Dalamcijaland: Zlatna bloketa (kartolina)<br>Dalamcijaland: Zlatna bloketa (kartolina)
Ako nova hrvatska vlast misli da je potrebno i moguće napisati novi hrvatsko/domoljubni prostorno uređujući zakon, duhovno referentan tekovinama domovinskog rata, a ne svjetonazoru koji je vladao do devedesetih, neka ne troši novac poreznih obveznika uzalud. Sve zaštitne mjere i posebne propise koje štite nacionalni i vjerski hrvatski prostor od takvih elemenata, dovoljno je samo pridodati općim odredbama postojećeg zakona.

Nedavno pisanje o knjizi Borislava DoklestićaZagreb kakav ni/je - natjeralo me na još jedno pažljivo čitanje važećeg Zakona o prostornom uređenju (od 1. 1. 2014. god.).

Doklestićeva knjiga upućuje na strategiju kojom bi se izišlo iz modela amandmanskog i političkog urbanizma bez urbanista i građana, priziva definiranje suvislog sustava urbanističkog planiranja. U tekstu sam ostao dužan odgovoriti na pitanje kako bi takav sustav mogao izgledati. A suVlast samu sebe pokušava uvjeriti da dobro upravlja, da je socijalno i "okolišno" osjetljiva, čak štoviše - da predstavlja vrhunac demokracije. Ali umjesto da se bavi smislom svog predmeta, bavi se svojom unutrašnjom organizacijom i "učinkovitošću"visli sustav može se temeljiti samo na suvislom zakonu.

Važeći hrvatski Zakon o prostornom uređenju sadrži 205 članaka, 82 podnaslova i oko 800 podčlanaka, obrađenih u 12 poglavlja.

Evo primjera koji najbolje ilustrira njegovu suvislost. Članak 17. ima točno 100 riječi i 3 zareza; udahnite duboko:

"U svrhu osiguranja interesa i potreba posebnih područja i gospodarstva u prostoru putem sustava prostornog uređenja javnopravna tijela sudjeluju u uspostavi i vođenju informacijskog sustava prostornog uređenja i dostavi podataka za taj sustav na način propisan ovim zakonom i propisima donesenim na temelju ovog zakona te u izradi prostornih planova izradom o vlastitom trošku stručnih podloga potrebnih za izradu prostornih planova propisanih posebnim zakonom, davanjem svojih zahtjeva i mišljenja u postupku izrade i donošenja prostornih planova i utvrđivanjem posebnih uvjeta prije, odnosno tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole u slučajevima propisanim posebnim propisima, a na način i u postupku propisanom ovim zakonom."

Što je zakonodavac ovim člankom namjeravao ozakoniti, a na taj način to radi u gotovo svim člancima? Pokušajmo prevesti:

  1. Da je potrebno je osigurati interes i potrebe posebnih područja i gospodarstva;
  2. Da bi to trebao regulirati sustav prostornog uređenja;
  3. Da javnopravna tijela sudjeluju u uspostavljanju i vođenju informacijskog sustava;
  4. Da se sve to temelji na zakonu i propisima;
  5. Da se prostorni planovi izrađuju o vlastitom trošku javnopravnih tijela*;
  6. Da se prema posebnom zakonu izrađuju stručne podloge potrebne za izradu prostornih planova;
  7. Da javnopravna tijela daju svoje zahtjeve i mišljenja u postupku izrade i donošenja prostornih planova;
  8. Da javnopravna tijela utvrđuju posebne uvjete u takvim slučajevima propisanim posebnim propisima;
  9. Da se u takvom postupku ustvari radi o izdavanju lokacijske dozvole;
  10. Da su taj način i postupak propisani ovim zakonom (ponavlja se 4. alineja).

Članku nedostaje još samo 11. teza: "Urbanisti su svijet samo različito interpretirali; radi se o tome da se on izmijeni"...

