Za razliku od 2012., misa za Antu Pavelića ove je godine u centru Zagreba održana u znatno prirodnijem društvenom ambijentu, u kojem su razne inicijative nastojale uskratiti prava raznoraznim omraženim manjinskim skupinama u Hrvatskoj.

Naš "ultaradesničar" je velika zagonetka - on je, dakle, unuk partizana ili makar partijca, koji viče "Za dom spremni" i "Ubi' Srbina", a onda se u narodnjačkim klubovima zanosno drmusa uz Cecu i ostale srpske cajke - a najveći filmski kulturološki domet mu je "Žikina dinastija" ili "Tesna koža".

HNS je zakazao jer se nije ispričao pripadnicima srpske, židovske i romske manjine, i cijeloj naciji. DORH je zakazao jer nije kazneno gonio ni Šimunića, kao ni HNS, pa ni Hrvatsku radioteleviziju. Ljudi se zgražavaju nad sličnim ispadima u regiji, naročito u Srbiji, ali će propustiti isto osuditi kod nas.

Odlučili smo izraditi mali rječnik pojmova koji su se zadnjih par tjedana učestalo koristili u hrvatskoj javnosti, bez da pritom spominjemo "fašizam", kako bismo time dokazali da se i bez te nedopustive riječi mogu opisati pojedine društvene pojave.

"Za dom, spremni!". Čine to jer znaju da mogu. Na jedan način ovo oglašavanje po tribinama mora biti njihov pokušaj ispitivanja koliko daleko mogu ići, a da netko doista ne onemogući tu kolektivnu manifestaciju mržnje kojom se iz dana u dan sve više veliča fašizam sa smijehom koji glasno odjekuje.

Unatoč njenoj izvanzemaljskoj ljepoti, fotografija uvale Slana nikad neće biti otisnuta na turističkoj razglednici. Barem dok je razuma. A kada razuma bude više negoli ga je danas, fotografija ove paške uvale naći će svoje mjesto u školskim udžbenicima koji se referiraju na najtužnije razdoblje hrvatske povijesti.

...a Poglavnik stupa na scenu za samo dva-tri stiha. "Evo zore, evo dana", zaorilo se spontano pred početak današnjeg mitinga istine na zagrebačkom Jelačić placu. Antićiriličari su tako sami ponudili ključ u kojem treba interpretirati njihov kulturni pokret. Za H-Alter komentiraju aktivisti i intelektualci.

Kao i svake godine unazad 20 i nešto ljeta od hrvatske nove nezavisnosti, i ovog je 28. prosinca u Bazilici Srca Isusova više od 150 hrvatskih muževa, žena i - djece(!) došlo u hram gospodnji, Palomotićeva ulica 33, ne bi li dragom Bogu proturili koju dobru za blaženopočivšeg Antu, povodom godišnjice njegovog madridskog odapeća.

Šezdeset i devet godina nakon ustaškog pokolja šesnaestero talaca, ilegalaca i partizana, u zagrebačkoj Dubravi, hrvatska država jača je no ikad. Ipak, sada više nije na usluzi svojim građanima, već korporacijama. Postoji li ikava veza između zločina iz 1943. i naše današnje društvene situacije?

Umjesto da se djecu u školama uči o suzbijanju diskriminacije, forsira ih se da na vjeronauku ljube boga. Nakon svega, dio njih će završiti u klupama Josipa Jurčevića. A demokracija s takvim obrazovnim sustavom i ne zaslužuje više nego da, rječnikom Branka Lustiga, bude odjebana.