Jordanska manevriranja i igre oko Sirije: Predsjednik PLO-a Abas, nedavno je u dokumentu koji je potpisao s jordanskim kraljem Abdulahom, potvrdio njegovu ulogu "zaštitnika džamije Al-Aksa i arapskog karaktera Jeruzalema". Jordanski kralj time je indirektno preuzeo i odgovornost za sudbinu Palestinaca u istočnom Jeruzalemu i na Zapadnoj Obali.

U građanskom ratu što je bjesnio Jordanom 1970-1971, beduinske su trupe kralja Huseina, uz podršku izraelskog zrakoplovstva, slomile otpor oružanih formacija Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Ove su istjerane iz zemlje zajedno sa svojim političkim vodstvom na čelu sa Arafatom. Našle su privremeno utočište u Libanonu. Husein je dvije godine kasnije priznao PLO "jedinim legitimnim predstavnikom palestinskoga naroda" i time se oslobodio odgovornosti za sudbinu Palestinaca na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jeruzalemu, teritorija koji su prije izraelske okupacije 1967 bili u sastavu njegove kraljevine. Uz američko posredovanje potpisao je 1996  mirovni ugovor sa Izraelom i stavio svoju dinastiju i zemlju pod zaštitu SAD. Slijedio je primjer Egipta koji je isto tako 1979. sklopio mir sa Izraelom.  Savezništvo sa SAD, kojega nastavlja njegov sin i nasljednik Abdulah II, kamen je temeljac jordanske vanjske politike. Njegove službe sigurnosti surađuju sa izraelskim. Sa formiranjem specijalnih industrijskih zona (Qualified Industrial Zones-QIZ) u partnerstvu sa SAD i Izraelom razvijena je i trilateralna ekonomska suradnja.

Jordanski Palestinci i Beduini

O tim sam događajima opširnije pisao ranije (vidi u rubrici Svijet "Jordan, priča o Hašemitima", H-Alter 29/10/2010). Način na koji su Britanci poslije Prvog svjetskoga rata stvorili hašemitsku državu i kako se je ona kasnije razvijala na bliskoistočnim političkim vjetrometinama, utječu i danas na unutrašnja jordanska sučeljavanja i na Abdulahova vanjsko-politička manevriranja. Od oko 6,5 milijuna državljana ove zemlje pola su palestinskoga porijekla. Uz neznatne manjinske zajednice Sirkasijanaca i Armenaca, drugu polovicu čine pripadnici raznih beduinskih plemena. I jordanski Palestinci i Beduini su Arapi. Oko 92 posto njih su muslimani, u ogromnoj većini sunitskog usmjerenja.            

Neki kritičari ovoga dokumenta smatraju kako su njime otškrinuta vrata za uspostavljanje jordansko-palestinske države, možda federacije pod Hašemitskom krunom, negdje u budućnosti

Arafatov nasljednik na čelu PLO-a i Palestinske uprave na Zapadnoj Obali, Abas, u dokumentu što ga je potpisao sa Abdulahom, ovomu je nedavno potvrdio ulogu "zaštitnika džamije Al-Aksa i arapskog karaktera Jeruzalema". S time je jordanski kralj indirektno preuzeo i odgovornost za sudbinu Palestinaca u istočnom Jeruzalemu i na Zapadnoj Obali koje se je njegov otac bio odrekao. Neki kritičari ovoga dokumenta smatraju kako su sa tim otškrinuta vrata za uspostavljanje jordansko-palestinske države, možda federacije pod Hašemitskom krunom, negdje u budućnosti.

Ta bi zajednička država bila prihvatljivija onim izraelskim političarima koji se protive stvaranju isključivo palestinske države, jer bi prema njihovu mišljenju takva predstavljala stalnu prijetnju sigurnosti Izraela. Osim toga, oslobodili bi se tereta okupacije Zapadne Obale, a oko Jeruzalema i zajedničkih granica sa tom jordansko-palestinskom državom bi se mogli nagoditi, barem se tako nadaju, u pregovorima koje ponovo pokušavaju pokrenuti Amerikanci. Sve su to naravno nagađanja, međutim povezivanje Abdulaha i Abasa jača njihove pozicije naspram domaćih islamističkih suparnika - protiv palestinskoga Hamasa i jordanske Fronte islamske akcije, sestrinskih političkih filijala Muslimanskoga bratstva. 