Savjet: Ako ste ovo uspjeli pročitati i shvatiti, bolje da dalje ne čitate ovaj tekst...

Svi "naši" dosadašnji zakoni bavili su se uređivanjem dobrih namjera i ciljeva u zaštiti prostora/teritorija Lijepe Naše - sada već dramatično Osamsto tisuća građana/obitelji priznalo je da je bespravno gradilo. Uprkos posebnom zakonu to se i dalje događa, i događat će seuneređene - Arkadije. A ustvari bave se nadležnostima ministarstva, statutima i pravilnicima o funkcioniranju upravnih tijela i propisivanjem (ne)potrebne dokumentacije. Iz članka u članak, Vlast samu sebe pokušava uvjeriti da dobro upravlja, da je socijalno i "okolišno" osjetljiva, čak štoviše - da predstavlja vrhunac demokracije. Ali umjesto da se bavi smislom svog predmeta, bavi se svojom unutrašnjom organizacijom i "učinkovitošću". Negdje pri kraju svakog zakonskog teksta - poput privage - uvijek se nalaze prigodni članci o pravima građana, javnoj raspravi, prezentaciji i uvidu. U svakoj novoj izmjeni zakona, proizvoljno se pridodavaju novi uvidi - a sve ide dalje po starom. U Hrvatskoj je uz ovakve zakone, cvjetalo i cvjetat će bespravno ponašanje. Osamsto tisuća (800 000 !) građana/obitelji priznalo je da je bespravno gradilo. Uprkos posebnom zakonu to se i dalje događa, i događat će se.

Kada se, u ponekom članku zakona, nešto i pokuša precizno elaborirati, tada odmah nastupa nabrajanje i opisivanje svega i svačega i - opet vraćanje na dobre namjere. Ali, kako je u Hrvatskoj vrag odnio dobre namjere, nema druge nego uvoditi mjere i posebne propise za investicije. Kapital se, zar ne, ne oplođuje u demokratskim procedurama, ekološkoj svijesti i zaštiti okoliša, već u investicijama, proizvodnim i turističkim kapacitetima. Nema spasa što u jednom članku i piše da pojedinačni interes ne smije zanemariti opći interes!Zar to nije nekidan Tomislav Karamarko i naglasio: "Pred novom Vladom je rad na predispozicijama za olakšanje investicija"! Takvim člancima i mjerama zakonodavac - uprkos sveprisutnom ublažavanju - povređuje Ustavom propisanu jednakost građana pred zakonom. Omogućava daljnje povređivanje i uneređenje prostora.

Kapital se, zar ne, ne oplođuje u demokratskim procedurama, ekološkoj svijesti i zaštiti okoliša, već u investicijama, proizvodnim i turističkim kapacitetima. Nema spasa što u jednom članku i piše da pojedinačni interes ne smije zanemariti opći interes! Uprkos često deklariranoj socijalnoj osjetljivosti, zakon nije demokratičan, a nije moguće identificirati ni sustav društveno/političkog uređenja države na koju se odnosi. U njemu će pravovjerni domoljupci – kada ne bi bilo toliko očigledno da je riječ o divljem neoliberalnom kapitalizmu - za sve nedaće i osiromašenje i nadalje moći optuživati socijalizam i Jugoslavene.

Sve u svemu, zakonski tekst loše je napisan pravilnik za upravne birokrate - na temelju kojeg se u upravnim odjelima izdaju uvjeti i dozvole za građenje. Naime, ovaj zakon je pupčanom vrpcom povezan sa Zakonom o građenju, a zaštita okoliša je u prošlom mandatu izbačena zajedno sa neprilagođenom Mirelom Holy. Ne bavi se smislom ni preciziranjem obrazaca planiranja, građenja i zaštite okoliša (osim u pitanju zaštitnog obalnog pojasa), već opisivanjem - svega i ničega. Zbog količine muljanja i nepismenosti, moguće ga je arbitrarno tumačiti u gotovo svakom članku. Time se ukida smisao svake pravne norme i zakona. To je ta nesreća Zbog količine muljanja i nepismenosti, moguće ga je arbitrarno tumačiti u gotovo svakom članku. Time se ukida smisao svake pravne norme i zakonakoja svakodnevno lupa po glavi sve one koji bi, uprkos svemu, htjeli nešto graditi i urbanizirati.

