Foto: Radio 101Foto: Radio 101Na strategiju razvoja grada, prioritete i otvaranje prema novim izazovima čekat ćemo dok se Bandić ne umori i ne ode na odmor. Dotad ćemo imati fontanu, a slamovi desno i lijevo od nje čekat će nekog gradonačelnika, koji misli i kad se umori ide na zakonom propisani odmor.

Kad je Milan Bandić postao gradonačelnik napisao sam mu e-mail. Ne s čestitkom, već s dobronamjernim savjetima. Napisao sam da bi za mjesto gradonačelnika trebalo imati neko iskustvo u sličnim poslovima, te da bi, uz to svaki gradonačelnik trebao biti obrazovan čovjek. Predložio sam mu da uzme petnaestak godina, da se dobro obrazuje i radi na adekvatnim poslovima te nakon toga dođe za gradonačelnika. Nisam dobio odgovor, a on je tih petnaestak godina vodio glavni grad Lijepe naše. Vodio ga je kako je znao i umio i svakih nekoliko godina građani su ga ponovo birali. Razinu svog obrazovanja nije podigao ni za jotu.

Bandić nije znao ni što je Grad, ni što bi to bilo planiranje i strategija, ni što je razvoj. Svojom lukavom zdravorazumskom logikom zaključio je da je najbolje da je u svakom času na svakom mjestu gdje se nešto događa i gdje se pojavljuje neki problem

Kako je Milan Bandić vodio grad Zagreb? Onako kako može neobrazovan, ali vrlo pronicljiv čovjek. Za glavnog suradnika u sjeni izabrao je Slavka Dakića, čovjeka kojem je biti pri vlasti  glavni životni moto. Dakić je, dolaskom SDP-a, kao presvučeni HDZ-ovac iz SK, bio smijenjen s mjesta ravnatelja Gradskog zavoda za prostorno planiranje. Bandiću, tada SDP-ovcu, nije smetala Dakićeva HDZ-ovština, ali mu je njegova vrhunska informiranost o poslovima planiranja Grada bila itekako potrebna. Dakiću je to bila izvanredna prilika za osvetu. Osnovao je Ured za strateško planiranje pri Gradu, potpuno nelegalnu ustanovu i sistematski radio na preuzimanju poslova urbanističkog planiranja, a time i sustavnog uništavanja zakonom određene ustanove za planiranje Zagreba.

Bandić nije znao ni što je Grad, ni što bi to bilo planiranje i strategija, ni što je razvoj. Svojom lukavom zdravorazumskom logikom zaključio je da je najbolje da je u svakom času na svakom mjestu gdje se nešto događa i gdje se pojavljuje neki problem. Od gacanja blata po Kozari boku, do penjanja na Sljeme i otkrivanja čari skijaškog sporta, nošenja piva radnicima cestogradnje, kumovanjem svakom djetetu čiji su roditelji to željeli, čestitanja rođendana svim stogodišnjacima, preuzimanjem vođenja čišćenja snijega, montiranjem javnog wc-a u koji kumice nisu znale ući, i sličnim štiklecima "šarmirao" je Zagrepčane. Umislio je da je za to neophodno izražavanje na kajkavskom, iako tim narječjem u Zagrebu govori vrlo malo ljudi. Kako nije bio u stanju  objašnjavati planerske prognoze razvoja grada, osmisliti njegov razvoj i postaviti osnovne postavke strategije, jer su za to potrebne složenije rečenice, odlučio se za one proste - "Idemo delat!" Subjekt i predikat.

Ako se ide delat, onda ne treba mislit, onda ne treba organizirati sustav i poslove rasporediti nadležnim službama, već se može svakodnevno trčati od mjesta do mjesta i obećavati svima ono što bi oni željeli čuti. Ali sve treba potvrditi on, Bandić, kako je sam sebe zvao, u trećem licu. Bandić ovo, Bandić ono. To je išlo, i još uvijek ide, do takvih apsurda, da bi "Bandić" inzistirao da  odlučuje i o najbizarnijim sitnicama. Primjer, Bandić svrati do svog dobrog prijatelja, poznatog zagrebačkog ugostitelja. Ovaj spomene da sutra ide u bolnicu na dogovoreni pregled. Bandić odmah reagira, ne sutra, ideš danas. Nazove svog pobočnog Šostara, naredi da ovaj odmah dođe s vozilom i nesretnog ugostitelja odveze na pregled.

bandic_foto_tomislav_kristo_cripox.jpg bandic_foto_tomislav_kristo_cripox.jpg

Puno je lakše skočiti do mjesta gdje je nastao neki kvar, pred svima odmah mobitelom pozvati nadležne službe, nego te iste službe organizirati tako da djeluju samostalno kao u svim gradovima na svijetu

