H-Alter
Foto ReutersFoto ReutersSadašnji protesti, te brutalni odgovor vlasti na njih, doveli su u pitanje kredibilitet AKP-ova modela "umjerenog islamizma" i samog Erdogana, kako u Turskoj, tako i široj regiji. Nije sadašnji režim represivniji od onih što su mu prethodili, ali je izgubio oreol borca za slobodu i demokraciju.

Neki novi mladoturci

Protesti na istanbulskom trgu Taksim i brutalni napad policije na mirne prosvjednike doveli su u pitanje ulogu Ankare u promoviranju borbe protiv diktatorskih režima. Ta je agresija bila okidač masovnih demonstracija koje su se proširile zemljom kao što su brutalnosti Mubarakovih ili Ben Alijevih snaga sigurnosti dovele do njihova rušenja. Kakve to veze ima sa "umjerenim islamizmom" koji nije umjeren prema vlastitim građanima?  

Naglašavao da će se projekt trgovačkog centra unutar nekadašnje barake otomanske artiljerije, koju je tek trebalo rekonstruirati prema originalu nastaviti, s tim što će mu se dodati i nova džamija - kao da ih u gradu nema dovoljno

U Istanbulu je sve počelo s namjerom gradskih vlasti da se u Gezi parku, posljednjoj zelenoj oazi u središtu grada odmah uz gore spomenuti trg, podigne moderni trgovački centar. Nekoliko lokalnih ekologa je sjelo ispred buldožere i prepriječilo se rušenju stabala. Policija je na njih nasrnula vodenim topovima i suzavcem kao što to redovito čini u sličnim prilikama. Posljednji puta prvoga svibnja ove godine kada je tako razjurila tisuću radnika- demonstranata koji su se okupili na istom mjestu. Tada je to prošlo bez naknadnih reakcija, ali ovoga puta nije. Na iznenađenje samih ekologa, njima se je pridružilo par tisuća mladih sugrađana. Ti su bili revoltirani silom koja je primijenjena protiv mirnih prosvjednika. I nije im bila najvažnija obrana onih stabala što su vlasti namjeravale rušiti, već su protestirali protiv planiranoga trgovačkog centra, tog simbola neoliberalnog kapitalizma i potrošačkog društva.

Nešto slično protestima protiv izgradnje golf terena i apartmana na dubrovačkom Srđu samo puno većih razmjera. U istanbulskom slučaju gradske su AKP-ove vlasti odlučile graditi taj trgovački vele-centar bez ikakve konzultacije s građanima. Bio je to samo jedan od projekata u okviru širega vladinog programa tzv. "urbane transformacije", koji je posljednjih godina načičkao po starom gradu na Bosporu hotele s četiri i pet zvjezdica, tržišne centre i luksuzne stambene objekte, većinom nebodere koji su nagrdili tradicionalni izgled stare urbane jezgre. I ovi bi se novi  protesti vjerojatno završili kao prethodni da vlasti nisu ponovo na njih poslale policiju. Prosvjednici su se branili kamenjem i molotovljevim koktelima. Nekoliko policijskih vozila je zapaljeno. Stradali su i izlozi okolnih radnji. Bilo je povrijeđenih na obje strane.

Sam je Erdogan podigao tenzije tvrdeći da su prosvjednici "pljačkaši i teroristi" u "službi inozemnih interesa". Naglašavao da će se projekt trgovačkog centra unutar nekadašnje barake otomanske artiljerije, koju je tek trebalo rekonstruirati prema originalu nastaviti, s tim što će mu se dodati i nova džamija (kao da ih u gradu nema dovoljno). To je izgovorio i otišao u četverodnevnu posjetu Maroku, Alžiru i Tunisu. U TV intervjuu prije odlaska  označio je Twitter i elektronske medije kao "društveno zlo".  Poslije nemira u Ankari, gradonačelnik glavnoga grada (također AKP-ovac) verbalno je napao reportera BBC-a (Turčina) optuživši ga da špijunira za Veliku Britaniju (!).  

