Ministarstvo socijale najavilo je ukidanje obiteljskih domova za starije, odnosno transformaciju u druge oblike. Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović smatra da taj plan nema veze sa stvarnim potrebama starijih: “Najavljeni centri za starije osobe ne nude smještaj nego usluge u vlastitom domu. Socijalno izolirani stariji ljudi koji žive u ruralnim mjestima bez javnog prijevoza ne mogu uživati tu vrstu skrbi jer im nitko neće dostavljati obrok na udaljenost od 30 kilometara. Smatramo da se nije ni pomišljalo o brojnim alternativnim oblicima.”
Liste čekanja za javne domove umirovljenika znaju potrajati i do četrnaest godina, a zbog velike potražnje i manjka kapaciteta, Ministarstvo rada je uvelo takozvane obiteljske domove koji su se pokazali problematičnima. Najpoznatiji slučaj loše prakse obiteljskih domova je požar u Andraševcu koji je usmrtio šestero korisnika, a vlasnica doma je napravila niz propusta, kao što je izostanak njegovateljice koja je požar mogla ugasiti. “Obiteljski domovi su zapravo privatni domovi koji nisu regulirani – skladišta za umiranje. Nemaju propisanu obavezu stručnog kadra dok privatni domovi imaju. Zato je dobro da se ide na strože propisivanje”, ističe predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Jasna Petrović.
Zbog niza problema Ministarstvo rada je najavilo ukidanje obiteljskih domova kroz sljedećih pet godina, odnosno transformaciju u druge postojeće oblike poput privatnih domova, udomiteljskih obitelji ili ustanova u sklopu sustava socijalne skrbi.
“Dobili smo puno prijava o lošem funkcioniranju sustava obiteljskih domova i lošem tretmanu korisnika. Na društvenim mrežama je prisutan niz fotografija na kojima je, recimo, troje starijih osoba stavljeno u sobicu bez prozora iako je propisano da moraju imati danje svjetlo. U Andraševcu je čak šestero ljudi bilo stavljeno u sobu bez dnevnog svjetla u baraki. Dobivamo puno prijava pojedinaca i obitelji, ali najčešće anonimnih jer se ljudi boje da će izgubiti svoje mjesto, a nemaju drugog izbora. Hrvatska s 28 527 kreveta smješta samo 2.5 posto osoba sa 65 ili više godina. Tu zbrajamo državne domove, decentralizirane županijske i gradske domove, obiteljske i udomitelje. Na pola smo puta do europskog prosjeka”, napominje Petrović za H-Alter.
Obiteljskih domova u Hrvatskoj ima oko 500, a zaprimaju oko 7800 ljudi, a s obzirom na veliki nedostatak smještaja za starije, nakon ukidanja domova mora se uspostaviti određena alternativa. Međutim, plan Ministarstva rada pokazuje potpuno neadekvatan odgovor na situaciju. Ono je kao svojevrsnu alternativu obiteljskim domovima predstavilo plan u kojem do 2026. oprema osam centara za starije osobe s kapacitetom za 800 osoba, koji bi pružali usluge u vlastitim domovima gdje umirovljenici žive.
Predsjednica SUH-a je prokomentirala najavljeni plan Ministarstva rada: “Najavljeni centri za starije osobe ne nude smještaj nego usluge u vlastitom domu. To je vaninstitucionalna skrb koja je dobra za veće gradove, ali socijalno izolirani stariji ljudi koji žive u ruralnim mjestima bez javnog prijevoza ne mogu uživati tu vrstu skrbi jer im nitko neće dostavljati obrok na udaljenost od 30 kilometara. Upravo su starije osobe u ruralnoj i malomještanskoj Hrvatskoj najzanemarenije i najviše ih je, tako da vaninstitucionalna skrb nije dobro sustavno rješenje. U zapadnoeuropskim zemljama su se nakon velikog oduševljenja uvođenja takve vrste skrbi ponovno vratili domovima jer su jeftiniji. Jednostavno nema financijskih mogućnosti da 10 ljudi ide na 10 različitih mjesta masirati, hraniti i pomagati. Osobno sam takav model proučavala u Švedskoj i pokazao se vrlo neefikasan. Također, tih osam centara bi skrbilo za 800 ljudi, dok 500 obiteljskih domova sadrži oko 7800 korisnika.”
Upravo je zbog velike potražnje za domovima već sada snažno crno tržište skrbi za starije, a ukidanje/transformacija domova bez adekvatnog plana bi, po mišljenju Petrović, uzrokovalo njegovo jačanje:
“Većina starijih osoba u Hrvatskoj je osuđena na privatne inicijative palijativne skrbi što nije održivo s obzirom na to da je prosječna mirovina u Hrvatskoj 2.582 kune, a čak 65 posto umirovljenika ima mirovinu ispod linije siromaštva koja je 2.927 kuna. Iz tog razloga je već i sada snažan rad na crno za pružanje usluga u vlastitim domovima. Imamo pravo crno tržište koje sačinjavaju uglavnom žene koje dežuraju 24 sata u smjenama kako bi pomogle starijim korisnicima. Kada imamo to u vidu, uočavamo da su obiteljski domovi nešto što se ne može izbrisati. Postojat će ilegalna varijanta toga jer je potreba za smještajem velika, pogotovo u stacionarnim kapacitetima.”