 Nevolje sa izbjeglicama

Politička situacija s kojom se Abdulah suočava unutar vlastite zemlje u mnogočemu je složenija nego libanonska o kojoj sam prošloga puta pisao (H-Alter 29/04/2013). Umjesto 18 libanonskih sekti koje se barem za sada međusobno neutraliziraju, on se kod kuće sukobljava sa snažnim islamističkim pokretom kojim dominira gore spomenuta Fronta islamske akcije. Od početka sirijskih sukoba glavu su digli i domaći salafisti sa svojom dogmatskom interpretacijom Prorokova poslanja, kojima je uzor ekstremistička Al-Nusra što se bori protiv Asadova režima u susjednoj Siriji. 

Veliki broj pridošlica vrši pritisak na skromne prirodne i druge resurse Jordana

Obje se ove islamističke formacije pretežno oslanjaju na podršku jordanskih građana palestinskoga porijekla. Ovima valja pridodati i 120 000 ranijih palestinskih izbjeglica koji nisu stekli jordansko državljanstvo i,  tvrdi se, nekih 250 000, doduše ne samo Palestinaca, pristiglih u posljednje dvije godine iz Sirije. Ranije, 2006.-2009. u Jordanu je potražilo spas i 450 000 Iračana ali su se mnogi u međuvremenu vratili ili otišli dalje. UN-ova agencija za izbjeglice se još uvijek stara o nekih 29.000 koji su se tu zadržali. Procjenjuje se, iako nema pouzdanih podataka, da u Jordanu danas boravi oko 750 000 pridošlica. Od prvog mjeseca ove godine na ovu stranu granice dnevno pristiže 1500-2000 sirijskih izbjeglica. Ako se tako nastavi do kraja 2013 ukupan će im se broj popeti na preko milijun.

Tako veliki broj pridošlica vrši pritisak na skromne prirodne i druge resurse zemlje. Prve pristigle sirijske izbjeglice su se spontano smještale po gradovima i privatno se nekako snalazile. U kolovozu prošle godine vlasti su uz samu sirijsku granicu, u mjestu Zateri, otvorile logor za nove imigrante o kojima se je trebao starati jordanski Crveni polumjesec. Kamp je planiran za 60.000 osoba, ali ih je tu do prvog mjeseca ove godine pristiglo 140.000. Nisu im bili osigurani elementarni uvjeti preživljavanja. Čak ni vode nije bilo dovoljno. U neograđeni logor je svakodnevno raznim dozvoljenim i nedozvoljenim "poslovima" svraćalo po 10.000 lokalaca. Krađe i nasilje među samim izbjeglicama su postali svakodnevnim pojavama. Napadani su i humanitarni radnici. Došlo je i do sukoba sa jordanskom policijom kojoj je prepuštena kontrola logora. Par tisuća "problematičnih" izbjeglica prisilno je vraćeno preko granice. Neki mlađi su se uz pristanak ili na poticaj vlasti pridružili sirijskoj islamističkoj opoziciji. Njihovom su slanju u borbu pripomogli sa svojim propovijedima salafistički imami iz okolnih libanonskih naselja.       

U prvom mjesecu ove godine na UN-ovoj konferenciji za problem sirijskih izbjeglica u regiji procijenjeno je da će za njihovo zbrinjavanja u Jordanu biti potrebno 1,2 milijarde dolara. Washington je u tu svrhu izdvojio 200 milijuna dolara (povrh ranije isplaćenih 70 milijuna) , dok su Ujedinjeni Arapski Emirati odlučili financirati drugi izbjeglički logor 37 km južnije od prethodnoga. Saudijska Arabija i Kuvajt su obećali po 250 dolara milijuna pomoći.

