Što znače dokumenti Oliviera Blancharda i Daniela Leigha, glavnih ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda, iz kojih proizlazi da je MMF pogriješio u procjenama utjecaja štednje na europska gospodarstva? Za H-Alter komentiraju Dražen Šimleša, Vladimir Cvijanović, Mate Kapović i Kristijan Kotarski.

Hoće li hrvatska vlada nakon objavljivanja tih dokumenata okrenuti svoju politiku za 180 ili za 360 stupnjeva?

"Vladina politika štednje i smanjenja javne potrošnje pogrešna je i promašena te ne pridonosi izlasku iz krize", rekao je na nedavno održanoj konferenciji za novinare predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić. Povod njegovu istupu bila je objava dokumenta glavnih ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Oliviera Blancharda i Daniela Leigha u kojem, prema Ribićevu tumačenju, priznaju da je MMF pogriješio u procjenama utjecaja štednje na europska gospodarstva. Iz dokumenta proizlazi da su prognostičari MMF-a u velikoj mjeri podcijenili povećanje nezaposlenosti i pad domaće potražnje povezane s fiskalnom konsolidacijom, no ekonomisti u svome radu, a o čemu nisi izvijestili ni Ribić ni mainstream mediji, ističu da njihovi zaključci vrijede u slučaju razvijenih zemalja, dok u slučaju zemalja u razvoju nisu nađeni isti dokazi. Također, nije upozoreno na razliku u djelovanju preporuke koja, prema tumačenju ekonomista, ima drugačije učinke ovisno o vremenskoj duljini njene primjene. Čitav niz površnih tumačenja naposljetku je urodio kratkotrajnim odjekom, koji domaćim političkim i gospodarskim elitama nije pobudio sumnju o štetnosti provođenja politike rezova javne potrošnje.

simlesa2.jpg simlesa2.jpg

"Mediji su iz rada preuzeli ono što im paše da naprave vijest. Čak i da su žestoko kritizirali MMF, ne bi se ništa dogodilo jer su i u prošlosti objavljivani radovi MMF-a i Svjetske banke u kojima je bilo vidljivo koliko je štetna njihova neoliberalna politika prema najugroženijima i okolišu", objasnio je u razgovoru za H-Alter Dražen Šimleša, sociolog s Instituta Ivo Pilar. Šimleša upozorava da MMF nije nikakva samostalna organizacija, već da i ona ima nekoga iznad sebe tko određuje kako će se pljačkati i financijski uništavati čitava društva i narodi. "MMF je samo produžena ruka koja seže tamo gdje neka politička vlast ili najmoćnije banke ne bi mogle ili bi im bilo nezgodno da se u njihovo ime sve to radi javno i transparentno. Treba se sjetiti kako je MMF u godinama prije ove financijske krize i sam bio u problemu te je bio prisiljen prodavati svoje zlatne rezerve kako bi namirio gubitke, budući da ih je sve više zemalja 'otkantavalo' u isplati duga ili su veliki dio već otplatile. I sad se onda opet odjednom od 2009. godine pojavljuje kao spasitelj koji nudi rješenja. Da nije tužno, bilo bi smiješno", smatra Šimleša.

Dražen Šimleša: "I u prošlosti objavljivani radovi MMF-a i Svjetske banke u kojima je bilo vidljivo koliko je štetna njihova neoliberalna politika prema najugroženijima i okolišu"

Vladimir Cvijanović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu također podsjeća da ovo nije prvi put da MMF izvještava o učincima mjera fiskalne štednje na ekonomiju. "Još u srpnju 2011. izašao je working paper MMF-a u kojem se prezentiraju nalazi koji govore o tome da fiskalna konsolidacija često ima negativne učinke. Međutim, pažnju svjetske javnosti zaokupila je činjenica da se upravo glavni ekonomist MMF Olivier Blanchard bacio na analizu njihovih učinaka na prognozu ekonomskog rasta. Prema nalazima njega i Daniela Leigha, prvo iz listopada 2012., onda i iz siječnja ove godine, fiskalni su multiplikatori, korišteni u prognozama ekonomskog rasta za zemlje koje su provodile mjere fiskalne štednje, trebali biti veći. Drugim riječima, utjecaj mjera fiskalne štednje zemalja je bio u stvarnosti veći nego što su bili mislili, zbog raznih razloga. No, jedno je to što MMF zna, drugo je politika za koju se zalaže", kaže Cvijanović

