Pred Slovenijom je jedan od posljednjih pokušaja destabilizacije reformskih vladinih snaga, što nije nimalo bezopasno, a moguće ni sasvim beznadno po uzurpatora. Ciljanjem na posebne dobne skupine putem pomno odabranih kanala komunikacije kao što je javni medijski servis, Janez Janša još uvijek ima šanse pomrsiti račune sadašnjoj vlasti.
Nešto više od pola godine nove izvršne vlasti u Sloveniji obilježeno je uglavnom tvrdoglavim odbijanjem promjena od strane populističke desnice koja pokušava destabilizirati širu koaliciju sastavljenu od liberala, socijaldemokrata i ljevice.
U drugom krugu predsjedničkih izbora, na kojima vladajuća koalicija nije ponudila zajedničkog kandidata, pobijedila je neovisna kandidatkinja Nataša Pirc Musar, progresivna liberalka, prema istraživanjima podržana i glasovima glasača vladajuće koalicije.
Upravo je bivši premijer posljednjih mjeseci pokrenuo širu ofenzivu protiv nove vlasti zbog čega su zainteresirani mediji najavili „vruću političku jesen“ u Sloveniji. Naime, poslije predsjedničkih, Sloveniju do kraja mjeseca očekuju lokalni izbori i čak tri referenduma.
Upravo su referendumi teren na kojem se najjasnije kristalizira ideološki sukob između konzervativaca predvođenih bivšim premijerom Janšom i nove vlasti koja obećava utjeloviti progresivniju putanju slovenske politike u budućnosti.
Kontraofenziva Janeza Janše
Dugogodišnja Janšina dominaciju prekinuta je u travnju ove godine izbornom pobjedom koalicije koju sačinjavaju Pokret Sloboda (Gibanje Svoboda, GS) liberalnog menadžera i sadašnjeg premijera Roberta Goloba, socijaldemokrati (SD) i pripadnici stranke Levica koja je mjesto u koaliciji s tri ministarska mjesta zadobila unatoč jedva prebačenom izbornom pragu od 4 posto. Vlada je u prvim mjesecima mandata počela s brisanjem štetnih tragova janšizma, između ostaloga i uklanjanjem notorne bodljikave žice na granici s Hrvatskom.
Posljednji pokušaji promjena na unutarnjem planu izazvali su jak otpor vodeće stranke sadašnje opozicije za koju komentatori često tvrde kako se vodi Janšinim hirovima temeljenim na snažnom konzervativizmu, teorijama zavjere o neprekinutoj paralelnoj vlasti zaostataka komunizma, duboke države i štetnosti civilnog sektora koji prijeti tradicionalnim kršćanskim i obiteljskim vrijednostima slovenskoga naroda.
Referendumima najavljenim za 27. studeni, građanke i građani Slovenije trebali bi odlučiti o vladinim amandmanima na zakone o uređenju RTV Slovenije, reorganizaciji izvršne vlasti i Zakona o dugotrajnoj njezi. Opozicija je takve pokušaje proglasila štetnima pokrećući kampanju pomoću koje je do početka listopada za sva tri referendumska pitanja zajedno prikupljeno nešto više od 150 000 potpisa.
Što vlada želi?
Izmjenama zakona o Slovenskoj radioteleviziji vlast ima za cilj pokušati odvojiti nacionalni informativni servis od političkih struktura. Uklanjanje utjecaja „stranačke politike“ žele postići uključivanjem zaposlenika javnog servisa i pripadnika civilnog društva u procese odlučivanja. Ankete ukazuju na podršku dobrog dijela stanovništva, a u kampanju za promjene udružile su se organizacije civilnog društva sa strukovnim udruženjem novinara u kampanju RTV je Zakon. Vrijedi spomenuti i dugogodišnje nezadovoljstvo radnika medijskih agencija i RTVS-a stanjem u javnom servisu zbog čega su slovenski novinari posljednjih godina nerijetko štrajkali. Jedan od najupečatljivijih primjera svakako je lanjska situacija kada je slovenski Vrhovni sud dosudio u korist novinske agencije STA u borbi protiv Janšine vlade koja je prestala s financiranjem agencije zbog nepovoljnih izvještavanja o Janšinim susretima s Viktorom Orbanom, prozivajući tom prilikom agenciju „nacionalnom sramotom“.