Istina o stanju u prostoru nidje se ne objavljuje; mada je cijelo poglavlje postojećeg zakona posvećeno - praćenju stanja u prostoru.

Posebna priča je poglavlje u kojem se zakonodavac bavi pitanjem subjekata prostornog uređenja, a opet stalno prikriva tajnu da želi pogodovati investicijama – a za koje su nadležni opet posebni zakon i propisi, ministar i javnopravna tijela. Uz već u uvodu citirani članak, ta se tajna skriva u gotovo svakom članku, i uvijek postoji upućivanje na "ono posebno što ne piše u ovom zakonu". Posebno je upečatljiv 19. članak koji u 11 točaka – u maniri nekadašnjih konobarskih računa - opisuje djelatnost Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj. Završna teza glasi: "Zavod radi i druge poslove u skladu sa ovim zakonom, posebnim propisima i statutom Zavoda"!

U svim uređenim državama današnjice, urbanističko planiranje se tako i zove, i ozakonjuje se u parlamentima, a provodi - u upravama država i Plan izrađuju arhitekti/urbanisti - nakon što su građani odlučili što planiraju raditi i graditi u svojoj općini, selu ili gradskoj četvrtiregija, lokalnim samoupravama naselja i mjesta, četvrtima gradova.

U postojećem hrvatskom zakonu - u poglavlju o subjektima prostornog uređenja (32 članka i 63 podčlanka) - na sto se načina objašnjava da učinkovitost i stručnost osiguravaju tijela državne uprave, stručna upravna tijela, zavodi i druge pravne osobe, te ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju stručne poslove prostornog planiranja, a da ministarstvo sva ta upravna tijela međusobno usklađuje. Svi oni zajedno osiguravaju provedbu prostornih planova. Pojmovnu zbrku u tekstu Zakona o tome - što je prostorno uređenje, a što prostorno planiranje – izbjeći ću u daljnjem tekstu upotrebom pojmova urbanizam i urbanističko planiranje.

Naime, i namještanje ili pospremanje sobe ili stana predstavlja neko prostorno uređenje, ali to se posve razlikuje od urbanizma. Kao multidisciplinarna znanstvena disciplina, urbanizam se bavi se historijom i aktualnim stanjem naselja i gradova, njihovim odnosom prema prirodnom i kultiviranom okolišu, te promišljanjem njihovog budućeg života i razvoja.

Urbanističkim planiranjem pokušava se planirati cjelokupan život zajednice i ozakoniti svi odnosi - sva društvena događanja, sva izgrađena i Država prije svega mora reformirati svoju teritorijalnu organizaciju i svoju upravu da bi se napokon mogao uspostaviti sustav, jer u našem slučaju nitko ga još uvijek ne može ni identificirati, kao što ni zakon o njemu nitko ne može ni pročitatineizgrađena mjesta u kojima se "stanuje" i stvara društveni proizvod, sve ono što je čovjekov zemaljski/prirodni okoliš, okoliš svih živih bića. A tada se to sve vrlo lako može izgubiti u prijevodu. To se upravo dogodilo i postojećem zakonu. To "sve", trebalo bi se događati na temelju strategija i proklamiranih društvenih ciljeva, specificiranih obrazaca (pravila) planiranja, građenja i zaštite prostora, demokratskih procedura (prava, odgovornosti i modelima odlučivanja građana), u jasno razgraničenom privatnom i javnom vlasništvu. A to "Sve" trebala bi elaborirati urbanistička (planska) dokumentacija. Za njen tekstualni dio odgovorni su "svi stručnjaci", a za njen grafički dio odgovorni su arhitekti/urbanisti. Prilično nemoguća misija, zar ne?

