Istraživanje o digitalnoj uključenosti ranjivih skupina, koje je uključivalo primjerice osobe s invaliditetom i umirovljenike, pokazalo je da su za čak 65 posto ispitanika troškovi nabavke uređaja i opreme previsoki, a njih tek polovica koristi javne digitalne usluge. „Ako usporedno s razvojem digitalnih usluga ne radite na inkluziji, dodatno osnažujete one koji su već osnaženi, a oni kojima bi to moglo najviše pomoći ostaju zapostavljeni i digitalizacija im nije od nikakve koristi“, istaknula je doc. dr. sc. Nikolina Žajdela Hrustek.
„Digitalna inkluzija podrazumijeva ne samo to da svatko ima pristup i mogućnost korištenja digitalne tehnologije nego i to da ih može upotrijebiti za poboljšanje kvalitete života i sudjelovati u svim aspektima društva“, istaknula je doc. dr. sc. Nikolina Žajdela Hrustek s Fakulteta organizacije i informatike iz Varaždina predstavljajući istraživanje o digitalnoj inkluziji starijih osoba, osoba s invaliditetom, stanovnika otoka i ruralnih sredina. Istraživanje je predstavljeno na konferenciji „Digitalna inkluzija“ koja je u organizaciji Grada Zagreba i Mreže za razvoj digitalne pismenosti održana u Zagrebu i online u četvrtak.
Kako je težnja u društvu da se sve više javnih usluga digitalizira, raditi na digitalnoj inkluziji postaje sve važnije.
„Bez digitalno uključene zajednice te usluge nemaju smisla. To je onda samo trošak koji ne stvara dodanu vrijednost“, ističe Žajdela Hrustek.
U istraživanju koje je obuhvatilo 540 ispitanika iz četiri županije identificirano je da u Hrvatskoj još uvijek postoje različite prepreke digitalnoj inkluziji. Dijelu građana, a posebno ranjivim skupinama, oprema je i dalje preskupa, kao i preplata na Internet. Postoje i osobne prepreke kao što su nedostatak motivacije, nedostatak vještina i slično.
„Problem uključivanja svih u digitalni svijet ne može riješiti jedna institucija. Svi akteri bi se trebali uključiti, lokalne i regionalne vlasti, znanstvene institucije, organizacije civilnog društva, poslovni subjekti… Tek tada ćemo moći dobiti pozitivne efekte“, kaže Žajdela Hrustek.
Istraživanje je provjeravalo tri dimenzije kod starijih osoba, osoba s invaliditetom, stanovnika otoka i ruralnih sredina. Jedan set pitanja odnosio se na samu digitalnu uključenost, imaju li uređaje i pristup internetu i slično. Ispitivalo se zatim koliko koriste i jesu li zadovoljni digitalnim javnim uslugama, te medijska pismenost, odnosno oblikuju li ispitanici stavove prema digitalnim sadržajima, koriste li internet za kupovinu, znaju li izraditi digitalne sadržaje, razmišljaju li o zaštiti osobnih podataka.
Anketiranje je provedeno na području Zagrebačke županije, Varaždinske, Primorsko-goranske i Grada Zagreba. Polovina ispitanika su umirovljenici i umirovljenice, njih osam posto su stanovnici otoka, a 32% je navelo da ima neki oblik invaliditeta. 9% od toga su osobe s osjetilnim oštećenjima, vida, sluha ili govora. Više od 58% ispitanika smatra da prema imovinskom stanju žive ni bolje ni lošije od većine.
„Važna nam je bila i struktura kućanstva. Tamo gdje je jednočlano kućanstvo, posebno umirovljeničko, tu je niska digitalna inkluzija. Gdje ima jedno ili više uzdržavane djece, tu je već puno bolja digitalna inkluzija“, kaže Žajdela Hrustek.
Za čak 65% ispitanika troškovi nabavke uređaja i opreme kao što su novo računalo, mobitel ili tablet, su previsoki. 16,8 njih pristupa internetu na javnom mjestu gdje se i pristup i korištenje ne naplaćuje.
