Zbog povezanosti svjetskih sveučilišta s izraelskim vojnim kompleksom i ilegalnim naseljima po Zapadnoj obali, već mjesec dana traju studentski prosvjedi diljem Europe. Na Zagrebačkom sveučilištu tek kreću razgovori. Na tribini o odnosu akademske zajednice i pokreta za solidarnost s Palestinom, održanoj prošloga utorka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, uspavanost ovdašnje akademske zajednice objašnjavaju problemima u strukturama visokoga školstva i rasizmom koji nije zaobišao niti progresivnije elemente u hrvatskom društvu.
Studentski štrajkovi i prosvjedi u znak solidarnosti s palestinskim narodom u Gazi započeli su sredinom prošloga mjeseca na prestižnim američkim sveučilištima odakle su se proširili starim kontinentom. Metoda, taktika i temeljni zahtjevi globalno nalikuju.
Studenti, nerijetko u suradnji s profesorima, traže prekid suradnje svojih sveučilišta s izraelskim sveučilištima i istraživačkim centrima za koje se sumnja da svoj know how koriste za opremanje izraelske vojne mašinerije ili financiraju izraelska naselja duboko u okupiranom palestinskom teritoriju. U to ime, prionuli su blokiranju i okupiranju dijelova fakultetskih travnjaka, prostorija i zgrada sveučilišta dok uprave ne ispune njihove zahtjeve. „Bojkot, deinvesticija, sankcija“ osnovna su načela dugogodišnjeg globalnog mirovnog BDS pokreta (Boycott, Divestment, Sanctions) čijim se načelima rukovode prosvjednici posljednjih mjesec dana. Međutim, pokret koji se u svojoj srži temelji na neposluhu, naišao je na represivan odgovor od strane vlasti.
U jeku studentskih akcija od kojih nam je najbliža u Ljubljani, sa solidnim zakašnjenjem počele su se javljati klice govora o otporu i na Zagrebačkom sveučilištu. Prošloga je tjedna u najvećoj dvorani D7 na Filozofskom fakultetu održana javna tribina Aktivizam akademske zajednice i pokret za slobodnu Palestinu. Pred nešto manje od stotinjak studentica i studenata, šačice profesorica i profesora i nekolicine zainteresiranih nestudenata, bilo je govora o prirodi otpora akademske zajednice i „zaglušujućoj šutnji“ po pitanju palestinske tragedije kod akademske zajednice u nas. „Anticionizam je antifašizam našega doba“, kaže moderatorica tribine Maja Osmančević, aktivistica i studentica sociologije i ruskog jezika i književnosti, hrabro isturena kao organizatorica tribine, imenom i prezimenom.
Sadržajno, nakon iznesenih vrijednih iskustava i uvida prekaljenih aktivistkinja i istraživačica Emine Bužinkić i Ivone Grgurinović, rasprava je obilovala općim mjestima o prirodi studentske pobune i rasizma koji je ukorijenjen u progresivnijim elementima društva što je mogao biti koristan uvid eventualno za najmlađe kolegice i kolege.
Kao moguće razloge akademske inercije sudionice tribine ističu strukturalne probleme akademije u nas. Kako započeti konkretniji otpor odozdo ako su državne strukture krajnje neprijateljske nastrojene prema pokušaju osujećivanja izraelskih napora u Gazi i „prava Izraela na samoobranu“? Kako se organizirati tako da se zadobije podrška starijih kolegica i kolega, docenata, doktoranada i profesorica? Kako okuražiti studente koji studiraju i rade u nesigurnim uvjetima da prosvjeduju zbog ideala koji ih se neposredno ne tiču? Što će bez bogatih roditelja koji ih ne mogu poslati na privatno veleučilište, kao što je slučaj s većinom njujorških studenata elitnih sveučilišta?
Na tribini je dominirao osvrt na američku perspektivu, iako i europska sveučilišta bukte već više od dva tjedna. O svemu tome u hrvatskom se javnom prostoru jedva govori, osim u slučaju eskalacije koje su u nekim slučajevima mjerljive s eskalacijama na sjevernoameričkim sveučilištima.