Temeljno pitanje, koje si svakodnevno postavljaju građani, uprave i stručnjaci svake zajednice, ustvari glasi: Na koji način održavati kvalitetu postojećeg, već izgrađenog prostora zajednice, a u njenom preostalom "neizgrađenom prostoru" - sa što manje štetnih posljedica za stanovnike, sva živa bića i okoliš planirati novo građenje i - održivo se razvijati?

U temelju svakog sustava nalazi se Strategija. Ratno zvuči, ali ona se i o urbanističkom planiranju izrađuje kao posebna knjiga koja nagoviješta strateške planove. U Hrvatskoj, međutim, stalno se ispisuju nove strategije, a one nikada ne spominju negativne učinke prethodnih strategija i zakona. U suvislom zakonu, strategiju bi trebalo opisati samo u kratkoj preambuli - a ne u člancima zakona (u postojećem zakonu, strategija se pojavljuje tek u petom poglavlju). Suvisla strategija poziva se samo na Ustav, demokratske procedure i decentralizaciju odlučivanja, financiranja i Svako bespravno građenje u zaštićenim područjima (obalni morski i riječni pojas, nacionalni parkovi, parkovi prirode, zaštićena gradska središta ...) kvalificira se i sankcionira kao kazneno djelo, kao nanošenje teških fizičkih povreda javnom dobruodgovornosti. Konstatira da je državna uprava odgovorna za sustav urbanističkog planiranja koji vrijedi na njenom cjelokupnom teritoriju, propisuje vrste, način izrade, financiranje i donošenje strateških i urbanističkih planova, utvrđuje odgovornost regionalnih uprava i lokalne samouprave. A sve ostalo, opet ne piše u Zakonu, već u pravilnicima i tehničkim propisima kojima se koriste – stručnjaci. I njih nije potrebno, kao danas, kopirati u svakom elaboratu za građevinsku dozvolu!

Presudno je pitanje - tko planira? I tu nastupa problem koji postoji od početka urbanističkog planiranja na Kugli zemaljskoj! U historiji planirao je uvijek neki vladar, suveren. U demokracijama, suvereni su - građani! Odgovor je dakle jednostavan: Planiraju građani!

Građani planiraju, no posve je jasno da oni ne ispisuju i ne iscrtavaju svoje urbanističke planove sami. To je, naime, jednako stručan posao kao i onaj liječnika, učitelja i profesora . Plan izrađuju arhitekti/urbanisti - nakon što su građani odlučili što planiraju raditi i graditi u svojoj općini, selu ili gradskoj četvrti. Plan se nakon niza prijedloga, debata, uz pomoć dijagnostičkih planova - u demokratskoj proceduri - izglasava. Utvrđuje se rok u kojem je plan – kao podzakonski akt – važeći. Preporučljivo ga je - poput proračuna – donositi za svaku godinu. Ovakvo urbanističko planiranje - potpomognuto informatikom - omogućava direktnu demokraciju.