Tako se radi, uči nas Bandić, 365 dana u godini. On ne treba odmor, što je i zakonska obveza svakog radnog čovjeka i normalna ljudska potreba. Ako radiš, a pogotovo ako pritom i naprežeš moždane vijuge, normalno je da se treba opustiti, odmoriti. Ali Bandić se ne umara, on dela, ne misli. Puno je lakše skočiti do mjesta gdje je nastao neki kvar, pred svima odmah mobitelom pozvati nadležne službe, nego te iste službe organizirati tako da djeluju samostalno kao u svim gradovima na svijetu. Sjetimo se samo niskopodnih tramvaja, od kojih niti jedan nije smio početi prvu vožnju, a da Bandić ne sjedi u njemu. Kad je jednom bio na putu, a novi tramvaj stigao u ZET, moralo se tjedan dana čekati Bandićev povratak da bi tramvaj krenuo. Kad je tako jednom djeci obećao snježne topove na Cmroku, oni došli i osniježili livadu. Drugo takvo osnježenje se nije moglo ponoviti dok Bandić, a bio je tad u Americi, nije to amenovao.

Bandić bi bio odličan šef gradilišta, posao na kojem treba reagirati brzo, ali prema projektima koje su planeri i projektanti, misleći i stručni ljudi, unaprijed definirali. Za Bandća je Zagreb gradilište na kojem treba reagirati brzo, da se beton ne stvrdne u miješalici. Posao pravog gradonačelnika je koncipirati razvojne ideje i pripremiti stručne timove da poput švicarskog sata, rade bez greške. Takav posao traži obrazovanje, znanje i iskustvo. Traži mir, koncentraciju i razmišljanje. A to je teško raditi 365 dana u godini i tako više od decenije. Pa i slon bi se umorio !

Taj nedostatak Bandić nadomješta svojim prirodnim talentom, lukavstvom. Njegov najnoviji potez u ovim zadnjim izborima vrijedan je divljenja. Angažirati u svoj tim creme de la creme zagrebačkog intelektualnog miljea. Čestitam! Koliko god je Ostojićev plan za Zagreb daleko sveobuhvatniji, stručniji, jasniji i bolji, bolji i od Ferdeljijevog, koji je ipak samo provedbeni, toliko se "genije lukavstva" dosjetio maestralnoj ideji - ponuditi najpoznatijim Zagrepčanima i Zagrepčankama sudjelovanje u vlasti. Kapa dolje! Bandiću, ali ne i izabranom timu. Siguran sam da nitko od njih ne misli da je Bandić pametan i sposoban gradonačelnik u čijem je timu čast sudjelovati. Naprotiv, i akademici i akademkinje, i stručnjaci i konzultanti i umjetnici i pjevači, svi su u Bandićevoj ponudi vidjeli svoju šansu.

Siguran sam da nitko ne misli da je Bandić pametan i sposoban gradonačelnik u čijem je timu čast sudjelovati. Naprotiv, i akademici i akademkinje, i stručnjaci i konzultanti i umjetnici i pjevači, svi su u Bandićevoj ponudi vidjeli svoju šansu

Jedni time osiguravaju sredstva za svoje humanitarne udruge, drugi su smijenjeni s nekih mjesta pa vide priliku za osvetu i ponovo napredovanje. Neki uživaju u slikanju uz Bandića, neki su osjetili potrebu za opravdanjem takvog čina intervjuom u Jutarnjem, neki su već potrošili sva mjesta, pa im ostajanje u jet setu čini ugodu, neki na zalasku karijere čekaju nove uloge itd, itd.

A strategiju razvoja grada, prioritete i otvaranje prema novim izazovima čekat ćemo dok se Bandić ne umori i ne ode na odmor. Dotad ćemo imati prekrasnu fontanu s kojom ćemo uploviti u Europu, a slamovi desno i lijevo od fontane čekat će nekog gradonačelnika, koji misli i kad se umori ide na zakonom propisani odmor. I zato Bandić nije i ne može biti dobar gradonačelnik, jer on još uvijek nije shvatio razliku između šefa gradilišta i projektanta.

P.S.

A što je sa Zagrepčanima, odnosno stanovnicima Zagreba? Što oni misle o gradonačelniku Bandiću? Od skoro 700 000 glasača, 130 000 podržava gradonačelnika tipa Bandić, 20 posto ukupnog broja glasača. Svaki peti. Jedan odlučuje o sudbini ostale četvorice građana Zagreba. Sigurno je da bi detaljnija analiza školske spreme, porijekla, vremena dolaska u Zagreb, angažiranosti za boljitak Zagreba, i drugih karakteristika birača, dala sociološki vrlo zanimljive interpretacije. Ali to bi se prozvalo netrepeljivost, rasizam, netolerantnost, prepotentnost - zato nam ostaje tako, kako se demokracija definira, dok nema boljeg načina ostaje ovaj, pa ostaje i Bandić.


Autor ovoga priloga, Boško Budisavljević, je arhitekt i urbanist u zasluženoj mirovini. (op. ur.)

Ključne riječi: Milan Bandić, zagreb
<
Vezane vijesti