Da ne treba ulagati previše nade u promjenu politike za kakvu se zalaže MMF, smatra i Mate Kapović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. "Nije nemoguće da će MMF promijeniti svoju politiku, ali ona ni u kom slučaju neće postati progresivna, odnosno i dalje će biti u interesu globalnog i lokalnog kapitala, a ne u interesu većine", smatra Kapović te dodaje da je ova kriza, kao ona iz 1930-ih, ciklička kriza kapitalizma i kao takva je proizvod unutarnjih proturječnosti kapitalističkog načina proizvodnje. "Utoliko je pogrešno MMF kriviti za krizu kao takvu. MMF je svakako imao golemu ulogu u neoliberalnoj kontrarevoluciji u 1970-ima i 1980-ima, tj. u nametanju neoliberalne politike širom svijeta koju je osjetila ne samo Hrvatska u 1990-ima i 2000-ima, nego i Jugoslavija u 1980-ima. Isto tako, MMF ima veliku ulogu, naravno, uz institucije EU govorimo li o Europi, u kreiranju odgovora na ovu trenutnu krizu, odnosno za stvaranje politike mjera štednje koje služe tome da se kriza prebije preko grbače običnog naroda. MMF je tu kriv utoliko što je dio globalnog kapitalističkog sustava koji pomaže očuvanju statusa quo. Protiv politike MMF-a se treba boriti, no na problem je bolje gledati sistemski".

cvijanovi.jpg cvijanovi.jpg

Mate Kapović: "Oporavak kapitalističke ekonomije, kada i ako do nje dođe, nipošto ne znači boljitak za sve, niti obnova zadovoljavajuće stope profita automatski znači povratak svih u međuvremenu izgubljenih socijalnih prava"

Politike mjera štednje, kakve provodi i hrvatska Vlada, mogu eventualno dovesti do povratka zadovoljavajućih profitnih stopa za kapitaliste, a ne nužno i do pozitivnih pomaka za društvo u cjelini, dodaje Kapović. "Oporavak kapitalističke ekonomije, kada i ako do nje dođe, nipošto ne znači i boljitak za sve, niti obnova zadovoljavajuće stope profita automatski znači povratak svih u međuvremenu izgubljenih socijalnih prava". Takvom mišljenju ide u prilog nedavno objavljeni dokument Europske komisije u kojem stoji da će postojeći europski model socijalne države razoriti dužnička kriza i mjere štednje. Bude li taj model razoren, velik broj ljudi past će ispod linije siromaštva i određeni broj će se naći u trajnom siromaštvu iz kojeg će im se biti teško izvući do kraja života. "Cilj mjera fiskalne štednje nije oporavak cijelog društveno-ekonomskog sistema, već dovođenje javnih financija u red i stabilizacija financijskog sustava, kako bi se investitori mogli naplatiti. Logika nametanja tih mjera, primjerice, od strane EU, MMF, odnosno pojedinih zemalja, proizlazi iz naravi sadašnjeg tipa kapitalizma, koji je karakteriziran fleksibilnom akumulacijom i dominacijom financijskog sektora u odnosu na realni. Budući da 'financije' dominiraju, svi ostali se tome, ako stvari prepustimo tržištu, moraju prilagoditi", objašnjava Cvijanović.

