grafinflacija2_copy39575.jpgNe moramo biti osuđeni na izbor između današnjeg konzervativnog središnjeg bankarstava i neuračunljive alternative. Postoje bolje opcije. Jedna od opcija koja posebno obećava zove se "kvantitativno popuštanje za narod".

Danas je monetarna politika gotovo u potpunosti depolitizirana. Niska inflacija jedini je cilj nezavisnog središnjeg bankarstva kakvo se afirmiralo od osamdesetih godina do danas. Oni koji vode monetarnu politiku dolaze iz bankarskog sektora i uglavnom se u njega vraćaju. Riječ je o vrtuljku: par godina u centralnoj banci, pa onda u komercijalnu da se malo zaradi. Takva monetarna politika može biti jedino konzervativna. MeđuHrvatska je posebno dobro pozicionirana da postane predvodnik u inovativnoj monetarnoj politici. Naravno, s obzirom na konzervativnost HNB-a, to se neće dogodititim, monetarna se politika ne mora voditi na takav način. Ona može doći pod demokratsku kontrolu. Kako bi izgledala vizija monetarne politike za 21. stoljeće?

Najprije treba reći da neki pokušaji da se monetarna politika repolitizira ne ulijevaju mnogo povjerenja. Kada akteri poput Živog zida zazivaju "monetarnu reformu", mnogi se primaju za glavu. Međutim, ne moramo biti osuđeni na izbor između današnjeg konzervativnog središnjeg bankarstava i neuračunljive alternative. Postoje bolje opcije. Jedna od opcija koja posebno obećava zove se "kvantitativno popuštanje za narod".

Kvantitativno popuštanje je termin za eskpanzivnu monetarnu politiku koju je uveo američki Fed, koji je nakon kraha Lehman Brothersa 2008. godine počeo pumpati neviđene količine likvidnosti u bankarski sustav. Ukupan iznos do danas ovisi o računici, ali riječ je o nekoliko trilijuna dolara. Europska središnja banka pak iz ničega kreira nevjerovatnih 60 milijardi eura svaki mjesec. Taj se novac kanalizira kroz bankarski sustav s nadom da će ga banke proslijediti dalje, kroz kredite firmama koje će pokrenuti nove investicije i novo zapošljavanje. Međutim, ovo ne funkcionira kako bi trebalo. Nova se likvidnost zadržava Koristi od "kvantitativnog popuštanja za narod" bi mogle biti velike, a rizici su relativno skromniu financijskom sustavu i dovodi do povećanja vrijednosti dionica i nekretnina, ali ne i do zapaženijeg rasta investicija i zapošljavanja. Samo je manjina profitirala od kvantitativnog popuštanja. Bogatih 1 posto – oni koji imaju dionice i vrijedne nekretnine – postalo je još bogatije. Najizgledniji ishod je još jedan financijski bubble nakon kojeg će financijska tržišta ponovo tražiti da ih iz problema izvuku porezni obveznici.

"Kvantitativno popuštanje za narod" je alternativa. Najviše ga promiču ekonomski savjetnici Jeremyja Corbyna u Velikoj Britaniji. Umjesto da se novac pumpa u bankarski sustav, ista ta likvidnost mogla bi se iskoristiti kako bi se financirala javna stanogradnja, tranzicija ka zelenim tehnologijama i javna infrastruktura. Za razliku od dodatnog bogaćenja već bogatih, ovo su promjene koje bi nam bile korisne. Nema razloga da se o projektima ne glasa. Moguće je i da svaki građanin na svoj račun dobije manji mjesečni iznos. Na razini EU, to bi moglo biti oko stotinu do dvije stotine eura. Tako banke prestaju biti ekskluzivni posrednik pri provođenju monetarne politike. Treba ponoviti da se taj novac stvara iz ničega. To znači da se nikoga ne zadužuje, pa ni dugom opterećene državne financije. Mnogi će se sada upitati: ne stvara li to inflaciju? Odgovor je: (1) možda, ali danas je inflacija preniska i (2) možda, ali živimo u vremenu dugoročne cjenovne stabilnosti. Prema tome, manevarski prostor postoji.

