H-Alter
Foto: <span style="color: rgb(84, 89, 93); font-family: sans-serif; font-size: 13.6px; background-color: rgb(248, 249, 250);">Aaron Logan, Wikipedia</span>Foto: Aaron Logan, WikipediaSaborski cirkus vratio se na Markov trg. Ključni zabavljači ostali su isti.

Počelo je, počelo. Saborski cirkus sa svojim žonglerima, akrobatima, krotiteljima kojekakvog bezubog zvjerinja, harlekinima, brkatim ženama i inom svitom za uveseljavanje svekolikog publikuma - opet je došao na Markov trg. Ključni zabavljači ostali su isti, a neke napadno redikulozne iz starog postava zamijenili su novi, više ili manje polit-ideološki također napadno redikuloznih CV-a. Sada je moderno reći suverenističkih, ili pak konzervativnih, radikalnih, ekstremističkih, etc., nasuprot globalističkih. Pa će i ražalovana zbog parlamentarnog izbornog skora tzv. ikona tog tipa medija mudroslovno otkriti Ameriku tvrdnjom u svom bljutavom tv-formatu kako se danas političari više ne dijele na tzv. desne i lijeve, nego na tzv. suvereniste i globaliste. Sic transit. Politološki načitan lik, je li. No, pedagoški je barem iz dva razloga jako dobro što se saborski cirkus baš u tzv. sezoni kiselih krastavaca u tom sastavu vratio na Markov trg.

Prvo, nitko ne može reći da Deseti saziv tzv. Visokog doma nije vjeran preslik polit-ideološkog, svjetonazorskog i intelektualnog suvremenog hrvatskog društva, makar u 47-postotnom dijelu izašlih na izbore. Drugo, građani Bijedne Naše - podjednako oni što su epidemiološki maskirani i Ako se po jutru dan poznaje, ne samo prvog postkonstitutivnog tjedna u Saboru, bit će to dûg tmuran dandezinficirani ubacili svoje preferencije u glasačke kutije kao i oni što su tu nedjelju 5. srpnja iskoristili za "pametnije" osobne/obiteljske potrebe - bit će u prilici još četiri godine opetovano slušati europejske bajke o tomu kako bez "vlade premijera Andreja Plenkovića" ne bi bilo sigurnih plaća i mirovina, najučinkovitije u svijetu zaštite od bolesti SARS-CoV-2, golog opstanka 600 tisuća radnih mjesta, gospodarskog rasta, Schengena, eura, etc. Još četiri godine iste mete i istog rastojanja odradi li premijerova tzv. stabilna saborska većina mandat do kraja. "Ne dvojim da će ga odraditi, i to vrlo uspješno, jer smo već u prvom poluvremenu svoje vlasti uspjeli pozicionirati Hrvatsku u svijetu kao nikad dosad; to nije postigla nijedna vlada prije naše", pohvalit će se novi/stari premijer Plenković.

Društvena i politička zbílja u zemlji - osobito u uvjetima epidemijske krize koja će u Uniji, nakon Italije, tvrdi respektabilna statistika, najžešće lupiti upravo RH - u bitnomu će se i dalje razlikovati od programirane lakirovke s državnog vrha zbog koje ispada kako prosječno živimo znatno bolje od toga kako sami osjećamo i kako EU i svijet neusporedivo više cijene RH no što njezini žitelji vide. Budući da nova/stara HDZ-ova koalicijska vlast više nema ozbiljnu konkurenciju u razmrvljenoj, nesložnoj, bez pokrića samodopadnoj i neorganiziranoj oporbi, prvi tjedan nakon konstituiranja Desetog saziva Hrvatskog sabora već je dao naslutiti da ni u novomu mandatu jamačno neće biti osobite sreće s 151 narodnim predstavnikom u najvišoj zakonodavnoj vlasti u državi. HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina bespogovorno će slušati - zasad i bez tzv. žetončića - volju/želje Andreja Plenkovića, neupitnog sada lidera i u stranci (unutarstranački izbori su eutanizirali tzv. tvrdo krilo) i u državi (uvjerljiva parlamentarna izborna pobjeda), a oporbenim jastrebovima ostalo je tek jalovo grintati što redovito neće imati učinka na ključne političke odluke i rješenja. Ali, kažu, demokracija je demokracija. Doduše, hrvatska inačica drukčija od prakse po definiciji, ali...