Od Irske i Ujedinjenog Kraljevstva do Njemačke i Austrije, od Skandinavije do gotovo cijele južne Europe, od Španjolske do Slovenije, broj prosvjeda, štrajkova i sukoba s represivnim aparatom u posljednja dva tjedna u Europi se toliko namnožio da bi za temeljno popisivanje prosvjednih akcija prikladnija bila serija novinskih tekstova. Zbog toga ćemo ovdje pokriti one koje procjenjujemo kao najvažnija žarišta pokreta, a koji su paradigmatični po pitanjima (ne)uspjeha u ostvarivanju zahtjeva prosvjednika, međugeneracijske solidarnosti i prekomjerne reakcije represivnog aparata. Pitanja su to na kojima padaju ili prolaze studentski zahtjevi.
Dublin
Na univerzitetu Trinity College u Dublinu studenti, čini se, znaju ubosti gdje treba, što fakultetska uprava zna i naplatiti. Upravo se to dogodilo studentskom sindikatu koji je uz lokalni ogranak BDS pokreta inicijator kampa u svrhu okupacije univerziteta. Sindikat fakultetu, naime, mora platiti kaznu od 214,285 eura. Kazna se odnosi na studentska prosvjedna blokiranja pristupu važnijim turističkim atrakcijama kao što je zbirka Book of Kells koja čuva najdragocjenije od irske knjižne povijesne baštine. Iz uprave kažu da je studentskim blokiranjima fakultet izgubio značajan prihod u posljednjih više od pola godine. Iznos predstavlja oko petinu ukupnog prihoda studentskog sindikata, a rok za uplatu je sam kraj tekućeg mjeseca, javljaju mediji.
Upravo zato dio komentatora na društvenim mrežama ukazuje da je propalestinska blokada fakulteta s početka mjeseca motivirana u najvećoj mjeri drakonskom kaznom, a tek onda višim ciljevima prosvjednika. Ipak, petodnevni studentski prosvjed, blokada i štrajk polučili su uspjehom.
Prosvjednici su, sa starijim kolegama na čelu, s dekanom vodili pregovore nakon kojih je zaključeno sljedeće: dodatna financijska pomoć i stipendije za palestinske studentice i studente iz Gaze, osuda izraelskog djelovanja u Gazi i prekidanje financijske suradnje s izraelskim kompanijama, kao i revidiranje studentskih razmjena s izraelskim sveučilištima. U svrhu potonjeg je na univerzitetu dogovoreno osnivanje radne skupine u koju će biti uključeni zaposlenici i studenti.
U zajedničkoj izjavi pregovarača i prosvjednika osuđeno je nasilje koje je započelo Hamasovim upadom 7. listopada, a ne srame se niti nazvati stanje koje traje u Gazi genocidom. S univerziteta Trinity College u Dublinu javili su da će prekinuti financijsku suradnju s tri izraelske firme koje su na UN-ovom popisu povezane s vojnim aparatom i projektom izgradnje izraelskih naselja duboko na okupiranom palestinskom teritoriju. Suradnju će, kažu, prekinuti što je ranije moguće, a očekuje se da će to biti već od početka idućeg mjeseca.
Prosvjedi mogu upaliti, čini se, iako ostaje za promisliti koliko bi akcije agilnih prosvjednika urodile plodom da nije sličnih poteza službene irske politike po pitanju najave slabljenja ekonomskih veza s problematičnim izraelskim kompanijama, ali i izgledne mogućnosti priznanja palestinske države.
Španjolska sveučilišta
Jedno od prvih prosvjednih žarišta posljednjih tjedana svakako su predstavljala španjolska sveučilišta na kojima su kampovi ispred ustanova podignuti već u prvim danima tekućeg mjeseca. Iz njihovog ćemo slučaja izdvojiti segment koji nam se čini nužan za uspjeh akademske zajednice u mirovnim stremljenjima, a to je podrška starijih kolega. Naime, svjetski su mediji odmah po početku postavljanja kampova diljem španjolskih sveučilišta prenijeli vijest o masovnoj podršci profesorica i profesora stremljenjima pobunjenih studenata. Potonje ne čudi, ako na umu imamo dugogodišnju solidarnost visokog školstva u Španjolskoj s BDS pokretom.
