francek.jpgBandićeve eskapade s fontanama dobar su povod za osvješćivanje činjenice koliko Zagrebu nedostaju česme. Umjesto četrdeset fontana koje zaziva gradonačelnik, Zagreb treba najmanje četrdeset česmi s besplatnom pitkom vodom u javnom prostoru. Osim kao odraz najobičnije nebrige, uklanjanje česmi može se promatrati i u kontekstu sve veće privatizacije javnih dobara. Javni pristup besplatnoj pitkoj vodi je civilizacijski standard koji Zagreb sustavno zatire.

Zagreb je grad koji ima izrazito nisku kulturu dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru. Štoviše, zamjetan je i trend neodržavanja i često uklanjanja postojećih česmi/pumpi na lokacijama gdje za njima postoji potreba. Primjerice, neki od najpoznatijih gradskih javnih parkova, poput Cmroka, Tuškanca ili Dotrščine, nekad su imali pumpe s besplatnom pitkom vodom koje su u zadnjih nekoliko godina, iz posve nerazumljivih razloga, uklonjene. Isti je trend odavno zahvatio i neke od trgova koji su imali desetljetnu, pa i stoljetnu tradiciju pristupa pitkoj vodi, Neispravne česme na Ribnjaku, trgu Petra Krešimira IV., u parkiću na uglu Držićeve i Radničke, parku Travno, park-šumi Tuškanac i drugim lokacijama odraz su lošeg upravljanja javnim prostorompoput Trga bana Jelačića ili Kvaternikovog trga. Na ta su dva trga nekadašnje ili dotadašnje česme zamijenjene fontanama, no bez mogućnosti konzumacije vode, čime je povijesni i najvažnije - nužni sadržaj javnog prostora - jednostavno dokinut.

I na mnogim drugim lokacijama u gradu stanje je jednako loše, primjerice, na čitavom Gornjem gradu ne postoji doslovno nijedna javna česma. Ista je stvar i s Kaptolom, najstarijim zagrebačkim trgom koji je u ljetnim mjesecima i krcat turistima. Savski nasip kao izuzetno popularna rekreacijska zona također nema nijednu česmu, kao što nijedna ne postoji uz zelene korodore i pješačke zone uz gradske potoke koji uglavnom nemaju baš nikakvu komunalnu opremu. Suprotno praksi u razvijenim sredinama i standardu opremljenosti javnog prostora, mnogi zagrebački gradski parkovi također nemaju nijednu česmu, odnosno izuzetno su rijetki oni koji ih imaju. Stanje je općenito porazno, a posebno kada se uzme u obzir da je Zagreb grad na pitkoj vodi.    

Osim kao odraz najobičnije nebrige, uklanjanje česmi s besplatnom pitkom vodom, odnosno uopće nepostojanje česmi može se promatrati i u kontekstu sve veće privatizacije javnih dobara, odnosno kao posljedična degradacija pa i poništavanje javnog u zajedničkim prostorima grada. Primjer na mikrorazini takve prakse su terase kafića koje uz neprimjerenu uzurpaciju, okupiraju i rijetka mjesta na kojima postojeće česme Zagrepčani i Zagrepčanke plaćaju najveći prirez u zemlji i za to imaju pravo očekivati najveću razinu usluga u Republici u što bi trebala ulaziti i gradska mreža punktova s besplatnom pitkom vodompostaju potpuno nedostupne, a time i neupotrebljive, kao što je primjer u Tkalčićevoj. Tamošnje dvije česme, historicističke kopije tako formalno postoje, ali od njih nema koristi, odnosno ne ispunjavaju funkciju koju bi trebale imati budući da su prije svega nepraktične za konzumaciju, a potom i nedostupne budući da su okružene stolovima kafića.

S druge strane, iznimno rijetka suvremenije oblikovana rješenja, poput česme na uglu Skalinske i Opatovine ili na Cvjetnom trgu, potpuno su promašenog dizajna, a u slučaju Skalinske i nespretno umještena u prostor na način da ometaju prolaz nogostupom (umjesto da je česme jednostavno postavljena uz sjeverni zid na uglu tzv. Trga Petrice Kerempuha s Opatovinom).

Česma na Cvjetnom trgu koji je, prije svega, potrebno sagledati i u svjetlu izuzetno slabog i štetnog projekta čitavog trga koji je kroz recentna oblikovanja, organizaciju i način upravljanja, od jednog od najšarmantnijih zagrebačkih trgova, sveden na jedan od najružnijih i najeksploatiranijih. Tamošnja je skupa mramorna česma vrlo loše oblikovana i bez mogućnosti za normalnu konzumaciju vode, a sa zamišljenim vodenim scenarijem ona doslovno nikad nije ni proradila. Taj mali slučaj samo dodatno ilustrira jedan ogromni zagrebački problem, a to je pitanje održivosti i održavanja nakon što se neki gradski prostor "uredi". Nema uspješnog oblikovanja i planiranja grada bez planiranja života onoga što je izvedeno.