Nema zime, je li, što u Desetom sazivu tzv. Visokog doma više neće biti redikulizama, prostota, uvreda, šovinizma i neutemeljene agresivnosti umirovljenoga generala HVO-a i bojovnika triju vojskâ Željka Glasnovića ni HDZ-ovog stršljena Steve Culeja kada je tu (u drugomu mandatu) opet hrastovac Hrvoje Zekanović, pojačan bivšom kontroverznom HRT-ovom novinarkom Karolinom Vidović-Krišto, nešto uljuđenijom od kanadskog Janjevca Glasnovića. Novomostovci s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, bračni par Marija Selak-Raspudić i Nino Raspudić (kojega je u satiričnom Prime Timeu televizije N1 Hrvatska oprao hercegovački mu zemljak Domagoj Zovak,  jer da "ne zna ni Birači su većinski bojkotirali iznimno (pre)važne parlamentrne izbore i time pustili u zastupničke klupe niz likova kojima tu nije mjestokulturno vezati kravatu, nego razdrljen dolazi na konstituiranje novog saborskog saziva") valjda neće misliti da je sabornica tek druga lokacija za HTV-ov debatni klub Peti dan, gdje im je bila dopuštena nevjerojatna larpurlartistička gimnastika.

Na strani domovinskopokretno-suverenističke oporbene barikade valjda će biti nešto čuti, je li, "u interesu hrvatskog naroda" - da kojeg bi drugog - i od umirovljenoga generala Željka Sačića koji se naglavačke bacio u radikalnu tzv. desnu politiku, među životne hodače, narodne inicijatore i pro life agitatore nakon što je sudski oslobođen zapovjedne i svake ine odgovornosti za stavičan pokolj 5. kolovoza 1995. šestero srpskih civila pozne dobi što su njegovi i specijalci Mladena Markača počinili iz osvete u zaseoku Gruborima nedaleko od Knina. Među inim, Sačića je tv-oko uhvatilo kako se sarkastično ceri na pozornici na Trgu bana Jelačića u Zagrebu iza leđa tek oslobođenom u Haagu umirovljenomu generalu Anti Gotovini kada je znakovito kazao: "Domovinski rat je završio, okrenimo se budućnosti". Toga 16. studenoga 2012. je radikalizirani dio branitelja, odreda vođa (HDZ-ovog) dijela među cca 1350 udruga očekivao druge Gotovinine riječi, izravno protiv legitimne SDP-ove koalicijske vlasti.

Na dočeku dobrodošlice, te su mudre, velike i pomirbene riječi izazvale bijes i zvižduke indoktriniranih protudemokrata. Taj će val mržnje već 18. studenoga 2013. (u Vukovaru) te 2014. i 2015. tzv. braniteljskom šatrom u srcu Zagreba kulminirati skandaloznim primitivizmom, polit-ideološkim i čak fizičkim nasiljem te gotovo državnim udarom na Markovom trgu. Neki od (ne)izravnih aktera/organizatora tadašnjih nereda imat će sada priliku legitimno demonstrirati za saborskim mikrofonima i pred svekolikom tv općinstvom u redovnim HTV-ovim prijenostima sjednica što su, tko su i koje (bez)vrijednosti zastupaju "u interesu hrvatskog naroda" (sic transit). Pa, tko voli - nek' izvoli. I to je demokracija, je li. Redikuli ne padaju s neba niti se takvima rađaju, netko ih odgaja i odgoji u redikulizmu i radikalizmu, a netko ih baš zbog vlastitog i njihovog redikulizma i radikalizma takvima zaokruži na izbornoj listi. I pošalje nastupati u saborskom cirkusu što je upravo, je li - opet došao u naš grad.

A što ti je pasja sreća i oktroirana "pravda" izbornog zakonodavstva u RH: izvjesni politički anonimac Marko Milanović Litre za kojega je jedva čula šira mu rodbina može na boli glava plaću u tzv. Visokom domu Desetog saziva sa samo 19 preferencijalnih glasova, a ne može rečeni umirovljeni general HVO-a Željko Glasnović s 5958 glasova u svojoj XI. izbornoj jedinici (dijaspora). Željku Glsnoviću je za prolaz u drugi mandat nedostajalo pišljivih 11 glasova, žalio se zbog navodnih nepravilnosti, ali ga je DIP odbio. Žalio se svojima u Domovinskom pokretu Miroslava Škore i splitski kvizaš Rober Pauletić s 3907 preferencijalnih glasova na istoj listi s Milanovićem Litrom, ali voljom nositeljice Ruže Tomašić rođ. Budimir palac gore Milanoviću Litri, palac dolje Pauletiću.

