Fotografije: Goran Pozek, AK SljemeFotografije: Goran Pozek, AK Sljeme"Čovjek koji počne trčati, počne se naočigled mijenjati. Kada prvi put dođe na nasip, čovjek od 40 godina često izgleda kao starac. Za pola godine iz njega izbija sasvim nešto drugačije, on sjaji. To se sve reflektira i dalje, na zajednicu, na obitelj, na cijelo društvo", opisuje Marija Vrajić Trošić, atletičarka iz Zagreba koja je prije nešto manje od dva tjedna na svjetskom prvenstvu u Nizozemskoj osvojila brončanu medalju u ultramaratonu, trčanju na sto kilometara.

"Čovjek koji počne trčati, počne se naočigled mijenjati. Na nasip često dođe čovjek koji s 40 godina izgleda kao starac. Za pola godine iz njega izbija sasvim nešto drugačije, on sjaji. To se sve reflektira i dalje, na zajednicu, na obitelj, na cijelo društvo", kaže Marija Vrajić Trošić, ultramaratonka iz Zagreba koja je 12. rujna na svjetskom prvenstvu u nizozemskom Winschotenu osvojila brončanu medalju. Kako je ovo natjecanje  Stvari se ipak kreću nabolje. Prije deset godina na nasipu je trčalo nas pet i izgledali smo kao čudaciujedno bilo i Europsko prvenstvo, Vrajić Trošić osvojila je i srebrnu europsku medalju. Rezultat od 7:27:11 je novi državni rekord i petnaesti rezultat u svijetu svih vremena.

Da, ona je treća na svijetu i druga u Europi u trčanju na sto kilometara. Ostvarila je ovaj ogromni sportski uspjeh tijekom vikenda u kojem je naciju razočaravalo neuspjeh u nogometu i košarci. Ona i hrvatska ženska ultramaratonska reprezentacija, treća reprezentacija u Europi i četvrta na svijetu, dobili su tek jednu rečenicu na kraju televizijskih vijesti. Uz Vrajić Trošić, reprezentaciju su činili Veronika Jurišić, Antonija Orlić i Nikolina Šustić.

"Kada se okrenem oko sebe i vidim prosjek, šokiram se. Na moru sam se ove godine šokirala koliko su se ljudi opustili. Čovjek je stvoren za kretanje, ne mora svatko trčati sto kilometara, ali treba se baviti nekom aktivnošću. Međutim, stvari se ipak kreću nabolje. Prije deset godina na nasipu je trčalo nas pet i izgledali smo kao čudaci. Danas sam na nasipu okružena brojnim trkačima. U više gradova pojavili su se entuzijasti koji su pokrenuli škole trčanja i sad se već može govoriti o trkačkom bumu. Također, neki atletski klubovi su otvorili i veteranske sekcije. Takve su stvari bitne da se atletika ne zadržava samo na onima profesionaliziranima. Ako dijete vidi roditelja kako se bavi sportom, onda će se i Kada trebam nešto obaviti, otrčim i vratim se trčeći, to rade i ostale trkačice, tako je to kada trčanje postane životdijete sigurno baviti sportom", govori Marija.

A kako netko uopće počne trčati sto kilometara? To je udaljenost za koju je većini ljudi teško zamisliti da se prijeđe biciklom, a tamoli nogama. Marijin sportski put počeo je treniranjem veslanja u Osijeku. Sa 17 godina u zagrebačkom je klubu Dinamo Zrinjevcu počela trenirati trčanje na srednje pruge. Međutim, kako kaže, dobre rezultate je počela ostvarivati tek na cesti.

"Brat je vidio poziv na cestovnu Božićnu utrku na deset kilometara u Zagrebu. Otišla sam i visoko se plasirala. To mi je bio motiv za dalje. Počela sam trčati cross ligu i polumaratone. Prvu utrku na sto kilometara otrčala sam 2007. Sjećam se kako me bilo strah. Na sedamdesetom, osamdesetom kilometru počelo me probadati u prsima, mislila sam da neću stići do kraja. Danas su mi smiješni ti strahovi", kaže.

Iako je treća na svijetu u nevjerojatno zahtjevnoj disciplini, Marija priznaje da se ne drži nekog strogog rasporeda treniranja.

"Prije sam mislila da nije normalno trčati 20 km na dan. Danas o tome ni ne razmišljam. Primjenjujem novi način treniranja, primijenjeno treniRAI Sport će prenijeti svaki maraton u Italiji. Na taj način se utječe i na mlade da se počnu baviti sportom. Mediji kod nas guraju uglavnom nogomet, stvara se lažan dojam da se tu lako zarađuje novacranje. Kada trebam nešto obaviti, otrčim i vratim se trčeći, to rade i ostale trkačice, tako je to kada trčanje postane život", opisuje.

