H-Alter
Foto: Wikimedia CommonsFoto: Wikimedia CommonsKako je dvadeseto stoljeće obilježio sukob između Istoka i Zapada, dva različita političko-ekonomska koncepta, u kojem je Istok ograničavao slobodu kretanja svojih građana, i u kojem je Zapad na kraju pobijedio, tako 21. stoljeće obilježava sukob Sjevera i Juga, dva različita demografska i razvojna pola današnjice, u kojem Sjever ograničava slobodu kretanja građana Juga, i u kojem nije još izvjesno niti tko će prevladati, niti je li moguće iz njega izaći kao pobjednik.

Kako je dvadeseto stoljeće obilježio sukob između Istoka i Zapada, dva različita političko-ekonomska koncepta, u kojem je Istok ograničavao slobodu kretanja svojih građana, i u kojem je Zapad na kraju pobijedio, tako 21. stoljeće obilježava sukob Sjevera i Juga, dva različita demografska i razvojna pola današnjice, u kojem Sjever ograničava slobodu kretanja građana Juga, i u kojem nije još izvjesno niti tko će prevladati, niti je li moguće iz njega izaći kao pobjednik.

Stoljeća kolonijalizma i brutalnog izrabljivanja, praćena decenijama nasilja, korupcije i lošeg državništva post-kolonijalnih vlastodržaca, rezultirala su prenapučenim, osiromašenim, zaostalim, opustošenim, klimatskim promjenama ugroženim državama Afrike, Južne Amerike, Bliskog Istoka i Južne Azije, iz kojih ljudi bježe po svaku cijenu u zemlje obećanog Sjevera.

No, kao što se Istok nekad bojao da će izgubiti kontrolu nad svojim načinom života, ako dozvoli svojim građanima da putuju na Zapad, tako se Sjever danas boji da će "nestati" pod "najezdom" daleko brojnijeg Juga. Istok je bio u krivu. Jedina jednostranačka zemlja, vođena Stoljeća kolonijalizma i brutalnog izrabljivanja, praćena decenijama nasilja, korupcije i lošeg državništva post-kolonijalnih vlastodržaca, rezultirala su prenapučenim, osiromašenim, zaostalim, opustošenim, klimatskim promjenama ugroženim državamakomunističkom strankom, koja je dozvolila svojim građanima putovati, Jugoslavija, bila je ujedno i ekonomski i politički najrazvijenija zemlja tog i takvog Istoka.

Bas kao što danas najrazvijenija ekonomija Sjevera, SAD, ima najviše zahvaliti svojoj povijesnoj otvorenosti imigrantima. No, kao što će prosječni Europljanin već za par tjedana zaboraviti kako je pobjednički francuski nogometni tim ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva uglavnom sastavljen od potomaka imigranata iz njihovih bivših afričkih kolonija, tako je i većina Amerikanaca voljno svjesno zatomiti činjenicu da su barem polovica njihovih vodećih znanstvenika i poduzetnika imigranti ili djeca imigranata, tj. da svoju vodeću ulogu, kako Francuzi u svjetskom nogometu, tako Amerikanci u svjetskoj ekonomiji mogu zahvaliti upravo svojoj do sada otvorenoj imigracijskoj politici.

Umjesto toga, američka vlast se danas s Trumpom, Sessionsom, Nielsenicom i Millerom srozala na sitne manipulatore strahom tipa Orbana, Salvinija i Kaczynskog, ljudi koji otimaju djecu na granici nesretnicima izbjeglim iz američkim neokolonijalizmom rasturenih država poput Guatemale, Salvadora i Hondurasa. i u tome imaju podršku velikog dijela američke javnosti, prestrašene barbarskim hordama s Juga. Drugi migranti, ali isti strah u Italiji, Mađarskoj, Poljskoj, i, sve više, Hrvatskoj, koja se tako vraća svojoj povijesnoj ulozi predziđa Zapadne Europe, dok unutrašnje granice bivše Jugoslavije, nekad neprimjetne, danas postaju ponovno najteže za prijeći.

Trumpov poziv Europljanima da zaštite svoju kulturu paradoksalno ignorira suštinu te kulture: slobodu kretanja i otvorenost prema drugačijosti. Kao što će prosječni Europljanin već za par tjedana zaboraviti kako je pobjednički francuski nogometni tim ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva uglavnom sastavljen od potomaka imigranata iz njihovih bivših afričkih kolonija, tako je i većina Amerikanaca voljno svjesno zatomiti činjenicu da su barem polovica njihovih vodećih znanstvenika i poduzetnika imigranti ili djeca imigranataNjegova neskrivena podrška najdesnijim političkim elementima Europe podudara se s Putinovom skrivenom, i u sprezi služi samo da podruje i oslabi europsko jedinstvo, iz kojeg proizlazi ekonomska snaga Europe. U Trumpovom svjetonazoru pobjednika i gubitnika, Amerika je pobjednik, jedino ako je Europa tržišno slabija. Njegovo ponašanje na G7 i NATO sastancima očituje taj njegov stav.

