Podaci o depopulaciji su dramatični u cijeloj jugoistočnoj Europi i zahtijevaju da se o njima hitno promisli. Iako je u ostatku Europe trend manje negativan, i dalje je zabrinjavajući. Podatak koji dobro opisuje opći trend kaže kako jedan od tri građanina Europe živi u regiji koja je doživjela pad broja stanovnika između 2010. i 2020. To se dogodilo unatoč činjenici da je u tim istim godinama stanovništvo EU poraslo za 1,9 na 1000 stanovnika svake godine.
Prevela Marina Kelava
Osmo izvješće koje je sastavila Europska unija na temu europske teritorijalne kohezije fokusira se i na demografske razlike u posljednjem desetljeću i na to kako su EU i nacionalne politike utjecale na njih (cjelovito izvješće dostupno je ovdje).
Podatak koji dobro opisuje opći trend kaže kako jedan od tri građanina Europe živi u regiji koja je doživjela pad broja stanovnika između 2010. i 2020. To se dogodilo unatoč činjenici da je u tim istim godinama stanovništvo EU poraslo za 1,9 na 1000 stanovnika svake godine.
Najveća stopa rasta zabilježena je u sjeverozapadnim regijama EU (4 na 1000 stanovnika godišnje). Rast stanovništva u južnoj Europi bio je manji (1 na 1000 stanovnika), dok je broj stanovnika u istočnim regijama EU padao (-2 na 1000 stanovnika). Zbog smanjenja broja stanovnika, dvoje od troje stanovnika istočnih regija EU živi u regiji koja je u posljednjem desetljeću izgubila broj stanovnika. Isto vrijedi i za jednu od tri osobe u južnoj EU i samo jednu od pet u sjeverozapadnoj EU.
Projekcije pokazuju da će do 2040. polovica stanovništva EU živjeti u regiji koja se smanjuje. To će više utjecati na istočne regije nego na sjeverozapadne. Također, 85% stanovništva istočnih regija živjet će u regiji koja gubi stanovništvo, u usporedbi s 37% sjeverozapadnih regija.
Anemična ruralna područja
Između 2010. i 2020. stanovništvo ruralnih i negradskih regija polako se smanjivalo (-1,6 odnosno -1,0 na 1000 stanovnika godišnje). Nasuprot tome, u urbanim regijama i metropolitanskim regijama rast stanovništva je bio pozitivan (4,5 odnosno 6,2 na 1000 stanovnika godišnje).
Znanstvenici govore o “brzim demografskim redukcijama” kada se radi o više od 7,5 stanovnika na 1000 stanovnika godišnje. Često uzrokuju značajno smanjenje potražnje za uslugama i infrastrukturom te utječu, između ostalog, na vrijednost nekretnina. U desetljeću 2010-2020. ta su se smanjenja češće događala u ruralnim nego u urbanim područjima. 11% ruralnog stanovništva živi u regijama koje se brzo smanjuju u usporedbi s 1% urbanog stanovništva. Brza smanjenja također su češća u istočnoj EU, gdje 14% stanovništva živi u takvoj regiji u usporedbi s 2% u sjeverozapadnoj EU.
Glavni uzrok demografskog pada: prirodni razvoj stanovništva
Na europskoj razini neto pozitivna imigracija (2,2 na 1000 stanovnika) bila je temeljni element u kompenzaciji prirodnog prirasta stanovništva koji je već godinama negativan (-0,3 na 1000 stanovnika u posljednjem desetljeću).
Analiza po regionalnoj tipologiji pokazuje da je prirodni prirast stanovništva bio negativan ili blizu nule u svim tipovima regija, osim u sjeverozapadnim urbanim regijama.
Neto migracija bila je pozitivna u svim vrstama regija osim u ruralnim i srednjim istočnim regijama.
Ovime se naglašava da je glavni izvor smanjenja regionalnog stanovništva negativna prirodna promjena, to je mnogo češće od neto negativne migracije: tri od četiri regije doživljavaju negativnu prirodnu promjenu u usporedbi s jednom od četiri za neto negativnu migraciju.
Piramide stanovništva
Kada je 1874. godine objavljena prva “Piramida stanovništva”, zbog visoke stope nataliteta i mortaliteta podsjećala je na piramidu: široka pri dnu i uska pri vrhu. Sve duži životni vijek i niske stope plodnosti u EU doveli su do radikalno drugačije dobne strukture. Danas demografska “piramida” EU više liči na žarulju: uska pri dnu, široka u sredini, prije nego što se suzi na vrhu.
Širina središnjeg dijela posljedica je većeg broja rađanja u prošlosti, često nazivanog “baby boomom”. Stanovništva EU u dobi od 0 do 29 godina je za 24% manje od stanovništva u dobi od 30 do 59 godina. Ovaj generacijski jaz jednak je 10% ukupne populacije EU i znatno je veći od trenutnog broja ljudi koji žive u Uniji, ali su rođeni izvan nje (44 milijuna prema 36 milijuna). Dok buduća imigracija može popuniti dio ove praznine, malo je vjerojatno da će je u potpunosti ispuniti. Kao rezultat toga, stanovništvo EU-a počet će se smanjivati tijekom sljedećih nekoliko godina i desetljeća.
Urbane regije obično imaju veći udio mladih odraslih, dok srednje regije imaju više ljudi srednje dobi, a ruralne regije imaju više ljudi u dobi od 65 godina i više. To je djelomično zbog promjena između regija. Veća je vjerojatnost da će se mladi odrasli preseliti u urbanu regiju kako bi studirali i pronašli svoj prvi posao. Ljudi srednje dobi vjerojatnije će se preseliti iz urbanih u srednje regije kako bi pronašli veći i jeftiniji smještaj za sebe (i svoju djecu). Usprkos današnjim razlikama u dobnoj strukturi, sva tri tipa regija suočit će se sa smanjenjem broja mladih i radno sposobnih te naglim povećanjem broja osoba u dobi od 65 i više godina, što pokazuju niže prikazane demografske piramide.
Mladi nestaju
Predviđa se da će tijekom sljedećeg desetljeća broj mladih (u dobi od 0 do 19 godina) pasti za 5% u EU, pri čemu će mnoge južne i istočne regije doživjeti pad za više od 10%. Nasuprot tome, očekuje se porast broja mladih na Cipru, Malti te u raznim regijama Njemačke i Švedske. Velika smanjenja broja mladih ljudi vjerojatno će dovesti do smanjenja broja škola, uz rizik od produljenja udaljenosti do najbliže škole, posebno u ruralnim područjima gdje su udaljenosti već znatne.
Predviđa se da će se radno sposobno stanovništvo u EU (definirano kao stanovništvo između 20 i 64 godine) smanjiti za 4% tijekom sljedećeg desetljeća. Ova će pojava vjerojatno utjecati na većinu regija, a u nekima postoji rizik od smanjenja od više od 10%.
Gotovo sve regije EU doživjet će porast stanovništva starijeg od 65 godina. Samo u nekim dijelovima Bugarske, Grčke, Portugala i Rumunjske očekuje se smanjenje ove dobne skupine, ali to nije brojka koja se može pozitivno tumačiti, jer bi mogla predstavljati posljednju fazu depopulacije čitavih područja. U mnogim se regijama u Austriji, Irskoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Španjolskoj i Slovačkoj očekuje da će ova dobna skupina porasti za više od 25% tijekom sljedećeg desetljeća.