Iz Konfederacija španjolskih univerziteta (Confederation of Spanish universities, CRUE), neprofitne organizacije koja predstavlja ukupno 76 javnih i privatnih univerziteta, prošloga je četvrtka javljeno da će se revidirati svaka suradnja s izraelskim sveučilištima i istraživačkim centrima koji, kako kažu, „nisu izrazili čvrstu predanost miru i poštivanju međunarodnog humanitarnog prava.“ Ta vijest došla je dan nakon službenog priopćenja s Univerziteta u Barceloni s kojega jasno ističu izraelski apartheid i genocid nad Palestincima. „Sveučilište u Barceloni ne može ostati ravnodušno na ono što se događa u Palestini“, izjavio je rektor Joan Guàrdia. U svakome slučaju, pokret solidarnosti na španjolskim sveučilištima i dalje se nastavlja unatoč optimističnim najavama krovnih sveučilišnih organizacija i visoke politike.
Ovdje valja postaviti slično pitanje kao i u slučaju Irske: bi li podrška starijih kolega i struktura bila ista da nije senzibiliziranosti španjolske politike prema palestinskom pitanju i konkretnog zalaganja premijera Pedra Sáncheza po pitanju priznanja palestinske države?
Amsterdam
„Svaka čast“, napisao je Geert Wilders – čovjek koji sa svojom Slobodarskom strankom (PVV) sastavlja radikalno desnu vladu u Nizozemskoj – na svome X profilu, podijelivši pritom video pendrečenja propalestinskih prosvjednika. Wilders sa samog državnog vrha podvlači propalestinske prosvjednike pod isti nazivnik kao i naciste. Analogno tome, ne čudi odnos represivnih snaga prema studentskim prosvjedima.
Diljem Nizozemske niču proteste akcije, silinom nemjerljive sa situacijom u Amsterdamu čije je sveučilište početkom prošloga tjedna zatvoreno na nekoliko dana uslijed zajedničkog štrajka profesora i studenata. Zahtjevi, peticije, predavanja, debate i mirni prosvjedi nisu urodili plodom, tvrde prosvjednici na društvenim mrežama.
Ipak, najviše sveučilišne instance ne propuštaju pred zahtjevima prosvjednika koji uglavnom prate globalne studentske zahtjeve, a to je primarno raskidanje suradnje s kompromitiranim izraelskim sveučilištima. Iz uprave negiraju upletenost u programe koji bi pomagali izraelsku vojsku, pri čemu iz uprave tvrde da žele biti transparentni, a što se tiče prosvjedovanja, ono može, ali u granicama kućnih pravila: nema kampiranja, okupiranja sveučilišnih zgrada i ostajanja oko fakultetskog kompleksa preko noći. Dakle, nisu dozvoljeni alati kojima se vrši konkretan pritisak i koji su mjestimično bili potrebni da se prosvjednicima ispune zahtjevi. Veliki dio prosvjednika smatra da im je pravo na prosvjedovanje uskraćeno, oko čega je povedena velika polemika koja nadilazi sveučilišne krugove, pogotovo od trenutaka kada je intervenirala policija.
Zapanjuje raskorak službenoga stava univerziteta i onoga što se prenosi društvenim mrežama i medijima. Na mrežnim stranicama navodi se „namjerni vandalizam“, „maltretiranje“ i „prijetnje“ prosvjednika. Drugdje poručuju da su „šokirani nasiljem nad policijom“ koja je pendrecima i buldožerima došla porušiti studentske kampove. Bezbroj je dramatičnih materijala koji svjedoče policijskim psima, svirepom batinanju kampera usred noći, pendrecima i buldožerima. Prema pisanju mnogih medija, stotinjak je ljudi uhićeno prilikom eskalacije nasilja prošloga tjedna.
U Nizozemskoj, a pogotovo u Amsterdamu, kakofoniji u javnom prostoru dodatno doprinose glasovi klevetničkog karaktera represivnog aparata i političke desnice da su mahom mirne prosvjednike kidnapirali nasilni antisemitski elementi koji teže destrukciji.
