„Danas sam zaposlenik Romskog resursnog centra, promijenili su mi život iz korijena, pronašao sam sebe“, kaže Jovan Petrović o iskustvu sudjelovanja u Programu prakse i mentorske podrške za mlade Rome i Romkinje u organizacijama civilnog društva. „Dajemo mladim ljudima vještine koje su bitne ne samo za rad u civilnom društvu. Bilo bi fenomenalno primijeniti ovaj model i u drugim sektorima“, kaže Siniša-Senad Musić iz Romske organizacije mladih.
„Mladi su ključ za poboljšanje teškog položaja romske populacije“, istaknula je Sara Lalić iz Centra za mirovne studije na otvaranju Konferencije o inovativnim metodama uključivanja mladih Romkinja i Roma u društvo koja je održana u srpnju u Novinarskom domu u Zagrebu. Program prakse i mentorske podrške, koji je služio kao obliku stručnog i aktivističkog osposobljavanja mladih Roma i Romkinja, istaknut je kao svijetli primjer pozitivne prakse na prvom panelu o uključivanju na tržište rada.
„Cilj nam je bio stručno osposobiti mlade kako bi profitirali i nakon sudjelovanja u programu. Bilo nam je jasno da ih trebamo uključiti kroz ugovore o radu i primanje plaće. Volontiranje ne možete tražiti od ljudi koji trebaju socioekonomsku sigurnost. Također, mladima je bitno poslati poruku da njihov rad vrijedi, da od svog znanja i truda mogu samostalno živjeti. Naravno, bitno je bilo i da steknu radni staž i iskustva koja će im kasnije koristiti“, rekla je Sandra Kasunić iz CMS-a.
Iako se program u organizaciji CMS-a i Romske organizacije mladih počeo održavati taman u vrijeme početka pandemije, organizatori su se prilagodili i program je ipak uspješno održan, iako većinom online, kroz rad od kuće uz podršku domaćina i mentora. U programu je sudjelovalo deset mladih Roma i Romkinja između 19 i 27 godina koji su iskustva stjecali u organizacijama civilnog društva po svom izboru.
„Prepoznala sam ovaj program kao nešto što bi meni koristilo. Smatrala sam da organizacije civilnog društva kvalitetno rade i da bih mogla puno naučiti. Neki od nas su došli s malo, neki s malo više predznanja, no pokazalo se da među nas desetero ima puno tolerancije i solidarnosti, pomagali smo jedni drugima i kasnije ostali u kontaktu. Drago mi je da sam mogla provesti vrijeme u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava. Pružili su mi kasnije i mogućnost zapošljavanja“, opisala je svoje iskustvo praktikantica Elizabet Takač.
Natalija Havelka kao predstavnica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka u kojem je Takač odradila šestomjesečnu praksu, istaknula je kako je fokus djelovanja Centra upravo rad s ranjivim i marginaliziranim skupinama.
„Na lokalnom području gdje mi djelujemo živi i velik broj romske populacije. Osim toga, udruge su gotovo uvijek podkapacitirane tako da smo vidjeli priliku da i mi dobijemo podršku u radu. Kroz program mentorske podrške mi smo jako dobro kliknuli s Elizabet i odlučili nastaviti suradnju, posebno u programu mirotvorstva. Zaposlili smo je kao asistenticu na programu mirotvorna škola i na Mirovnoj nagradi Krunoslav Sukić. Kada je zaposlena u Romskom resursnom centru sklopili s njom ugovor o dodatnom radu iz čega je jasno da smo mi kao udruga domaćin bili prezadovoljni s ovim cijelim programom“, rekla je Havelka.
Zadovoljstvo sudjelovanjem u programu izrazio je i Jovan Petrović koji je kao praktikant iskustva stjecao u Nansen dijalog centru Osijek, a iskustvo ga je također dovelo do zaposlenja u civilnom društvu.
„Informaciju o programu sam dobio preko Zavoda za zapošljavanje i došao mi je u razdoblju života kada nisam znao što ću. Danas sam zaposlenik Romskog resursnog centra, promijenili su mi život iz korijena, pronašao sam sebe“, kaže Petrović koji je u Nansen dijalog centru dobio podršku i priliku da njeguje svoje kreativne vještine.
„Moj mentor je kroz razgovor saznao o mojim vještinama i interesima i podržao me u tome. Tijekom prakse radio sam na blogu o holokaustu. Napravio sam Google anketu i dobio feedback svih uzrasta i nacionalnih manjina. Shvatio sam da ljudi nisu svjesni činjenica o holokaustu i to mi je bila motivacija“, izjavio je Petrović.
„Upravo je takav individualni pristup izrazito bitan“, rekao je Siniša-Senad Musić iz Romske organizacije mladih, OCD koja je zajedno s CMS-om provodila program. Organizatori su vodili računa i o rodnoj zastupljenosti te je tako u programu sudjelovalo šest Romkinja i četiri Roma. Iako postoji puno udruga koje nose u svom nazivu pridjev „romski“, malo ih je aktivno. Romski civilni sektor je potkapacitiran i u tom smislu je upoznavanje mladih Roma s civilnim društvom također bilo bitno, smatra Musić.
„Samo dva posto Roma uključeno je u udruge koje nemaju predznak ‘romski’, a 11 posto ukupno. Trebamo otvoriti prostor da i u udrugama koje se bave raznim pitanjima, a ne samo romskim, rade pripadnici romske manjine. U pozivu za sudjelovanje u mentorskom programu za organizacije nije nam bilo ključno da se inače bave romskom populacijom, uključivali smo i one ekološke, organizacije koje se bave ženskim pravima, demokracijom, volontiranjem… Željeli smo raznolikost. Velik broj organizacija je rekao da imaju kapacitete i da su zainteresirani, a praktikanti su birali gdje žele biti na praksi“, istaknula je Lalić.
