Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je u 2022. godini najveću izbjegličku krizu od Drugog svjetskog rata, a ksenofobni glasovi o opasnosti od destabilizacije europskih država odjednom su stavljeni po strani. UNHCR i brojne druge humanitarne organizacije tvrde kako su u Grčkoj takozvani „pushbackovi“ na kopnenim i morskim granicama postali de facto službena politika, iako to vlada ne priznaje. “Ovo je institucionalni rasizam. Izbjeglice se dijele u dvije kategorije prema podrijetlu”, kaže David Schmittke, glasnogovornik Saskog vijeća za izbjeglice u Dresdenu.
Prevela Marina Kelava.
U Europi je do 27. prosinca 2022. registrirano 7 896 825 izbjeglica iz Ukrajine, od kojih je 4 885 650 dobilo status privremene zaštite, pokazuju brojke UNHCR-a.
EU automatski dodjeljuje boravišne dozvole i vize ljudima koji imaju ukrajinske putovnice, pa oni imaju prednost i pri rješavanju stambenog pitanja i socijalnim uslugama. U isto vrijeme su europske vlade mnoge izbjegličke kampove i centre za tražitelje azila prepustili sudbini, pokazalo je nedavno istraživanje New York Timesa. Rat u Ukrajini dramatično je povećao broj tražitelja azila u Europi, ali je istisnuo izbjeglice iz drugih ratnih zona. Aktivisti osuđuju postojanje dvostrukog sustava, koji je nepravedan prema neukrajinskim tražiteljima azila. Može se pretpostaviti da oni žive u užasnim uvjetima. Tako su u Berlinu ograničeni kapaciteti za smještaj izbjeglica prisilili gradske službenike da izbace neke od afganistanskih izbjeglica kako bi napravili mjesta za one koji dolaze iz Ukrajine. U Bruxellesu su tražitelji azila prisiljeni provesti noć na ulici. Nedavno je Europski sud za ljudska prava naredio belgijskoj vladi da ponudi utočište tražitelju azila iz Ekvatorijalne Gvineje koji je od srpnja živio na ulici. U južnoj Njemačkoj gradonačelnici smještaju izbjeglice u teretane i koncertne dvorane, dok se u Nizozemskoj vlada suočila s pravnim postupkom zbog nehumanih uvjeta zatočeništva u izbjegličkim kampovima. Nizozemski prvostupanjski sud je prije nekoliko dana presudio da nizozemska vlada svim izbjeglicama mora pružiti skrb sličnu onoj koju imaju ukrajinske izbjeglice.
UNHCR i brojne druge humanitarne organizacije tvrde kako su u Grčkoj takozvani „pushbackovi“ na kopnenim i morskim granicama postali de facto službena politika, iako to vlada ne priznaje. Srećom, ruke su širom otvorene za ukrajinske izbjeglice, uz tek malo rasističke ili netolerantne retorike. Mali detalj koji valja istaknuti je da su ti izbjeglice bijelci, Europljani i pravoslavci. I što je najvažnije, ne žele tamo i ostati.
Većina ljudi koji su prošlog proljeća počeli dolaziti u zemlju bili su žene i djeca, uz nešto starijih ljudi. Ista je slika i u drugim europskim zemljama. Osim toga, ukrajinski muškarci do 60. godine imaju zabranu napuštanja svoje zemlje. Iako trenutačno nema vojnog roka, oni koji su u dobi za vojnu službu moraju ostati u Ukrajini, s izuzetkom muškaraca s troje ili više djece. Oni koji su odabrali Grčku kao odredišnu zemlju učinili su to uglavnom zbog značajne ukrajinske zajednice, gdje možda imaju rođake i prijetelje. Većina ih je došla cestom i zrakom preko Poljske, dok su drugi stigli autobusima preko Rumunjske. Oni iz Mariupolja i istočnih regija zemlje prvo su otišli u Gruziju, a odatle su došli avionom. Posljednje službeno prebrojavanje od 8. kolovoza pokazalo je da je od početka rata u Grčku stigllo ukupno 75 945 Ukrajinaca, od čega 19 760 djece do 17 godina. Vrhunac ukrajinskog izbjegličkog vala u Grčkoj nije se dogodio u prvim mjesecima rata, već u srpnju.