Berlin
Njemačke vlasti s velikom predanošću obustavljaju javnu raspravu o agresiji nad Gazom. Kada se ista pojavi, pod velikom je opasnošću od etikete antisemitizma zbog čega se glasovi otpora na velikim scenama od izuzetne su važnosti za zdravu raspravu čiji je pokušaj olako prekinut i na njemačkim sveučilištima.
Policija je nasilno razbila kampove i rastjerala studente Slobodnog univerziteta u Berlinu. Iz udruženja Student Coalition Berlin – antikolonijalne organizacije koja okuplja desetke kolektiva – Njemačku nazivaju suučesnicom u genocidu i traže podršku u globalnom pozivu na prestanak rata i masakra u Gazi, potpuni akademski bojkot Izraela i prestanak represije nad akademskim slobodama i vlastitim studentima, pri čemu poglavito traže odbacivanje krivičnih optužbi protiv studenata uhićenih prošloga tjedna i micanje policije s kampusa. Također, traže i ostavke čelnika fakulteta Güntera M. Zieglera.
Policijska akcija sprovedena nad prosvjednim kampom rezultirala je uhićenjem stotinjak prosvjednika. Slična se situacija odvija na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i Leipzigu. Iz berlinskog slučaja izdvojit ćemo pismo podrške profesora do koje je došlo nakon rastjerivanja prosvjednika. U zajedničkoj izjavi profesori ističu da stoje uz studente i brane „njihovo pravo na miran prosvjed, što uključuje i zauzimanje sveučilišnih prostorija“. Smatraju da su pravo na prosvjedovanje i sloboda izražavanja temeljna demokratska prava čije vrijednosti treba čuvati i na sveučilištima. Upravu pozivaju „da se suzdrži od policijskih operacija protiv vlastitih studenata i daljnjeg kaznenog progona.“
Nasilje po uzoru na ono u Berlinu i Amsterdamu, u ovakvoj se klimi može samo dodatno produbiti. Osamdesetak uhićenih bilo je i na pariškom sveučilištu Sorbonne nakon policijskog razbijanja studentskih prosvjeda. Policija je intervenirala i rasturila kamp studenata sveučilišta u Beču čiji rektorat ovih dana prozivaju zbog otkazivanja predavanja palestinskog povjesničara Rashida Khalidia i prebacivanja u online format, valjda zbog straha od vlastitih studenata.
Ljubljana
Ponovit ćemo, studentske inicijative međusobno povezane zahtjevima prema osudi izraelskog režima i prekida suradnje svojih sveučilišta s izraelskim firmama niknule su gotovo u svakom zakutku zapadne i južne Europe. Materijala je dovoljno za napisati seriju članaka.
Obrasci su slični, i dok europskim kontinentom bukte prosvjedi, priča oko pokreta solidarnost s Palestinom i konkretnih zahtjeva koji predstavlja po već poznatoj inerciji kaska u jugoistočnom zakutku kontinenta.
Ipak, prvom smo konkretnijem impulsu svjedočili iz Slovenije. I prije održane tribine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu obznanjeno je da studenti Fakulteta društvenih znanosti (FDV) u Ljubljani okončavaju šestodnevnu blokadu dijela fakulteta – i to uspješno. Senat fakulteta je, naime, izišao s izjavom kojom se izražava podrška i solidarnost s palestinskim narodom, ne propuštajući pri tome zbivanja u Gazi nazvati genocidom provođenim od strane Izraela. „Istovremeno, najoštrije osuđujemo sve pokušaje relativiziranja izraelskog genocida i prikrivanja ili umanjivanja izraelskih zločina u ime prava na samoobranu“, stoji u izjavi.
Tom prilikom, iz FDV-a izjavljuju da od Sveučilišta u Ljubljani traže „trenutni prekid akademske i gospodarske suradnje s izraelskim istraživačkim i obrazovnim institucijama (i tvrtkama) za koje je dokazano da imaju veze s vojno-industrijskim kompleksom izraelske države.“ Na istom se mjestu traži i pomoć palestinskim studentima po uzoru na pomoć danu ukrajinskim studentima od početka ruske invazije.
