H-Alter
 Moramo razgovarati s vladama o načinima javne potpore medijima, a da se istodobno sačuva neovisnost medija, tvrdi Arne König, predsjednik Europske federacije novinara

Prošlog je vikenda Skupština Europske federacije novinara (EFJ) u Varni raspravljala o ekonomskoj krizi i krizi profesionalizma koje prijete tradicionalnim medijima u Europi i osudila je ponašanje Europske komisije i njezinog predsjednika Josea Manuela Barrosa jer je izbjegao hitni razgovor koji su zatražili dužnosnici EFJ-a o tome što učiniti da se pomogne cjelokupnoj medijskoj industriji. Nakon Skupštine, o budućnosti napose tiskanih medija razgovarali smo sa švedskim novinarom Arne Königom koji je već dvije godine predsjednik Europske federacije novinara.

Svi govore o krizi medija. Što treba učiniti da se očuva nadzirateljska uloga medija u društvu?

Trebalo bi naći novi način financiranja medija. Moramo razgovarati s vladama o načinima javne potpore medijima, a da se istodobno sačuva neovisnost medija.

No, kako da država financira privatne medije?

Može biti mnogo različitih načina. U Europi već ima mnogo takvih potpora. Pruža se potpora tiskarama, distribuciji, smanjuje se porez, izravno se novcem financiraju redakcije putem državnih tijela.

Financiraju se iz fondova za pluralizam medija?

Da, tako je. Ali sve to nije dovoljno. Taj sustav postoji prije starta novih medija. A važno je poduprijeti i nove medijske alternative. Ali je i vrijeme za snažniju financijsku pomoć zaklada neprofitnim medijima, neprofitnim portalima. Moramo pronaći i nove modele financiranja koje još ne vidimo.

No, postoji i opasnost političkog patronizma nad medijima, čim im se nudi i daje financijska pomoć

To je veliki rizik. Moramo dogovoriti jasna pravila da bismo bili sigurni da neće biti političkog utjecaja.

Kad govorimo o krizi medija, podrazumijevamo krizu tiska. I obično se onda dovodi u vezu s tim procvat interneta. Vidite li vi u internetskim medijima prijetnju za novine?

Da, vidim prijetnju, ali to je normalno, to je konkurencija. Tisak je u središtu pažnje zbog preusmjeravanja oglašivanja iz novina na web. Istina je da su neke novine doista u teškoj situaciji, teško će biti zadržati sva novinarska mjesta. Ali, vrlo veliki profit izvlačio se iz tiska, znam to osobito za Švedsku. Od 2000. do 2008. bilo je zlatno doba i zarađivao se visoki profit.
Naravno, i u Hrvatskoj je to bilo tako

I, gdje je novac? A zarađivati novac u medijima, mora značiti to da ga se investira u istu medijsku industriju. Ne možemo prihvatiti da vlasnici uništavaju medije tako što su sklonili novac koji su zaradili, a nisu ga investirali u medije.

Mnogo je primjera da europski medijiidu k spektaklima, da promoviraju nevažne izmišljene celebritije, sve su žući. Slažete li se s tim i što se može učiniti protiv toga?

Slažem se s tim. Novinarstvo i novine također i zabavljaju. Ali, ako ne čine ništa drugo nego samo zabavljaju, onda više nećemo imati vjerodostojne informacije o važnim odlukama, a novine to moraju imati.

U Varni je EFJ prihvatio deklaraciju o novinarstvu kao avangardi u promjenama, koji su glavni ciljevi te deklaracije?

Hoćemo biti sigurni da će budućnost medija biti raspravljena među političarima, u Europskoj komisiji i Europskom parlamentu. Važno je započeti tu raspravu sa sviješću da je s europske razine treba prenijeti na nacionalne razine.

Pretpostavljam da se glavni razgovor treba voditi između izdavača i novinara?