turska.jpg

Erdogan je u Maroku izjavio da se "situacija smiruje" i da će "neredi prestati do (njegova) povratka". U Tunisu je ponovio optužbu da su se među demonstrante "infiltrirali teroristi'. Naveo je da je šest stranaca uhapšeno u Istanbulu i jedan u Ankari (svi su kasnije protjerani). A protesti i okršaji sa policijom su nastavljeni s pristizanjem novih prosvjednika. Njima su se pridružile organizirane grupe navijača tri istanbulska nogometna kluba - Galatsaraya, Fenerbahcea i Besiktasa (s ovim je Slaven Bilić ovih dana potpisao trogodišnji ugovor) - sportskih suparnika koji su prvi puta zajedno nastupili i zajedno tukli sa policijom. Protesti solidarnosti sa Taksimom su zahvatili i Ankaru, Izmir, Muglu, Antaliju, Adanu i druga mjesta; i u više europskih gradova, čak i pred Bijelom kućom u Washingtonu.

Saznalo se je da je firma Erdoganova zeta imala potpisani ugovor za izgradnju prokazanog trgovačkog centra. Ugovor za otvaranje svojih trgovina u njemu imao je i AKP-ov gradonačelnik Istanbula koji ga se poslije prvih nemira odrekao

Državni mediji su sve to ignorirali, a oni privatni su na kapaljku prenosili vijesti svjetskih agencija. Hurriyet se je ipak odvažio pa u naslov jedne vijesti stavio "Erdogan više nije svemoćan".  Zanimljivo je da je dnevnik Zaman, u vlasništvu umjereno islamističkog pokreta Fetullah Gulena, već u prvom napisu pružio podršku prosvjedima i osudio prekomjernu upotrebu sile. Kasnije se je još tri puta u istom listu osobno oglasio duhovni vođa i islamski znanstvenik tog pokreta Gulen. Poručio je vlastima da "ne podcijene proteste", tvrdeći da je „pametnije gasiti vatru dok se još nije razbuktala".  Aludirajući na most Yavuz Selima naglasio je da "ništa ne smije narušiti bratstvo alevija i sunita". Dakle i po njegovu mišljenju Erdogan je pretjerao u svojoj sunitskoj revnosti.    

Saznalo se je da je firma Erdoganova zeta imala potpisani ugovor za izgradnju prokazanog trgovačkog centra. Ugovor za otvaranje svojih trgovina u njemu imao je i AKP-ov gradonačelnik Istanbula koji ga se poslije prvih nemira odrekao. Predsjednik Gull je pokušao odobrovoljiti demonstrante sa izjavom da je njihova "poruka primljena" i priznao im "pravo mirnoga protestiranja". Zamjenik premijera Arinc se je ispričao povrijeđenim prosvjednicima. Zabrinuti istanbulski gradonačelnik se je javno upitao da li poslije ovih sukoba njegov grad ima izgleda ugostiti Olimpijske igre 2020. za koje se je kandidirao? I neočekivani detalj - u jednom je trenutku grupa vojnika dijelila prosvjednicima na Taksimu gas-maske. Tvrdi se također da je vojska odbila primiti u svoje bolnice povrijeđene policajce.

Slično egipatskim demonstrantima na kairskom trgu Tahrir, prosvjede na Taksimu i ostalim gradovima su pokrenuli mladi pripadnici srednjih slojeva, dobrim dijelom studenti ili nedavni diplomci. Među njima je bilo puno djevojaka. Većina do sada nije bila politizirana, niti je bila povezana sa parlamentarnom kemalističkom opozicijom - Republikanskom narodnom strankom (CHP) i Strankom nacionalističkog pokreta (MHP) - obje bliske vojnom establishmentu.  I ove su bile zatečene događajima i reagirale su zbunjeno. Kemal Kilicdaroglu, lider CHP-a (inače alevi) je zahtijevao od članova da ne sudjeluju u prosvjedima, ali su im se mnogi samoinicijativno pridružili. Neki lideri MPH su osudili proteste a drugi ih podržali. U svakom slučaju, sadašnji protesti nemaju ničega zajedničkoga sa masovnim anti-AKP mitinzima što su ih ove stranke sazivale u prošlosti. Više podsjećaju na pokrete indignadosa (ogorčenih) u Španjolskoj ili Occupy Wall Street u SAD.  Doduše jedan je egipatski novinar tvrdio poslije posjete Taksimu da su ti turski prosvjedi slični inicijalnim protestima u kojima je i sam sudjelovao na Tahriru.