A kako je Rusija, u njegovom i Putinovom svijetu, već poražena pod Gorbačovom, onda se sada s njom može prijateljski družiti, dapače šurovati. No omča oko Trumpovog vrata se polako steže u Americi. Za sada. Iako Trump ima sve karakteristike autoritarnog, fašističkog vođe, Amerika nije još Poljska ili Mađarska: američki politički sustav je upravo dizajniran da na svakom koraku onemogući uspostavljanje centraliziranog, autoritarnog, fašističkog vodstva. Trump bi morao ostati predsjednik barem dva puna mandata da uspije to promijeniti.

Za razliku od Orbana koji je začas ogradio Mađarsku bodljikavom žicom, bez puno kerefeka, Trump je odmah bio suočen s golemim otporom, kad je počeo oduzimati djecu migrantima na granici: senatori su krenuli posjećivati zatvore i granicu, zahtijevali da budu uhapšeni, državni tužitelji su započeli tuce sudskih procesa protiv savezne vlasti, guverneri četvrtine država su odbili provoditi nove zakone, neki su čak povukli svoje trupe s granica (National Guard). Uglavnom, s jednim okom na anketama o svojoj popularnosti, koje su lagano krenule u strmoglavi pad, Trump je za samo par tjedana ukinuo nove propise i vratio stare.

Međutim, cijena američkog kompleksno uravnoteženog političkog sustava je da neke probleme, kao sto je npr. imigracija, naprosto ne može riješiti. Zakon da se djeci ilegalnih imigranata dade državljanstvo vuče se kroz Kongres još od 2001. godine.  U 18. stoljeću, kad su američki ustanovitelji pisali ustav, nije bilo televizije ni Twittera, i američka politika je prva dva stoljeća bila više manje lokalna: građane je zanimalo što ih se neposredno tiče, znali su svoje lokalne političare i pratili što oni za njih rade, dok ih se manje ticalo što se dešava u dalekom Washingtonu i savezni političari, profesionalni službenici, su se uglavnom dogovarali bez obzira Za razliku od Orbana koji je začas ogradio Mađarsku bodljikavom žicom, bez puno kerefeka, Trump je odmah bio suočen s golemim otporom, kad je počeo oduzimati djecu migrantima na granicina stranačku podijeljenost i feedback svojih birača.

To se danas sasvim promijenilo. Većina ljudi pojma nema što se dešava u njihovoj općini ili gradu, niti znaju imena lokalnih političara, niti ih to previše zanima, ali zato svi znaju što se događa u Washingtonu i paze i kontroliraju gdje koji zastupnik točno stoji po pitanjima pobačaja, istospolnih brakova, ograničenja posjedovanja oružja, legalizacije marihuane i migranata. Nekad su birači nagrađivali svoje izabranike za konkretne rezultate, danas ih nagrađuju za ideološku privrženost što onda dovodi do situacije u kojoj je izabranim političarima puno važnije slijediti stranačku ideološku liniju nego proizvoditi konkretne rezultate za svoju općinu/grad.

Budući da je Kongres već dugo vremena podijeljen skoro pola pola, a pravila zahtijevaju dvotrećinsku većinu za svaku važniju promjenu, dok birači nagrađuju zastupnike za ideološku polariziranost, najnormalnija posljedica je da se više ništa ne može dogovoriti ili promijeniti niti napraviti, i u jednom momentu tako nitko više neće moći zaustaviti nekog kao Trump, baš kao što je predsjedništvo SFRJ bilo nemoćno da zaustavi Miloševića. Izbor predsjednika pak ovisi o svakom izbornom okrugu posebno. Dakle koncentracija birača koji ideološki glasaju za Demokrate u malom broju okruga u velikim gradskim centrima i njihovo odsustvo u većini okruga u unutrašnjosti složenih od Republikanaca za Republikance naprosto garantira republikanski monopol na funkciju predsjednika.Nekad su birači nagrađivali svoje izabranike za konkretne rezultate, danas ih nagrađuju za ideološku privrženost što onda dovodi do situacije u kojoj je izabranim političarima puno važnije slijediti stranačku ideološku liniju nego proizvoditi konkretne rezultate

Demokratski birači bi trebali odseliti u zabiti koje sada biraju Trumpa, kao što su 1970-ih hipiji iz New Yorka naselili Vermont (koji je do tada glasao za Republikance, a danas ima Bernija za senatora). Nažalost današnja ljevica je profesionalna i pomalo joj se gadi silaziti među narod, među "deplorables". Kako je zakonodavna vlast paralizirana, tako je izvršna oteta od Republikanaca. SAD međutim, za razliku od bivše Jugoslavije, jako ozbiljno uzima slobodu novinarstva i nezavisnost sudstva, kao korektiv izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Zato je moguće da Trump, iako de facto najmoćniji čovjek na svijetu, bude istovremeno pod istragom za povezanost s ruskim hakiranjem Demokratske stranke tijekom predsjedničkih izbora.