Francek
Francek

Navedeni primjeri tek su izuzetno rijetke zagrebačke česme za pitku vodu. Jedina tipska pumpa koja je u većoj mjeri (bila) prisutna, tzv. Željezni Francek ili Viktorija kako se taj model službeno zove, u centru grada postoje još na Zinjevcu i Britancu. To je česma kojoj pijenje vode nije primarna funkcija, niti ona ispunjava suvremene standarde (npr. lake konzumacije za starije osobe koje se ne mogu saginjati). Tzv. Franceki, kojih je i danas najviše i to ponajviše po perifernim dijelovima grada, omogućavali su dostupnost pitke vode u vremenu kada vodovodna mreža po kućanstvima nije bila razgranata pa je takvo rješenje bio način privremene opskrbe. Njihova uloga je s uvođenjem vodovoda u većinu dijelova grada prestala pa su mnogi posljedično i uklonjeni.

Uz Franceke, 1950-ih godina, po rješenju krajobraznog arhitekta Zvonimira Fröhlicha, oblikovan je mali zdenac/česma obložena kamenom koja je postavljena na nekoliko punktova u gradu, npr. u parku Grič gdje više ne postoji i to nakon što godinama pa i desetljećima nije radila zbog neodržavanja. Radilo se o rijetkom dobro dizajniranom rješenju, k tome specifičnom za Zagreb. No, to rješenje danas ne bi zadovoljilo sve standarde i nije ga uputno oživljavati.

Još jedan primjer javne česme uveden je povodom uređenja Jaruna za Univerzijadu 1987. godine kada je postavljeno desetak novih identičnih česmi, no ni ta rješenja nisu osobito dobra iako služe, a trebalo bi ih biti i bitno više s obzirom na veličinu i ulogu te rekreacijske zone.

Jarunska česma<br>
Jarunska česma

Možda najveći problem oko dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba je činjenica da taj problem desetljećima uopće nije bitnije promišljan, a još su manje promišljana originalna rješenja samih česmi kao integralni dio rješenja.

Tako su čitavi dijelovi grada izgrađeni bez da se vodilo računa o besplatnoj dostupnoj pitkoj vodi u npr. velikim javnim parkovima. Na primjeru Novog Zagreba, koji ako se izuzmu tuševi uz jezero, odnosno javni WC-i na Bundeku, nema doslovno nijedan operativni punkt za vodu. Uz odavno neispravnu česmu na dječjem igralištu na Bundeku, rijetke dvije novozagrebačke točke gdje su nekad bile česme su park Travno i u Trnskom, no obje također odavno ne rade. Tako planski izgrađeni dio Novog Zagreba - koji obiluje javnim prostorima, a čiju vrijednost samo dodatno spoznajemo sa svakom novom izgradnjom i pogreškama tipa Lanište ili Jakuševac - uopće nema sadržaj pitke vode u javnom prostoru. Takva je stvarnost porazna i primjenjiva na ogromne dijelove grada, pa i grad u cjelini.

Zato je u čitavom Zagrebu očita potreba uspostave nove mreže javnih česmi. Nove bi se česme trebale nalaziti na nizu lokacija u javnom prostoru: od pješačke zone, svih trgova, većih i manjih javnih parkova, nasipa, šetališta uz potoke, na svim okretištima tramvaja, uz sportske terene i rekreacijske zone i na drugim odgovarajućim javnim površinama.

Za uvođenje nove mreže javnih česmi dijelom se lako može iskorisiti i već postojeći vodovodni sustav. Pritom, uvođenje novih česmi ne bi nipošto trebalo značiti uklanjanje svih preostalih Franceka jer su oni dio identiteta grada, već nužnu sadržajnu nadogradnju javnog prostora na još više punktova s besplatno dostupnom pitkom vodom kao nasumičnom potrebom.

Nove bi česme svakako trebale biti suvremeno oblikovane, jedinstvene i prepoznatljive za Zagreb. Time bi, s jedne strane, javni prostor bio opremljen sadržajem koji je civilizacijski minimum, s druge manifestiran dizajnerski potencijal oblikovanja komunalne opreme koja ulazi u javni prostor grada (a nasuprot trendu slabih kataloških rješenja), i s treće strane, takva mreža afirmirala bi vodu kao javno dobro.

