Splitski Pride je završio, i dobro da je jer medijska pažnja u obliku najgoreg senzacionalizma koja mu je posvećena dovela je do toga da je cijela priča zasjenila valjda i nogometno prvenstvo. A to znači da nešto opako nije u redu. No, bilo kako bilo, da se ne zadržavamo na shizofrenim uređivačkim politikama nekih medija, na kraju je ipak potrebno podvući crtu i reći par stvari.

Ovogodišnji splitski Pride prošao je u najboljem redu. Prošetali smo mirom od ĐardinaIzgleda da splitski junaci i nisu toliko motivirani tući pedere ili su se toliko prepali pa se nisu usudili. Ili su možda poslušali gradonačelnika na zalazu pa odlučili cijelu priču izignorirati. Bilo kako bilo, svoju su homofobiju ostavili  u četiri zida kako i priliči do Rive, poslušali poruke organizatora i prigodne pjesme angažiranih pjevača te u najvećem broju otišli kući bez policijske pratnje. Kao da živimo u nekoj uređenoj demokraciji gdje se još treba samo malo potruditi oko lobiranja kod političara, e da bi naši sugrađani koji imaju partnere istog spola mogli početi usvajati djecu.

No, kako su Pride čuvale brojne snage reda, a sama manifestacija je bila poprilično izolirana od dražesne mase, koja bi rado i ove godine naciljala neku netom posađenu brnistru u pedersku glavu, naravno da je cijela stvar daleko od osjećaja slobode koji smo tijekom šetnje imali.

I iako je cijelu povorku popratilo pet ministara Vlade, koja vjerojatno neće dozvoliti LGBTIQ osobama da usvajaju djecu, a policije je bilo tek nešto manje nego na nogometnim veselicama visokog rizika, kvalitativni odmak u odnosu na prošlu godinu teško je zanijekati. Jesu Ii ministri došetali tu zato da bi pokazali svojim evropskim kolegama da smo dovoljno civilizirani, i osigurali sigurnost zbog vanjskih pritisaka koji dolaze iz omražene neoliberalne tvorevine zvane EU, nevažno je za pomak prema slobodnijem društvu koji je napravljen.

Jer mnogo je veći broj ljudi koji žive u Splitu i pripadaju onoj nezainteresiranoj miroljubivoj većini ove godine pohodilo povorku. Uz to nijedan junak od prošle godine ovoga puta nije ni dobacio ružnu riječ nekome u povorci. Istina, doduše, da bi mu trebao megafon kako bi ga čuli da je to želio ili se usudio napraviti. Čak ni prognoze najvećih pesimista o tome što bi se moglo dogoditi nakon što se organi reda povuku nisu se ispunile. Izgleda da splitski junaci i nisu toliko motivirani tući pedere ili su se toliko prepali pa se nisu usudili. Ili su možda poslušali gradonačelnika na zalazu pa odlučili cijelu priču izignorirati. Bilo kako bilo, svoju su homofobiju ostavili u četiri zida kako i priliči. Pa makar i zahvaljujući političkoj volji koja, eto, podupire NATO i reže nam svaki dan socijalna prava. Dogodine veseljaci možda budu malo bliže pa počuju neke od poruka koje organizatori imaju za reći.

Pa možda budemo i bliže tome da radnici nekog Jadrankamena sa svojim transparentom šetaju u povorci, kao i da vidimo pripadnike LGBTIQ pokreta u maršu za 1. maj koji organiziraju neki pošteni sindikati. Na solidariziranju društva treba raditi. Vidimo se slijedeću subotu u Zagrebu!

^{Članak je objavljen uz podršku Internewsa. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i ne odražava nužno gledišta Internewsa.}