Unutrašnja previranja i protesti

Jordanska politička opozicija koju predvodi Fronta islamske akcije (FIA) već niz godina zahtijeva demokratske reforme - parlamentarnu monarhiju umjesto sadašnje autokratske kraljeve vladavine, premijera kojega će birati i koji će odgovarati parlamentu, i pravedniji izborni zakon umjesto sadašnjeg koji je favorizira zastupništvo rijetko naseljenih tribalnih izbornih jedinica (prvenstveno beduinskih, lojalnih hašemitskoj kruni) na štetu mnogoljudnih gradskih (pretežno naseljenih Palestincima).

Jordanska politička opozicija koju predvodi Fronta islamske akcije (FIA) već niz godina zahtijeva demokratske reforme - parlamentarnu monarhiju umjesto sadašnje autokratske kraljeve vladavine, premijera kojega će birati i koji će odgovarati parlamentu, i pravedniji izborni zakon

Pod utjecajem protesta u drugim arapskim zemljama i Jordanci su u početkom  2011. krenuli demonstrirati zahtijevajući reforme. Zajedno su nastupali sljedbenici FIA, salafisti i ljevičari Stranke nacionalnog jedinstva, a pridružili su im se i nezavisni liberali. Nekih 10.000 mirnih demonstranata (prema policiji svega 5 000) okupilo se je trećem mjesecu pred zgradom parlamenta u Amanu noseći nacionalne zastave. Premijer Bakhit, kojega je kralj imenovao na taj položaj mjesec dana ranije, glatko je odbacio zahtjeve demonstranata. Kralj je ipak naredio formiranje "Komisije nacionalnoga dijaloga" koju je zadužio da u roku od tri mjeseca formulira program neophodnih reformi. U nju međutim nije uključen ni jedan opozicijski političar od formata. Dok je Komisija zasjedala, snage sigurnosti su u gradu Zarki silom rastjerale proteste lokalnih salafista i pohapsile nekih stotinu demonstranata. Bakhit je kasnije smijenio nekoliko članova svoga kabineta, uključujući i ozloglašenog ministra unutrašnjih, i zamijenio ih sa drugom grupom kraljevih poslušnika. Najavio je "borbu protiv korupcije" koja se je svela na suđenje jednom bivšem šefu obavještajne službe koji je bio optužen za "zloupotrebu državnih fondova i pranje novca". Razrezana mu je kazna od 13 godina robije i globa u iznosu od oko 30 milijuna dolara.      

Kako su se protesti u Amanu i drugim mjestima nastavljali, i sam je Bakhit u devetom mjesecu 2011. bio prisiljen dati ostavku. Kralj je umjesto njega imenovao bivšeg suca Međunarodnog suda pravde u Hagu, Kasavneha, zaduživši ga provesti reforme. Ovaj je konačno u trećem mjesecu 2012 objavio tekst novoga izbornog zakona kojega je opozicija ocijenila neprihvatljivim. Poslije novih demonstracija, kralj je svalio krivicu za nesprovođenje reformi na  Kasavneha i umjesto njega u premijersku fotelju posadio Taravneha, drugog lojalistu i poznatog tvrdolinijaša. Bio je to jedanaesti predsjednik vlade od 1999 kada se je Abdulah popeo na prijestolje. Mijenjajući svoje premijere kao u igri muzičkih stolica, Abdulah pokušava pokazati kako želi demokratske reforme ali mu to nesposobni izabranici ne dozvoljavaju. Odmah su izbile demonstracije protiv kontraverznog zakona. Opozicija je najavila bojkot izbora. Na mitingu u glavnom gradu okupilo se je 50 000 demonstranata (prema policiji jedva 20 000). Za razliku od protesta u drugim arapskim zemljama ove su demonstracije protekle relativno mirno.