Da, jer ako ne možemo uvjeriti vlasnike medija o potrebi međusobne suradnje i o zajedničkom pogledu na novinarstvo, onda novinarstvo ima neizvjesnu budućnost. A nema demokracije i slobode bez slobodnog novinarstva.

U ovom vremenu u kojem su pokrenuti i brojni novi mediji, dosta teško je odgovoriti tko je novinar. Imate li vi kakvu valjanu definiciju o tome?

Mislim da svatko tko sudjeluje o prikupljanju materijala i tko utječe na to kako će taj materijal biti oblikovan, uređen i prezentiran, taj je novinar. Ali, mislim da nije potrebno posve određeno definirati tko jest novinar. Imamo novinare koji nisu nikad ništa napisali, ili nisu nikad izradili TV ili radio prilog. To su urednici, i oni su novinari. Imamo mnogo ljudi koji rade u produkciji, imamo kamermane.

Poslodavci vole zapošljavati i ljude bez temeljnog obrazovanja, što bi se reklo, ljude s ceste da im rade novinarske poslove na određeno vrijeme i vole da ih se mogu i lako riješiti

Mislim da je svatko tko radi u novinarstvu i novinar. On možda nije dobro obrazovan, možda radi greške, možda je premlad, ali je novinar.
Vi svakako niste zagovornik licenci za novinarski posao, kakve postoje u Italiji, na primjer?

Ne. Ja sam za sustav u kojem su novinari dobro obrazovani i takav sustav u kojem se novinari obrazuju za vrijeme svog posla, cijelog radnog vijeka.

Ugrožena su radna mjesta. U novinarstvu je sve više prisilnih freelancera, novinara na određeno vrijeme

Problem jest što je previše novinara na tržištu. Ako se tržište smanjuje, nužno je da neki novinaru odu, ali da odu obeštećeni. No, trebaju nam novinari koji mogu proizvoditi kvalitetne novine. I tu se opet vraćamo na fondove koji bi trebali pomoći ozbiljnom novinarstvu. Ne mogu freelanceri sjediti u redakcijama, ako to čine, mora ih se zaposliti u radni odnos. A danas ima agencija koje su posrednici u zapošljavanju, tih agencija ima i u Hrvatskoj. Oni nude radnike-novinare poslodavcima, to poslodavce čak i više košta, ali zato nemaju prema tim radnicima-novinarima nikakvih obveza kad ih se žele riješiti.

Koliko su vam poznati specifični problemi hrvatskih medija?

Znam da imate probleme s freelancerima, da se od njih očekuje da dolaze na posao a ako posla nema sjede u redakcijama i čekaju na posao. Znam da imate agencije koje posreduju u zapošljavanju novinara, novinarski poslodavac onda nema obveza prema njima, onda kad mu više ne trebaju. I znam da ste u devedesetim godinama imali vrlo velike probleme s cenzurom i autocenzurom. Znam da je sada ipak drukčije, ali imate one probleme koji su posvuda u novinarstvu u Europi. Od novinara se traži da rade sve više, a novinarska kvaliteta nije više u prvom planu. Ako ste napustili tobože stari način novinarstva, poslodavci smatraju da ste dobar novinar. To jest, da više nije vrijeme za profesionalno novinarstvo. Mi im moramo reći da to nije tako i da postoji tržište koje traži pouzdanost, novinarski profesionalizam i kvalitetu. To podrazumijeva i konflikt s poslodavcima.

Znate li da je menadžerica poslodavačke organizacije u Švedskoj čula 1. travnja da će Guardian ubuduće izlaziti na twitteru? I ona je napisala na blogu kako bi moglo izgledati to novo novinarstvo, povjerovala je u tu informaciju o Guardianu na twiteru s tesktovima u duljini od 140 slovnih znakova! To je bila prvoaprilska šala, ali ona ju je prihvatila kao lako moguću istinu. To znači da novinarski menadžeri na taj način razmišljaju i da tako vide budućnost novinarstva, oni misle da je to moguće! A to bi bilo strašno!