Iz SDS-a tvrde da će novi zakonski prijedlozi javni servis podrediti provladinim akterima pod krinkom civilnog društva i tako, između ostaloga, proširiti slovenskome narodu nesvojstvenu, degenerativnu, lijevu umjetnost i retoriku javnim servisom.
Sljedeći prijedlog Zakona o Vladi predviđa, na osnovu koalicijskog dogovora, proširenje Vlade za nekoliko ministarskih mjesta s ciljem podizanja efikasnosti implementacije ključnih koalicijskih odluka. Planirana je reorganizacija izvršne vlasti i samim time osnutak novih ministarstava u skladu s najavljenim vladinim politikama poput Ministarstva visokog školstva, znanosti i inovacija, Ministarstva za okoliš, podneblje i energiju, Ministarstvo kohezije i regionalnog razvoja. Opozicija ovaj plan osporava uobičajenim argumentima o prevelikim troškovima i dodatnom opterećenju poreznih obveznika.
Posljednja odluka vlade jest ona o izmjeni Zakona o dugotrajnoj skrbi koji je Janšina vlada implementirala krajem prošle godine. To je pitanje možda i najdelikatnije, budući da Slovenija broji desetke tisuća ljudi koji trebaju dugotrajnu skrb pod okriljem države, uz rastući demografski problem s kojim se nova vlada mora suočiti što ranije. Iz vlade tvrde da zakon, donesen prošle godine, nema jasno definiranu metodologiju rada, sustav financiranja, kao ni klasifikaciju slučajeva kojima je pomoć potrebna.
Nedavna istraživanja javnog mnijenja pokazala su da većina ispitanika podržava promjene inicirane od strane sadašnje vlade. U slučaju pitanja o podršci za promjenu zakona o RTV Slovenije, polovica ispitanih je za predložene promjene, dok je ostatak uglavnom podijeljen u tabore protivnika promjena i neodlučnih. Po ostala dva pitanja za promjene je postotak nešto manji iako još uvijek znatno stabilniji od podrške u korist referendumskih pitanja.
Borba protiv realnosti
Pogrešno bi bilo reći da nova vlast gaji revolucionarna stremljenja kakva im pridodaje sam Janša. Ipak, različite društvene skupine u njoj ipak mogu naći saveznika u borbi protiv realnosti u kojoj su živjeli desetljećima. Pred Slovenijom je, čini se, jedan od posljednjih pokušaja destabilizacije reformskih snaga, što nije nimalo bezopasno, a moguće ni sasvim beznadno po uzurpatora. Ciljanjem na posebne dobne skupine putem pomno odabranih kanala komunikacije kao što je javni servis Janša još uvijek ima šanse pomrsiti račune sadašnjoj vlasti.
Zbog Janšine zloupotrebe direktne demokracije ne treba se zanemariti duga referendumska tradicija u novijoj povijesti Slovenije. Prošle je godine održan jedan, dok premijer Golob najavljuje mogućnost skorašnjeg referenduma po pitanju proširenja kapaciteta nuklearne elektrane Krško.
Spomenuta prošlogodišnja referendumska inicijativa odnijela je veliku pobjedu referendumom kojim su odbijene predložene izmjene Zakona o vodama. Taj je referendum shvaćan kao izjašnjavanje o (ne)povjerenju tadašnjem premijeru i SDS-u s kojim je Janša obilježio slovensko postsocijalističko razdoblje. Na referendumu iz 2021. premoćno je, s čak 86,75 posto glasova pri izlaznosti od skoro pola registriranih glasača, izglasano odbijanje izmjena zakona po kojima bi bilo prošireno pravo gradnje industrijskih postrojenja i privatnih zdanja na jezerskim i riječnim obalama. Agenda tadašnje vlade bila je okrenuta u smjeru upiranja prstom u inicijatore referenduma predvođenih aktivistima s podrškom dijela tadašnje parlamentarne opozicije za nedaće koje će snaći Sloveniju jer je, po vladajućima, dobit od budućih projekata trebala ići u fondove za sprječavanje i zaštitu od poplava.
Za razliku od Janše i SDS-a prošle godine, sadašnja vlada barem je zadržala dostojanstvo pozivanjem građana na odazivanje referendumu i podršku najavljenim promjenama.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).