Da bi se ona mogla napokon početi događati, ministarstvo prije svega mora napisati suvisli zakon - ne u više članaka od broja podnaslova u postojećem zakonu. Zakon definira sustav urbanističkog planiranja. Provođenje/događanje sustava, koji se odnosi na toliko važno pitanje u životu Sve bespravno sagrađene zgrade u proglašenim zaštićenim područjima – uklanjaju se o trošku države koja godinama nije sprječavala takvo građenje svakog građanina, zahtjeva svoje konkretne prostore/prostorije u svakom većem selu, naselju, gradiću, gradskoj četvrti. Kao što ga imaju dječji vrtići, ambulante, škole, muzeji... Sustav se provodi u svim "jedinicama lokalne samouprave", u svim gradskim četvrtima gradova i velikih gradova - u upravnim urbanističkim uredima/savjetovalištima. Riječ je naprosto o mreži upravno/društvenih prostora, koji još uvijek postoje u svakom naselju u Hrvatskoj, u kojima se sustav može početi događati. Postojeći upravni graditeljsko/urbanistički odjeli u općinama i županijama, napokon se stručno ekipiraju i preseljavaju u tako organizirana mjesta. Svakodnevno su na usluzi građanima. No, država prije svega mora reformirati svoju teritorijalnu organizaciju i svoju upravu da bi se napokon mogao uspostaviti sustav, jer u našem slučaju nitko ga još uvijek ne može ni identificirati, kao što ni zakon o njemu nitko ne može ni pročitati. Sve do danas, građani RH mogu doživjeti "sustav prostornog uređenja" samo na ponekoj javnoj raspravi, gdje se uglavnom pitaju kako je prošla njihova nekretnina, i nije im jasno zašto je već prije netko - u tzv. višem planu, prostornom ili generalnom planu - njezin status isplanirao i nacrtao, pa ih tek onda o tome informira!?

Kada se s pravom prigovara nedostacima zdravstvenog sustava, uvijek se nadam da će građani shvatiti da je jednako tako važan sustav urbanPisao sam ovaj tekst u očekivanju nove vlade. Sada, nakon što je napokon izabrana, znam da joj nešto slično neće biti ni u petiističkog planiranja, i da bi ga trebalo razvijati upravo prema uzoru na zdravstvo i obrazovanje. Kao što bi u obrazovni kurikulum trebao ući i urbanistički odgoj. Zbog povređujućih događanja u prostoru, koji su udruženi poduhvat loše uprave, nerazumljivog zakona i bespravnog ponašanja građana, godinama sam takve prostorije - u kojima bi se građani mogli informirati, obrazovati, savjetovati, komunicirati međusobno i uz pomoć stručnog upravnog servisa sprječavavati razvijanje bolesti – zvao urbanističko/graditeljskim ambulantama.

Kada je riječ o vrstama planova, posve je jasno da u postojećoj prostornoj organizaciji Republike Hrvatske – sve planove i odluke, koji se odnose na cijelu zemlju, predlaže resorno ministarstvo odnosno Vlada, a potvrđuje Sabor. Na nižim razinama to donose županijske, gradske i općinske skupštine: pa postoje državni, županijski itd. – generalni planovi. U svakoj teritorijalnoj jedinici, uvijek je krovni - podzakonski akt - generalni plan. Kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje onoga što se propisuje, nije potrebno posebno izrađivati prostorne planove države i županija, nije potrebno posebno izrađivati posebno prostorne a posebno generalne planove, već bi se temeljni planovi - prema kojima se izrađuju svi ostali planovi - mogli zvati: generalni plan RH/županije/regije/naselja/grada/gradske četvrti... Sve ostalo planira se Detaljnim urbanističkim planovima (danas su propisani detaljni planovi uređenja i (netko se dosjetio i ove pojmovne kombinacije) urbanistički planovi uređenja. Što više dokumentacije, to bolje! U velikim gradovima četvrti koordiniraju svoje planove u tzv. kontaktnim područjima - gradskim projektima. Županije/regije to čine na svojim granicama - u svojim i zajedničkim projektima...

Pitanje odgovornosti za određeni teritorij proizlazi iz suvislog sustava. U gradovima svaka je četvrt odgovorna za svoju četvrt, svako selo za svoje selo.

Jon Hurd: Dharvi Slum (Wikipedia)<br> Jon Hurd: Dharvi Slum (Wikipedia)

Što se izrade planova tiče - nakon provedene demokratske procedure u urbanističkim uredima/savjetovalištima - preporuča se raspisivanje javnih natječaja. Ali, presudni za dobro planiranje su tzv. dijagnostički planovi i dokumentacija koju svakodnevno "izrađuju" službenici uprave (ovlašteni arhitekti/urbanisti) u suradnji s građanima (stanovnicima) i projekti koje iniciraju pojedinci i grupe stanovnika. Smisao svega je da ih bude što više, da svaka urbanistička akcija i projekt budu tribina ideja. Dakako, svaka lokalna zajednica angažira stručnjake i financijski obeštećuje njihov rad u skladu sa vlastitim mogućnostima, kao što i svaki investitor bira svog projektanta. Dobrodošli su svaka dragovoljnost i aktivizam udruga, ali temeljnu stručnost osigurava socijalna i pravna država.