Na slabosti politika mjera štednje od samog početka krize upozoravali su brojni ekonomisti kejnzijanci, među kojima se ističu nobelovci Paul Krugman i Joseph Stiglitz. Prema njihovom mišljenju, mjere štednje kao rješenje za izlazak iz krize su jednostavno pogrešne. Umjesto "stezanjem remena", gospodarsku ekspanziju, prema njihovu tumačenju, može potaknuti samo povećanje državne potrošnje. Kako objašnjava Cvijanović, iz takve protucikličke politike proizlaze tri osnovna argumenta protiv mjera fiskalne štednje. "Prvi slijedi iz povezanosti državnih i privatnih izdataka, odnosno, ako se smanje državni izdaci, smanjit će se i privatni, a drugi slijedi iz promjene paradigme socio-ekonomske politike tj. prvo se moraju osigurati dostojni uvjeti za život, a tek se onda može očekivati ekonomski rast te porast zaposlenosti. Kao treće, smanjenje jediničnih troškova rada neće nužno povećati konkurentnost zemlje, budući da konkurentnost i ekonomski rast ne ovise samo o troškovima." Mate Kapović smatra da su kejnzijanci u pravu, no napominje da oni teško mogu ponuditi potrebnu alternativu. "Kejnzijanske mjere nisu riješile krizu 1930-ih, već ju je 'riješio' Drugi svjetski rat masovnim uništavanjem. Upravo je neuspjeh kejnzijanske politike državne intervencije u 1970-ima doveo do neoliberalnog zaokreta koji još uvijek traje".

kotarski.jpg kotarski.jpg

Vladimir Cvijanović: "Cilj mjera fiskalne štednje nije oporavak cijelog društveno-ekonomskog sistema, već dovođenje javnih financija u red i stabilizacija financijskog sustava, kako bi se investitori mogli naplatiti"

Za prestanak politike rezova javne potrošnje, te prelazak na antikriznu fiskalnu politiku, koja sadrži racionalne mjere štednje, ali i poticanje državnih investicija, založila se i skupina hrvatskih ekonomista. Jedan od mogućih primjera racionalne mjere štednje koji bi se mogao primijeniti u hrvatskom primjeru, u razgovoru za H-Alter objasnio je Kristijan Kotarski, asistent na Katedri za međunarodne ekonomske odnose zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. "Hrvatska treba imati manju, ali efikasniju državu i to ne znači negiranje solidarnosti s najugroženijim skupinama u društvu. Efikasnost je moguće postići ukidanjem raznih državnih agencija i izmišljenih radnih mjesta za nomenklaturu, reduciranjem državnog voznog parka, izdavanjem koncesija na eksploataciju minerala, sirovina i javne površine s puno višom cijenom po koncesionara, revizijom povlaštenih mirovina i ukidanjem subvencija te uvođenjem reda u državna poduzeća. Neprihvatljivo da državni monopoli poput HEP-a u pojedinim godinama bilježe gubitke. Osim toga, treba efikasnije koristiti javna sredstva u mirovinskom i zdravstvenom sustavu, smanjenjem broja nepotrebno prepisanih lijekova i pretraga, kao i troškovima hladnog pogona", smatra Kotarski i dodaje da se javne financije trebaju voditi na način da, u godinama "debelih krava", država ne uzima na sebe nepotrebne dugove. "Poriv političara da budu upamćeni kao pokretači velikih infrastrukturnih projekata i da izgradnjom klijentelističkih mreža ponovno budu izabrani na sljedećim izborima, uz poriv bankara da plasiraju što više kredita kako bi na njima što više zaradili, dovodi do akumulacije ogromnog duga. Naravno, kad nastupi kriza, banke više ne žele ili ne mogu posuđivati novac, a države s obzirom na prirodu monetarnog sustava u kojima je državama ograničeno pravo da emitiraju novac, mogu ubaciti novac samo novim zaduživanjem. To im teško uspijeva zato jer su već u startu zadužene, a novi deficiti znače i nove dugove."