Iz Sveučilišta u Ljubljani, pak, javljaju da nemaju sklopljen međunarodni međuinstitucionalni ugovor s izraelskim institucijama na krovnoj razini, već samo pojedine ugovore o suradnji koji su odavno istekli ili su pak pred istekom. Sa sveučilištem Bar Ilan iz Tel Aviva povezani su samo, tvrde, preko projekata vođenih Sveučilištem u Strasbourgu. S ljubljanskog su sveučilišta u istoj izjavi suzdržaniji od FDV-a, no u sveučilišnoj izjavi također se osuđuje prekomjerna agresija na Gazu.
S druge pak strane, mladi optužuju rektora i ljubljansko Sveučilište da je suradnja ipak nešto temeljitija. Na ljubljanskom Radio Študentu pišu da su otkrili „projekt čiji je koordinator Sveučilište u Ljubljani, navedeno kao koordinator projekta poznatog pod akronimom SEAMAC. U projektu su konzorcij sa Sveučilištem u Ljubljani činila dva strana sveučilišta: njemačko tehničko sveučilište Bergakademie u Freibergu i izraelski Technion Institute of Technology. (…) Projekt je jasno označen kao aktivan i službeno je započeo u siječnju 2023., a trajat će do kraja 2025. Projekt je ukupno vrijedan milijun i pol eura, a u njemu sudjeluje i ljubljanski Fakultet za strojarstvo. Prema službenoj web stranici konzorcija SEAMAC, to uključuje testiranje naprednih aluminijskih legura obogaćenih drugim metalima i lasersko oblikovanje metala u objekte. Treći proces koji se testira je plazma elektrolitičko poliranje. Prema njima samima, to pomaže u izravnavanju nepravilnosti, uklanjanju hrapavosti i poboljšanju ukupne kvalitete površine. Riječ je o tehnologijama koje se razvijaju u području napredne aeronautike. Stoga istražuju kako na napredniji način izraditi dijelove aviona ili dronova.“
xxxxxxxxxxxxxxxxx
Otprilike je takva slika uspjeha i neuspjeha, dosega i dometa studentskog propalestinskog pokreta u Europi u danima ili neposredno nakon prvog javnog događaja po pitanju uloge akademije i izraelsko palestinskog sukoba na hrvatskim sveučilištima uopće. Svijet se, dakle, trese, ali nije sigurno da li dovoljnim intenzitetom da razbudi uspavanu akademsku zajednicu u državi čiji su predstavnici pred najvećim međunarodnim forumom suzdržani po pitanju primanja Palestine u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda, odnosno glasaju protiv međunarodnog apela za prestanak oružanog sukoba u Gazi.
Od održane tribine na Filozofskom fakultetu ne treba očekivati previše, barem ne u početku. Ipak, već neko vrijeme društvenim mrežama kruži poziv kolegicama i kolegama u kojemu se poziva na solidarnost i eventualnu organizaciju mirnih prosvjeda na fakultetima kojima će se tražiti prekid suradnje Sveučilišta u Zagrebu sa Sveučilištem u Tel Avivu (TAU) za koje stoji da je kroz programe Erez i Arazim u direktnoj suradnji s Izraelskim obrambenim snagama (IDF).
Počeci razgovora o solidariziranju s Palestinom na Sveučilištu mogu i ne moraju uroditi konkretnijim zahtjevima, ali treba ih staviti u kontekst rastuće svijesti i pritiska odozdo koji se u Zagrebu provodi od strane malog, ali vrijednog broja ljudi. Samo je prošloga tjedna na prikazivanju filma Israelism napunjena zagrebačka Kinoteka, a održan je i prosvjed ispred izraelske ambasade što predstavlja jednu u nizu angažiranih akcija Inicijative za slobodnu Palestinu.
Bilo kako bilo, tek predstoji za vidjeti hoće li mladi spasiti svijet. Unatoč svim poteškoćama, dosadašnje akcije potresla su i najmanje senzibilizirana društva zapada. Ako do ikakvih studentskih prosvjednih akcija uopće i dođe, najgora iskustva pokazuju da mogu očekivati dosljedan odgovor represivnog sustava, prijetnje i osude za antisemitizam i ljevičarenje studenata humanističkih i društvenih znanosti distanciranih od realnog stanja stvari. Poticajno, ne sumnjamo.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
