Instalacija "Captain Borderline" u Dusseldorfu, prosvjed uličnih umjetnika protiv zatvaranja granica za izbjeglice (Foto: Marius Becker, Epa/Hina)<br>Instalacija "Captain Borderline" u Dusseldorfu, prosvjed uličnih umjetnika protiv zatvaranja granica za izbjeglice (Foto: Marius Becker, Epa/Hina)
Reakcija Hrvatske i Europe na izbjegličku krizu: Prijem izbjeglih ljudi ovisit će o odlukama Vlade i o atmosferi koju će pritom stvoriti građani i građanke. U ogledalu isključivih, ksenofobnih, mrziteljskih, rasističkih, islamofobnih komentara koji su preplavili javni diskurs krije se egocentričan, samoljubiv lik, koji pati od kroničnog manjka introspekcije. U tom ogledalu krije se Europa koja se boji vlastite rasističke sjene, Europa koja suvereno odbija prihvatiti različitosti.

Hrvatska se nalazi na pragu velike izbjegličke krize. Premijer Zoran Milanović tvrdi kako ćemo izbjeglice dočekati otvorenih ruku, iako priznaje da Hrvatska nema strategiju za prihvat izbjeglica. Pritom uopće ne razmatra mogućnost da bi izbjeglice mogle doći u većem broju, govoreći kako se "to ne očekuje". Pitanje je – koliko se uopće ova kriza očekivala? Iz Ministarstva socijalne politike i mladih tjedan dana nam ne odgovoraju na U slučaju dolaska većeg broja izbjeglica u Hrvatsku, prva reakcija vjerojatno bi bila dobro izvedena. Problem bi nastupio kod onoga – što dalje?upit o konkretnim mjerama koje će poduzeti za prihvat izbjeglica. Doznati kakva je točno politika i plan Vlade u ovoj situaciji gotovo je nemoguća misija.

U posljednja dva mjeseca u Makedoniju je ušlo ukupno 43 631 izbjeglica. Njih 35 369 su sirijski državljani. Izbjeglice putuju prema Srbiji, a iz Srbije se nadaju probiti u Mađarsku – gdje bi im napokon bilo omogućeno slobodno kretanje unutar EU zone. Europa zapravo tek počinje naslućivati razmjere ove krize. Za milijune izbjeglih ljudi život je uistinu – kako je pisao Ujević – tek prozor na ulicu. S tog je prozora ulica nedostupna, iako ju jasno mogu vidjeti, pomirisati, osjetiti. Na ulici su ljudi, drugi ljudi, slobodni ljudi, prolaze i vide one što su okovani za prozore, ali uglavnom okreću glavu u drugu stranu i nastavljaju dalje. To je blaga ilustracija situacije kojoj trenutno svjedočimo

O problemima s kojima se suočavaju izbjeglice razgovarali smo s Eminom Bužinkić iz Centra za mirovne studije, koja godinama radi na projektima s azilantima, tražiteljima azila te izbjeglicama. Radi se o, kako ističe Bužinkić, jednoj od većih izbjegličkih kriza u povijesti civilizacija.

Emina Bužinkić (ytb-prtsc)<br>
Emina Bužinkić (ytb-prtsc)

"Uzroci su različiti – rastući broj političkih sukoba, ekonomske neprilike, razorne klimatske promjene. U mnogim je zemljama upravo politika zapadnih zemalja odigrala veliku ulogu pri kreiranju trenutnih situacija. Okupacija Iraka 2003. godine te rat u Afganistanu rezultirali su time da su zadnjih deset godina najveći broj izbjeglica upravo Iračani i Afganistanci", govori nam Bužinkić.

Koliko je zapravo ova trenutna situacija težak izazov za Europu? Koliko je zbilja moguće ili nemoguće prihvatiti izbjeglice koje dolaze? Europska komisija nedavno je odobrila dodjelu 2,4 milijarde eura u periodu od 2014. do 2019. godine za 19 zemalja EU u kojima su veći priljevi izbjeglica i Emina Bužinkić, CMS: "Uzmemo u obzir relativno nizak broj dodjeljenih izbjegličkih statusa do sada, sigurno bi bilo mnogo odbijenica za priznavanje izbjegličkog statusa"migranata. Najveću pomoć pružiti će Italiji, Grčkoj te Francuskoj.

