• Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Mediji
  • Trg burze
    • Novac
    • Rad
    • Ideja
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Arhiva
  • Kontakt
What's Hot

Virtualna obnova spomenika Vojina Bakića

25. rujna 2023.

Participacija građana u lokalnom (samo)upravljanju: Rijeka dobiva vijeće građana

25. rujna 2023.

Grad u Gradskoj: UNMK i Gradska knjižnica pokreću ciklus tribina o Zagrebu

25. rujna 2023.
Facebook Twitter Instagram
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti
Facebook Twitter
H-Alter
  • Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Mediji
  • Arhiva
H-Alter
Naslovnica » Kategorija » Putinova pobuna protiv liberalne modernosti

Putinova pobuna protiv liberalne modernosti

0
Richard Sakwa 17. lipnja 2022. Europa, Izdvojeno

Postkomunistička Rusija vjerovala je da je njena sudbina da postane dio transformisranog Zapada. Kada je ta ambicija propala, započeo je proces dubokog otuđenja.

Šta je izazvalo rat u Ukrajini? Delimičan odgovor leži u intenziviranju dugogodišnje bezbednosne dileme. Odbrambene akcije jedne strane su protumačene kao pretnje od strane druge, izazivajući ciklus akcija-reakcija koji se na kraju survao u ambis. Međutim, ovo je samo deo priče.

Konkurencija oko statusa i identiteta je takođe odigrala svoju ulogu. Od prvih dana posle propasti Sovjetskog Saveza 1991. godine, Rusija je nastojala da potvrdi svoj status velike sile. Zapadne sile su mogle da joj to dopuste ili da ignorišu takvu pretenziju, jer je tokom 1990-ih Rusija bila slaba i podeljena. Međutim, kada je Rusija kasnije obnovila svoju vojsku i postala ekonomski jača, njeno vraćeno samopouzdanje moglo je predstavljati opasnost za Zapad.

Zabrintost za bezbednost i pitanje identiteta podstakli su pobunu protiv liberalne modernosti. Rusija osuđuje Zapad za ekspanziju u njenu bezbednosnu sferu i proglašava ga antitezom ruske tradicionalne kulture i civilizacije

Od 2000. Vladimir Putin je počeo da popravlja položaj Rusije u svetu. U početku je to nastojao da postigne sarađujući sa zapadnim silama. Široki spoljnopolitički okvir koji je uspostavio poslednji sovjetski lider Mihail Gorbačov sačuvan je. Gorbačevljevo „novo političko mišljenje“ je, na kraju krajeva, omogućilo relativno miran završetak Hladnog rata, a Rusija je bila država naslednica Sovjetskog Saveza.

Kad je Rusija ojačala, njeni lideri su počeli da osporavaju osnove na kojima počiva evropski bezbednosni poredak. Smatrali su da je kraj Hladnog rata bio zajednička pobeda. Rusija je tako odbila da se svrsta u istu kategoriju kao Japan ili Nemačka na kraju Drugog svetskog rata. Poraz ne bi pružio priliku za drastično preispitivanje identiteta i nacionalnih ciljeva. I, naravno, Sovjetski Savez je bio među pobednicima 1945. godine, otuda i nagalšeno slavljenje te pobede.

U postkomunistički razvoj Rusije bili su uključeni i elementi sovjetskog iskustva, što je sprečilo temeljno prevrednovanje prošlosti. Rani pokušaji dekomunizacije tokom vladavine Borisa Jeljcina su zaustavljeni kad je Putin konsolidovao vlast.

Posle 1989, cilj ruske spoljne politke je bio da bude deo proširenog Zapada. Po toj zamisli politički i institucionalni Zapad, nastao u Hladnom ratu, trebalo bi da bude transformisan članstvom Rusije u njegoj rekonfigurisanoj bezbednosnoj i političkoj stukturi. Teško da je ambicija mogla biti veća.

Ali materijalna i normativna osnova koja je trebalo da pokrene takvu transformaciju bila je slaba. Zašto bi istorijski Zapad, koji je verovao da je „pobedio” u Hladnom ratu, morao da se prilagodi sili koja je relativno beznačajna? Umesto transformacije, Zapad je započeo dug proces ekspanzije. NATO se udvostručio sa 15 članica 1989. na 30 danas. I za to vreme ono što je postalo Evropska unija poraslo je sa 12 država na 27.

Proširenje, a ne transformacija, postalo je imperativ na Zapadu, podstičući preterane ambicije. Takvo postupanje Zapada bilo je praćeno onim što je Moskva shvatila kao militarizam: NATO bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine; invazija na Irak 2003; uništenje Libije 2011 i plemenito zamišljena, ali loše vođena kampanja u Avganistanu.

Tokom sovjetskog perioda postojalo je duboko divljenje prema dostignućima istorijskog Zapada. Ali kasnije, zvanični stav se kretao ka gađenju prema moralnim i političkim nedostacima zapadnih društava

Postkomunistička Rusija verovala je da je njena sudbina da postane deo transformisanog Zapada. Kada je ta ambicija propala, započeo je proces dubokog otuđenja. Geopolitička i ontološka zabrinutost Rusije u pogledu bezbednosti je snažno porasla, praćena sve oštrijom osudom zapadnjačke drskosti, dvostrukih standarda i osionosti.

