fabijanic.jpgMože li Bandić pobijediti na idućim izborima i ugledati svjetlo na kraju dvokrakog tunela?

U višegodišnjem nastojanju da postane Franjo Tuđman, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić doživio je još jedan izborni poraz. Nije na vrijeme shvatio - da su u međuvremenu - sve tzv. hrvatske političke stranke zaigrale na istu spasonosnu kartu.

No, kao da mu se na izborima ništa nije dogodilo, nastavio je neumorno dalje delati. Ali vidi vraga, na licu mjesta počeli su mu se odmah događati građani. Nisu mu pomogli uobičajeni hvalospjevi vlastitoj struci i estetici. Iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ubrzo je uslijedilo i "neočekivano pojašnjenje" Zrinke Paladino, zamjenice ravnatelja - da se u toj instituciji, usred ljeta, dogodilo još jedno od niza kršenja procedure.

Zar je to moguće? Da, itekako: Czeslav Milosz, podučio nas je, da ketmani gutaju gorke Murti Bingove pilule sve do onog časa kad je i vrapcima jasno da je moćnik, čiju su politiku godinama stručno servisirali, definitivno gol i poražen.

U višegodišnjem nastojanju da postane Franjo Tuđman, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić doživio je još jedan izborni poraz. Nije na vrijeme shvatio - da su u međuvremenu - sve tzv. hrvatske političke stranke zaigrale na istu spasonosnu kartuProtestira i Društvo arhitekata. Bandić odmah ne odgovara na provokaciju, ali već sutradan okreće ploču. Tako se istog dana u medijima vrte obje njegove izjave: prva, u kojoj se postavlja kao Horvatinčićev advokat i vrijeđa građane koji se usuđuju protestirati, i druga - u kojoj najavljuje uklanjanje nadstrešnice i istragu o odgovornim potpisnicima. Prokleti mediji... U obećanom roku nadstrešnica je bila demontirana.  

U maniri provincijalnog pučkog tribuna koji uspješno uveseljava mase, Bandić je često ponavljao da se boji samo vlastite majke i Boga. Zar je moguće, da će ga naposljetku zaustaviti oni, koji su se svo vrijeme suprotstavljali njegovoj vladavini, oni koji su ga uzaludno nagovarali da krene s demokratskim promjenama: da se ovaj put uplašio demokracije? To se, zna se, do daljnjega u ovoj zemlji neće dogoditi...

Nije prošlo ni mjesec dana, a javnost je informirana da je Bandić još 2014. god. - dok je za uređenje Parka Franje Tuđmana još bilo vremena - povukao neshvatljivo suicidalan potez. Slični su potezi nedavno stajali glave Karamarka i Milanovića u rušenju vlastite vlade, odnosno stranke. U godinama pripremani projekt uređenja Trga/Parka Franje Tuđmana i najavljeno podizanje njegovog spomenika - planirano do sljedećih lokalnih izbora, u proljeće 2017. – namjeravao je ubaciti dvokraki tunel i povećati kapacitet podzemne garaže. Pritisnut kaznenim prijavama i istragama, Remetincem, bandoglavo je zaigrao na premijersku kartu.

No, ne pomažu mu više svakodnevna graditeljska glavinjanja gradom, ni serenade iz Muzičke akademije, ni podzemne garaže i tuneli u Donjem gradu, tuneli i vijadukti na Medvednici, tunel prema Zagorju, ni fontane, ni crkva u parku na Savici; nabrojati ne mogu se sve te njegove uvertire u podizanje spomenika Prvom hrvatskom predsjedniku. Jedino ga je taj događaj još neko vrijeme mogao spašavati od novih istraga i pržuna... A, ni na natječaju za spomenik, autor još nije odabran. Politika u kojoj je godinama glumio da je istovremeno i sdpeovac i hadezeovac više ne drži vodu, i definitivno su ga se odrekli i jedni i drugi!

Foto: ytb-prtsc Foto: ytb-prtsc

Fabijanić i park

U Jutarnjem listu (24. listopad, 2016), objavljen je naslov - PARK FRANJE TUĐMANA - te podnaslovi: Arhitekt Fabijanić odustaje od projekta, Grad traži rješenje za prometni kaos.