Aktualnim natječajem za idejno rješenje nove zagrebačke česme koji je raspisan u okviru ovogodišnjeg programa Voda i javni prostor projekta Ars Publicae upravo se nastoji lansirati ideju takvoga rješenja, odnosno uopće ukazati na potrebu veće dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru grada kroz mrežu javnih i za Zagreb posebno oblikovanih česmi koje bi dizajnom bile prilagođene suvremenim potrebama, svim Nove bi se česme trebale nalaziti na nizu lokacija u javnom prostoru: od pješačke zone, svih trgova, većih i manjih javnih parkova, nasipa, šetališta uz potoke, na svim okretištima tramvaja, uz sportske terene i rekreacijske zone i na drugim odgovarajućim javnim površinamadobnim skupinama te životinjama. Natječaj u okviru skromnog umjetničkog projekta nema namjeru ponuditi finalno rješenje koje bi se implementiralo, već potaknuti Grad da na temelju kvalitetnoga programa, u odgovarajućim uvjetima i s kompetentnim žirijem sam raspiše natječaj za idejno rješenje nove zagrebačke česme i krene u realizaciju mreže javnih česmi. Takav natječaj bio bi prvi u povijesti koji Zagreb raspisuje za vlastitu komunalnu opremu.

Uz poželjno i lako primjenjivo tipsko rješenje nove česme, na određenim lokacijama u gradu, moguća su i specifična rješenja ili prilagođavanja s obzirom na postojeće fontane ili druge okolnosti.

Kod nove česme nužno je voditi računa da ona bude dostupna svima podjednako: djeci, odraslima, starijima i osobama s invaliditetom, odnosno potrebno je uvažiti ljudsku raznolikost po pitanju mogućnosti dosezanja slavine. Na niz inozemnih primjera to je riješeno tako da se česmi može prići s više strana i s različitih visina - djeca koja su niža mogu iskoristiti npr. stubu, odnosno postoji i mogućnost regulacije mlaza na slavini kako bi ga prilagodili visini koja kome odgovara.

Primjer jednog od rješenja su i sveprisutne povijesne česme u Rimu, tzv. nasone (tal. nosonje), koje s gornje strane cijevi iz koje curi voda imaju rupicu koja funkcionira kao fontana za konzumaciju vode kad se glavni odvod začepi prstom.

Nasoni
Nasoni

Kod novih javnih česmi mogućnost konzumacije vode svakako bi trebala biti osigurana i za životinje. Odraz brige za životinje kao ravnopravne stanovnike urbanih prostora u povijesti gradova u Hrvatskoj ilustra rijetka preostala kamena posuda za vodu za pse sačuvana u Šibeniku, uzidana u zid jedne od kuća u staroj jezgri, a sadrži natpis Amor de cani.

Mogućnost napajanja životinja vrlo je lako uklopiva u ukupno rješenje nove česme, a da se pritom poštuju svi sanitarni standardi, odnosno za životinje je potrebno imati izdvojeni dio za što se može, primjerice, iskoristiti gravitacija tj. voda koja teče prema tlu iz povišene glavne slavine.    

Poželjno je i da česma nudi mogućnost da se voda direktno ulijeva u npr. bočicu.

Nove zagrebačke javne česme trebale bi sve te momente objediniti u jednom rješenju koje bi po svom oblikovanju bilo specifično upravo za Zagreb, a time bile i nešto po čemu bi grad mogao postati i prepoznatljiv, odnosno uspješno rješenje moglo bi utjecati na identitetsku sliku grada koji ima pitku vodu iz slavina po čemu se razlikuje od mnogih drugih gradova. Pod uvjetom kvalitetnog natječaja, Zagreb bi mogao dobiti jednistveno i vrhunsko rješenje. U svemu zanemariva nije ni činjenica da Zagrepčani i Zagrepčanke plaćaju najveći prirez u zemlji i za to imaju pravo očekivati najveću razinu usluga u Republici u što bi trebala ulaziti i gradska mreža punktova s besplatnom pitkom vodom.

Neke od recentnijih i vrlo rijetkih zagrebačkih česmi su one na terminalima Dubrava i Dubec, odnosno najnovije česme, njih četiri, postavljeno je kod tzv. Bandićevih fontana. U svim tim slučajevima radi se o korektnim rješenjima, no ipak ne do kraja osmišljenima. Sve one ne nude mogućnost konzumacije vode za životinje niti imaju izdvojenu pipu kako bi se mogle puniti bočice s vodom, dok to postojeće oblikovanje otežava.

Dubec
Dubec

Recentni primjer grada u Hrvatskoj koji je stvorio mrežu javnih česmi je Rijeka, no pritom je učinjena pogreška koju u zagrebačkom slučaju uputno izbjeći. U Rijeci je odabrano rješenje česmi koje su, žalosno i neukusno, oblikovane kao historicističke kopije, dakle potpuno van vremena u kojem su postavljene. Riječki primjer je dobra ideja koja je zbog nestručnog i malograđanskog pristupa rezultirala promašajem, odnosno to je primjer koji se ne bi trebao dogoditi Zagrebu jednom kad se problem osvijesti i krene rješavati. Upravo zato ključno je inzistirati na kvalitetnom javnom natječaju za idejno rješenje nove česme, a ne falsificiranju povijesti ili posezati za tipskim kataloškim rješenjima.