Uz već spomenute osječke udruge u programu su tako sudjelovali Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec, Zadruga Slobodna domena, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Projekt građanskih prava Sisak, Volonterski centar Osijek, Gradsko društvo Crvenog križa Slavonski Brod te Projekt građanske demokratske inicijative iz Belog Manastira.
„Ovakav rad za romsku zajednicu je savršen. Dajemo mladim ljudima vještine koje su bitne ne samo za rad u civilnom društvu, iako je cilj povećati i kapacitet u romskom civilnom društvu. Bilo bi fenomenalno primijeniti ovaj model i na drugim područjima“, kaže Musić.
Koliko je važno za samopouzdanje bilo u početku imati podršku mentora ispričala je Rosa Oršuš koja je praksu odradila u Volonterskom centru Osijek. „Vidjela sam priliku da aktivizmom doprinosim boljitku društva. Na fakultetu nisam baš imala prilike za praktičnim iskustvom i u početku me brinuo taj nedostatak radnog iskustva iako to nije bio uvjet. Bila sam iznenađena koliko su ljudi iz organizacije domaćina pokazali razumijevanja, imala sam podršku u svim procesima i jako su me brzo prihvatili kao dio tima“,
ističe Oršuš.
Oršuš je između ostalog u sklopu mentorskog programa izradila online radionicu vezano uz diskriminaciju prema ranjivim skupinama, naučila je kako se piše projektni prijedlog i slično, a danas je volonterka u organizaciji u kojoj je odradila praksu.
„Napravila sam i kampanju na facebook stranici Romske organizacije mladih na temu smještaja u učeničkom domu, važnosti četverogodišnjih programa, stavovima i mišljenjima neroma prema Romima. Cilj je bio osnovnoškolce motivirati na završetak osnovne škole, ostanak u obrazovnom sustavu i upis u četverogodišnje škole. Radila sam i intervjue sa studentima, cilj je bio da motiviraju i ohrabre učenike na upis visokih škola, da se razvija svijest o važnosti obrazovanja“, navodi Oršuš.
Sandra Kasunić ističe kako im je kao organizatorima programa bilo važno da i nakon šest mjeseci programa sudionici ostanu u kontaktu kao međusobna podrška. Da se to i dogodilo svjedoče iskustva sudionika koji su ostali povezani s organizacijama domaćina kao volonteri ili zaposlenici.
Još jedan moćni alat za uključivanje mladih je kultura, čime se bavio drugi panel u sklopu konferencije. Jedan od najistaknutijih primjera kako kultura može rušiti predrasude je predstava Pogledajme koja je prije nekoliko godina dobila i Nagradu hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti.
„Romi su nam nekako bili tema o kojoj se govori umjesto da Romi govore. Mi to pokušavamo izbjeći, željeli smo raditi s nekim tko zaista tu temu osjeća. Bilo je dosta teško pronaći ljude za sudjelovanje iako nismo tražili glumce nego ljude koji će iskreno ispričati svoju priču. Pitali smo Sinišu Musića da nam pronađe ljude, no kako nije mogao nikoga naći, rekao je da bi on mogao probati. Tako je nastala naša predstava koja želi polemizirati i uspostaviti dijalog“, opisuje Romano Nikolić iz Umjetničke organizacije Arterarij, redatelj predstave Pogledajme.
Uz Musića, u predstavi odnedavno glumi i učenica Severina Lajtman kojoj je želja upisati Akademiju dramske umjetnosti. „Gluma je nešto kroz što možemo prikazati što nam se događa. Puno Roma često ne zna da je ono s čime se susreću diskriminacija i predstava im to osvješćuje“, kaže Lajtman.
Umjetnost kao alat koristi i RoUm, „prvi azil za odbačene predmete u Hrvatskoj i šire, socijalno poduzeće u kojem Romi i umjetnici spašavaju i prenamjenjuju otpad u predmete za unutarnji dizajn“.
„Radimo od otpada uporabne i ukrasne predmete. Izrađuju ih umjetnici koji prenose znanje na mlade Rome. Prodajemo naše proizvode preko web stranice, a uz svaki proizvod saznat ćete i njegovu priču, je li dio pronađen na otpadu ili bio dio stare ograde i slično“, kaže Marina Horvat iz RoUm-a.
U Foto-video klubu Kutina pak kroz tehničku kulturu uključuju lokalnu romsku zajednicu te su tako u suradnji s OŠ Stjepana Kefelje snimili 20-minutni film o izradi romskih korita.
„Nakon uspjeha filma razmišljali smo dalje. Kako Romi često skupljaju željezo, pomislili smo zašto ne bi skupljali i nešto drugo – riječi. Odlučili smo osnovati romsku knjižnicu. Prvo smo predstavili pisca koji je pisao o romskoj tematici Nebojšu Lujanovića. Kroz druženje se pokazalo da se ne razumijemo dobro, pa smo odlučili snimiti i rječnik romskog bajaškog jezika. Rječnik nije gotov, on se još stvara“, kaže Marijana Kapetanović iz Foto-video klub Kutina. „Glazba je alat u kojem sam našao sebe. Vjerujem da je umjetnost općenito alat za promjenu u društvu“, zaključio je na kraju i bunjar i aktivist Mirsad Dalipi.