“Grčka je Ukrajincima velikodušno otvorila vrata. Svatko tko je htio doći došao je bez ikakvih problema. No, u ovom trenutku ne mislim da ćemo imati novi val izbjeglica”, kaže prevoditeljica Olga Sapolayeva, koja je radila u grčkom konzulatu u Mariupolju.
Međutim, malo ih je i zatražilo azil u Grčkoj. U 2022. Grčka je zabilježila samo jedan slučaj Ukrajinca koji je dobio međunarodnu zaštitu. U međuvremenu je 20 420 osoba dobilo status privremene zaštite na godinu dana, koji je trebao isteći u ožujku 2023., ali je produljen na još godinu dana do ožujka 2024. Od 20 420 ljudi s privremenom zaštitom, samo 212 je krajem listopada boravilo u prihvatilištima (125 u Elefsini i 87 u Seru).
Istodobno, podaci koje je MIIR prikupio od grčkog Ministarstva migracija i azila identificirali su samo 49 slučajeva Ukrajinaca koji su podnijeli zahtjev i dobili status supsidijarne zaštite u 2022. (24 u kolovozu, 10 u rujnu i 15 u listopadu). Status supsidijarne zaštite ima slične karakteristike kao i privremena zaštita i isto trajanje od godinu dana, no izbjeglice ga izbjegavaju jer obično moraju predati svoje putovnice. Supsidijarna zaštita je međunarodna zaštita za osobe koje traže azil, ali ne ispunjavaju uvjete za izbjeglički status.
U Europskoj je uniji osoba koja ispunjava uvjete za status supsidijarne zaštite definirana kao državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja bi se suočila s rizikom ozbiljne ozljede kada bi bila vraćena u svoju zemlju podrijetla (mučenje, smrtna kazna, ponižavajuće postupanje, teška osobna prijetnja životu itd.).
“Ljudi koji su dobili supsidijarnu zaštitu često ostanu bez putovnice. Predaš svoju putovnicu i onda ti kažu na primjer, ‘donesi potvrdu iz svoje zemlje da si stvarno državljanin Afganistana i obično bi vam putovnicu trebale izdati vlasti vaše zemlje’. Ali Afganistan ne izdaje putovnice, tako da se mnogo ljudi našlo blokirano u Grčkoj. Ukrajinci biraju privremenu zaštitu zbog putovnice i činjenice da se žele vratiti kući”, kaže odvjetnica Chara Katsigianni iz Grčkog vijeća za izbjeglice.
Kako objašnjava naša prevoditeljica Olga Sapolayeva, mnogi Ukrajinci traže smještaj jer na to imaju pravo prema statusu privremene zaštite, ali obično ne odaberu ostati unutar državne strukture. Većina ih ostaje kod rodbine i prijatelja u Grčkoj, gledajući kako da se vrate u Ukrajinu ili presele u neku drugu europsku zemlju. Većina žena traži posao u uslužnom sektoru, dok mnoge rade i online na poslovima koje su već imale. Nekolicina njih su postale prevoditeljice i posrednice koje pomažu drugim Ukrajinkama, a one koje ne znaju grčki ili engleski brinu se o djeci i starcima.
“Jasno je da je grčka država tretirala Ukrajince drugačije od drugih izbjeglica. To diskriminatorno postupanje, manjak jednakosti između tražitelja azila i tražitelja privremene zaštite, u Grčkoj pripisuju europskoj direktivi. To je kao da kažu da je privremena zaštita nešto prolazno, da će sve to biti gotovo. Neki Ukrajinci odmah dobiju i matični i porezni broj, i pristup poslu, dok drugi dobivaju odluke o odbijanju od Službe za azil i Uprave za izbjeglice, posebno na temelju sigurnosti treće zemlje i sigurnih zemalja podrijetla“, kaže Katsigianni.
S obzirom da su migracijski tokovi posljednjih godina znatno manji zbog ilegalnih odvraćanja na otocima, zahtjevi za azilom se obrađuju brže nego u prošlosti. Prosječno vrijeme obrade zahtjeva podnesenih 2022. je 40 dana, prema podacima Ministarstva useljeništva.