To je bio simptom dubljih procesa. Otpočela je temeljna promena identiteta. Tokom sovjetskog perioda postojalo je duboko divljenje prema dostignućima istorijskog Zapada. Ali kasnije, zvanični stav se kretao ka gađenju prema moralnim i političkim nedostacima zapadnih društava. Ovaj pogled je postao deo masovne svesti, zahvaljujući medijima pod kontrolom države koji su marljivo podsticali takve stavove. Mediji su veličali moralnu izuzetnost Rusije kako bi učvrstili uvernje da ta zemlja predstavlja autentičniji tip civilizacije od zapadne.

Geopolitički i identitetski zasnovan otpor neobuzdanoj ekspanziji istorijskog Zapada bio je praćen kritikom moralne izopačenosti protivnika. U sovjetskom periodu ova kritika je bila ograničena na nedostake kapitalizma. Sada se proširila tako da obuhvati celokupnu zapadnu liberalnu kulturu. U svom govoru na Valdaju u septembru 2013, Putin je kritikovao degeneraciju Zapada, predstavljajući Rusiju kao „državu-civilizaciju“ zasnovanu na religiozno-konzervativnoj ideologiji. Rusija je moralni bastion protiv dekadencije, seksualne permisivnosti, pornografije i prava homoseksualaca. Putin se vratio na ovu temu u svom govoru na Valdaju od 21. oktobra 2021, kada je ruski „zdravi konzervativizmom“, koji je odbacio revoluciju i teži organskim oblicima razvoja, suportstavio „progresivnim ideologijama“ Zapada.

Pogoršanje međunarodnih bezbednosnih prrilika dopirenlo je uverljivosti Putinovih stavova. Konkretno, on je vladu koja je došla na vlast u Ukrajini 2014. doživljavao kao nacionalističku i žestoko antirusku.

Zabrintost za bezbednost i pitanje identiteta podstakli su pobunu protiv liberalne modernosti. Rusija osuđuje Zapad za ekspanziju u njenu bezbednosnu sferu i proglašava ga antitezom ruske tradicionalne kulture i civilizacije.

Osnova ove ruske pobune je klimava kao i početni pokušaj da se istorijski Zapad transformiše u veći Zapad. Samo dublji program koji je okrenut budućnosti mogao bi da kombinuje istinski razvoj prepoznatljive kulturne i civilizacijske posebnosti sa rešavanjem stvarnih bezbednosnih problema. Ovo zahteva iskreno sagledavanje prošlosti i istinsko razumevanje sadašnjosti.


Putin’s revolt against liberal modernity by Richard Sakwa, 13.4.2022. (Autor je profesor ruske i evropske politike na univezitetu u Kentu. Orginalni tekst je neznatno skraćen. S engleskog preveo Miroslav Samardžić.)

Europska unija kapitalizam liberalizam Rusija SAD Ukrajina
Share. Facebook Twitter WhatsApp Email
Richard Sakwa

Povezani članci

Kristian Laubjerg21. rujna 2023.

Mediji u službi proizvođača oružja

Marijan Vogrinec19. rujna 2023.

Recesija na ratni pogon

Diaspora Pa'lante18. rujna 2023.

Hipokrizija američkog proxy rata s Rusijom*

T G13. rujna 2023.

Progressive International: Izjava povodom 50-godišnjice puča u Čileu

Marijan Vogrinec5. rujna 2023.

Ruski rulet ukrajinskih izbora

Marijan Vogrinec29. kolovoza 2023.

Kvadratura Prigožinova kruga

  • Posljednje
  • Popularno

Virtualna obnova spomenika Vojina Bakića

25. rujna 2023.

Participacija građana u lokalnom (samo)upravljanju: Rijeka dobiva vijeće građana

25. rujna 2023.

Grad u Gradskoj: UNMK i Gradska knjižnica pokreću ciklus tribina o Zagrebu

25. rujna 2023.

Kad bi drveće hodalo

25. rujna 2023.

Čistog zraka ni na vidiku

25. rujna 2023.

Virtualna obnova spomenika Vojina Bakića

25. rujna 2023.

Ranjive na vidjelo!

1. rujna 2020.

Crno-bijeli svijet

15. rujna 2020.

Where does the time go? Time and temporality in a pandemic

16. rujna 2020.

Sjedinjene banana-države

28. listopada 2020.
Posljednje vijesti

Participacija građana u lokalnom (samo)upravljanju: Rijeka dobiva vijeće građana

25. rujna 2023.

Prijatelji životinja pitaju studente o uvođenju veganskih opcija u studentske menze

24. rujna 2023.

XR Zagreb: “Suprostavimo se klimatskom kriminalu!”

23. rujna 2023.

Zelena akcija: Želimo gradove za ljude, a ne ispušne plinove automobila!

22. rujna 2023.

B.a.b.e: Javna percepcija nasilja nad ženama ipak se mijenja

22. rujna 2023.

Zdravstveni opservatorij: Kako do bolje zdravstvene skrbi za sve?

21. rujna 2023.

Prijatelji životinja: I Sinjska alka je nasilje nad konjima

21. rujna 2023.

Greenpeace: Po ulaganjima u željeznicu u odnosu na ceste Hrvatska među najgorima u Europi

19. rujna 2023.

EU je proizvela 14,7 milijuna bicikala u 2022. godini

19. rujna 2023.

Prijatelji životinja: Za napuštanje životinje napokon zatvorska kazna

18. rujna 2023.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
E-mail: redakcija@h-alter.org
Tel: 01/ 492 15 46

Facebook Twitter
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti

Pretplati se na newsletter

© H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
  • BozooArt

Unesi pojam i pritisni Enter za pretragu ili pritisni ESC za odustajanje.