Prigovor zbog masovnog seksualnog zlostavljanja djece od strane klera samo je najuočljiviji detalj na torti koju je Odbor za prava djeteta UN-a servirala Vatikanu. Odbor je zabrinuo položaj svećeničke djece, propagiranje tjelesnog i duhovnog kažnjavanje itd, pa čak poziva Crkvu na promjenu tumačenja Svetog pisma.

Početkom veljače ove godine mnogi su mediji izvijestili o Zaključnim primjedbama na Drugi periodički izvještaj Svete stolice o provođenju Konvencije o pravima djeteta (dalje: Konvencija), koje je Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda donio 31.01.2014. Najviše pažnje posvećeno je kritici Svete Stolice za pandemiju seksualnog zlostavljanja djece od strane klera, praćenu sustavnim prikrivanjem zlodjela i potpunim zanemarivanjem žrtava.

Govoreći o dostojanstvu djeteta, Crkva radi protiv njegovog prava na razvoj u slobodnu, educiranu i misleću osobu i na njegovo sudjelovanje u stvarima koje ga se tiču. Govoreći o pravu na život, ograničava mu pravo na zdravlje

Međutim, Odbor za prava djeteta (dalje: Odbor) iznosi i brojne druge optužbe na račun Svete Stolice (dalje SS), odnosno Katoličke crkve. Važno ih je znati stoga što se Katolička crkva u Hrvatskoj i u svijetu predstavlja glavnim zastupnikom djece i s takve samoproglašene pozicije nameće svoj partikularni religijski nazor u svim pitanjima koje se odnose na djecu, mlade i obitelj. Konvencija definira dijete kao osobu mlađu od 18 godina, pa se radi o pravima djece i mladih koji su danas najmnogobrojnija populacija na Zemlji (oko 2 milijarde, jedna četvrtina ukupnog stanovništva svijeta).

Hrvatska je država-članica Konvencije i dužna ju je poštivati i provoditi, pa ni u kojem slučaju ne bi smjela podlijegati utjecaju Katoličke crkve kada ona krši taj međunarodno obvezujući pravni dokument.

Odbor je, kao najviše ekspertno tijelo Ujedinjenih naroda za prava djeteta jasno predočio urbi et orbi kako Crkva tretira prava djece i mladih. Govoreći o dostojanstvu djeteta, radi protiv njegovog prava na razvoj u slobodnu, educiranu i misleću osobu i na njegovo sudjelovanje u stvarima koje ga se tiču. Govoreći o pravu na život, ograničava mu pravo na zdravlje. Govoreći o blagodatima obiteljskog ognjišta, bez pardona isključuje i/ili diskriminira djecu svećenika, djecu iz alternativnih obitelji, djecu u sirotištima, djecu "nepodobnih" roditelja... Govoreći o mirotvorstvu i ljubavi, ostavlja otvorena vrata za grubo postupanje s djecom, od tjelesnog kažnjavanja u kući i izvan nje do svakog drugog oblika oblika fizičkog, seksualnog i psihičkog zlostavljanja i zloupotreba. Vrhunac licemjerja i amorala je razotkriveno dugotrajno sustavno prikrivanje seksualnih zločina klera prema djeci u ime očuvanja reputacije Crkve i svećenstva, kao i neosjetljivost i nemar za patnju žrtava i izostakak pomoći.

Govoreći o blagodatima obiteljskog ognjišta, Crkva bez pardona isključuje i/ili diskriminira djecu svećenika, djecu iz alternativnih obitelji, djecu u sirotištima, djecu "nepodobnih" roditelja... 

Odbor se usudio na najvišoj međunarodnoj razini otvoriti mnoge mračne tajne Crkve koje izgledaju nezamislive u XX i XXI stoljeću: seksualno zlostavljanje djece od strane klera, Magdalenine praonice rublja, otmice i prodaju djece u Španjolskoj, obespravljenost djece svećenika, netransparentnu praksu adopcije djece, Kristovu legiju i slične kongregacije, iskorištavanje djece za pornografiju...