Nenad Fabijanić, ugledni profesor zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, već 20 godina radi na projektima uređenja tog prostora. Novinaru Borisu Orešiću, Fabijanić kaže: "Otvara se pitanje zaštite arhitektonske struke i uobičajene demokratske procedure u odlukama o gradnji u Zagrebu. Ovako ispada da o svemu odlučuje jedan čovjek kao apsolutni autokrat". Da, posve točno; trebalo je još samo pridodati da to traje već 25 godina, od kojih je 16 Bandićevih.Većina sudionika natječaja, a tada je urbanizam još postojao, bila je svjesna činjenice da će predimenzionirani trgovački sadržaji i gigantska podzemna garaža progutati park, i da u njemu, i u preživjelim austrougarskim zgradama, smisla imaju samo kulturalni i obrazovni sadržaji

U sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, nakon rušenja većine zgrada bivše Rudolfove vojarne, na tadašnjem Trgu Francuske Republike, osvanuo je park sa stoljetnim drvoredima. Na natječaju 1977., NA-MA raspisuje urbanistički natječaj za svoj  prvi mega - trgovački centar, s programom od preko 100 tisuća kvadratnih metara i pripadajućim kapacitetom podzemne garaže. Prema raspisu natječaja, posebnu pažnju trebalo je posvetiti očuvanju drvoreda i povezivanju s Trgom sportova.

Većina sudionika natječaja, a tada je urbanizam još postojao, bila je svjesna činjenice da će predimenzionirani trgovački sadržaji i gigantska podzemna garaža progutati park, i da u njemu, i u preživjelim austrougarskim zgradama, smisla imaju samo kulturalni i obrazovni sadržaji... No na sreću, projekt se nije nastavljao sljedećih 20 godina; opstali su drvoredi i trava, tamo i danas guštaju okolni stanovnici i njihovi psi... Ali, budući da su na tom prostoru - u osvit prvih višestranačkih izbora - HDZ i Franjo Tuđman održali svoj prvi veliki javni skup, gradonačelnica Marina Dropulić raspisuje natječaj za uređenje tog prostora, 1998. godine.

Na natječaju je pobijedio Fabijanić. Kada je prije 16 godina Bandić preuzeo mjesto gradonačelnika, odmah je u tom prostoru vidio i Tuđmanov spomenik. Sve je ukazivalo da pravim hadezeovcima ta lokacija nije po volji, da im nije dovoljno reprezentativna ni državotvorna. U igri su bili Rooseveltov trg, Strossmayerov trg, Trg maršala Tita, Trg Domovinske zahvalnosti, nastavak glavne gradske osi u koje su kasnije došle famozne fontane, pa čak i Cvjetni. No Bandić je izdržao, kao i uvijek s figama u džepu. Ne zna se kako, ali uspio je uvjeriti hadezeovce, i sve one koji se takvima osjećaju, da je to mjesto u gradu najbolje za Franju. Što i jest istina! Zamislite samo, da je već tada Milanović predložio Tuđmanov spomenik na Markovom trgu: mogao je biti samo na mjestu na kojem se nekad nalazio stup sramote i bio pogubljen Matija Gubec .

totalna_rasprodaja.jpg

Izostajanje strateških projekata

Nakon osvajanja vlasti, Bandić je preuzeo kontrolu i eutanazirao gradske institucije, i već se 2002. godine činilo da mu mnogi građani neće oprostiti što odmah, nakon natječaja za Savu, nije osnovao ozbiljnu instituciju koja bi se bavila predloženim projektima i donijela definitivnu odluku, hoće li će rijeku okovati hidroelektrane ili će grad napokon imati reguliranu rijeku i park. Zaigrao se s Bundekom i maćuhicama. Pred izbore 2008., činilo se da Bandić ne može dobiti sljedeće gradske izbore zbog pogodovanja Horvatinčiću na Cvjetnom trgu, zbog manipulacija s gradskim zemljištem i GUP-om.