U intervjuu istom novinaru turski je publicista i urednik portala Marksist.org Ozan Tekin međutim izjavio da prosvjedi na Taksimu više sliče protestima protiv egipatskog islamističkoga predsjednika Mursija nego protiv njegova prethodnika Mubaraka. Naime, ponavljam njegove riječi - proteste na Taksimu su pokrenuli ljevičari, zaštitnici prirode, nezavisni aktivisti i sindikalisti, ali su im se kasnije pridružili desničari i nacionalisti koji podržavaju generale i protive se Kurdima i Armencima. Za njih je Erdogan "izdajnik nacije". Govoreći u svoje i u ime ljevičarskih aktivista, Tekin je naglasio da se protive vladi, "ne zato što islamistička, već zato što je konzervativna i neoliberalna". No ona je "legitimno izabrana" i zato ne smije biti rušena od "neizabranih vojnih snaga".

turska_foto_reuters__4af.jpg turska_foto_reuters__4af.jpg

Situacija se je zaoštrila sa povratkom Erdogana u zemlju. Već ga je na istanbulskom aerodromu dočekalo nekih deset tisuća pristalica koji su tu dovedeni autobusima iz provincije. Mašući sa državnim zastavama pozdravili su ga s  ovacijama. Premijer im se obratio sa kratkim govorom u kojem je ponovio optužbe protiv demonstranata.  Istovremeno su članovi pet najvećih radničkih sindikata i zaposlenika javne uprave, na poziv svojih centrala, napustili svoja radna mjesta i uputili se prema Taksimu. Policija im je prepriječila put, ali su se neki ipak uspjeli probiti.

Slično egipatskim demonstrantima na kairskom trgu Tahrir, prosvjede na Taksimu i ostalim gradovima su pokrenuli mladi pripadnici srednjih slojeva, dobrim dijelom studenti ili nedavni diplomci

Poslije kratkog boravka u Istanbulu Erdogan je odletio u Adanu gdje je dočekan s jednakim oduševljenjem. Odatle se je uputio prema Ankari i u jednom danu govorio na šest unaprijed pripremljenih mitinga. U samom glavnom gradu je dočekan poput heroja.  Na jednom panou s kojim su njegove pristalice mahale pisalo je - "Tayyipe žrtvovati ćemo se za tebe!"  Nazvao je prosvjednike s Taksima "vandalima". Tvrdio je da su neki od njih ulazili u džamije sa cipelama noseći sa sobom boce piva (!) Poručio im je da njegovo "strpljenje ima granica". Govorio je o ekonomskoj šteti izazvanoj protestima (pad burzovnih indeksa, devalvacija lire, otkazivanje turističkih aranžmana) i okomio se ja na "bankarske špekulante" koji su povećali kamate na kredite. Podsjetio je svoje sljedbenike da je AKP na prethodnim parlamentarnim izborima dobila demokratski mandat za reforme koje je provela. Pozvao ih je da sa svojim glasovima to ponovo učine na municipalnim izborima slijedeće godine. U kontrataktu s ovim Erdoganovima riječima, predsjednik Gull je izjavio da se "demokracija ne može svesti samo na izbore". Huseyin Celik, Erdoganov zamjenik u AKP-u je pak izjavio da su "srce i vrata stranke otvoreni za dijalog s nezadovoljnicima" i najavio spremnost svoga šefa razgovarati s njihovom delegacijom. 

Erdogan je nastavio s agresivnom retorikom prikazujući se svojim sljedbenicima kao odlučan vođa koji usprkos svemu ne odustaje od svojih ciljeva. Mislim da to od njega i očekuje veliki segment AKP-ova sunitskog elektorata. S time međutim antagonizira prosvjednike koji sada u sve većem broju svoje kritike upućuju "sultanu Erdoganu" i njegovoj "diktaturi". Njegov zamjenik u vladi, Arinc, koji se je prethodno ispričao povrijeđenim prosvjednicima, sada je u jednom TV intervjuu izjavio da će „policija upotrijebiti sve svoje snage za zaustavljanje nemira", a ako to ne bude dovoljno "vlada će pozvati oružane snage" (!?).