U prvom mjesecu ove godine konačno održani izbori za 150-člani Zastupnički dom, koje su islamisti i njihovi saveznici bojkotirali kao i one što su održani 2010

Poslušni je parlament izglasao kontraverzni izborni zakon za kojega se tvrdi da je ispisan u kancelarijama političke policije. Kralj je u devetom mjesecu raspustio parlament ali u njegovu dekretu nije određen datum izbora. Taravneh je podnio ostavku i umjesto njega je imenovan ekonomista Esur. Glavni mu je zadatak bio dogovoriti sa Međunarodnim monetarnom fondom zajam. Pucao je na više, ali je uspio dobiti svega dvije milijarde dolara. Uvjet je bio ukidanje posljednjih subvencija na benzin, dizel i plin na koje se je do sada trošilo 2,3 milijarde dolara budžetskih sredstava godišnje. Američki State Department našao je shodnim izraziti svoju podršku tim "reformama". Prva posljedica ukidanja subvencija bio je ogroman skok cijena osnovnih životnih namirnica. Najviše su pogođene udaljene pustinjske oblasti koje naseljavaju Beduini, na čije se plemenske šeikove oslanja Abdulah. Rast BDP-ea je u 2012, uprkos pogoršanja opće ekonomske situacije, još uvijek iznosio respektabilnih 2,8 posto. Problem je kao i u drugim bliskoistočnim zemljama što su prihodi od toga rasta prisvajani od uskoga kruga režimskih lojalista. Socijalne razlike su povečane. Pogođeni su i srednji slojevi gradskog stanovništva. 

Došlo je do masovnih demonstracija širom zemlje, i po prvi puta u beduinskim naseljima. U drugom jordanskom gradu po broju stanovnika, Irdibu, demonstranti su spalili policijsku stanicu. Po prvi puta su uzvikivane parole protiv kralja i tražio njegov odlazak. U Amanu je policija blokirala pristup dvoru. Ovoga je puta bilo povrijeđenih kako na strani demonstranata tako i snaga sigurnosti. Uslijedila su i hapšenja.

U toj su situaciji u prvom mjesecu ove godine konačno održani izbori za 150-člani Zastupnički dom, koje su islamisti i njihovi saveznici bojkotirali kao i one što su održani 2010. Nadzirani su od navodno "nezavisne" izborne komisije, prema kojoj im je pristupilo 56 posto upisanih birača. Prema opoziciji, ne više od 20 posto. Najveća apstinencija je bila u većim urbanom centrima, a visoki odaziv u tribalnim izbornim okruzima. Prema zvaničnim rezultatima, kandidati 17 stranaka su osvojili 27 zastupničkih mjesta, dok je formalno "nezavisnim" pripalo 123 sjedišta. Samo se je jedan islamista usprkos bojkotu FIA uspio ugurati među njih. I ovim parlamentom kao i prethodnim premoćno dominiraju režimski lojalisti - predstavnici beduinskih plemena koji su se takmičili kao "nezavisni" ili kao kandidati papirnih stranaka. Njima je pripalo oko dvije trećine zastupničkih mjesta. Dobar dio njih su poslovni ljudi koji su prosperirali surađujući sa režimom. Promatrači američkoga Nacionalnog demokratskog instituta su pohvalili "napredak u proceduri glasanja", ali i skrenuli pozornost na niz "neregularnosti", prvenstveno u nesrazmjeru zastupničkih mjesta što su dodijeljeni urbanim i plemenskim izbornim jedinicama. Pojeo vuk magarca. Novoizabrani parlament je povjerio mandat za sastavljanje vlade premijeru u ostavci Esuru. Do sada je to činio kralj, pred kojim je ovaj položio zakletvu.

Vlasti su uz svestranu podršku međunarodnih korporativnih medija dramatizirale situaciju u logorima sirijskih izbjeglica i navodne  "prijetnje" Asadova režima Jordanu

To nije smirilo jordansku oporbu. Vlasti su uz svestranu podršku međunarodnih korporativnih medija dramatizirale situaciju u logorima sirijskih izbjeglica i navodne  "prijetnje" Asadova režima Jordanu. Ovaj je doista rekao da se "teroristi" koriste jordanskim teritorijem za ulazak u Siriju, te da je prema tomu Jordan "uvučen" u sirijsku krizu, što je u Amanu shvaćeno kao prijetnja.  