Ovakav trening primjenjuje u svim vremenskim uvjetima. Naime, trkačima ne smeta im ni kiša ni snijeg i zdraviji su od većine ljudi. A osim redovnog treniranja, za dobre rezultate u ovom sportu izdržljivosti saznajemo, potrebno je ne jesti više nego što je potrebno, minimalizirati konzumiranje alkohola i cigareta, uzimati vitamine, ali potrebna je i okolina koja podržava trkača.

"Suprug me podržava u trčanju, on se ponosi sa mnom, ta podrška je bitna", kaže Marija.

Iako se na trkama može ponešto zaraditi, Marija ipak ovisi o stipendiji Zagrebačkog atletskog saveza. Egzistencija se, naime, teško može riješiti preko ovog sporta.

"Moj dugogodišnji sponzor je HOK osiguranje. Nisam ni tražila previše sponzora, to je isto dodatni posao, ali ni nemam neke pretjerane zahtjeve. Vitamine sama kupujem, a na pripreme mi se ne da ići, radije provodim vrijeme sa suprugom. Trčati mogu bilo gdje. Trebala bih, međutim, razmišljati o budućnosti. Morala bih završiti fakultet, ostala su mi još dva ispita na Pravnom. Ipak imam 38 godina i neću se natjecati u ovom Vitamine sama kupujem, a na pripreme mi se ne da ići, radije provodim vrijeme sa suprugom. Trčati mogu bilo gdjeritmu još dugo. Teško mi je o tome uopće razmišljati jer sam još uvijek koncentrirana na treniranje i sport", kaže.

Dok na maratonima danas dominiraju atletičari iz atletičarke iz Kenije i Etiopije, ultramaratoni su još vezani uz ekonomski naprednije zemlje. Ovogodišnja je svjetska prvakinja tako Camille Herron iz SAD-a, a srebrna je Šveđanka Kajsa Berg.

"U zemljama poput Italije nikome nije čudno što netko trči maraton i ne postavlja se pitanje zašto to radi. RAI Sport će prenijeti svaki maraton u Italiji. Na taj način se utječe i na mlade da se počnu baviti sportom. Mediji kod nas guraju uglavnom nogomet, stvara se lažan dojam da se tu lako zarađuje novac, a ne vide ljudi da većina nogometaša završe zaboravljeni, ozlijeđeni ili bez novca. Pozitivno je, međutim, što su se atletski klubovi i savezi posljednjih godina otvorili prema novim disciplinama, primjerice AK Agram prema brzom hodanju. Također, dok su prije izbornici atletske reprezentacije bili predstavnici tehničkih disciplina, sadašnji izbornik Mladen Katalinić razumije dugoprugaško trčanje. Atletski savez nas je podržao i platio nam je i put na svjetsko prvenstvo. S nama je u Nizozemskoj bio i Dragan Janković kao vođa puta i Veronikin trener, te fizioterapeut Pavao Vlahek", opisuje nam situaciju Vrajić Trošić.

Treća ultramaratonka svijeta se sada raduje Zagreb Maratonu koji će se održati 11. listopada. U proteklih se nekoliko godina razvio u respektabilan sportski događaj i na startu se u raznim kategorijama očekuju tisuće trkača i trkačica iz cijelog svijeta. Staza u Zagrebu je ravna, pa tako i brza te povoljna za ostvarivanje dobrih rezultata.

Foto: D. Savić
Foto: D. Savić

"Sada bih željela istrčati olimpijsku normu u maratonu. Još se ne zna hoće li zagrebački maraton biti kvalifikacijski, ali postoje šanse. Ne razmišljam još tako daleko kao što je nastup na Olimpijskim igrama, ali želim istrčati normu. Radujem se trčanju u Zagrebu jer vjerujem da će uz stazu biti puno naših navijača, polaznika škola trčanja i slično. Takva nas atmosfera ipak digne da budemo još bolji", kaže.

Nacija u kojoj većina ljudi sportskom aktivnošću smatra sjedenje pred televizorom i gledanje manjine koja ganja loptu, u kojem su glavni uzrok smrti kardiovaskularne bolesti koje su često posljedica nezdravog života i pretilosti, uzore bi mogla tražiti među sportašima iz sportova koje još uvijek nije preuzeo profit, sportova poput ultramaratona gdje su entuzijazam i ljubav prema kretanju još uvijek na prvom mjestu.


 

aem_copy65542.jpg  Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

 

Ključne riječi: sport, žene u sportu
<
Vezane vijesti