Čekalo se da Bandić postane Gradonačelnik svih Hrvata, da se stišaju priče oko njegovih kaznenih prijava, pa da onda u miru podigne spomenik i Franji Tuđmanu i SebiČinilo se da propušta posljednji vlak za izbore 2012. god., - nakon što nije shvatio da bi mu studija Integrirani grad (2010. god., autori N. Fabijanić, S. Knežević, D.Pološki sa suradnicima ) mogla pokrenuti ozbiljne debate i potaknuti donošenje definitivne odluke o povezivanju grada - pruzi i kolodvoru kao europskom projektu. Činilo se, da će mu karijeru okončati nerazumijevanje da grad, prije svega, mora imati promišljenu urbanističku i prometnu strategiju, što ne rješava pitanje javnog prijevoza i ne redefinira odnos prema osobnom automobilu, što nema strategiju i rješenje za gospodarenje otpadom... O svemu tome Bandićeva administracija čitavo je to vrijeme šutjela i čekala. I sve je to gradonačelnik preživio, dijelio darove i lažna obećanja, hodao po vodi, ukinuo žičaru, a doveo skupi umjetni snijeg i skijaški kup na Medvednicu, izborio pa izgubio svjetski teniski turnir...U golemom šatoru na Jelačićevom trgu, 3 se mjeseca godišnje toči pivo i jedu loše kobasice, umjesto da se svako malo otvaraju izložbe o važnim gradskim problemima i omogućuje zainteresiranoj javnosti da o njima izrazi svoje mišljenje.

Što se čekalo? Čekalo se da Bandić postane Gradonačelnik svih Hrvata, da se stišaju priče oko njegovih kaznenih prijava, pa da onda u miru podigne spomenik i Franji Tuđmanu i Sebi. Osim spajanja Branimirove, Bandićeva ekipa nije realizirala ni jedan ozbiljni gradski prometni projekt.

Foto: Slobodna Dalmacija Foto: Slobodna Dalmacija

Natječaj za spomenik i tunel, pre(d)bacivanje po Freudu

Zašto je Bandić toliko čekao s uređenjem parka i raspisivanjem natječaja za spomenik F. T.? U trenucima kad se već ozbiljno klimala prethodna vlada, a Bandić na svoj način obećavao njeno preslagivanje, napokon su osvanuli rezultati natječaja za spomenik. Ponuđeni prijedlozi, međutim, nisu zadovoljili kriterije kompetentnog žirija (Igor Zidić, Ivo Šimat Banov), pa je nekoliko autora upućeno na pripetavanje.... Franjo je u većini prijedloga uglavnom "prepoznatljiv", ali takvih karikaturalnih primjera ima već na stotine u Hrvatskoj. Zašto se to dogodilo, i zašto je natječaj obilježio rad uvaženog dizajnera Borisa Ljubičića? Potpisniku ovog teksta ne pomaže zdravorazumska analiza i ne preostaje mu drugo nego da se "prvoaprilski" poigra pre(d)bacivanja po Freudu. Naime, Ljubičićev prijedlog spomenika kameni je kubus - otprilike dimenzija nogometnog gola. U taj kubus, koji simbolizira hrvatsku povijest, s jedne strane je uletio konj (iz tvrde mu stine viri stražnjica s repom), a s druge strane iz kubusa se "probija" Franjo Tuđman. Mnogima se rad svidio, ali uvaženim povjesničarima umjetnosti, koji razumiju zašto višak simbolike može biti nezgodno podrugljiv i osvetoljubiv, bogami nije!