Jordanski su se dužnosnicu pravdali da rade sve što je u njihovoj moći zaustaviti tu infiltraciju ali da je nemoguće djelotvorno kontrolirati svih 370 km zajedničke granice. Podsjećali su na više puta ranije ponavljani stav da se protive inozemnoj intervenciji i miješanju u unutrašnje stvari Sirije. Podsjetili su da se je njihov ministar vanjskih poslova na sastanku Arapske lige u Dohi, zajedno sa predstavnicima Alžira, Iraka i Libanona, suprotstavio priznavanju Sirijskoga nacionalnog vijeća/ njegove vlade "legitimnim predstavnikom sirijskoga naroda" i dodijelio im mjesto u redovima AL koje je ranije pripadalo Asadovu režimu.    

U oblastima s onu stranu zajedničke granice sa Sirijom, ako je vjerovati medijima, režimske i snage opozicije vode žestoke borbe za njihovu kontrolu. Javlja se ali nije potvrđeno da su dvije bombe sirijskoga ratnog zrakoplovstva pale sa ove strane granice  

Pripreme za vojnu intervenciju? 

Jordan je doista "uvučen" u sirijsku krizu kojoj je i sam doprinjeo, ali ne baš svojevoljno. Slično Libanonu, nije bio u stanju kontrolirati priljev stotinu tisuća izbjeglica iz Sirije, niti ih organizirano prihvatiti na svom teritoriju. Osim toga morao je voditi računa o svojoj ovisnosti od SAD i bogatih petrodolarskih monarhija. 

Jordan je nedavno pristigla grupa od 200 američkih štabskih oficira. Prema zvaničnoj najavi, trebali bi pripremiti zajedničke vojne manevre kakvi su tu održani u petom mjesecu 2012. Tada je u toj vježbi koju su predvodili Amerikanci sudjelovalo 12.000 vojnika iz 17 zemalja. Naravno, sada je kao i prošle godine demantirano da se ti manevri održavaju zbog događaja u Siriji.

Izraelski paraobavještajni portal DEBKA tvrdi da se u jordanskoj pustinji nalazi više tajnih logora u kojima su smješteni dezerteri sirijske vojske, među kojima 5 000 oficira kopnene vojske i pedeset oficira ratnoga zrakoplovstva (!)

Podsjećam da Amerikanci u Jordanu već od ranije imaju osnovnu vojnu infrastrukturu - centre za školovanje sigurnosnih snaga odabranih muslimanskih zemalja, kroz koje su do sada prošli kadrovi Palestinske uprave, Jordanci, Afganistanci, Iračani, i u posljednje vrijeme mnogi Libijci i Sirijci. Vode ih zajedno sa Jordancima. Nastavu obavljaju zajedno sa instruktorima više zapadnih zemalja, od kojih su neki angažirani posredstvom privatnih vojnih kompanija. Tu su prošle godine stigle i američke vojne ekipe, nazvane "task force", koje su navodno domaćinima pružale obavještajne usluge i pomagale u zbrinjavanju sirijskih izbjeglica. Izraelski paraobavještajni portal DEBKA tvrdi da se u jordanskoj pustinji nalazi više tajnih logora u kojima su smješteni dezerteri sirijske vojske, među kojima 5 000 oficira kopnene vojske i pedeset oficira ratnoga zrakoplovstva (!) Njima su se navodno nedavno pridružila dvojica prebjeglih sirijska generala sa svojim MIG-21 lovcima. Ako je oficirski kadar sirijskih pobunjenika tako brojan, kolika bi tek trebala biti vojska kojom zapovijedaju? 

