S ovakvim reakcijama medija i vlastodržaca iz dviju najvećih stranaka u Hrvatskoj na presudu Gotovini i Markaču, šesnaest godina nakon rata, bez osvrtanja na žrtve koje nisu bile "kolateralne žrtve rata", i radi kojih je provedeno ovo suđenje, može se reći da je antifašizam u ovoj zemlji odavno mrtav.

Presuda Haaškog suda dvojici hrvatskih generala, kao i sintagma koja je upotrijebljena "udruženi zločinački pothvat" na čelu s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i "ostalima" izazvala je čudesno sinkronizirane reakcije medija, političara, te probranih intelektualaca i ostalih dušobrižnika.

Sva suđenja u Haagu opravdana su kao nužna suradnja bez koje bi Hrvatska bila sankcionirana, a služe kao prezentacija dokaza o prikladnoj pravnoj uređenosti Hrvatske. Haški sud je, dakle, nužno zlo

Međusobno usklađeni kao najuštimaniji orkestar, u isti mah reagirali su na njima neočekivanu i šokantnu presudu, zvučeći kao onaj dobro uvježbani mađarski Romski orkestar koji svira bez nota i dirigenta. Taj petak i dani koji su uslijedili bili su kao pomaknuti u vremenu. Vratilo nas se šesnaest godina u prošlost, u atmosferu straha, u kojoj je djelovanje masovnih medija, predvođenih HRT-om, bilo usmjereno ka stvaranju masovne histerije, ka stvaranju stanja neuračunljivosti. Ona neželjena manjina koja je uspjela izbjeći hipnozu, satkana od ljudi koji ne misle da je neprikladno "u takvim vremenima" brinuti o poštivanju ljudskih prava, tog je dana također pretrpjela šok svjesna ogromnog skoka u prošlost. Mediji su koristili već uvježbane metode kojima se potiče panika, izjave dužnosnika i stručnjaka poticale su jedinstvo "hrvatskog korpusa", a ne društva. Neki od njih su dezinformirali javnost makar su sami dobro obaviješteni. Dakle, što se tiče zbivanja za vrijeme i neposredno nakon akcije Oluja, vlast, masovni mediji, intelektualci, Katolička crkva i šire mase (kako su prikazine u medijima) smatraju da se ne radi o organiziranim, ili barem nadziranim, ubojstvima civila, uništavanju imovine i pljačkanju. Za sve gore navedene aktere niti nepravomoćno osuđeni generali ne mogu biti odgovorni za išta od navedenog, niti oni koji su im bili nadređeni.

S obzirom na stav prezentirane hrvatske javnosti postoji nekoliko mogućih verzija događaja. Prva je, vrlo popularna i jednostavna verzija, da su evidentirani zločini nepostojeći, to jest da su izmišljeni i podvaljeni - da su fantomske naravi. Druga je stav vladajućih struktura da su za zločine odgovorni kriminalci koji su Oluju iskoristili kao priliku za "lov" na Srbe. Dosad je, doduše, pronalazak tih "kriminalaca" bio otežavan, te nisu pronađeni krivci za još mnoge zločine. Kako bi se održale na vlasti u uvjetima vladavine nacionalizma, sve dosadašnje vlade su se pred javnošću, čiji nacionalizam stvaraju i održavaju, distancirale od dosad izrečenih okrivljujućih presuda hrvatskim vojskovođama. Tako je i predsjednik Josipović prošloga petka rekao da je šokiran presudom, ali i da nema duge nego da se nevoljko, kao i do sad, poštuju odluke suda, jer Hrvatska procesuira zločine. Sva suđenja u Haagu opravdana su kao nužna suradnja bez koje bi Hrvatska bila sankcionirana, a služe kao prezentacija dokaza o prikladnoj pravnoj uređenosti Hrvatske. Haški sud je, dakle, nužno zlo, kao i sudski procesi koji su također nevoljko pokrenuti u zemlji.

Djelovanje iz uvjerenja da postoje određene opće vrijednosti u ovoj se zemlji prodalo za groš u onom trenutku kada se odlučilo da je zajedničko fiktivno porijeklo ljudi temelj za stvaranje države i društva. Nije ni čudno da u takvom društvu vlada princip sebičnosti, te toliko omraženi korupcija i nepotizam  

Za drugu verziju događaja, s obzirom na žanrovske zahtjeve europski orijentiranih političara, mogao bi poslužiti slijedeći scenarij: neidentificiran broj avanturista uspio se ušuljati na teren koji je osvajala ili upravo osvojila Hrvatska vojska. Uspjeli su u kratko vrijeme na velikom području, bez da ih je itko vidio i čuo, iz neposredne blizine   ubiti dosta nenaoružanih ljudi. Čak ni paljenje kuća, pljačkanje i glasanje stoke nisu ih odali. Moguće objašnjenje bi bilo da se radi o dobro organiziranoj skupini stranaca, rekreacijskih serijskih ubojica, koji su poput vrhunskih tajnih agenata iz holivudskih filmova uspjeli dobro proučiti teren kako bi neprimijećeni upali i izašli iz zemlje. Ovakva verzija događaja o skupini fantomskih razbojnika spretnih i opremljenih poput Jamesa Bonda, za predsjednika i širu javnost sigurno bi bila manje neprikladna i šokantna.

Postoji još jedan mogući scenarij, barem za vjernike i agnostike: u događaje su se možda uplele neke sile neljudske naravi koje svrhovito djeluju. Sudeći po reakcijama djelatnika Katoličke crkve, oni bi mogli vjerovati da je u ratnim zbivanjima došlo do uplitanja božanske providnosti. Božja ruka, ili možda čak Gospa, mogla je s lakoćom počistiti teren. No moglo bi u pitanju biti i Đavolje djelo. Kako god bilo, i u svakom slučaju, sigurno je to da Bog sve vidi i zna, i on je naposljetku taj koji ima vrhovnu moć.

Sudeći po reakciji trenutnog predsjednika, izglednije je da je jedna druga fantomska pojava prisutna u Hrvatskoj - utvara antifašizma. Trenutni predsjednik, kao i prvi predsjednik, čiju "čast" brani i koji je također bio deklarirani antifašist, njeguje duh antifašizma tako što ne brine za osjećaje izbjeglih i prognanih, za osjećaje preživjelih koji su se jedva vratili u svoju zemlju, koji su opljačkani, čija je imovina uništena, na one čiji su članovi familije bili namjerno ubijeni, sve radi pripisanog im imena ili prezimena. Obojica su duh antifašizma razumjeli kao utvaru koja prikladno lebdi negdje iznad nekolicine preostalih antifašističkih spomenika. S ovakvim reakcijama medija i vlastodržaca iz dvije najveće stranke u Hrvatskoj, šesnaest godina nakon rata, bez osvrtanja na žrtve koje nisu bile "kolateralne žrtve rata", i radi kojih je provedeno i ovo suđenje, može se reći da je antifašizam u ovoj zemlji odavno mrtav. Ovo je mirnodopsko vrijeme u kojem se ponaša u skladu s prisilama izvana zbog ekonomske nemoći države i iscrpljenosti stanovništva. Djelovanje iz uvjerenja da postoje određene opće vrijednosti u ovoj se zemlji prodalo za groš u onom trenutku kada se odlučilo da je zajedničko fiktivno porijeklo ljudi temelj za stvaranje države i društva. Nije ni čudno da u takvom društvu vlada princip sebičnosti, te toliko omraženi korupcija i nepotizam.

Ključne riječi: Ante Gotovina
<
Vezane vijesti