Razovor s Mohsenom Amiryoussefijem, autorom filma Gorki san, jednog od najugodnijih iznenađenja ZFF-a: Zbog uspjeha, iranski tisak i tvrdolinijaši počeli su negativno reagirati na film. Država nije zabranila prikazivanje, ali su reakcije pojedinih medija bile izrazito loše.

Jedno od ugodnih iznenađenja ovogodišnjeg ZFF-a zasigurno je bio film Gorki san, pseudodokumentarac iranskog redatelja Mohsena Amiryoussefija. To je priča o Esfandiaru, čovjeku koji pranjem leševa zarađuje za život, a sam podatak da se radi o crnoj komediji dovoljno je neobična za iransku kinematografiju. Mohsen, inače diplomirani matematičar, dosada je snimio nekoliko kratkih filmova, a ovo mu je prvi cjelovečernji. Kompletan je autor ovog filma jer ujedno bio njegov režiser, scenarist i montažer. Ironičnim zadiranjem u problematiku smrti, svete vrijednosti islama, film je u domovini naišao na neodobravanje. Traženi intervju s Mohsenom činio se teško izvedivim, jer ne priča engleski, a organizatorima nije bilo primjereno tražiti prevoditelja iz iranske ambasade s obzirom na kontroverzije koje je film izazvao u Iranu. Tako je ulogu prevoditelja preuzeo Bahman Kiarostami, sin renomiranog redatelja Abbasa Kiarostamija, čiji je film Nevjernici o nomadskim Romima, u Iranu prikazan u popratnom programu ZFF-a.

mohsen02.jpg


Kako ste došli na ideju za scenarij, tj. film?
S obzirom na mjesto i državu u kojoj živim, oduvijek sam smatrao da je smrt tabu. Pošto se na neki način cijelo vrijeme pokušavamo distancirati od smrti, ja sam joj se ovako želio približiti, dotaknuti ju. Vjerojatno je to povezano sa nekim psihološkim, freudovskim problemima koji su me zanimali i opterećivali; mislim da sam ih ovim filmom riješio.
Je li ovaj film neki oblik kritike vrijednosti islamskog svijeta, ismijavanje nekih religijskih shvaćanja, prije svega viđenja smrti?
Približavanje smrti preko čovjeka koji kupa mrtvace, Esfandiarija, ima određenu dozu humora. Nema tu previše kritike, već više humora, ironije.
Kako ste pronašli naturščike za film i gdje je uopće granica između scenarija i improvizacije, glume i stvarnosti? Ja sam inače iz Abadana, gdje je film lociran, tako da sam glavnog glumca Abbasa Esfandiarija poznavao još iz djetinjstva, ali mi nije bilo ni na kraj pameti da ću jednog dana snimiti film sa njim. Oduvijek sam osjećao neku distancu prema njemu, nisam želio biti blizu njega pošto je zarađivao kupajući leševe. No onda sam napisao scenarij na temu njegovog života. Obzirom na to, a kako i ostali glumci većinom glume sami sebe, bila im je dopuštena improvizacija.

Imali ste problema sa prikazivanjem filma u Iranu. Zašto? Prvenstveno zbog činjenice da je smrt tabu tema u Iranu. Zatim, Azrael, anđeo smrti koji se pojavljuje u filmu, sveti je anđeo u islamu. Vlast smatra problematičnim ismijavanje svetog anđela; jer, naime, Esfandiari u filmu slomi Azraelovo krilo. Zbog toga su nastupili problemi oko distribucije filma.

mohsen03.jpg


Kako je film prošao izvan Irana?
Jako dobro i više ne znam gdje je sve prikazan. U Francuskoj i Belgiji išao je u redovnu distribuciju, u Francuskoj je prikazan u čak 25 kina. Ovo je 40. festival na kojem je film prikazan. Kod nas postoji problem sa ovakvim tipovima filma, tzv. art filmovima, kao uostalom i sa dokumentarcima, jer ne postoji puno mogućnosti da se oni prikažu. Televizija ih odbija, a u Iranu ne postoji velik broj festivala.
A što je sa redovitom distribucijom?
Postoji možda samo jedno ili dva kina koji će prikazati takve vrste filmova; dakle nažalost ne postoje velike šanse da film dođe do šire publike.
Kako je završio Esfandiari? Je li još uvijek pere mrtvace?
Esfandiari je nakon filma svojevoljno otišao u mirovinu. Sada na biciklu putuje kroz grad Abadan i prepričava ljudima kako je postao slavan i odigrao glavnu ulogu u ovom filmu.

mohsen04.jpg
Ključne riječi: Mohsen Amiryoussefi, Iran
<
Vezane vijesti