Upitali smo Ministarstvo rada pitanje smatra li da osam centara koje bi skrbilo za 800 ljudi može zamijeniti obiteljske domove koji brinu o 7800 ljudi, na što nam ono nije dalo odgovor. Ministarstvo rada je time prekršilo članak 6. Zakona o medijima prema kojem su „dužni davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga” te članak 38. Ustava Republike Hrvatske po kojem „novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji”. Upitali smo ih i hoće li ukidanje obiteljskih domova dovesti do jačanja ilegalnih smještaja zbog velike potražnje i kako to planiraju spriječiti, no očito im je lakše bilo zanemariti naša pitanja.
Razgovarali smo i s jednom predstavnicom obiteljskog doma, koja nam je navela svoju perspektivu:
“Katastrofa. Ja sam mali obiteljski dom. Za sada imam osam, a čekam odobrenje još za pet korisnika. Trebala mi je godina dana da prikupim papire da mi odobre tih pet korisnika. Mene svaki dan najmanje troje ljudi zove plačući i pitaju me imam li mjesta jer nemaju kud smjestiti starije osobe. Svaki dan, a ne znate što čeka te ljude i njihove starije, a sve više je takvih. Dolaze ili preko telefona plaču. Zatvaranje obiteljskih domova? Nemam riječi.”
Na pitanje hoće li ukidanjem obiteljskih domova ojačati crno tržište, predstavnica odgovara:
“Ne znam. Samo znam da radim sve po zakonu. Još uvijek rade na crno. Mene budu i tu došli pitati zašto imate jednog korisnika više, a ostali rade na crno i nitko ne zna za njih. Inspekcija ne dolazi jer ne znaju za njih. Znači moguće je da će biti svašta. Nemamo kud sa starijima…, a državni domovi se čekaju godinama.”
“Što se tiče socijalne inspekcije, nekoć smo imali samo 9 inspektora u cijeloj Hrvatskoj, sada ih imamo 20, ali opet se ne obilazi ad hoc nego po prijavi. Trenutno se događa preseljenje inspekcije na županijsku razinu pa nadzor domova i drugih oblika smještaja organiziraju županije koje same sebi daju dozvole, a ne Ministarstvo. Što to znači? Stvara se sukob interesa i prostor za mito. Mi kao predstavnici umirovljeničkih udruga smo preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe organizirali već tri izvještaja gdje smo naveli opširne informacije i imali pregovore s rukovodećim osobama Ministarstva, ali nažalost oni izvan svoje struke ne raspravljaju s predstavnicima korisnika”, navodi Petrović.
Budući da predsjednica SUH-a istovremeno odobrava strože propisivanje pravila obiteljskim domovima i kritizira Ministarstvo rada, upitali smo je što bi Ministarstvo trebalo napraviti:
“Smatramo da se nije ni pomišljalo o brojnim alternativnim oblicima. Umjesto standardnih domova mogu se izgraditi naselja gdje stariji ljudi žive i zadržavaju određenu samostalnost, kao što je organizirano u brojnim zapadnoeuropskim zemljama gdje se rade interpolacije u starijim dijelovima gradova koji su polako napuštani. Ti dijelovi se prilagođuju, grade se novi kapaciteti koji mogu osigurati garsonijera pristup, apartmanski pristup i mogućnost zajedničkih usluga. Ta opcija može biti i jeftinija od domova”, navodi Jasna Petrović. Upitali smo Ministarstvo rada što misli o tom prijedlogu, ali kao što je već rečeno, ono se nije oglasilo.
“U Hrvatskoj imamo tržište lešinarstva ugovorima o dosmrtnom osiguranju koji su povezani sa smještajem i skrbi o starijim osobama. Razvila se jedna kriminalna hobotnica, a to se moglo riješiti uvođenjem statusa njegovatelja za starije osobe. Njegovatelj bi trebao moći biti član obitelji, ali, po izboru korisnika, i susjeda ili prijatelj. Postoje inovativni oblici koje Ministarstvo zanemaruje. Nije se uopće razmišljalo kako regulirati to zloćudno tkivo dosmrtnog uzdržavanja koje se kod nas popelo na oko 7000 ugovora godišnje. U domu u Andraševcu je također bilo onih koji su potpisali takve ugovore pa se nisu imali kamo vratiti jer su se odrekli kuće ili zemlje.
Samo 7 posto starijih osoba razlikuje ugovore kojima se odmah oduzima vlasništvo nekretnina i mirovine od ugovora o doživotnom uzdržavanju koji stupaju na snagu tek smrću korisnika. Iz te omče se ne možete izvući kasnije jer se na sudovima ročište događa jednom godišnje. Ministarstvo pravosuđa i uprave ne prihvaća da se uvode registri i omogući nadzor nad provođenjem što bi trebale raditi socijalne službe kao u svim zapadnoeuropskim zemljama. Naša nadležna tijela nisu to htjela ugraditi u novi Zakon o socijalnoj zaštiti”, navodi Petrović.
Kontaktirali smo i predsjednicu Matice umirovljenika Hrvatske Đurđu Novaković koja je odbila komentirati najavu Ministarstva rada jer smatra da je za to još uvijek prerano. Međutim, navela je kako smatra da bi trebalo ići u smjeru subvencioniranja domove za starije jer je starijim osobama vrlo teško plaćati dom s tako niskim mirovinama.