Iz Jordana su ranije preko libanonskog teritorija upućivani borci t.zv. Slobodne sirijske vojske, a u posljednje vrijeme i direktno preko zajedničke granice sa Sirijom. Sa njima ili odvojeno granicu su prelazili jordanski džihadisti i drugi arapski "dobrovoljci". U samoj su se Siriji borili zajedno. Grupe Sirijske slobodne vojske pristigle iz Jordana su od početka operirale nezavisno od političkoga vodstva sirijske oporbe i od centralnog vojnoga štaba te iste vojske smještenih u Turskoj. S njima se je dirigiralo i još uvijek upravlja iz Jordana.

Iz Jordana su ranije preko libanonskog teritorija upućivani borci t.zv. Slobodne sirijske vojske, a u posljednje vrijeme i direktno preko zajedničke granice sa Sirijom

Bivši republikanski senator Nebraske i novi politički šef Pentagona. obrane Hagel, obišao nedavno u sedam dana Izrael, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate i Egipat, a neočekivano svratio i do Afganistana. Sa svim tim zemljama Washington održava tijesnu vojnu suradnju. U središtu razgovora bili su razvoj situacije u Siriji i opasnosti koje od tuda prijete. U pitanju je kemijsko oružje koje je sirijski režim prema više njemu nesklonih izvora navodno koristio protiv pobunjenika i civilnoga stanovništva. Hagel je Izraelu svakako morao razgovarati i o Iranu i Libanonu. U Saudijskoj Arabiji i Emiratima vjerojatno i o njihovoj financijskoj podršci džihadističkim grupama što operiraju u Siriji. Podsjećam da je Washington u svoju listu terorističkih organizacija uvrstio libanonski Hizbulah i sirijsku Al-Nusru.

Već citirana DEBKA je objavila da je dogovoreno prebacivanje baterija balističkih Patriot raketa iz Emirata u Jordan. Korporativna CNN-ova američka mreža je pak razglasila da SAD "raspoređuju trupe po Jordanu radi moguće intervencije u Siriji". Sirijska opservatorija za ljudska prava što operira iz Britanije, paraobavještajna novinska agencija, svakodnevno servira svjetskim medijima "dokaze" o grozotama koje navodno čini sirijski režim koje je nemoguće provjeriti. Video-snimak navodnih civilnih žrtava sirijskoga napada otrovnim plinom obišao je svijet i prihvaćen, prvo od korporativnih medija a kasnije i više zapadnih vlada, kao potvrda da Damask raspolaže sa oružjem masovnog uništavanja kojim prijeti čitavoj regiji. Podsjećam, oružje masovnog uništavanja sa kojim je navodno raspolagao Sadam Husein bilo je izlika američkoga napada na Irak. Kasnije se ispostavilo da ga nije bilo.

Al-Nusra i Hizbulah

Infrastruktura za invaziju na Siriju već postoji u Turskoj, a priprema se i u Jordanu

Nije baš jasno što će se dogoditi. No, infrastruktura za invaziju na Siriju već postoji u Turskoj, a priprema se i u Jordanu.  Prema tvrdnji dobro obaviještenoga bejrutskog dnevnika Al-Akhbar, jordanske vlasti (a prema tomu i Amerikanci) razmišljaju o uspostavljanju "zaštitne zone" (buffer zone) oko grada Dere, s one strane zajedničke granice sa Sirijom. Iako bi ta "zona", kako se tvrdi, štitila Jordan od mogućih napada snaga sirijskoga režima, ona bi zapravo trebala biti preprekom pristupu boraca Al-Nusre jordanskoj granici i njihovom spajanju sa jordanskim islamistima koje režim kralja Abdulaha smatra svojim glavnim unutrašnjim neprijateljima. Slično Tel Avivu, i jordanski se režim boji da bi vlast u Damasku mogla prigrabiti neka islamistička koalicija koja bi protiv njih okrenula svoje oružje. Znakovito, i u Izraelu se raspravlja o potrebi osnivanja "zaštitne zone" s one strane zajedničke granice sa Sirijom. Turci već duže vrijeme zagovaraju uspostavljanje "humanitarnih koridora" kojim bi se ugroženom sirijskom stanovništvu dostavljala pomoć iz inozemstva. Slobodnom prolazu konvoja sa humanitarnom pomoći trebalo bi osigurati zračnu zaštitu, drugim riječima nametnuti Siriji "zonu neletenja" (no-fly zone) poput one koja je omogućila NATO-vu agresiju na Gadafijevu Libiju.  