"Treba informirati građane. Postoji briga izražena u učestalom pitanju - kako ćemo primiti sve te ljude i koliko će to koštati. Naime, zagarantirana je pomoć od Europske komisije u iznosu od šest tisuća eura po primljenoj osobi, a na raspolaganju su nam i sredstva iz Fonda za azil, migraciju i integraciju (AMIH)", objašnjava Bužinkić.

U Centru za mirovne studije ističu kako je vrlo vjerojatno da kod nas neće doći do većeg priljeva izbjeglica. "Veći priljev očekuje se u zemljama koje bolje stoje, ne u Hrvatskoj. Ukoliko i dođe do dolaska većeg broja izbjeglica u Hrvatsku, Hrvatska bi im više bila tranzitna zona, a ne konačno odredište. S obzirom da Hrvatska nije dio Schengenske zone, izbjeglice nemaju tendenciju dolaziti kod nas, jer ih onda čeka još jedan težak prelazak. Hrvatska je u tom smislu predaleko od onoga što oni žele. Međutim, ukoliko bi Mađarska dodatno radikalizirala svoju poziciju prema izbjeglicama, Hrvatskoj bi se mogao dogoditi veći priljev. S obzirom da je druga varijanta Bugarska koja je poznata po lošem tretmanu migranata, možda onda možemo očekivati takav scenarij. I vlada, i lokalne vlasti, i građani, moraju biti spremni i na tu opciju i solidarizirati se s tim ljudima", govori Bužinkić.

Uz petsto ljudi iz kvote koju je Hrvatska pristala prihvatiti, mogle bi nam doći izbjeglice koje su trenutno u Srbiji, ali oni se uglavnom kreću prema Hrvatska integracijska politika dosada se pokazala kao dosta loša, a u hrvatskom sustavu azila postoje brojni problemiVelikoj Britaniji, Njemačkoj i Švedskoj, odnosno zemljama u kojima imaju obitelji i kulturne zajednice. Hrvatska bi, prema prijedlogu Europske komisije, trebala primiti i 747 izbjeglica iz Sirije i Eritreje.

"Poruka Vladi je da radnu skupinu za prihvat izbjeglica iz Sirije i Eritreje treba otvoriti prema organizacijama civilnog društva, prema građanima koji bi mogli nešto više dati i napraviti, prema azilantima i tražiteljima azila te migrantima koji žive ovdje, a dolaze iz tih zemalja i mogu mnogo pridonijeti svojim znanjem i iskustvom boravka i života u Hrvatskoj", poručuje Bužinkić.

Ukoliko bi u Hrvatskoj i došlo do većeg priljeva izbjeglica, u Centru za mirovne studije očekuju da bi prvotna faza prijema vjerojatno bila dobro odrađena.

U Hrvatskom Crvenom križu ističu da će u tom slučaju slijediti planove djelovanja prema odlukama Vlade. Međutim - Vlada svoje planove još uvijek detaljno ne iznosi i indikativno je da o "planu B" nitko ne govori. Pritom je plan A u skladu s Milanovićevim - "ne očekujemo veći priljev izbjeglica".

"U tom smislu Hrvatska ima dosta dobar operativni kapacitet – na takvu bi se situaciju gledalo kao na humanitarnu katastrofu i mislim da bi ta prva reakcija čak i bila dobro izvedena. Problem bi nastupio kod onoga – što dalje? Mislim da bi kasnije sve od strane države išlo puno sporije – U Hrvatskom Crvenom križu ističu da će u slučaju dolaska većeg broja izbjeglica slijediti planove Vlade. Međutim - Vlada svoje planove još uvijek  ne iznosis te proceduralne strane situacija bi bila značajno teža i sigurno bi bilo mnogo odbijenica za priznavanje izbjegličkog statusa ukoliko uzmemo u obzir relativno nizak broj dodjeljenih izbjegličkih statusa do sada", objašnjava Bužinkić.