Odbor se nije libio komentirati nedostatke crkvenog zakona, isto onako kako se SS miješa u civilno zakonodavstvo diljem svijeta. Iako mnoge civilne vlasti savijaju koljeno pred  Crkvom i crkvenim zakonikom i dozvoljavaju im prednost čak i pred državnim Ustavovom, Odbor je jasno i otvoreno zatražio promjene i dopune onih propisa koji nisu u skladu s Konvencijom i ugrožavaju realizaciju prava djece. Osvrnuo se čak i na tumačenje Svetog pisma u vezi tjelesnog kažnjavanja djece.  Izrijekom je poručio da "religija, običaji i tradicija" ne smiju biti opravdanje za kršenje prava djece koja im pripadaju Konvencijom.

Najšokantnije kritike Odbora odnose se na sustavna zlostavljanja djece i mladih od strane klerika-pojedinaca i nekih katoličkih institucija, te na obespravljenost djece svećenika. Najteže optužbe Odbora sadržane su u konstataciji  da je SS pri bavljenju žrtvama raznih oblika zlostavljanja, uključivo i seksualno zlostavljanje od strane klera, "sustavno stavljala očuvanje prestiža Crkve  i pretpostavljenih krivaca ispred zaštite žrtava", kao i da je SS "neprestano  stavljala očuvanje reputacije Crkve i zaštitu počinitelja iznad najboljeg interesa djeteta". Odbor optužuje SS-u da je prakticirala omertu, zavjet šutnje pod prijetnjom ekskomunikacije za sve klerike koji su imali saznanja o seksualnom nasilju prema djeci. Značajan dio primjedbi Odbora odnosi sa na odnos Crkve prema žrtvama: okrivljavanja žrtava i njihovih obitelji od strane crkvenih autoriteta, diskreditacija i  obeshrabrivanje žrtava da iznose svoje tužbe, ponižavanje žrtava u nekim slučajevima (navode se primjeri Grand Jury u Westchesteru, Ryanova komisija u Irskoj i Winterova komisija u Kanadi) i uvjetovanje financijskog obeštećenja žrtava šutnjom oštećenog djeteta i njegove obitelji.

Govoreći o mirotvorstvu i ljubavi, Crkva ostavlja otvorena vrata za grubo postupanje s djecom, od tjelesnog kažnjavanja u kući i izvan nje do svakog drugog oblika oblika fizičkog, seksualnog i psihičkog zlostavljanja i zloupotreba

Odbor stoga i u Zaključnim primjedbama na Drugi periodični izvještaj SS-e i u  Zaključnim primjedbama  na izvještaj SS-e prema čl.12.1.  Neobaveznog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji, oba od 31. siječnja 2014, traži lustraciju svih klerika upletenih u seksualno zlostavljanje djece i dječju pornografiju u katoličkim institucijama diljem svijeta, procesuiranje pred civilnim sudovima svih osumnjičenika  i onih koji su zločine prikrivali, te obeštećenje i rehabilitaciju žrtava.

Dalje, Odbor traži istraživanje i kažnjavanje odgovornih i zbog drugih teških zločina čiji počinitelji su pod jurisdikcijom SS-e. Radi se o zlostavljanjima djevojaka u opskurnim Magdaleninim praonicama rublja u Irskoj koje su od  1922. do 1996. vodile četiri katoličke kongregacije i o otmicama i prodaji djece u Španjolskoj za vrijeme i nakon pada Francovog režima, koji su otkriveni 2011. godine.

Odbor također traži istragu  kongregacija (izrijekom spominje Kristovu legiju) koje koriste psihološku manipulaciju mladih da ih odvoje od obitelji i zatvore u svoja sjemeništa.