No, i nezavisno sudstvo ima svoju slabu kariku, što je sljedeći korak u potpunoj monopolizaciji vlasti u rukama Republikanske stranke i vlasnika kapitala: Vrhovni Sud, devetoro doživotnih sudaca, koje postavlja predsjednik, a koji su zadnja riječ sudske vlasti – ako Trump doživi oba mandata i još netko od starih sudaca umre ili ode u mirovinu, Vrhovni Sud će imati 7:2 omjer u korist konzervativnih ideologa: tko zna, takav sud bi mogao presuditi i da je ustavno da Trump ostane doživotni predsjednik. Tada bi zaista završio kao Franco. A korupcija je naravno moguća i u SAD-u kao i svuda. Sudac Kennedy se povukao u penziju kad je načuo da će se uskoro početi po medijima povlačiti priča kako je njegov sin bio odgovoran za zajmove Deutsche Bank Trumpu. A zauzvrat je Trump pogurao kao glavnog kandidata za njegovu zamjenu suca Kavanaugha, predloženog od Federalist Society, čiji predsjednik je, eh, Kennedyev sin.

Još najljući Trumpov protivnik danas je izgleda savezna policija, FBI, i specijalni istražitelj Mueller (bivši FBI direktor). Tko bi rekao da će progresivne snage ikada naći saveznika u instituciji, koja je infiltrirala i nadzirala ljevicu u 1960-tima kroz Cointelpro. Nedavno svjedočenje agenta Sztroka u Kongresu međutim nedvojbeno stavlja na znanje prezir koji agenti gaje prema Trumpu. I objavljivanje liste od 12 ruskih operativaca optuženih za hakiranje Demokratske stranke, dok je Trump van zemlje, i tek nekoliko dana prije njegovog susreta s predsjednikom Rusije je očito test. Bilo bi normalno za očekivati da Trump zahtjeva od Putina izručenje te dvanaestorice u ruke američkog pravosuđa, kako je senator McCain sugerirao, no hoće li Trump to učiniti (i hoće li Putin na to pristati), to ćemo tek vidjeti.

Tako se gradi imperij: otmicom, pljačkom i ucjenom. A jednom kada izgradi zid, vodit će kampanju za reizbor na tom zidu, kao da je izgradio brzu željezničku prugu od obale do obaleAko Trump zahtjeva izručenje, a Putin odbije, Trump će ispasti slab. Trump mrzi izgledati slab. Dakle radije će izbjeći uopće spomenuti dvanaestoricu, ako se Putin unaprijed ne složi da ih preda. Putin sigurno ima svoju cijenu. Krim? Sankcije? Možda cijela Ukrajina? Europa nema nikakve koristi od tog izručenja. Na domaćoj političkoj sceni ovdje mediji će sigurno razapeti Trumpa ako ne zatraži izručenje. No, Trump se na to ne mora obazirati. Mediji su i tako "lugenpresse” i njegova vjerna baza ne samo da će mu to oprostiti nego će im biti još draži. S druge strane, ako dovede optuženike ovdje, a oni svjedoče da on s hakiranjem nema veze, to će biti kraj Muellerove istrage, i završetak posljednje šanse da ga se Amerikanci riješe. Jedino dobar scenarij bi bio da oni posvjedoče o njegovoj ulozi u hakiranju. No zašto bi on to dozvolio? Manji je rizik da ih jednostavno ostavi u Rusiji, pa neka se njegovi mrzitelji u Kongresu i medijima pjene. Neka pati kome smeta.

Putin će tako izvojevati još jednu pobjedu – taman nakon Svjetskog kupa, sastanak s američkim predsjednikom, tijekom kojeg taj predsjednik izbjegava proslijediti zahtjev svoje administracije. U međuvremenu, izgleda da su se djeca oteta migrantima na granici, tijekom mjesec dana koliko je trajala nova politika, negdje pogubila i nitko ih više ne može naći. I vjerojatno neće dok Kongres ne popusti i odobri novac za famozni zid prema Meksiku (koji je Meksiko kao trebao platiti).

Do tada naravno može biti već prekasno za biološke roditelje te djece, jer će do tada ta djeca već biti usvojena i asimilirana u američke obitelji. Janjičari 21. stoljeća. Tako se gradi imperij: otmicom, pljačkom i ucjenom. A jednom kada izgradi zid, vodit će kampanju za reizbor na tom zidu, kao da je izgradio brzu željezničku prugu od obale do obale. I pobijedit će. Jer ima više njegovih, nego protivnika i jer je njegovima zid važniji od pruge: oni i tako ne putuju, nego se čvrsto drže svoje grude. No, mi smo tek na početku stoljeća velike migracije s Juga na Sjever i Zid je samo privremena barijera i privid.

<
Vezane vijesti