Hrvatska integracijska politika dosada se pokazala kao dosta loša – o čemu smo već i pisali. Nepostojanje sustavnog učenja hrvatskog jezika godinama je bio problem, iako je jezik ključan za integraciju. Zbog toga je dugo bila otežana i komunikacija sa savjetnicima na HZZ-u kao i samo uključivanje azilanata u tržište rada. Tek je ove godine uvedeno učenje hrvatskog jezika za tražitelje azila i azilante od strane Ministarstva obrazovanja.

"Što se tiče socijalnih pitanja, primarno smještaja, Ministarstvo socijalne politike i mladih dosta sporo rješava pitanje korištenja državnih stanova, a ni Ministarstvo kulture nije ozbiljno pristupilo svojoj zadaći informiranja tražitelja azila o povijesti i kulturi zemlje u kojoj se nalazi", govori Bužinkić.

Zbog usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s direktivama EU, u srpnju je na snagu stupio Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kojim je prestao važiti Zakon o azilu. Zabrinjavajuća je praksa da se svaki zakon o azilu, pa i najnoviji Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, donosio u ubrzanoj proceduri.

U hrvatskom sustavu azila postoje brojni problemi. Primjerice, tražitelji azila kod traženja zaštite od države ulaze u postupak objašnjavanja zašto Mnogi djelatnici institucija neupućeni su u prava izbjeglica, pa se oni suočavaju s određenom dozom institucionalne ksenofobije i rasizmaim je takav tip zaštite potreban. U toj fazi tražiteljima azila je nužna pravna pomoć, na koju nemaju svi pravo. Besplatnu pravnu pomoć u prvom stupnju osigurava im organizacija civilnog društva (Hrvatski pravni centar) koja zbog ograničenih kapaciteta ne može biti na raspolaganju svima, te su fokusirani na ranjive skupine. Problem leži i u činjenici da su mnogi djelatnici institucija neupućeni u prava koja izbjeglice imaju, pa se izbjeglice suočavaju s određenom dozom institucionalne ksenofobije i rasizma.

Svoje ksenofobično i rasističko lice otkrila je i Europa (i Hrvatska) otkako je počela ova kriza, točnije – otkako je Europa počela osjećati ovu krizu - jer kriza je za izbjeglice počela davno prije. Svugdje oko nas da se naslutiti ogroman strah za Europu, a vodeći političari i brojni mainstream mediji i dalje situaciju predstavljaju kao krizu za Europu, a ne kao krizu za izbjeglice i zemlje iz kojih izbjeglice dolaze.

Pitanje je - zašto tjeraju strah u "naše" kosti umjesto da ukazuju na strah u "njihovim" kostima? Zato što, kako piše Laurie Penny za New Statesman, Europa sada očajnički treba zajedničkog neprijatelja, vanjsku prijetnju oko koje bi se ujedinila. "Europa treba brinuti o porastu fašizma, a ne o izbjeglicama... Najveća prijetnja 'našem' načinu života nisu migracije. Najveća prijetnja leži u tome da smo spremni progutati laž da su životi nekih ljudi manje vrijedni od drugih", piše Penny.

"Ono o čemu europski političari govore zapravo je kriza europskog identiteta i upozorenje na rastuću zatvorenost, ksenofobiju i pojave viđenih Vodeći političari i mainstream mediji i dalje situaciju predstavljaju kao krizu za Europu, a ne kao krizu za izbjeglice i zemlje iz kojih izbjeglice dolazeoblika fašizama. Uzmimo za primjer Njemačku – u Njemačkoj brojni političari vrlo otvoreno izražavaju svoje ksenofobične i islamofobične stavove, a sama je Angela Merkel prije nekoliko godina poručila da je multikulturalizam mrtav", govori Bužinkić.

Takve izjave i stavovi europskih političara nisu jedino što pridonosi konfuziji trenutne situacije, koja ponekad ostavlja dojam da Europa diže barikade za obranu od krvožednih osvajača, da je Europa ta koja je napadnuta, a s druge strane nisu ljudi koji skoro goli i bosi, bez gotovo ičega na svijetu, riskiraju živote da bi pronašli sigurno mjesto pod nebom i živjeli bolje, živjeli u miru. Konkretne mjere koje je Europa poduzela za rješavanje ove krize pokazuju koliko se problemima izbjeglica neadekvatno pristupilo.