"Dajmo šansu mladima", kaže "Liepa Plavka" sa stranica ustaškog lista Nezavisna Država Hrvatska Pavelićevog zeta Srećka Pšeničnika, koja U SDP-u traje bezvlašće, neka vrst rusvaja s dalekosežnim posljedicama po budućnost najveće i najjače oporbene stranke u parlamentuu ganc novoj odori Ženske ustaške loze i Ženske ustaške mladeži "krasnoslovi" po Kanadi slavopojke ratnom zločincu Anti Paveliću i tzv. NDH-u tipa "auto trubi, mi smo domoljubi" i "sunce sija k'o tepsija". "Neka to ne bude samo na deklarativnoj razini. Pauletića ljudi više znaju kao kvizaša i čovjeka s televizije, ne kao političara." Ruku na srce, Marka Milanovića Litru pak ne znaju ni kao političara, a još manje kao nekoga tko bi se znanjem usudio ući u televizijski studio i javno - ne osramotiti. Ako je važnije biti Tomašićkina "Katica za sve" i konzervativno-ekstremističkih stajališta ("Ne odričem se ustaškog pokreta", kazala je "Liepa Plavka" svojedobno novinaru tjednika Novosti), onda su Litrine saborske dionice unekoliko jače od Pauletićevih, pa nek' se "hrvatski narod" veseli (sic transit) kad bude masno plaćao Milanovića Litru kojega - nije želio. Ako ćemo pravo, nije baš želio ni Ružu Tomašić s tek 8274 preferencijalna glasa, ali ipak 435 puta više od njezine konzervativne mlade uzdanice.

"Na toj listi samo smo ja i on iz Hrvatske konzervativne stranke, a znate i sami da po Zakonu o izborima za hrvatski parlament stranačka osoba mijenja drugu stranačku osobu", objasnila je televiziji N1 Hrvatska Ruža Tomašić, Plenkovićeva unaprijed nazvana "zezalica" koja se stavila za nositeljicu izborne liste, iako ne želi radi saborskog mandata ostaviti se znatno unosnijeg/lagodnijeg europarlamentarnog. "Milanović Litre je svaki dan putovao na relaciji Zagreb-Split da bi nam donosio postere, spajao nas za razgovore za medije. Bio je 'Katica za sve'. Sad ja vas pitam, kada bi on stigao lobirati za sebe, ako je radio sav taj posao? Cijelu kampanju sam govorila da sam do daljnjeg u Europskom parlamentu, da ću se vratiti u lipnju sljedeće godine. Dajte pogledajte i sve druge koji će zamijeniti druge na mjestima u parlamentu. Ako nećete pisati o svima drugima, onda je ovo jedna vrsta mobinga. Milanović Litre je grafički dizajner. S nama je već od svoje 17. godine, ima 34 godine. Pametan je, vrijedan, zastupa sve vrijednosti koje ja zastupam. Vjerujem da ćete mi za godinu dana govoriti zašto se vraćam u Sabor, jer ovaj mladić radi odličan posao."

Neki analitičari, među njima i Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, primjećuju to što se vidi i iz druge galaksije, naime "da je dio Domovinskog pokreta Miroslava Škore principijelna desnica, a dijelu je to poslovni potez". Što, naravno, jest tempirana mina budući da je toj heterogenoj skupini - već se i podijelika u dva zastupnička kluba - logično izmaknula pozicija jezičca na vagi, a time definitivno participacija u vlasti tako da je "poslovnjacima" perspektivnije (ne)skriveno trgovati s potporom tzv. stabilnoj saborskoj većini i ostaviti "tvrdokorne" u leru baviti se prošlošću i jalovom ideologijom. Bog i Hrvati, Domovinski rat, bliža i daljnja prošlost, branitelji, stradalnici, nestali, ove ili one žrtve, grobišta, šahovnice s bijelim počtnim poljem, ZDS hosovizam, LGBTQI "pošast", pobačaji i fetusna prava i tako to od čega se ne može platiti režije i djeci napuniti tanjur. To su dva svijeta čiji će saborski sraz neupitno završavati točkom na i tzv. stabilne saborske većine i "domoljubnim" dosađivanjima aktera kojima je biračko tijelo uvjerljivo otpjevalo - ne računajte na nas.

