "gubitniku" Zoranu Milanoviću i SDP-u. Građani to sada doživljavaju kao besmisleno gaženje bivše koalicijske vlade, kao kukavičko cipelarenje mrtvaca.

Karamarko načelno nema ništa protiv lustracijske babaroge s bradom ("Sad ćete vidjeti svog boga, komunjare, kad smo mi došli na vlast", reže koalicijski tigrovi od papira), a objektivno ju ne želi niti kani pokrenuti. Na desnici, bez čije potpore ne može, pa joj na svaki način ide niz dlaku, lijepo se vidi njegova "odlučnost". I samo to - lijepo se vidi. Dalje neće ići. Ne zato, što su Petrovljevi Mostovci protiv dodatnog rusvaja među Nedjeljni performans "crne legije" na Trgu bana Jelačića mogao je podsjetiti povijesno potkovanije građane na atmosferu tridesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkojgrađane, nego iz osobnih i sektaških razloga.

Prvog bi moro gurnuti pod lustracijsku metlu Franju Tuđmana i većinu njegovih desnih i lijevih ruku s društveno-političko-vojnim pedigreom od prvoboračkih dana u Titovim partizanima do ratne eutanazije Maršalove SFR Jugoslavije. Njihovi CV-i radni staž nabijeni su komunističkom sviješću i SKJ/SKH jednoumljem. Što s oko 100 000 Hrvata koji su 1990.-1991. promućurno spalili partijske iskaznice i strelovito pretrčali iz SKJ/SKH u Tuđmanov HDZ? Napokon, što bi Karamarko sa samim sobom? Što ako Josip Manolić - udbaški šef, ali i Tuđmanova uzdanica s dna HDZ-ove kace - dokaže na sudu da je Karamarko ipak bio Udbin doušnik?

Pa kad je već lustracija zamišljena kao obračun s totalitarističkim zlotvorima, koji su svojom zadrtošću naudili građanima, pljunuli na hrvatstvo i nanijeli povijesnu sramotu Hrvatskoj, čistači nikako ne bi mogli preskočiti - odreda u HDZ-u i na rigidnoj desnici, a nije ih malen broj - aktiviste i fanove ustaških i proustaških stranaka i udruga. Sva ih je sila 1990-ih godina nahrupila (čak i kapo konc-logora Jasenovca Dinko Šakić sa suprugom Nadom, endehazijski propagandist Vinko Nikolić, itd.) iz dijaspore u Hrvatsku, jer im je Tuđman širom otvorio vrata. Među njima i međunarodnim teroristima tipa Zvonka Bušića, koji je odgulio 32 godine robije u SAD-u zbog otmice zrakoplova s putnicima i ubojstva američkog policajca.

Danas su mnogi od tih aktivni u javnom životu, "časni" i "počasni" građani, koji iz petnih žila i rigidnih desničarskih skupina plješču Karamarku i traže i lustracijsku osvetu za svoja luzerska mladenačka zastranjivanja, kojih se ni danas ne odriču. Nova vlast računa na njih kao na "nacionalno Karamarko je do nosa u unutarstranačkoj kampanji i prijeti građanima. Nesvjestan je da ga se oni ne boje i da će mu se žestoko suprotstaviti kad im pukne filmnajosvještenije", kao što je Zapad uračunao ekstremne nacionaliste u svoje imperijalne strategije prije i poslije pada Berlinskog zida. Hrvatska nema šanse postati zemljom smiješka zadovoljnih ljudi dok joj "nacionalno osviješteni" nabijaju masku jednoumlja umjesto da otvaraju vrata slobodi, snošljivosti, različitostima i kulturnom dijalogu s inomislećima.

Kamarko i skupina trenutno na i pri vlasti maloumno propuštaju prigodu ponašati se bitno drukčije od HDZ-SDP prakse u prošlih 25 godina. Svaka nova momčad je s guštom nogirala sve što su joj namrli prethodnici i ponovno otkrivala toplu vodu. Samo je, recimo, bivši ministar policije Rajko Ostojić smijenio 2500 šefova i šefića u tom sustavu, sve do zadnje policijske postaje bogu iza nogu. Nova vlast također mijenja sve odreda: od ministarstava do zadnjeg mjesnog odbora bogu iza nogu. Kao da nitko i ništa nije valjalo. Mimo SAD/NATO-ove, ali i volje premijera Tihomira Oreškovića, Karamarko i Grabar-Kitarović smjenjuju šefa SOA-e Dragana Lozančića samo zato, jer "više ne uživa njezino povjerenje". Sic.

Novi, "reformski" državni proračun - 2,4 milijarde kuna izdašniji od SDP-ovog - značit će financijski pomor za nevladine udruge građanskog društva, neprofitne medije, 56 milijuna kraću braniteljsku kunu (a bunili se protiv SDP-a!?), poticaje u poljoprivredi, kulturu, socijalu… Karamarko se zlurado smijulji i najavljuje pohod na medijskog HRT-mastodonta, na Ured bivšeg predsjednika Stjepana Mesića… Prešetava se zemljom, do nosa u unutarstranačkoj kampanji, i prijeti građanima. Nesvjestan toga da ga se oni ne boje i da će mu se žestoko suprotstaviti kad im pukne film. Karamarkov jamstveni rok uopće ne mora biti - sljedeće četiri godine.

Ključne riječi: tomislav karamarko
<
Vezane vijesti