Posljednjih su tjedana zvanični predstavnici sirijske političke i vojne opozicije digli uzbunu protiv libanonskog Hizbulaha čije su se milicionari navodno u velikom broju pridružili sirijskim režimskim trupama. Gotovo da ih smatraju jednako opasnim neprijateljem kao što im je Asadov režim. No kampanju protiv Hizbulaha je pokrenuo Izrael još u srpnju 2006 kada je u 34-dnevnom ratu napao Libanon. Na kraju je bio prisiljen od tih istih Hizbulahovih boraca povući se. Za Tel Aviv, Washington i nekoliko drugih, Hizbulah je povezan preko Sirije sa Iranom. Iran je naoružavao Hizbulah, a osim toga navodno prijeti izraelskoj sigurnosti sa svojim programom nuklearnih istraživanja. Skoro do jučer, Iran je bio glavni neprijatelj a Hizbulah tek surogat. Sada neki izraelski političari poput bivšega premijera Olmerta tvrde kako je "iranska opasnost preuvečena", ali da Hizbulah sa svojih "70 000 raketa" prijeti Izraelu. Zaključak: treba ga zaustaviti!

"Kada srušimo Bašara Al-Asada, naši će džihadistički prijatelji napustiti zemlju". Kuda?

To isto ponavljaju predstavnici libanonske opozije - grupacije "14 marta" -  tražeći razoružavanje Hizbulahovih milicija, iako su ponešto reterirali pod utjecajem Saudijske Arabije. Saudijci naime 'nezvanično' financiraju i plaćaju naoružavanje ekstremnih sunitskih grupa (uključujući sa hrvatskim oružjem) što se bore pod zastavama Al-Nusre i Al-Kaede protiv sirijskoga režima; također u Iraku protiv "šijstke vlade" premijera Malikija. E sad, t.zv. "umjereni islamisti" Muslimanskoga bratstva, što dominiraju u vodstvima Sirijske nacionalne koalicije i Slobodne sirijske vojske koje sponzoriraju t.zv. "Prijatelji Sirije" (SAD, Britanija, Francuska, Turska, Katar i još neki) kojima su sunitski ekstremisti dragocjeni vojni saveznici, preko medija šalju slijedeću poruku: "Kada srušimo Bašara Al-Asada, naši će džihadistički prijatelji napustiti zemlju". Kuda?  Savjet iz paraobavještajnih  medija: nahuškati ih na borbu protiv Hizbulaha u Libanonu!

Tako bi Izrael biti oslobođen te obligacije. A to će ga možda privoljeti, uz novu ponudu predsjedavajućeg Arapske Lige katarskoga premijera Al-Tanija, na razmjenu teritorija sa Palestincima, i započeti novu rundu mirovnih pregovora sa Palestincima na kojima insistiraju Amerikanci. Da Izraelci nešto pripremaju potvrđuje i vijest da je prema libanonskim i sirijskim granicama upućeno "više tisuća" vojnih rezervista i da su tu četvrtoga o.mj. počeli manevri. Sa tom se vježbom na kopnu i moru simulira obrana od mogućeg Hizbulahova napada iz pravca Libanona.  

Na sam dan početka manevara, izraelski su mlažnjaci bombardirali više ciljeva u Siriji, uključujući kako se tvrdi jedno "skladište kemijskoga oružja" u blizini Damaska i neke "sirijske vojne konvoje" koji su navodno prevozili protuavionske projektile ruske proizvodnje  namijenjene Hizbulahu. U slijedećih 24 sata izraelsko je ratno zrakoplovstvo dvanaest puta nadlijetalo Libanon. Napadi na ciljeve u Damasku i okolini su nastavljeni i slijedećega dana.  Izrael očito neće dozvoliti da ne bude učesnikom raspleta sirijske krize.  .    