Prvi postkonstitutivni saborski tjedan, gdje su po ključu izbornih rezultata podijeljene zadužnice za vođenje i sudjelovanje u sijaset radnih tijela, pa i karikaturalnog sastava u području ljudskih prava (kao, Milorad Pupovac nadređen Zlatku Hasanbegoviću), ženskih i obiteljskih pitanja, Od novopečene zastupnice Vidović-Krišto i takvih očekivati je i ubuduće ponašanje na koje ima/ju pravo, ali realno - labuđi je to pjev prošlosti što nema nikakvu budućnostetc., dao je naslutiti pretpostavljenu cirkusijadu bez ikakvog javnog učinka. Komu ili čemu ima služiti, koga ili zašto zanimati to da Karolina Vidović-Krišto ne želi staviti zaštitnu masku na lice, ne priznaje epidemiološki stožer i provocira novog/starog šefa tzv. Visokog doma Gordana Jandrokovića? Ili, traži od premijera da joj položi račun, dostavi specifikaciju troškova iz koje će se vidjeti na što je potrošena svaka lipa od vladinih 100.000 kuna kojima je financirala skup 26. srpnja u Srbu u Lici - 27. srpnja je u bivšoj državi bio državni praznik Dan ustanka naroda Hrvatske protiv okupatora i ustaških podrepaša u tzv. NDH - "kojim slavi genocidni pokolj nad Hrvatima u Borićevcu i u okolnim mjestima", pa je "slaviti pokolj nad vlastitim narodom nedopustivo, odvratno i šizofreno". Proustaška tzv. desnica desetljećima jalovo kukumavči, je li, glede i u svezi 27. srpnja 1941. koji nadnevak drži nadnevkom četničke pobune protiv "Hrvata i hrvatske države", a ne organiziranim antinacifašističkim otporom, pa je i Vidović-Krišto u ime Domovinskog pokreta Miroslava Škore za zabranu svakog spomena na simboliku Srba. Kao i ona redikulozna skupina tzv. branitelja "hrvatske istine" što je i 26. srpnja 2020., prigodno folklorizirana došla u Srb demonstrirati prostakluk, uvrede i povijesne krivotvorine.

Od novopečene zastupnice Vidović-Krišto i takvih očekivati je i ubuduće ponašanje na koje ima/ju pravo, ali realno - labuđi je to pjev prošlosti što nema nikakvu budućnost. Kao što nikomu ozbiljno ništa ne znači to što zastupnici Domovinskog pokreta Miroslava Škore na presici u Hrvatskom saboru podržavaju predsjednika RH Zorana Milanovića u tvrdnji kako tzv. epidemiološki stožer nema, a morao bi imati saborsku dopusnicu zadirati u temeljna ljudska prava ("naređivati ljudima") i kako državu možebitno čeka lavina tužbâ oštećenih građana zbog zabrane rada, kretanja, etc. Ni ozakonjenje s retrogradnom primjenom (dva mjeseca unatrag) tih ovlasti skupine HDZ-ovih epidemiologa nije pravno valjano rješenje. Naravno da nema šanse zahtjev za raspuštanje ovog i utemeljenje novog stožera što zahtijevaju domovinskopokretni zastupnici.   

Istodobno, u SDP-u traje bezvlašće, neka vrst rusvaja s dalekosežnim posljedicama po budućnost najveće i najjače oporbene stranke u parlamentu, a tzv. zeleni novoljevičari još se znatiželjno osvrću po saborskim hodnicima, razgledaju zidove i inventar, pokušavaju se snaći među prostorijama i katovima... "Moramo malo učiti, ali brzo ćemo biti u punom pogonu", kazao je novinarima "razdrljeni" Nino Raspudić, znan i po podizanju spomenika Bruce Leeju u Mostaru, roto romanima i prepotenciji u HTV-ovom Petom danu te kolumnama u Večernjem listu.

Ako ništa drugo, publikum očekuje u najmanju ruku "zanimljiva" radna jesen Desetog saziva tzv. Visokog doma koja jamačno neće biti - jer ne može zbog odnosa političkih snaga i jalove oporbe tipa rogova u vreći - koja će biti očit znak da ova skupina od 151 predstavnika biračkog RH Društvena i politička zbílja u zemlji u bitnomu će se i dalje razlikovati od programirane lakirovke s državnog vrhanaroda nije ni intelektualno niti "reformski" potentnija od prethodne. Dio medijskih kroničara, specijaliziranih za tzv. visoku politiku, neopravdano, bez realnog pokrića širi ovih dana famu kako je Deseti saziv Hrvatskog sabora napokon "to što Hrvatskoj treba i što su birači dugo čekali". Malo morgen, birači su većinski bojkotirali iznimno (pre)važne parlamentrne izbore i time pustili u zastupničke klupe niz likova kojima tu nije mjesto. Sâm relativni izborni pobjednik HDZ dobio je cca 25 posto manje glasova nego na prethodnim izborima, korektivna/kontrolna SDP-ova sastavnica je u knock downu, a nitko ni na nebesima ne zna što najesen epidemijski i gospodarski čeka Bijednu Našu. I inače fenjerašicu u Uniji.

Teške milijarde eura - čak dvadeset dvije! - što ih je, je li, "Plenković namro" posrnuloj zemlji nisu tzv. helikopterski novac koji će štono sutra medom i mlijekom nasititi gladne i razgaliti epidemijski ustrašene žitelje, pa... Ako se po jutru dan poznaje, ne samo prvog postkonstitutivnog tjedna u Saboru, bit će to dûg tmuran dan. No, dobro, tko ima razloga i vjeruje, nek' se veseli. I obećanja su bolja od ničega.

Ključne riječi: hrvatski sabor
<
Vezane vijesti