„Ono što je zabrinjavajuće je da je manje od 10% stjecalo vještine na nekim organiziranim edukacijama. Tu gledamo i prostor kako to unaprijediti, kako poboljšati digitalnu inkluziju ranjivih skupina“, rekla je druga autorica istraživanja mag. inf. Antonela Čizmešija.
Iako su razlozi korištenja digitalnih tehnologija najčešće komunikacija s rođacima i prijateljima te pristup informacijama, njih 39% prepoznalo je da im je digitalna uključenost važna za veću uključenost u život zajednice.
Najviše ispitanih, njih 65% svakodnevno koristi društvene mreže te Viber, WhatsApp ili Messenger za pisanu komunikaciju. 57% ih svakodnevno koristi internet tražilice. 40% njih želi unaprijediti ili steći vještine npr. za uređivanje fotografija. 40% želi steći ili unaprijediti korištenje usluga e-Građani. No, 42% ispitanih smatra da im nisu potrebna znanja za Internet kupovinu, plaćanje preko interneta ili mobilno bankarstvo niti ih žele steći.
„Zabrinjava i to da 19% njih ne želi razviti nove vještine kroz edukacije. To znači da nemaju razvijenu ni svijest koliko im digitalni sadržaji mogu pomoći u poboljšanju kvalitete života“, kaže Čižmešija.
Ono što je vjerojatno najbitniji podatak iz istraživanja za kreatore politika je da manje od polovice ispitanih, većinom ranjivih skupina, izjavilo da koristi javne digitalne usluge.
28% njih izjavilo je da nema dovoljno znanja i vještina kako koristiti uslugu, prekomplicirano im je. 12% nema dovoljno informacija o uslugama koje se mogu koristiti preko interneta. 9% ih ne želi koristiti jer se boje manipulacije nad osobnim podacima. Za njih 14% to čini druga osoba u njihovo ime.
Među onim ispitanicima koji koriste javne e-usluge najviše ih preuzima službene obrasce, COVID potvrde, potvrde o nekažnjavanju, prebivalištu i slično. 23,9% ih koristi za naručivanje za zdravstvene usluge. Za 40% sve radnje na portalu e-Građani nisu u potpunosti razumljive.
Što se tiče medijske pismenosti 65% ih jednostavno pronalazi informacije na internetu. Većina ih je upoznata sa zaštitom osobnom podataka preko GDPR uredbe. 61% ispitanika kritički promišlja o točnosti informacija prije nego ih dijele s drugima. No, 50% ispitanika se ne zna pretplatiti na medijske usluge niti su spremni platiti za dodatne medijske sadržaje.
„Apeliramo prema svima koji su kreatori digitalizacije i digitalnih javnih usluga da uzmu u obzir da nije bit u tome da se digitalne usluge kreiraju nego da se usporedno radi i digitalna inkluzija. Ako usporedno to ne radite dodatno osnažujete one koji su već osnaženi, a oni kojima bi to moglo najviše pomoći zapravo ostaju zapostavljeni i digitalizacija im nije od nikakve koristi“, zaključila je Žajdela Hrustek.
Digitalna inkluzija za starije osobe i umirovljenike
Zagrebački umirovljenici digitalno opismenjivanje mogu dobiti u Zakladi Zajednički put. Zaklada čiji je osnivač Grad Zagreb bavi se promicanjem aktivnog života starijih građana, a s informatičkim radionicama počeli su još 2013. godine.
„Razvili smo ukupno 53 različite radionice, održimo 1000 radionica godišnje, a 500 ljudi vrlo je aktivno u našem Senior centru“, rekla je Ines Vrban iz Zaklade.
Održavaju između ostaloga individualnu poduku na pametnim telefonima, podučavaju korištenje Zooma, održavali su i online radionice prilagođene pandemijskim uvjetima. Planiraju i otvaranje Centra digitalne inkluzije na Jarunu sljedeće godine.
