Ogulinsko skijalište Vučići nije veliko, ali je jedinstveno u svjetskim okvirima. Ovdje je skijanje potpuno besplatno za sve. Čak je i čaj poslije skijanja besplatan. „Radost djece kojoj smo omogućili skijanje i sanjkanje nas mora motivirati. Po tome vidite da radite dobru stvar“, kaže Darko Vučić, predsjednik Ski kluba Ogulina, organizacije čiji su volonteri i volonterki izgradili i održavaju u funkciji ovo skijalište već jedanaest godina.
Ogulinsko skijalište Vučići trenutno nije u funkciji zbog manjka snijega, ali ipak zaslužuje da se piše o njemu. Iako je malo, ono je jedinstveno u svjetskim okvirima. Ovdje je skijanje potpuno besplatno za sve. Čak je i čaj za ugrijavanje tijela poslije skijanja besplatan.
“Ljudima je teško vjerovati da je sve besplatno, no mi smo otpočetka odlučili da nećemo ništa naplaćivati. Skijanje je skup sport i želimo omogućiti i djeci slabijeg imovinskog stanja da se mogu baviti sportom”, kaže Darko Vučić, predsjednik Ski kluba Ogulina, organizacije čiji su volonteri i volonterki izgradili i održavaju u funkciji ovo jedinstveno skijalište već jedanaest godina.
Članovi Kluba prije su trenirali i održavali škole skijanja na skijalištu na Bjelolasici. No, kada je ono izgorjelo izgubili su mjesto za trening. Tada su krenuli vlastitim sredstvima i radom uređivati prvih 200 metara skijaške staze i 100 metara sanjkališta u mjestu Vučić Selo, 1,5 kilometar udaljenom od središta Ogulina. Na tom su mjestu ljudi prije više od pola stoljeća skijali, ali su padine koje nisu godinama korištene bile zarasle.
„Ideja je bila da će nam to služiti godinu, dvije. Svi su nam i govorili da nećemo dugo. No, i dalje smo ovdje i razvijamo se“, kaže Vučić.
Danas skijalište Vučići ima 450 m skijaške staze s dvije vučnice, 100 m sanjkališta, rasvjetu za noćno skijanje na cijelom skijalištu, pomoćne objekte za okrjepu posjetitelja, klupsku prostoriju, vlastiti stoj za uređenje skijališta i sustav s topom za umjetno zasnježenje. Tijekom zimske sezone skijalište posjećuju skijaši iz svih dijelova zemlje, tu se održavaju i škole skijanja. Radnim danima otvoreno je u popodnevnim i večernjim satima, a vikendom cijeli dan. Taj veliki volonterski posao obavlja 60-ak članova i članica Ski kluba. Samo za rada vikendom izmjenjuje se 40 volontera, koji obavljaju dežurstva na stazi, kuhaju čaj, provjeravali su Covid potvrde. Izračunali su da godišnje odrade 3 000 volonterskih sati.
„I ljudima koji nikad nisu volontirali kad vide tu radost djece i začuđenost roditelja, nije teško. Radost djece kojima smo omogućili skijanje i sanjkanje nas mora motivirati. Po tome vidite da radite dobru stvar“, kaže Vučić.
U samom Ogulinu u zimsko vrijeme mogućnosti djece da se bave sportom su male tako da projekt ima stvarno značenje u podizanju kvalitete života djece i mladih. Tu je i dobrobit za turizam jer su u vrijeme kada je skijalište otvoreno, apartmani u okolici uglavnom zauzeti.
No, iako je ovdje entuzijazam glavno pogonsko gorivo i sve se financira iz članarina, preko projekata i donacija, veće investicije su problem. Za primjerice novi snježni top treba im 85 tisuća kuna.
„Bez umjetnog zasnježenja teško je u ovim klimatskim uvjetima osigurati rad skijališta, a top je za nas ogromna investicija. Mi se doslovno financiramo tako da ono što se skupi od donacija jedan dan, se koristi za kupnju čaja za sljedeći dan. Nije nam cilj previše se širiti već osuvremeniti, produžiti broj skijaških dana“, kaže Vučić.
Čak i bez plaćanja ulaznica za skijalište, skijanje ostaje skup sport. Oprema uključuje skije, pancerice, skijaško odijelo, rukavice, čarape, naočale, kacigu, štapove… Kada je riječ o djeci, ti se troškovi gotovo svake sezone ponavljaju jer djeca brzo prerastu opremu. Zato su unutar kluba uspostavili i svoj sustav razmjene, pa roditelji među sobom razmjenjuju opremu koju su djeca prerasla kako bi smanjili troškove. Također, u klubu primaju donacije opreme koja drugim građanima više ne treba, pa ju raspodijele tamo gdje je potrebna.
Omogućavanjem djeci da se bave sportom bavi se i norveška mreža BUA. Dok u Hrvatskoj skijanje nije među najpopularnijim sportovima, u Norveškoj je dio tradicije. U školama se održavaju skijaški dani i djeca koja nemaju opremu, osjećaju se izostavljeno. Iako Norvešku doživljavamo kao bogatu zemlju, i ovdje ima djece koja nemaju uvjeta sudjelovati u skupim sportskim aktivnostima kao što su zimski sportovi.
„Imigrantske obitelji osobito nemaju naviku kupovati sportsku opremu djeci svake godine kako oni rastu. Tradicija održavanja skijaških dana tako stvara društvene razlike i moramo nešto učiniti po tom pitanju“, kaže Monica Vogt iz mreže BUA, koja okuplja 170 različitih organizacija koje nude uslugu posuđivanja sportske opreme besplatno. Riječ je o knjižnicama stvari specijaliziranim za sportske aktivnosti. Vode ih različite organizacije, lokalne samouprave, udruge, knjižnice, sportski klubovi, crkvene organizacije…
Te su inicijative pokrenute iz različitih motivacija, od omogućavanja djeci da se bave sportom i stvaranja zdravih životnih navika do želje za borbom protiv konzumerizma. No, svima je zajedničko da omogućuju besplatni pristup sportskoj opremi, od bicikala i šatora do snowboarda i klizaljki. Iako se najčešće nudi oprema za sve vrste sportova, zimski su sportovi u Norveškoj najpopularniji pa time i oprema najtraženija.
Na zajedničkoj web stranici mreže mogu se naći sve lokacije, radno vrijeme i dostupnost opreme. Neka mjesta nude i mogućnost online rezervacije. Slično kao i ogulinsko skijalište, i ove se inicijative održavaju najviše volonterskim radom.
„Posuđivanje je postalo jako popularno i izazovno je s malo resursa sve zadovoljiti, posebno zimi se čeka na red za uslugu. Kada bismo imali više financiranja mogli bismo imati duže radno vrijeme i više opreme“, kaže Vogt.
S dužim radnim vremenom i većom ponudom u BUA-i vjeruju da bi ostvarili još veći pozitivni utjecaj na okoliš.
„Sigurno bismo postigli velike strukturalne promjene u potrošačkim navikama ljudi kada je riječ o sportskoj opremi“, zaključuje Vogt dodajući kako se nada da će i druge zemlje poželjeti ovakav model dijeljenja sportske opreme i BUA će im biti spremna pomoći.
Iako i sport može poticati razlike među djecom, ove dvije inicijative pokazuju kako je solidarnošću, entuzijazmom i inovacijama moguće i financijski zahtjevne sportove učiniti dostupnijima.