U lipnju 2021. grčka je vlada uvrstila Tursku na nacionalni popis sigurnih trećih zemalja za tražitelje azila čije su zemlje podrijetla Sirija i Afganistan. Taj su potez kritizirali deseci nevladinih organizacija koje se bave pitanjem izbjeglica. Nedavno izvješće Human Rights Watcha poziva na ukidanje te mjere, navodeći činjenicu da su između veljače i srpnja 2022. turske vlasti samovoljno uhitile, pritvorile i deportirale natrag u Siriju stotine sirijskih izbjeglica, muškaraca i dječaka.
Grčka je i dalje prva stanica za tisuće Afganistanaca. Nakon Ukrajinaca, oni su druga najveća skupina tražitelja azila u EU i daleko najveća u Grčkoj, gdje ih je više od 37 000 podnijelo zahtjeve za azil do početka listopada, više od trećine registriranih izbjeglica.
“Dok je grčka vlada izrazila dobrodošlicu izbjeglicama iz Ukrajine, učinkovito ih registrirala, izdala im sve pravne dokumente i omogućila direktni pristup zaposlenju, Afganistanci u Grčkoj, zajedno s drugim tražiteljima azila i izbjeglicama, i dalje su izolirani od grčkog društva u kojem žele ponovno izgraditi svoje živote”, nedavno je za The Guardian izjavila Dimitra Kalogeropoulou, direktorica Međunarodnog odbora za spašavanje (IRC) u Grčkoj.
Nekoliko je problema s popisom takozvanih sigurnih zemalja podrijetla. Prema članku 87 grčkog zakona 4636/2019, zemlja se može smatrati sigurnom ako se tražitelj azila “ne pozove na ozbiljne razloge zbog kojih smatra da njegova/njezina zemlja nije sigurna zemlja podrijetla za njega/nju”. Zakon se počeo primjenjivati 2021. Popis je od tada narastao i uključuje 17 zemalja, uključujući Ganu, Senegal, Maroko, Alžir, Pakistan i Bangladeš. Čak je i Ukrajina bila izvorno uključena, ali 1. prosinca 2022. Ministarstvo useljeništva i azila konačno ju je uklonilo s popisa.
Ali kako odlučiti je li zemlja podrijetla sigurna? “Ravnatelj službe za azil ima tim službenika kojima u osnovi kaže ‘želim da saznate sve o, na primjer, Senegalu i napišete izvješće’. Zatim ministar useljeništva i azila i ministar unutarnjih poslova izdaju mišljenje na temelju tog istraživačkog izvješća”, objašnjava odvjetnica Katsigianni za MIIR. Ako netko dolazi iz takve zemlje, na razgovoru će morati pobiti pretpostavku sigurnosti, što je najčešće nemoguće. 99% tih odluka je negativno. “Prije nekoliko dana pokušao sam sa slučajem trans žene iz Maroka. Odbacili su ga. Nisu čak ni ušli u proces pojedinačnog i temeljitog rješavanja slučaja, oslanjali su se na status zemlje. A odluke o odbijanju su obično napisane na tri retka”, kaže Katsigianni. Podnositelji zahtjeva ne znaju koja je interna preporuka i ne mogu se braniti. Ništa od ovoga ne odnosi se na Ukrajince, jer oni odmah dobivaju privremenu zaštitu.
“Ovo je institucionalni rasizam. Izbjeglice se dijele u dvije kategorije prema podrijetlu”, kaže David Schmittke, glasnogovornik Saskog vijeća za izbjeglice u Dresdenu. U prvim mjesecima rata u Ukrajini, također je bilo izvještaja o diskriminaciji stranih državljana u Ukrajini koji su pokušali pobjeći iz zemlje.
“Postoji duh dobrodošlice i velikodušnosti prema Ukrajincima, što uopće ne kritiziram. Oni to zaslužuju. Ali volio bih vidjeti da se isti tretman primjenjuje na sirijske izbjeglice”, izjavio je predsjednik UN-ovog Istražnog povjerenstva o Siriji Paulo Pinheiro, prenosi Euronews.
Prema mišljenju Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) Filippa Grandija, Europljani bi trebali “naučiti lekcije” iz svog iskustva prihvaćanja raseljenih Ukrajinaca i proširiti ovu dobrodošlicu na druge izbjeglice u vrijeme kada humanitarne krize rastu diljem svijeta.
“Ne zaboravite ostale”, zaključuje Grandi.