Ne zna se što je o svemu tome mislio Bandić? Poznato je samo da voli svoj rad uspoređivati s konjskim, pa tako ispada da bi u ovom slučaju U upornom nastojanju da postane F.T., Bandić je u svojoj podsvijesti otkrio da bi u tome možda mogao uspjeti gradeći Fontane i Tunele. Ali, koncetacija mu je sve slabija, previše toga mu "puše za ovratnik"ovakav spomenik bio više nego pogođen. No, nastavit ću u Bandićevom "štihu" i s "pre(d)bacivanjem po F i T":

U upornom nastojanju da postane F.T., Bandić je u svojoj podsvijesti otkrio da bi u tome možda mogao uspjeti gradeći Fontane i Tunele. Ali, koncetacija mu je sve slabija, previše toga mu "puše za ovratnik". Morao je vidjeti da se u Fabijanićevom projektu uređenja parka - na krovu dvoetažne podzemne garaže na zapadnoj strani, gdje jedino ima smisla - nalazi jedna velika fontana, koju Fabijanić zove vodenim zrcalom. No nije ga zadovoljilo staviti točku samo na F, nedostajala mu je ona na T, pa je opet u pomoć pozvao prof. Ivana Dadića, da mu ispod spomenika skroji jedan od onih njegovih tunela koji nikuda ne vode i pridonose samo još većem prometnom kaosu.

Bandić nije na vrijeme shvatio da mu je dovoljan samo F(ranjo) T(uđman): da je bio doista promišljeni gradonačelnik, umjesto fontana pred Sveučilišnom bibliotekom trebao je uređivati ovaj park i mirno čekati rasplet oko spomenika, inzistirajući na rješavanju prioritetnih gradskih problema – održivom javnom prometu i gospodarenju otpadom.

Arhitekt Fabijanić i Damir Pološki, prof. prometa, pokušali su analizirati novu Bandićevu tunelsku halucinaciju: konstatirali su da taj dvokraki tunel i povećano garažiranje doista nemaju smisla, da vode u pješačku zonu, da eliminiraju dio zelenila čijem je očuvanju i sadnji posvećena posebna pažnja u projektu uređenja parka...

Vratimo se stoga na početak teksta: Zgrožen novom Bandićevom manipulacijom, Fabijanić je odbio sudjelovati u nastavku priče, odbio je povezati svoj projekt uređenja parka s projektom dvokrakog tunela (dužine 400 m). Za uzvrat je od Grada dobio uobičajenu pohvalu i zahvalnicu: "Fabijanić je odličan arhitekt, ali smatramo da ne može postavljati uvjete Gradu, koji je investitor cijelog projekta, kako bi uređenjem Trga Franje Tuđmana sebi podigao spomenik".

Epilog

Može li, nakon svega, Bandić pobijediti i na sljedećim izborima, stići na vrijeme ugledati svjetlo na kraju dvokrakog tunela? Hoće li Franjo Tuđman dobiti bržeg konja da stigne na otkrivanja svog spomenika prije izbora?

Nitko Bandiću ne može osporiti marljivost, upornost i ambicioznost. To su doista važne ljudske osobine. Bio je jedan od utemeljitelja Stranke U međuvremenu, Zagreb turistički raste i europski postaje sve poznatiji po fontanama, prometnom kaosu i smeću, Adventu i siromasima koji po kontejnerima traže zalogajDemokratskih Promjena, ali našao se u gradu i situacijama kojima ni u kom pogledu nije bio dorastao. On ne razumije grad, ne razlikuje socijaldemokratsku od desnih i konzervativnih politika, ne razlikuje demokraciju od autokracije... I svemu usprkos, uspio se održati na vlasti 16 godina.

MB 365 uspio je nadživjeti Karamarka i Milanovića, ali sve ukazuje na to da će se uskoro - u mraku hrvatskog političkog tunela - s njima sresti ! Tako mu Bog pomogao.

Godinama, svakodnevno, floskulom da - "Živimo u demokraciji" - tzv. naši političari iznova deklariraju svoju spremnost da demokracijom unedogled manipuliraju. Hoće li će ovoga puta više od 50 posto Zagrepčana prepoznati tko tu kome pre(d)bacuje po spomenicima i stručnosti, demokraciji i autokraciji... ?

U međuvremenu, Zagreb turistički raste i europski postaje sve poznatiji po fontanama, prometnom kaosu i smeću, Adventu i siromasima koji po kontejnerima traže zalogaj.

Nema nade da bi se uskoro mogle početi događati stvarne demokratske promjene.

Imala je pravo školska prijateljica Roza: Ili Socijalizam ili Barbarstvo!

<
Vezane vijesti