„Shvatili smo da dolaze nove generacije starijih građana koji imaju nove potrebe, od toga da im treba znanje korištenje Skypea da razgovaraju s djecom i unučadi u inozemstvu do potrebe za edukacijom o korištenju e-usluga“, kaže Vrban.
Istraživanje potreba korisnika 2021. godine pokazalo je da su radionice digitalne inkluzije na drugom mjestu, odmah iza potrebe za učenjem engleskog jezika.
„Mislim da smo u vrijeme pandemijske izolacije mnogima spašavali živote što se tiče psihičkog zdravlja“, zaključila je Vrban.
Nezaposleni i digitalna inkluzija
Mr. sc. Marijan Frković iz Hrvatskog informatičkog zbora HIZ, udruge čiji je najvažniji cilj uvođenje digitalnog poslovanja, istaknuo je da će se u EU do 2030. za 80% radnih mjesta tražiti digitalne kompetencije. Zato je digitalno opismenjavanje nezaposlenih izuzetno važno.
HIZ doprinosi digitalnoj inkluziji od 2003. provođenjem projekata u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje iz edukacije u informatičkim vještinama. U tijeku je projekt za 1400 polaznika za 2022. i 2023.
„Sve što smo učinili u Hrvatskoj nije dovoljno pa hitno treba pokretati nove projekte za mijenjanje nezadovoljavajućeg stanja“, zaključio je.
Digitalna inkluzija invalida rada
„Svega sedam posto našeg članstva uključuje se u online komunikaciju i aktivnosti“, iznijela je zabrinjavajući podatak Anamarija Lazić iz Udruge invalida rada Zagreba.
Kako udruga okuplja 7200 članova, riječ je o reprezentativnom uzorku. Surađuju s udrugom Telecentar na projektima za digitalno opismenjavanje sa željom da povećaju digitalnu inkluziju osoba s invaliditetom.
Digitalna inkluzija slijepih i slabovidnih osoba
Centar UP2DATE jedina je udruga u Hrvatskoj koja se bavi informatičkim rješenjima za osobe s invaliditetom. Djeluju u korist svim osobama s invaliditetom, iako je najviše korisnika slijepih i slabovidnih.
„U fokusu nam je digitalizacija literature za učenike i studente, provjera pristupačnosti digitalnih sadržaja, osmišljavanje i provedba informatičkih radionica za naše korisnike“, navela je Marija Livajušić iz Centra.
Udruga svoje korisnike potiče na obuku za rad s računalima, pametnim telefonima, tabletima i slično. Većina mlađih korisnika usluga udruge aktivno koriste te uređaje, a i umirovljenici su zainteresirani za digitalni svijet. No, jako ja važna pristupačnost digitalnih informacija s čime u udruzi nisu zadovoljni.
„Mi možemo biti vrhunski poznavatelji tehnologije, ali ako nemamo pristupačnu digitalnu informaciju kao korisnici asistivnih tehnologija smo vrlo ograničeni. Hrvatska i dalje mora raditi na tome jer je puno digitalnog sadržaja koji je nama nepristupačan i ne možemo na vrijeme doći do relevantnih informacija. Još je tragičnije što i neke relevantne ustanove koje se bave osobama s invaliditetom rade strašne pogreške. Borimo se s vjetrenjačama na svakodnevnoj razini“, rekla je Livajušić.
Knjižnice kao centri digitalne inkluzije
Knjižnice grada Zagreba obuhvaćaju 42 knjižnice. Osiguravaju pristup digitalnim resursima kao što su posudba e-knjiga. Knjižnice provode informatičko opismenjavanje beskućnika te osoba treće životne dobi. Provode i edukacije za korištenje e-kataloga, korištenja sustava e-Građani, programiranja…
„Vizija nam je prilagoditi se vremenu i ići u korak s budućnosti“, istaknula je Iva Klak Mršić iz Knjižnica Grada Zagreba.