Policijske su snage konačno srušile prosvjedničko šatorsko naselje na Taksimu i rastjerale demonstrante. No ovi su se svakoga dana nastavljali vraćati na trg gdje su okupljanja više od tri osobe zabranjena. Odatle su ponovo istjerivani. Jedan se aktivista dosjetio te je osam sati stajao usamljeno, nepomično i nijemo usred trga. Uz noge mu je bila prislonjena crna torba s bocama vode. Njegovi prijatelji raspoređeni po rubu trga sprečavali su radoznale da mu se približe. Građani Istanbula su za to vrijeme sa svojih balkona i prozora lupali po limenom posuđu, a oni što su se zatekli u automobilima bjesomučno trubili. Policija je također otjerala anti-AKP-ove demonstrante iz Kugulu parka u Ankari.

Erdogan je nastavio je mitingašenjem u Erzerumu i Samsunu. Tu je optužio "neke grupe" što su se od samoga početka suprotstavljale AKP-ovoj kurdskoj inicijativi da su se u pokušaju sabotiranja tog proces pridružile posljednjim demonstracijama. Pretpostavljam da je mislio na CHP i MPH čiji su se aktivisti doista uključili u prosvjede. Dodao je da od početka demokratskog procesa za rješavanje 30-godina staroga kurdskog problema nije bilo ni jednoga novoga terorističkog akta. Podsjetio je svoje pristalice da je "narod svojim glasovima doveo AKP na vlast i samo je na isti način može oduzeti". Ne znam komu je ta poruka namijenjena - prosvjednicima ili generalima, ili i jednima i drugima?

gezi_foto_ap.jpg gezi_foto_ap.jpg

Po nalogu jednog istanbulskog suda, izgradnja trgovačkog centra na Gezi parku je odložena "dok se ne pronađe rješenje za taj problem". Erdogan je rekao da će vlada ispoštovati odluku suda i najavio mogućnost organiziranja referenduma o krajnjoj sudbini parka. Pristao je razgovarati sa jednom delegacijom prosvjednika s Taksima koja je navodno odustala od ranijih maksimalističkih zahtijeva (za smjenjivanje ministra unutrašnjih poslova i guvernera Istanbula, za legalnu zabranu upotrebe suzavca), ali se i dalje suprotstavlja rušenju zelenoga parka. Erdogan je sa njima razgovarao puna četiri sata i prema izvještajima iz novina ishod tog sastanka je bio "pozitivan".      

Premijer je u međuvremenu predsjedao sjednici vlade koja je najavila "pokretanje alevijske inicijative" slične prethodnoj kurdskoj. Kasnije se saznalo da je vlada uputila parlamentarnoj ustavnoj komisiji prijedlog za izmjenu ustavnoga članka br. 35. kojega su generali koristili 1970 i 1980 za smjenu tadašnjih civilnih vlada. Prema prethodnoj formulaciji - obaveza je turskih oružanih snaga "štiti republiku"; prema novom prijedlogu - obaveza bi im bila "braniti domovinu od inozemnih prijetnji„.

Inozemne reakcije

Sirijski predsjednik Asad je iskoristio priliku i uputio savjet Erdoganu da „sluša što mu narod kaže", upotrijebivši iste riječi koje je prije dvije godine njemu uputio turski premijer. U Damasku su pri tomu upriličene demonstracije solidarnosti s turskim prosvjednicima. Egipatsko Muslimansko bratstvo iz kojega je potekao Mursi i njihova Stranka slobode i pravde (FJP),  kojima se suprotstavlja široka oporbena fronta i kojima nad glavom stoje generali, našli su shodnim komentirati turske događaje. Generalni sekretar FJP-a Husein Ibrahim je izjavio da "incidenti u Turskoj pokazuju da postoje ljudi koji manipuliraju sa unutrašnjim problemima i tako služe vanjskim interesima i projektima sa ciljem borbe protiv svega islamskoga i to usprkos ogromnim turskim razvojnim postignućima i poboljšanju dohotka građana". Nekoliko dana ranije je predsjednik Mursi obznanio prekid diplomatskih odnosa sa Damaskom i zahtijevao povlačenje svih hizbulahovih snaga iz Sirije. Solidarnost sa AKP-ovim neo-islamistima, s turskom politikom prema Siriji i svrstavanje uz sunitsku osovinu što se suprotstavlja šijtskom savezu?