Odbor je prva i do sada jedina službena instanca koja, od kada je svećenički celibat uveden kao katolička norma (mukotrpno, od 13. do 15.stoljeća), otvoreno postavlja pitanje sudbine djece čiji su očevi katolički svećenici. Prvi put se netko relevantan zauzima za prava, interese i dobrobit te djece koja su, kao i danas, stoljećima zatajivana, zanemarivana i stigmatizirana. Djeca svećenika, tabu koji Katolička crkva vjekovima pomno čuva, i ovdje uvijek stavljajući  svoj interes ispred interesa djece. Ni moderna, demokratka država o njima ne brine, ne želeći se, zbog malih i slabih zamjeriti moćnoj Crkvi. U demokraciji se takva očita nepravda pokriva distordiranim pojmom religijske slobode. Srećom, javlja se sve veći broj katoličkih svećenika, pa i onih visokog ranga, koji javno priznaju svoje očinstvo i napuštaju crkvene položaje da bi vršili svoju roditeljsku ulogu.

Sada, konačno, Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda traži od SS-e:

  • da  utvrdi broj i identitet svećeničke djece
  • da osigura toj djeci prava koje po Konvenciji pripadaju svakom djetetu; da znaju tko su im očevi i da odrastaju uz njihovo sudjelovanje;
  • da SS prekine praksu tajnih ugovora s majkama svećeničke djece o uzdržavanju djeteta, koji zahtijevaju šutnju majki.

Vrhunac licemjerja i amorala je razotkriveno dugotrajno sustavno prikrivanje seksualnih zločina klera prema djeci u ime očuvanja reputacije Crkve i svećenstva, kao i neosjetljivost i nemar za patnju žrtava i izostakak pomoći

O djeci časnih sestara se zna još manje, pa ih Odbor (za sada) ne spominje. Rijetko iziđe na vidjelo porođaj neke redovnice, kao što se desilo upravo početkom ove godine u  gradiću Rietiju pokraj Rima. Međutim, ne treba nas u skoroj budućnosti iznenaditi novi crkveni seksualni skandal vezan ovaj put za spolno iskorištavanje i silovanje redovnica od strane svećenika. Već postoji nekoliko dokumenata sastavljenih od starijih članica vjerskih redova i svećenika o klericima koji su iskorištavali svoje autoritet i  financijske pogodnosti da bi prisilili redovnice na spolne odnose. Posebno često se to događa u Africi, gdje su, zbog visoke zaraženosti HIV-om  časne sestre postale poželjna meta za "siguran" seks, iako se  ukupno spominju 23 države, među kojima i USA, Italija, Irska, Indija i Filipini. Neke redovnice prisiljene su koristiti kontracepciju, a neke su zatrudnile. Mnoge su prisiljene na pobačaj, a onima koje su rodile, djeca su oduzimana i davana na posvajanje.

Za hrvatske aktualne prilike (i šire) vrlo su značajne primjedbe Odbora na odnos SS-e prema pravu adolescenata na ostvarivanje najveće moguće razine zdravlja, posebno spolnog i reproduktivnog zdravlja. Odbor kritizira stav SS-e o abortusu, koji "očigledno predstavlja rizik za zdravlje i život trudnih maloljetnica", kao i stavove i prakse SS-e vezane uz kontracepciju, seksualno i reproduktivno zdravlje i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA.

U vezi prava na zdravlje, posebno reproduktivno i seksualno zdravlje Odbor poziva SS-u:

