Foto: Jelena JankovićFoto: Jelena JankovićKritički prikaz Macbetha Maše Kolar - prve ovosezonske baletne premijere u riječkom HNK.

U novu sezonu riječki HNK Ivana pl. Zajca ušao je s novom baletnom ravnateljicom, Mašom Kolar, koja je za prvu godinu svojeg mandata Apstraktnim motivima ljubavi, nagona za moći, zla, prijetvornosti i ludila, dorastao može biti jedino podjednako apstraktan (tek ponegdje simbolički) tjelesni izraz. Kolar ga donosi kroz široke geste, snažne zamahe, mjestimične kontrakcije, veliku elastičnost, maksimalne ekstenzijepripremila čak pet premijernih naslova. Osmislila ih je, kako je pojasnila, svjesna ekonomsko-političkoga, povijesnog i kadrovskoga konteksta ovog ansambla, ali i vlastite želje za raznolikošću, neodvojive od detaljnog preispitivanja snage i potencijala Baleta, kao i recepcije te senzibiliteta publike prema svakom segmentu programa.

Prvi repertoarni novitet nije, međutim, izabrala sâma, već joj je nametnut. Macbeth je, naime, trebao biti koprodukcija Bitef Dance Company i riječkog Baleta, a razvijajući projekt Kolar je osjetila da se nalazi u sukobu interesa, zbog čega je odustala od koprodukcije s Beograđanima. No odlučila je ipak zadržati njihov naslov, te se uhvatiti ukoštac s mitom oko ovog djela.

Realizirana s višestruko dokazanom ekipom, najnovija baletna inačica ove inače najkraće i zacijelo najbrutalnije Shakespeareove tragedije, sažete u sat vremena suvremenog plesa, premijerno je prikazana 7. listopada.

Foto: Goran Kovačić/PIXSELL Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Minimalistički pristup djelu na svim razinama donosi pravi omjer jednostavnosti i funkcionalnosti, pritom vješto izbjegavajući svaku Predstava je tijekom cijelog trajanja u stanju posve zaokupiti pažnju, ne gubeći ništa od svoje dinamike i tempa, za što su dobrim dijelom zaslužni redom odlični plesačipretencioznost, kao i banalnost. Radnji i cjelokupnoj atmosferi više nego primjereno tamno osvjetljenje djelo je Dalibora Fugošića; jednostavne, uglavnom monokromatske kostime (s tek pokojim raznobojnim i simboličkim detaljem), koji su posve podređeni apsolutnoj slobodi pokreta, potpisuje Petra Dančević Pavičić; scenografiju pak, koja se sastoji od nad pozornicom izdignute, rotirajuće pravokutne platforme (sa znakovitom, šahovskom pločom kao uzorkom), na kojoj se nalaze tek stol i stolica, osmislila je Jasmina Holbus.

Glazbeni segment predstave, za kojega su zaduženi bili Višeslav Laboš i Tea Novak Vincek, također je toliko izražajan i pogođen, da osim što je čujan, gotovo da je i vidljiv. Zahvaljujući prije svega izvrsno odabranom instrumentariju (violine, violončelo, bas gitara, drvene i metalne udaraljke te elektronika) i otkucavajućem ritmu, koji se kao glavna tema provlači tijekom gotovo cijele predstave, sve zajedno izvanredno korespondira s mističnom atmosferom i naslutljivim tragičnim krajem djela.

Foto: Novi list Foto: Novi list

Dramaturginja Maja Marjančić balet je koncipirala u devet slika, fokusiranih na dva glavna motiva – regicid i odnos supružnika Macbeth – koje je Maša Kolar koreografirala, dakako, bez prvenstvene želje za narativnošću. Apstraktnim motivima ljubavi, nagona za moći, zla, prijetvornosti i ludila, dorastao može biti jedino podjednako apstraktan (tek ponegdje simbolički) tjelesni izraz. Kolar ga donosi kroz široke geste, snažne Minimalistički pristup djelu na svim razinama donosi pravi omjer jednostavnosti i funkcionalnosti, pritom vješto izbjegavajući svaku pretencioznost, kao i banalnostzamahe, mjestimične kontrakcije, veliku elastičnost, maksimalne ekstenzije, ali i brojne gimnastičke elemente, osobito kod muškog dijela ansambla. Pritom koristi sve točke prostora, grupirajući plesače logično i efektno (trokut, dijagonala, pravac, kružnica…), vodeći se uvijek fabularnim i/ili značenjskim zahtjevima trenutačne sekvence.

Predstava je tijekom cijelog trajanja u stanju posve zaokupiti pažnju, ne gubeći ništa od svoje dinamike i tempa, za što su dobrim dijelom zaslužni redom odlični plesači. Ponajprije dvoje glavnih – Ali Viktor Tabbouch u ulozi Macbetha i Ksenija Duran Krutova u ulozi Lady Macbeth – koji su se međusobno izvrsno uskladili i zaživjeli, dok su podjednako impresivno djelovali i samostalno (osobito u finalnim solima), ali i u odnosima s drugim protagonistima, zaokružujući svoje likove dinamički uvijek perfektno odmjerenim kretnjama, te decentnom, no vrlo rječitom mimikom.

Tri vještice ekspresivno su otplesale Nika Lilek, Laura Orlić i Marta Voinea Čavrak, iako međusobno nedovoljno sinkronizirano, što im ostaje za doradu u budućim nastupima.Glazbeni segment predstave, za kojega su zaduženi bili Višeslav Laboš i Tea Novak Vincek, također je toliko izražajan i pogođen, da osim što je čujan, gotovo da je i vidljiv

Sinkronizacije zato nije nedostajalo Dvorjanima i ratnicima, koje su utjelovili Joseph Samuel Cane, Maria del Mar Hernandez, Daniele Romeo, Tea Rušin, Anca Zgurić i Svebor Zgurić, a nije im nedostajalo također ni brzine, glazbene punktualnosti i općenito izvedbene sigurnosti.

Marta Kanazir kao Lady Mcduff također nije prošla nezapaženo, ali nažalost ne i puno više od toga, naprosto stoga što nije dobila dovoljno prostora. Ova sposobna i atraktivna plesačica, koja se nakon prošlogodišnjega silom prilika izazvanog preseljenja u zagrebački ansambl, ipak odlučila vratiti u matični, zaslužuje puno više, a što će se, za nadati se, ubrzo i pokazati.

Do tada, novo djelo na sceni, dvoje novih plesača u ansamblu (Michele Pastorini i Maria del Mar Hernandez), uz još dvoje koji se očekuju kroz koji mjesec i, dakako, nova ravnateljica Baleta, doista sugeriraju kako je početkom ove sezone nastupio idealan trenutak za čišćenje od starih uroka (kao medijski prenesena želja Maše Kolar), te kako bi shodno tome ostatak sezone trebao biti i više nego plesno prohodan.

Ključne riječi: kultura, balet, hnk rijeka, maša kolar
<
Vezane vijesti