Prema dobro upućenim kulturnjačko-političkim izvorima, gradonačelnik Milan Bandić namjerava prepisati vlasništvo nad kinom Europa Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj. Bit će to kompenzacija štete koja je SPC-u počinjena dodjeljivanjem nekadašnjeg kina Zagreb, koje je bilo u njezinu vlasništvu, Tomislavu Horvatinčiću.

A hoće li potom u Varšavskoj još biti filmskih projekcija - ne zna se.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić namjerava vlasništvo nad kinom Europa prepisati Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj, odnosno Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj. Informaciju je H-Alter saznao iz dobro upućenog izvora, uvjereni smo, mada odmah treba napomenuti da nismo bili u prilici čuti potvrdu ili demanti te vijesti iz Poglavarstva Grada Zagreba, jer nam se pojedini njegovi visoki funkcioneri nisu odazvali na dostupne brojeve mobitela.

europa_3.jpg

Kao što znamo, Grad se svojevremeno nije obazirao na žestoke proteste SPC-a oko Zagreba. Horvatinčić je s ortacima kupio i ubrzo srušio kino dvoranu, i na njezinu mjestu - te nešto šire - sagradio kompleks Cvjetni. Ovdje je zgodno podsjetiti da je potonja gradnja, kao i prethodno rušenje, opravdavana i odvajanjem dijela novog poslovno-stambenog kompleksa za javno-kulturne namjene, e da bismo zatim u praksi registrirali potpuno izvrdavanje tog alibija.

kino_zagreb-2.jpg kino_zagreb-2.jpg

Milan Bandić, međutim, iz više je razloga zatim na pik uzeo baš obližnje, aktivno kino Europa u Varšavskoj ulici, kao najpodesnije za obeštećenje SPC-a. Ne mora smišljati izvor financijske naknade, a na ruku mu idu i jasne okolnosti s posjedom dotične katastarske čestice, dok se dio prigovora neutralizira činjenicom da novi vlasnik ne smije promijeniti svrhu prostora. Budući da je kino Europa spomenik kulture, dakle, ono zakonski mora ostati u istoj funkciji.

Ipak, teško je pritom previdjeti neke popratne efekte. Gradonačelnik Zagreba, ispred sviju drugih, bezobzirno je gazio javni interes da bi izašao ususret Horvatinčićevim developerskim vizijama. Uz problem garažne rampe nasred uzurpirane Varšavske ulice, zagrađenih prozora susjedima u Ilici, kao i rečenog manipuliranja budućim sadržajem Cvjetnog, zahtjev SPC-a je naprosto gurnut pod tepih, premda se itekako moglo očekivati da će kad-tad stići Gradu na naplatu.

Nadalje, slobodni smo posumnjati u tezu da je baš neka crkva - bilo koja - pravo rješenje za vlasnika metropolskoga vodećeg kinematografa alternativnog profila, u odnosu na srednjostrujaški koncept. Iskustvo s Rimokatoličkom crkvom u više sličnih primjera s kinima, upravo tjera na skepsu. SPC se u prosjeku drži u Hrvatskoj znatno pristojnije negoli sestrinska joj, većinska kršćanska ustanova, a dominantne uzroke tome zacijelo ne moramo objašnjavati. Ali, to samo po sebi nije razlog da među njima pravimo načelnu razliku.


Boris T. Matić

matic.jpg matic.jpg

Za stav smo naposljetku upitali Borisa T. Matića, direktora Zagreb film festivala, ugovornog korisnika Europe. Povrh svega, on je inicirao akciju s epilogom javnoga gradskog otkupa tog jedinstvenog prostora, što je urodilo i razvojem mreže art-kina u Hrvatskoj. "Ne znam je li vijest istinita, ZFF ima ugovor o najmu za idućih sedam godina, dok o vlasništvu mi ne odlučujemo. No, kad su posrijedi općenito crkva i kino, ne mogu a da se ne sjetim tragične sudbine zagrebačke Kinoteke, jednom kad je pala u ruke kleru", rekao je Matić.

<
Vezane vijesti