  • da preispita svoj stav o abortusu i dopuni kan.1398. Zakonika kanonskog prava odredbama koje definiraju situacije u kojima je pobačaj dozvoljen;
  • da prevlada sve zapreke i tabue koji okružuju seksualnost adolescenata i ometaju adolescentima  pristup informacijama o seksualnosti i reprodukciji, uključujući one o planiranju obitelji i kontracepciji, o opasnostima rane trudnoće, o prevenciji HIV/SIDA i o prevenciji i liječenju spolno prenosivih bolesti;
  • da pri odlučivanju o bilo čemu što se tiče njihovog zdravlja i razvoja u središte razmatranja stavlja najbolji interes adolescenata;
  • da osigura edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i prevenciji HIV/SIDA kao dio obaveznog kurikuluma u katoličkim školama, da je ona usmjerena adolescenticama i adolescentima i da se posebna pažnja pridaje prevenciji rane trudnoće i spolno prenosivih bolesti;
  • da jamči najbolji interes adolescentnih trudnica i da osigura da se njihovo mišljenje u području reproduktivnog zdravlja čuje i poštuje;
  • da aktivno pridonese širenju informacija o štetama koje mogu uzrokovati rane ženidbe i rane trudnoće te da štiti prava i bori se protiv diskriminacije trudne djece, majki- adolescentica i njihove djece;
  • da poduzme mjere za podizanje svijesti i zalaganje za odgovorno roditeljstvo i odgovorno seksualno ponašanje, s posebnom pažnjom na dječake i muškarce;

Iako mnoge civilne vlasti savijaju koljeno pred  Crkvom i crkvenim zakonikom i dozvoljavaju im prednost čak i pred državnim Ustavovom, Odbor je jasno i otvoreno zatražio promjene i dopune onih propisa koji nisu u skladu s Konvencijom i ugrožavaju realizaciju prava djece

Nakon ovakvih preporuka Odbora, Katolička crkva diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, trebala bi odustati od neposredne i posredne  harange protiv seksualnog odgoja djece i mladih i u vjerskim i u državnim školama. Dapače, umjesto da tvrdoglavo inzistira na suzdržavanju od seksa prije i izvan braka, trebala bi se aktivno uključiti u informiranje mladih o rizicima ranih trudnoća i ženidbi i opasnostima spolno prenosivih infekcija, te o metodama prevencije neželjene trudnoće i spolno prenosivih infekcija.

U pogledu pobačaja, traženje Odbora da SS izmijeni Zakonik kanonskog prava (kanon 1398.) koji ne dopušta pobačaj ni u kojoj situaciji (bolest ploda, bolest majke, incest, silovanje, privatni i socio-ekonomski razlozi trudnice) od velike je važnosti, jer se u Hrvatskoj već nekoliko godina priprema vjerski inspiriran atak na važeći liberalni Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978, a pritisak Crkve i katoličkih laičkih organizacija je već doveo do odbijanja izvođenja legalnih pobačaja od strane velikog broja ginekologa pozivanjem na "prigovor savjesti".

 Odbor kritizira SS-u i zbog neprihvaćanja potpune zabrane tjelesnog kažnjavanja djece i još uvijek raširenu praksu tučenja djece, pa i ritualnog tučenja, u mnogim katoličkim institucijama. Odbor predlaže SS-i da se  eksplicitno usprotivi primjeni svakog tjelesnog kažnjavanja u odgoju djece, na isti način na koji se usprotivila torturi i drugim grubim, nehumanim ili degradirajućim postupcima ili kažnjavanju i da u skladu s Konvencijom poduzima odgovarajuće mjere za zaštite djece od bilo kakvog tjelesnog ili duševnog nasilja, kako u školama i drugim institucijama, tako i u obitelji. Odbor poziva SS-u da tjelesno kažnjavanje djece eksplicitno  zabrani Zakonikom kanonskog prava i zakonima Vatikanskog grada, pa i da Sveto pismo interpretira tako da ono ne dopušta tjelesno kažnjavanje, da se takva interpretacija uključi u teološku edukaciju i vježbu i na taj način uključi u učenje Crkve i njezine aktivnosti.