grafinflacija1.jpg

Prvo, danas problem nije inflacija, već njeno odsustvo. Nekonvencionalna monetarna politika bi se mogla isplatiti ne samo zbog koristi od nove infrastrukture već i zato jer bi povećala stopu inflacije. Naime, današnjih 0 do 1 posto je premalo, te preblizu opasne deflacije. Ukoliko se netko pita što deflacija čini privredi, neka promotri slučaj Japana koji se s deflacijom bori već nekoliko desetljeća. Nema konsenzusa oko toga koja je optimalna razina inflacije, ali obično se smatra da je svaka infacija koja je jednoznamenkasta prihvatljiva. Današnja je inflacija manja čak i od 2 posto kojih se držao konzervativni Bundesbank. Dakle, i Europska središnja banka i Hrvatska narodna banka premašile su cilj. U Hrvatskoj smo prvi dio 2016. godine proveli u deflaciji, a na godišnjoj bazi će se stopa inflacije vjerojatno kretati malo ispod nule. I tako je već duže vrijeme, kao što prikazuju grafovi. Prvi prikazuje godišnje stope rasta potrošačkih cijena, a drugi mjesečne stope rasta u novčanoj masi. Stope inflacije u Hrvatskoj su harmonizirane s onima u Eurozoni, što nije neobično s obzirom da je kuna manje-više vezana za euro. Na mjesečnoj bazi postoje određene hrvatske specifičnosti, vezane uglavnom uz ljetne mjesece kada turizam malo ubrza ekonomsku aktivnost i inflaciju. Slično važi i za prosinac i pojačanu božićnu potrošnju.

grafinflacija2.jpg

Kako ovaj problem izgleda u dugom roku? Premda većina ortodoksnih ekonomista ne voli razmišljati na dugi rok, to ne znači da u njemu ne živimo. Prema povjesničarima kapitalizma, od srednjeg se vijeka do danas izmjenjuju razdoblja visoke inflacije i razdoblja cjenovne stabilnosti. Ove je "stoljetne trendove" prvi put dokumentirao francuski povjesničar Fernand Braudel, a još se jasnije opisuju u radu američkog povjesničara Davida Hacketta Fischera. Kada započne razdoblje cjenovne stabilnosti, opasniju je inflaciju gotovo pa nemoguće stvoriti. Danas se nalazimo na početku jednog takvog razdoblja, nakon vrlo turbulentnog dvadesetog stoljeća.

Nije sasvim jasno što dovodi do tih stoljetnih trendova u kretanju cijena. Čini se da se oni konsolidiraju kroz akumuaciju mnogih manjih ekonomskih odluka pojedinaca, firmi i država te zatim poprimaju autonomnu logiku koja usmjerava odluke tih istih pojedinaca, firmi i država. Treba biti Danas problem nije inflacija, već njeno odsustvo. Ako se netko pita što deflacija čini privredi, neka promotri slučaj Japana koji se s deflacijom bori već nekoliko desetljećaiskren pa priznati da je naše shvaćanje makroekonomije vrlo nepotpuno, upravo zato što se radi o kompleksnim agregatima koji s mikro odlukama ponekad imaju veze, a ponekad ne. Za praktično je djelovanje korisnije znati gdje se u tim cikličkim kretanjima trenutno nalazimo. S obzirom da čak ni mahnito pumpanje likvidnosti kroz kvantitativno popuštanje nije stvorilo značajniju inflaciju, čini se da smo započeli razdoblje dugoročne cjenovne stabilnosti.

Prema tome, koristi od "kvantitativnog popuštanja za narod" bi mogle biti velike, a rizici su relativno skromni. Čak i ako bi inflacija malo porasla, taj porast bi bio dobrodošao. Hrvatska još uvijek ima monetarnu suverenost te je dovoljno mala da eksperiment prekine ukoliko išta pođe po zlu. Dakle, Hrvatska je posebno dobro pozicionirana da postane predvodnik u inovativnoj monetarnoj politici. Naravno, s obzirom na konzervativnost HNB-a, to se neće dogoditi. Ali vrijeme je da se počne zagovarati inteligentna alternativa na području monetarne politike.

Ključne riječi: monetarna politika
<
Vezane vijesti