Čekajući  Obamu

Zapetljano, međusobno povezano, ali takva je današnja situacija u ovom dijelu svijeta. Hagel nije ovoga puta svratio do Turske, koja je članica NATO-a. No tu je prije njega protrčao šef State Departmenta Kerry, koji  obišao iste zemlje kao i Hagel, plus Bagdad, gdje je pokušavao popraviti poremećene odnose Ankare sa iračkom centralnom vladom. Odmah poslije, u Washington je doputovao jordanski kralj, a tu je bila i delegacija Arapske lige koju su predvodili Katarac Al-Tani, predsjedavajući AL, i Egipćanin, El-Arabi, generalni sekretar organizacije. Susreli su se i sa Obamom. U Washingtonu se očekuje i dolazak turskoga premijera Erdogana. Na dnevnom redu svih tih razgovora je paket bliskoistočnih problema od kojih je najakutniji sirijski.

Obama očito oklijeva i čeka ishod diplomatskih manevriranja. No, nastavlja prijetiti Irancima i Sirijcima sa "crvenim linijama" koje ovi ne smiju prijeći

Specijalni izaslanik UN-a i Arapske lige Brahimi, koji je mjesecima bezuspješno posredovao pokušavajući pronaći političko riješenje za sirijsku krizu dao je ostavku koja još nije zvanično prihvaćena. Kao što su se dogovorili prošle godine u Ženevi, Amerikanci i Rusi i dalje podržavaju političko riješavanje sirijske krize. ali se razilaze oko uloge samoga Asada u tom procesu. Za Washington je odlazak Asada preduvjet za početak rješavanja krize, dok ga Moskva smatra neophodnim sudionikom. Državni tajnik Kerry ovih dana putuje u Moskvu gdje će sa kolegom Lavrovom pokušati razriješiti tu dilemu. Možda nekoordinirano sa prethodnim, u Teheranu je boravila egipatska delegacija koju su predvodili predsjednikov savjetnik za vanjske poslove Al-Hada i šef Mursijeve kancelarije Al-Tahtavi, koji su sa iranskim predsjednikom Ahmedinedžadom razgovarali o formuli političkoga rješavanja sirijske krize. Po onomu što se saznaje, ta je formula bliska ruskoj. No u Ankaru, koja decidirano zagovara potrebu vojne intervencije protiv sirijskoga režima (za isto se zalaže Katar) je tjedan dana kasnije doputovala brojna egipatska vojna delegacija koju predvodi ministar obrane Al-Sisi, što je potez kojega ne znam rastumačiti. Istovremeno je objavljeno da su Egipćani dogovorili sa Saudijcima, prvi puta do sada,  nekakve zajedničke vojne manevre na saudijskom teritoriju i da je počelo prebacivanje egipatskih trupa. Zašto baš sada? Da li to znači da su Saudijci ipak odlučili svrstati se uz Tursku i Katar, i Jordan koji ne može birati, u pripreme moguće invazije, i u to uvukli Egipat?

A Obama očito oklijeva i čeka ishod gorespomenutih diplomatskih manevriranja. No nastavlja prijetiti Irancima i Sirijcima sa "crvenim linijama" koje ovi ne smiju prijeći. Rekao je doduše da za sada "ne vidi potrebu slanja američkih trupa", ali i izjavio da bi Washington mogao početi isporučivati sirijskoj opoziciji umjesto dosadašnje "neubojite pomoći" (non-lethal aid) pravo oružje  Ostaje da se vidi da li će njegovi bliskoistočni saveznici pristati bez američkog ili NATO-vog pokrića krenuti u rat. 

Ključne riječi: Sirija, palestina, jordan
<
Vezane vijesti