Odbor je prva i do sada jedina službena instanca koja, od kada je svećenički celibat uveden kao katolička norma (mukotrpno, od 13. do 15.stoljeća), otvoreno postavlja pitanje sudbine djece čiji su očevi katolički svećenici

 Odbor spočitava SS-i nedovoljnu zaštitu djece od obiteljskog i rodnog nasilja. Referira na na stav SS-e da, u ime očuvanja prava i dužnosti roditelja, civilne vlasti smiju intervenirati u obitelji tek kada je zlostavljanje djeteta dokazano, jer se time umanjuju mogućnosti prevencije  zlostavljanja i zanemarivanja djece i nasilja u obitelji. Odbor potiče SS-u da prihvati stajalište da prerogativi roditelja ni na koji način ne umanjuju pravo djeteta na zaštitu od svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja, te da svojim autoritetom i utjecajem podupre nastojanja i mjere usmjerene na  borbu protiv obiteljskog i rodnog nasilja. To se odnosi i na borbu protiv onih stavova, tradicija, običaja i ponašanja kojima se često ove vrste nasilja opravdavaju.

Ozbiljne kritike Odbora odnose se na neprihvaćanje SS-e   temeljnih premisa Konvencije. Prema Konvenciji, dijete nije (više) vlasništvo roditelja nego autentična osoba kojoj kao takvoj pripadaju sva ljudska prava, koja ono može uživati u skladu sa svojom dobi i zrelosti i, po potrebi, uz pomoć odraslih članova obitelji i društva. Katekizam katoličke crkve pak ne definira djecu i mlade kao samosvojne ljudske osobe (čini se da samo embriju priznaje pravo na osobnost i ljudsko dostojanstvo!!! ), nego naučava "poučljivost i pravu poslušnosti djece" (čl.2216 Katekizma). U članku  2217. doslovno kaže: "Dok god živi u roditeljskoj kući, dijete treba slušati sve što roditelji opravdano traže za dobro njegovo i dobro obitelji", a tek "s osamostaljenjem prestaje posluh djeteta prema roditeljima...". Dijete po crkvenom nauku nema nikakvih prava, nego mora slušati roditelje i ponašati se u skladu s njihovim zahtjevima (još uvijek prisutno: "Dok jedeš moj kruh...", "Dok si pod mojim krovom...").

Odbor zamijera SS-i neprihvaćanje djeteta kao subjekta prava, što je suštinski smisao Konvencije. To se posebno odnosi na restriktivno tumačenje prava djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja, udruživanja i religije te zanemarivanje principa "najboljeg interesa djeteta" u svim stvarima koje ga se tiču. Dalje, Odbor spočitava SS-i diskriminaciju djece prema njihovoj obiteljskoj situaciji (izvanbračna djeca, djeca u homoseksualnim obiteljima...), prema seksualnoj orijentaciji same djece ili njihovih roditelja te diskriminaciju djevojčica u odnosu na dječake.

Odbor je pozvao Svetu Stolicu da Sveto pismo interpretira na način da ne dopušta tjelesno kažnjavanje, da se takva interpretacija uključi u teološku edukaciju i vježbu i na taj način uključi u učenje Crkve i njezine aktivnosti

S ciljem potpunijeg priznavanja prava djeteta kao nositelja prava u skladu s Konvencijom, Odbor potiče SS-u da povuče sve  rezervacije na Konvenciju (tri rezervacije: na čl 24, 13,28, 14 i 16, te tumačenje Konvencije u skladu sa zakonima Vatikana u koje je ugrađen Zakonik kanonskog prava), da poduzme mjere za implementaciju prava djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja u zakone i propise, da poduzme mjere za promicanje edukacije roditelja o tom pravu djeteta, da planira kurikulume i školske programe na osnovi tog prava, da zastupa aktivnu ulogu djece u svim službama namijenjenim obiteljima i djeci koje vode katoličke organizacije i institucije i da se to pravo u potpunosti poštuje u stvarima discipline.