Najoštrija je bila njemačka kancelarka Angela Merkel koja je rekla da je "šokirana" načinom policijskog obračuna sa miroljubivim prosvjednicima. "To nije u skladu sa pravom građana na slobodno okupljanje i izražavanje mišljenja"

Savjetnik za vojne poslove iranskoga vrhovnog vođe Hamneja i bivši komandant Revolucionarne garde, izvjesni Jahija Safavi, izjavio je da "SAD, cionistički i više arapskih režima poput saudijskog i katarskoga nisu uspjeli u Turskoj izgraditi uspješan model islamskog preporoda već su stvorili lažni model". Očito smatra da je iranski model onaj "pravi". Naravno, polazeći sa sasvim različitih pozicija, negativno su reagirali i NATO saveznici, u početku umjereno a kasnije sve određenije. Obamina administracija se našla na muci. Turska joj je strateški regionalni saveznik i glavni protagonista ratnih pritisaka na Asadov režim u Siriji.

Preko nje i preko tzv. Slobodne sirijske vojske, upravo je krenula distribucija teškog naoružanja sirijskoj oružanoj oporbi. Najvažnije - "umjereni islamizam" AKP-a je istican kao model kojega bi zemlje "Arapskoga proljeća" trebale slijediti.  Četvrtog dana demonstracija oglasio se je glasnogovornik Bijele kuće Jay Carney i izrazio "zabrinutost prekomjernom primjenom sile od snaga sigurnosti". John Kerry, koji u protekla dva mjeseca već tri puta dolazio u Tursku, bio je određeniji izrazivši svoju duboku zabrinutost zbog broja povrijeđenih ljudi. Naglasio je da u "demokracijama građani imaju pravo izražavati svoja politička mišljenja i mirno protestirati".

Najoštrija je bila njemačka kancelarka Angela Merkel koja je rekla da je "šokirana" načinom policijskog obračuna sa miroljubivim prosvjednicima. "To nije u skladu sa pravom građana na slobodno okupljanje i izražavanje mišljenja". Pozvala je obje strane na "politički dijalog". Ministar Davutoglu je uložio protest njemačkom ambasadoru u Ankari. Međutim AKP-ovu administraciju je više zabrinula mogućnost da upravo pokrenuti pregovori  sa Europskom komisijom (EK) o 24 poglavlju reformi koje pretendenti na članstvu u EU trebaju provesti budu prekinuti.

turska_foto_cnn.jpg turska_foto_cnn.jpg

U Ankaru je doputovao komesar EK Stefan Fule i na sastanku u ministarstvu za europske integracije se kritički osvrnuo na represiju kojoj su bili izloženi demonstranti. "U demokracijama - rekao je - nema mjesta policijskim brutalnostima". Na licu mjesta je reagirao Erdogan optuživši EU za "dvostruka mjerila i hipokriziju". Jer se po njemu turska policija obračunavala sa "vandalima" na isti način na koji to čine policije Britanije i SAD. "Demokratski standardi u Turskoj - naglasio je - viši su nego u mnogim državama EU-a".  No Erdogan & Co. su odahnuli kada je iz Bruxellesa javljeno da pregovori nisu prekinuti već samo odloženi za deseti mjesec ove godine.  

Prema priopćenju Ministarstva unutrašnjih poslova - oko 2,5 milijuna građana je od 31/05 do 23/06 sudjelovalo u protestima širom Turske - nekih 4 900 je pohapšeno, oko 4 000 prosvjednika i 600 policajaca je povrijeđeno, šteta na zgradama i stradalim automobilima iznosi oko 72 milijuna dolara. Prema nekim ranijim vjestim - 5 osoba je poginulo, dok je policija objavila da je "šest policajaca počinilo samoubojstvo" (!?)