Na pitanje smatra li da je aktualna vlada spremna prihvatiti zaokret u dosadašnjem vođenju ekonomske politike koja se temelji na mjerama fiskalne štednje, Kotarski odgovara kako sumnja da vlada ima snage za takav potez. "Ukoliko vlada misli ozbiljno i ukoliko želi zadržati legitimitet dobiven na izborima, onda je ključne poteze trebala početi povlačiti već u prvih sto dana vladavine, koji se inače računaju kao razdoblje u kojem Vlada ima pravo na poštedu, budući da tada ima najviše 'političkog kapitala'. Nažalost, nismo vidjeli odlučne poteze, a osim toga, problem je što vlada nije odlučila malo žešće nagaziti na interesne skupine koje profitiraju od disfunkcionalne ekonomske politike koja je na snazi već dvadeset godina", smatra Kotarski i dodaje da Vlada nije pokazala spremnost na dijalog s domaćim poduzetnicima, već štiti interese moćnih subjekata, poput banaka i telekomunikacijskih tvrtki, koji dobar dio svoje zarade iznose iz Hrvatske, umjesto da je reinvestiraju. S druge strane, reforme u smislu fiskalne konsolidacije  pokušavale su se provoditi tamo gdje se očekivao najslabiji otpor - u obrazovanju i zdravstvu, zaključuje Kotarski.

kapovic.jpg kapovic.jpg

Kristijan Kotarski: "Efikasnost je moguće postići ukidanjem raznih državnih agencija i izmišljenih radnih mjesta za nomenklaturu, reduciranjem državnog voznog parka, uvođenjem reda u državna poduzeća..."

Mate Kapović smatra da, čak i kada bi došlo do napuštanja politike mjera štednje, to ne bi značajnije promijenilo situaciju za Hrvatsku. "U ovom trenu nama ekonomski može pomoći samo radikalan zaokret, no to politički nije nimalo vjerojatno, a u okviru EU-a je i de facto nemoguće, osim ako bi se takav zaokret dogodio u više zemalja članica. Eventualni izlazak razvijenih zapadnoeuropskih zemalja iz krize, koji se neće dogoditi za manje od desetljeća, ako i tada, neće puno značiti za Hrvatsku. S krizom ili bez nje, nemamo na čemu temeljiti svoj razvoj. Industrija je uništena, a nova se ne može pokrenuti uz otvorene granice u EU i izloženost puno jačim zapadnoeuropskim korporacijama. Nijedna se država u povijesti nije industrijalizirala i razvila uz otvorene granice pa teško da će Hrvatska tu biti iznimka. Poljoprivreda nam je također uništena, a hranu čak uvozimo i iz Austrije. Takva će se politika u EU-u samo zacementirati. Rast se može očekivati samo u turizmu, no čitava ekonomija ne može počivati na njemu. Kriza svakako otežava situaciju, utoliko što nam se izvoz još više smanjuje, a zaduživanje je teže i skuplje, no i s krizom i bez nje nam se crno piše, ostat ćemo trajno nerazvijeni na periferiji EU", smatra Kapović.

Koliko god se Hrvatskoj loše pisalo, njeni građani, za razliku od svojih slovenskih susjeda, sve ono što im se događa još uvijek promatraju iz udobnosti svojih fotelja. Podsjetimo, prve i posljednje prosvjedne akcije protiv mjera štednje organizirali su sindikati. No Dražen Šimleša smatra da će trenutna situacija dugoročno vrlo vjerojatno uroditi masovnijim izražavanjem negodovanja. "Moguće je da okidač bude nešto što na prvi pogled nema toliko veze s osiromašivanjem većine građana. Manje je bitno hoće li doći do masovne pobune, a više što će se iz nje izroditi. U Hrvatskoj, a i šire, ne postoji temeljna rasprava o tome gdje se nalazimo, odnosno o ogromnim dugovima, nedostatku proizvodnje, ovisnosti o uvozu i korupciji, o tome u kakvom društvu bismo željeli živjeti i kako ga ostvariti. To je pitanje za milijun i kusur dolara. Ako do toga ne dođe, ponovno ćemo ih morati uzeti od MMF-a", zaključio je Šimleša.

Ključne riječi: MMF, mjere štednje
<
Vezane vijesti