Dalje, Odbor preporuča da SS  Konvenciji osigura prednost pred Zakonikom kanonskog prava i zakonima Države Vatikanskog grada, da Zakonik kanonskog prava i ostale normativne akte uskladi s Konvencijom i da  izmijeni neke kanone Zakonika kanonskog prava u skladu s Konvencijom. Tako, npr. Odbor traži da SS odmah ukine kanon 1139. koji djecu rođenu izvan braka diskriminatorno označava i tretira "nezakonitom djecom" i već gore spomenute izmjene kanona 1398. o pobačaju, a ima i brojnih drugih objekcija.

Odbor također traži da SS-a svojim zakonima prizna ravnopravnost obiteljskih zajednica drugačijih od katoličke obitelji vezane sakramentom ženidbe, te da se zauzme za dekriminilizaciju homoseksualaca, jer postojeća pravila SS-e i praksa uzrokuju diskriminaciju i stigmatizaciju određenih skupina djece i mladih.

magdalene-sisters.jpg magdalene-sisters.jpg

U Zaključnim primjedbama Odbora ima još i drugih primjedbi i preporuka vezanih uz obaveze SS-e kao potpisnice Konvencije. Originalne dokumente Odbora na engleskom jeziku zainteresirani čitatelji mogu proučiti na Internetu:

1/UN, Odbor za prava djeteta:  Zaključne primjedbe na Drugi periodični izvještaj SS o provođenju Konvencije o pravima djeteta od 31.01.2014 ( United Nations, Committee on the Rights of the Child: Concluding observations on the second periodic report of the Holy See, 31.01.2014.)

2/ UN, Odbor za prava djeteta:  Zaključne primjedbe  na izvještaj SS-e prema čl.12.1.  Neobaveznog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji, 31.01.2014 (UN,CRC, Concluding  observations on the report submitted by the Holy See under article 12, paragraph 1, of the Optional protocol to the Convention on the Rights of the Child on the sale of children, child prostitution and child pornography 31.01.2014.) 

Kako navedeni dokumenti, usprkos odredbama čl.65. Zaključnih primjedbi Odbora, još nisu dostupni široj javnosti na hrvatskom jeziku, njihov prikaz čitatelji mogu naći u tekstovima objavljenim na portalu udruge Protagora:

1/  Gjurić G. Katolička crkva i prava djeteta

2/ Gjurić G. Lustracija u Božjoj kući.

Iako Zaključne primjedbe UN Odbora za prava djeteta nemaju izvršnu snagu, one predstavljaju ozbiljnu kritiku i moralnu osudu SS-e zbog kršenja prava djeteta kojoj nema presedana.

Odbor preporuča da Sveta Stolica osigura  Konvenciji o pravima djeteta  prednost pred Zakonikom kanonskog prava i zakonima Države Vatikanskog grada

SS se još nije službeno očitovala o Zaključnim prijedlozima Odbora za prava djeteta, osim prvotnih izraza iznenađenja, uvrijeđenosti i odbijanja, te etiketiranja dokumenta "ideologiziranima". U formalnim razgovorima delegacije SS-i  Odbora prije donošenja Zaključnih primjedbi, navodno je izrazila određeno približavanje Konvenciji u spornim pitanjima. Hoće li prihvatiti prijedloge Odbora? Možda joj trenutno najbolje odgovara odšutiti? Ipak, ne treba sumnjati da će  SS izabrati pravi trenutak da se oglasi, na način koji joj u datom času bude najbolje odgovarao.

Kako će se ponijeti države-članice Konvencije o pravima djeteta ostaje također da se vidi. Hoće li unaprijediti realizaciju prava djece u skladu s odredbama Konvencije koje su kao međunarodni pravni instrument prihvatile, ili će ih i dalje subordinirati distordiranoj varijanti prava na slobodu religije ? Hoće li Odbor biti pijetao koji je prerano zakukurikao ? U Hrvatskoj ćemo ubrzo imati priliku saznati poziciju Ustavnog suda (ali i brojnih drugih aktera) povodom školskog seksualnog odgoja, kojeg Konvencija promiče, a Crkva potire. Kojoj će se privoljeti strani: djeci ili Crkvi ?

<
Vezane vijesti