Naime, jučer je policija dopratila vatrogasce u Autonomni kulturni klub u Pierottijevoj ulici u Zagrebu, popularnu Mediku, ne zbog sumnje u ikakve ilegalne aktivnosti, ne zbog toga što čupavi skvoteri imaju sumnjiva lica, ne zbog toga što se tamo skrivaju koruptivni državni elementi, već zbog jednog grafita na kojem piše "Free Tibet"!

Isto, naravno, nije slučajno. U slučaju Medike, čini se da je kineska delegacija naumila boraviti u hotelu koju gleda na Mediku, pa su se vlasti uplašile da bi Kineze mogao uznemiriti pogled na nju i podsjećanje da su okupirali određeni komad planeta, pa bi mogli odbiti htjeti HŽ ili što im već želimo dati u koncesiju, prodati ili kako se već to danas naziva. To što Tibetance 50-godišnja okupacija toliko uznemirava da se masovno sampospaljuju u zadnje vrijeme, nije predmet zabrinutosti hrvatskih vatrogasaca, policije, medija ni ikoga drugog osim možda autora spornog grafita.

Kako to ne bi bilo dovoljno, jutrošnji Večernji list piše da se u pregovorima Danka Končara i Vlade razmatraju tri opcije u vezi otočića Sv. Katarina Monumenti koja je nedavno proglašena kultrunim dobrom, što je Končara uznemirilo jer mu je netom dodijeljena koncesija na taj dio obale, kao prva u nizu velikog plana koncesioniranja 50 kilometara pulske obale. Tri scenarija koja navodi Večernji idu ovako. Ukinut će tek proglašeni status kulturnog dobra, bez obzira na riječ Ministarstva kulture. Ako neće ukinuti onda će, što drugo, promijeniti zakon, u koji će ubaciti da je Danko Končar iznimka od pravila. Ili će poništiti koncesiju i raspisati novi natječaj, što se nalazi na zadnjem mjestu nabrojenog, a teško da će se dogoditi. A čak da se i izabere ove rješenje, razmatranje ideje da se za investitore može promijeniti zakon, govori dovoljno. Za investitore se može i ukinuti sloboda govora građanima, za investitore policija ide okolo i briše grafite i tvrdi da je to "standardna procedura".

S druge strane, za još jednu malu i potlačenu naciju, Saharave, naša država nema vremena. Riječ je o posljednjem području u Africi koje nije ni službeno dekolonizirano. Imaju neke rude, uglavnom fosfate, pa ih Marokanci ne puštaju iz svojih šapa. UN im je priznao pravo na samoodređenje, ali nije ništa učinio da im pomogne jer nisu dovoljno bitni. Tisuće Saharava već 35 godina živi u izbjegličkim kampovima preko puta granice, u Alžiru. U izbjegličkim kampovima koji nose imena gradova iz kojih su istjerani.

Kako je predstavnik Zapadne Sahare izjavio za H-Alter, oni žele odlučiti o sebi na referendumu i dijeliti korist od svojih prirodnih resursa. "Od Hrvatske tražimo moralnu Saharavi, Tibetanci, radnici i kulturna dobra razotkrivaju nam tako da su hrvatska unutarnja i vanjska politika zapravo jako dobro usklađene - navedeni nisu u interesnoj sferi političke elite, osim kad zasmetaju ostvarenju velike rasprodaje i političku solidarnost s narodom Zapadne Sahare", rekao je prošle godine u ožujku Mohamed Malainin. Nakon više od godinu dana nije uspio dogovoriti ni sastanak u Ministarstvu vanjskih poslova.

Do sada je Zapadnu Saharu, prema informacijama našeg Ministarstva, priznalo oko 80 država u svijetu (većinom afričke i zemlje Srednje i Južne Amerike). Hrvatska nije.

"Republika Hrvatska se svojim glasom ne svrstava niti na jednu stranu, već se konzistentno postavlja u ovom pitanju. Slijedom navedenog, Hrvatska će podržati svako rješenje koje bi se moglo realizirati putem dogovora te koje bi bilo prihvatljivo za obje strane", odgovorili su nam iz Ministarstva vanjskih poslova na pitanje zašto predstavnika Saharava više od godinu dana nitko u tom ministarstvu ne želi primiti. Velika riba, dakle, jede malu, a druga mala riba odbija imati ikakvog posla s malim ribama dok čeka da druge velike ribe odluče sudbine malih riba. Mala riba ne shvaća da velike ribe mogu odlučiti pojesti i nju, kada im to bude odgovaralo. Ili to već rade ugovorima o slobodnoj trgovini, kupovanjem koncesija i sličnim tržišnim mehanizmima uspostavljenim upravo kako bi velike ribe pojele male.

Saharavi, Tibetanci, radnici i kulturna dobra razotkrivaju nam tako da su hrvatska unutarnja i vanjska politika zapravo jako dobro usklađene - navedeni nisu u interesnoj sferi političke elite, osim kad zasmetaju ostvarenju velike rasprodaje. Većini građana ovakvo stanje samo šteti, i nismo sigurni što će nam uopće takva država i treba li nam država kao takva uopće, međutim do mobilizacije većeg broja ljudi u Hrvatskoj nažalost i dalje ne dolazi. Iako jutros nismo dočekali grad ispisan s Free Tibet, možemo li bar spasiti Mediku? U subotu je, podsjećamo, u 13 sati na Cvjetnom trgu prosvjed zbog ogromnog povećanja najamnine tom klubu i većini drugih udruga od strane još jedne institucije u službi interesa viših od građana, Grada Zagreba.