Umjesto zaključka

Sadašnji protesti, te brutalni odgovor vlasti na njih, doveli su u pitanje kredibilitet AKP-ova modela "umjerenog islamizma" i samoga Erdogana, kako u Turskoj, tako i široj regiji. Nije sadašnji režim represivniji od onih što su mu prethodili, ali je ovim događajima izgubio i kod kuće i u široj regiji oreol borca za slobodu i demokraciju. Sada su međunarodne organizacije za ljudska prava iz ladica izvukle podatke o kršenju prava građana na slobodno izražavanje mišljenja i antirežimskih kritika. Vlasti provode sustavnu cenzuru medija, posebno elektronskih. Youtube koji je bio blokiran tri godine, od 2007. do 2010, tek je nedavno ponovo postao dostupan.

Do ožujka 2014, kada će se uz municipalne održati i predsjednički izbori, moglo bi doći do razdora u samom vrhu AKP-a između Erdoganovih "tvrdolinijaša" i "pragmatika" oko predsjednika Gulla. Osim ako njih dvojica nisu dogovorno podijelili uloge kao što su to već činili ranije

Međutim, prema tvrdnji francuske organizacije Reporteri bez granica - više od 7 000 drugih portala je i dalje isključeno. Turska je zauzima prvo mjesto na svijetu po broju sudski kažnjenih novinara, ispred Irana, Kine i Eritreje. Prema američkom Komitetu za zaštitu novinara, najmanje ih je 75 trenutno u zatvoru. Većina je osuđena zbog navodnih veza sa "terorističkom organizacijom", što je šifra za PKK. Zbog toga redakcije, čak i opozicijskih glasila, provode samocenzuru. Prema navodima grupe za zaštitu zatvorenika - 771 studentski aktivista trenutno izdržava zatvorsku kaznu zbog pripadnosti ili veza sa "terorističkom organizacijom", neki i zbog članstva u legalnoj kurdskoj BDP. Dakle, sve isto kao i u vrijeme prethodnih vlada.

Dok pišem ove redove situacija u zemlji se nije potpuno smirila. Snage sigurnosti blokiraju pristupe Taksimu i Gezi parku. Sinoć su rastjerivale grupe demonstranata, većinom studenata, oko ankarskog državnog sveučilišta. No čini se kako se je protestni pokret ispuhao. Rekao bih pat situacija. Opozicija je politički fragmentirana i nema zajedničkoga cilja. AKP i dalje uživa podršku dobrog dijela svoga tradicionalnog elektorata. Vlada kontrolira policijske snage koje disciplinirano izvršavaju njezina naređenja.

Vojska je i dalje zaokupljena logističkom podrškom snagama sirijske oružane opozicije i pripremama ratne intervencije (do koje možda neće doći, ili će krenuti iz Jordana). Generali bi doduše mogli inscenirati nekakav "teroristički" incident i time zaustaviti proces evakuacije gerilaca PKK prema sjevernom Iraku. No ponovo zaoštravanje kurdskog pitanja bi sigurno naštetilo AKP-u na municipalnim izborima slijedeće godine. Do tada će se znati ishod procesa rješavanja tog problema koji opterećuje Tursku već trideset godina. Evakuacija gerilaca je tek prvi korak k tom cilju jer tek treba pronaći legalnu formulu za kulturnu autonomiju kurdske zajednice i za njezinu punopravnu integraciju u politički sustav zemlje. Ako AKP-ova vlada još namjerava do tada privući alevijske glasove onda bi trebala dogovoriti sa predstavnicima alevijske zajednice program neophodnih sistemskih reformi  (za sada je samo najavljena "alevijska inicijativa" i nikome nije jasno o čemu je riječ).

turska_taksim.jpg

No do ožujka 2014, kada će se uz municipalne održati i predsjednički izbori, moglo bi doći do razdora u samom vrhu AKP-a između Erdoganovih "tvrdolinijaša" i "pragmatika" oko predsjednika Gulla. Osim ako njih dvojica nisu dogovorno podijelili uloge kao što su to već činili ranije. Ishodi su nejasni. Svi nešto isčekuju. Sjetih se pišući ove redove stare bosanske pjesme - "U Stambolu na Bosporu bolan paša leži, duša mu je na umoru crnoj zemlji teži ..." No ne bih rekao da je Erdogan doista bolan. Preživio je on i teža iskušenja.


Turski neoliberalizam sa suzavcem 1. dio

Turski neoliberalizam sa suzavcem 2. dio

Ključne riječi: turska
<
Vezane vijesti