Moguće je realizirati samo one investicije/projekte koji predstavljaju izglasani interes zajednice, mjesta, četvrti, one koji su "prošli" opisanu proceAko nova hrvatska vlast misli da je potrebno i moguće napisati novi hrvatsko/domoljubni i prostorno uređujući zakon, duhovno referentan tekovinama domovinskog rata, a ne svjetonazoru koji je vladao do devedesetih, poručujem joj da ne troši novac poreznih obveznika uzaludduru. Posve je jasno da su jako važni strateški projekti koji se "veliki" i koji se provode godinama, ali jednako su važni i tzv. srednji i mali projekti koji se neposrednoodnose na poboljšanje infrastrukture i uvjeta stanovanja svakog građanina.

Svako bespravno građenje u zaštićenim područjima (obalni morski i riječni pojas, nacionalni parkovi, parkovi prirode, zaštićena gradska središta ...) kvalificira se i sankcionira kao kazneno djelo, kao nanošenje teških fizičkih povreda javnom dobru.

Sve bespravno sagrađene zgrade u proglašenim zaštićenim područjima – uklanjaju se o trošku države koja godinama nije sprječavala takvo građenje.

Ukoliko ste uspjeli doći do kraja ovog teksta, jasno vam je da sam vas mučio - uvodom u suvisli sustav urbanističkog planiranja - principima o socijalno osjetljivom/demokratičnom zakonu.

Naime, potpisniku ovog teksta posve je jasno da je u "uređenim" državama svijeta vladajući sustav – kapitalistički, da se u društvu sloboda i jednakost građana i demokracija ne mogu instucionalizirati na temelju presuđujuće uloge političkih stranaka, poslodavaca, banaka i agencija, vjerskih zajednica, a podaničkog statusa posloprimaca/građana. Jasno mu je da socijalizma nikada nije bilo... i da ga nema ni na vidiku.

Pisao sam ovaj tekst u očekivanju nove vlade. Sada, nakon što je napokon izabrana, znam da joj nešto slično neće biti ni u peti.

Ako nova hrvatska vlast, međutim, misli da je potrebno i moguće napisati novi hrvatsko/domoljubni i prostorno uređujući zakon, duhovno referentan tekovinama domovinskog rata, a ne svjetonazoru koji je vladao do devedesetih, poručujem joj da ne troši novac poreznih obveznika uzalud. Naime, takav zakon već postoji.

Tek jedan savjet: Sve zaštitne mjere i posebne propise, koje štite nacionalni i vjerski hrvatski prostor od takvih elemenata, dovoljno je samo pridodati općim odredbama postojećeg zakona, pa bi njihov prvi članak mogao glasiti: "Zakon se odnosi samo na one koji ne vide ništa sporno u pozdravu za dom spremni, na one koji se znaju prekrižiti, na branitelje i učesnike domovinskog rata katoličke vjeroispovjesti, na sve investitore i poslodavce, te istaknute pripadnike političkih stranaka. Svi ostali, neka se do daljnjega snalaze u postojećem zakonu, o kojem će uvijek biti najbolje dezinformirani u postojećim upravnim odjelima. Osobe, koje se nalaze u Registru urbanističkih izdajnika, ionako nemaju što uređivati na temelju hrvatskih zakona"...


 * javnopravna tijela su tijela državne uprave, upravni odjeli županija, pravne osobe sa javnim ovlastima.

<
Vezane vijesti