"Mislim da je dosta loš potez EU bila i nedavna rasprava o kvotama, cijeli taj pristup raspodjele 'tereta' je pomalo bizaran. Ljudski životi se proglašavaju teretom. A još je bilo i mnogo neugodnih situacija tijekom same rasprave – od onih koji su otvoreno govorili da mogu primiti određen broj izbjeglica, ali da svi moraju biti visokobrazovani", napominje Bužinkić.

Jasno je da je prihvat izbjeglica izvediv i da to Europa i Hrvatska sebi "mogu priušiti". Zašto se onda ova kriza ne rješava na adekvatan način, zašto postoji toliko problema s kojima se izbjeglice susreću gdje god krenu? Zato što problem ne leži u onome što možemo učiniti, nego onome što želimo učiniti – a europski političari, čini se, mnogo toga još ne žele učiniti.

Bužinikić dodatno upozorava na predrasude i strahove koji se mogu osjetiti u atmosferi našeg društva posljednjih nekoliko tjedana. "Četrdeset i Sanja Pupačić, Crveni križ: "Jačajmo solidarnost i empatiju prema izbjeglicama koje bježe od sukoba, ratova i teških kršenja ljudskih prava i pokažimo odgovornost" sedam tisuća ljudi iz Hrvatske je tijekom rata pronašlo azil u drugim zemljama Europe i svijeta. Na nama je red da sada pokažemo razumijevanje. Sve te priče kako će 'oni ukrasti naše poslove' i slično, jednostavno ne drže vodu. Uostalom, svjesni smo kako upravo imigranti često završavaju na poslovima koje nitko drugi ne želi. Ekonomija Europske unije godinama je bilježila rast upravo zbog imigranata koji su radili poslove koje nitko drugi nije htio raditi. Nemojmo stavljati etikete, zapamtimo da ti ljudi dolaze iz situacija u kojima se nitko ne bi htio nalaziti", poručuje.

Na to upozorava i Sanja Pupačić iz Službe za zaštitu migranata Hrvatskog Crvenog križa. "Prema podacima UNHCR-a, od ukupnog broja ljudi pristiglih u Grčku tijekom 2015. godine, 92 posto dolaze iz Sirije, Afganistana i Iraka, zemalja zahvaćenih ratom, što znači da su te osobe izbjeglice kojima je potrebna pomoć i zaštita. To su ljudi koji dolaze u zemlje u našem susjedstvu, a možda će doći i u Hrvatsku, i mi želimo poručiti sljedeće - jačajmo solidarnost i empatiju prema izbjeglicama koje bježe od sukoba, ratova i teških kršenja ljudskih prava i pokažimo odgovornost", govori nam Pupačić.

Prijem izbjeglih ljudi, u kolikom god broju oni došli u Hrvatsku, ovisit će o odlukama Vlade, ali i atmosferi koju će pritom stvoriti građani i građanke. U ogledalu isključivih, ksenofobnih, mrziteljskih, rasističkih, islamofobnih komentara koji su preplavili javni diskurs u posljednje vrijeme krije se egocentričan, samoljubiv lik, koji pati od kroničnog manjka introspekcije. U tom ogledalu krije se Europa koja se boji vlastite rasističke sjene, Europa koja suvereno odbija prihvatiti različitosti.

Na svaki novi članak o izbjeglicama pojavi se bezbroj komentara poput "žao mi je ljudi, ali... ". "Ali" je suprotni veznik, stoga dešifrirani prijevod rečenica poput prethodno spomenute glasi: "Žao mi je, ali mi nije žao." U razumijevanju ljudske patnje, u podršci ljudima - nema mjesta za "ali". Svim ljudima koji čekaju sa svojih prozora, mogli bismo barem omogućiti lijep pogled na ulicu - neki osmijeh i malo dobre volje.

<
Vezane vijesti