Da li će i kada do gradskoga natječaja za idejno rješenje zagrebačke javne česme doista i doći otvoreno je pitanje, ali natječaj je nešto što je svakako uputno zagovarati zato jer gradu česme trebaju. Bandićeve eskapade s fontanama dobar su povod za osvješćivanje činjenice koliko česme u Zagrebu nedostaju. Umjesto 40 fontana koje zaziva gradonačelnik, Zagreb treba najmanje 40 česmi s besplatnom pitkom vodom u javnom prostoru kako bi se obrnuo trend kojim se pristup besplatnoj pitkoj vodi u javnom prostoru sustavno zatire.  

Platforma 1POSTOZAGRAD već unazad nekoliko godina, u uglavnom neosviještenoj sredini, bezuspješno zagovara povratak ili postavljanje česmi s besplatnom pitkom vodom na nekim od ključnih točaka u gradu, a ove godine, u suradnji s programom Voda i javni prostor projekta Ars Publicae, pokrenut je i čitav niz konkretnih zahtjeva prema javnoj gradskoj upravi da se postojeće i neodržavane česme vrate u funkciju. Neispravne česme na Ribnjaku, trgu Petra Krešimira IV., u parkiću na uglu Držićeve i Radničke, parku Travno, park-šumi Tuškanac i drugim lokacijama odraz su lošeg upravljanja javnim prostorom koji je, međutim, nekad bitno smislenije projektiran na način da je Grad sve te česme predvidio te nudio konzumaciju vode. U svim tim slučajevima nužnoga servisa radi se o tehnički izuzetno jednostavnim zahvatima koji su i financijski vrlo nezahtjevni. No, čak i kada bi sve potojeće, sada neispravne, česme bile osposobljene, taj broj je daleko ispod potreba pa i mogućnosti svremenog grada. Utoliko je uz nužne popravke, imperativ paralelno planirati novu mrežu javnih česmi, a koja bi pokrila sve bitnije javne prostore po čitavom gradu.

Čak i u postojećim okolnostima moguća su i brza i dodatna jednostavna unaprijeđenja, a dobre primjere ne treba tražiti daleko. U Beču je sistem hidranata, koji postoje i u Zagrebu, na niz lokacija instaliranjem slavina istovremeno iskorišten i za mogućnost individualne konzumacije vode. Inteligentno promišljanje jednostavno je išlo korak dalje od osnovne uloge hidranta pa oni mjestimično imaju dvostruku ulogu. Takva rješenja mogu svakako biti primjenjena i u određenom broju slučajeva i u Zagrebu, osobito tamo gdje nema mjesta za umetanje česmi, a za njima postoji potreba. No, takva solucija tek je dio rješenja budući da grad nužno treba imati i planski raspoređene namjenske punktove za pitku vodu i to kao Čitavi dijelovi grada izgrađeni bez da se vodilo računa o besplatnoj dostupnoj pitkoj vodi u npr. velikim javnim parkovimadio mreže javnih česmi koje su po pitanju elementarne opemljenosti javnog prostora nešto što se podrazumijeva ili bi tako barem trebalo biti. Svako preuređenje npr. ulice u pješačkoj zoni ili formiranje nekog novog javnog parka trebalo bi već u startu, programski, imati predviđenu javnu česmu. Uopće je u gradu element vode apsolutno poželjan sadržaj, a riječima arhitekta Jesenka Horvata, vodu pritom treba moći i okusiti, a ne samo gledati.

Zagrebu susjedni glavni gradovi uglavnom su u bitno boljoj poziciji, odnosno nije ih zahvatio zagrebački val neodržavanja, a potom i uklanjanja javnig česmi, umjesto da su popravljene i dodavane nove. Potreba za mrežom javnih gradskih česmi koje bi, osobito u ljetnim mjesecima, nudile mogućnost konzumacija vode u javnom prostoru bez da se za to mora platiti, odraz je civilizacijskog standarda kojem, ako ga već nemamo, barem treba težiti. 


Tekst je dio urbanološke datoteke koja nastaje u 2016. godini kroz program Voda i javni prostor projekta Ars Publicae ( pri Udruzi za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja) u sklopu kojega je raspisan i javni natječaj za idejno rješenje nove zagrebačke česme/pumpe koji možete vidjeti ovdje. (op.ur.)

Ključne riječi: urbanizam, Grad Zagreb, voda
<
Vezane vijesti