Od donošenja Zagrebačke strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti prošla je godina dana, a Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže za beskućnike tvrdi da se ne provode nove mjere koje bi utjecale na poboljšanje položaja beskućnika, prevenciju i suzbijanje beskućništva. Također, ističe izostanak inicijative Grada pri osnivanju stambenih zajednica za beskućnike za koje navodi dokaze da jako pomažu beskućnicima.
Od donošenja Zagrebačke strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti prošla je godina dana. Donesena je prije dolaska nove vlasti u Zagrebu, a poslije smrti Milana Bandića. Zanimalo nas je kako se njene mjere provode, provode li se uopće i kakva je suradnja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom kao glavnog nositelja mjera Strategije s organizacijama civilnog društva. Za H-Alter nam govori Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže za beskućnike, socijalni radnik koji se više od 30 godina bavi socijalnom problematikom, a poglavito beskućništvom.
U Hrvatskoj se 23,3 posto ljudi nalazi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a najveći rizik podnose starije osobe (30,1 posto) i nezaposlene osobe (45,3 posto). Stopa rizika od siromaštva u Zagrebu je puno manja, 2016. iznosila je 9,8 posto, ali se jako razlikovala po gradskim četvrtima. Najveću stopu imaju Donja (16,3 posto) i Gornja (16,1 posto) Dubrava i Peščenica-Žitnjak, a najmanju stopu Podsljeme (4,9 posto) i Gornji grad – Medveščak (5,5 posto). Iako je Zagreb najmanje siromašan grad, ima treću najvišu koncentraciju siromašnih u zemlji.
U 2020. godini u Gradu Zagrebu je zbog posljedica pandemije došlo do povećanja broja registriranih nezaposlenih za 35,57 posto, odnosno 5 323 osobe više u odnosu na 2019. godinu. “U Zagrebu na javnim mjestima i u objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje boravi preko 700 beskućnika, a najmanje je 3.000 relativnih beskućnika, odnosno osoba u riziku od beskućništva koji žive u derutnim objektima i stanovima koji ne zadovoljavaju najosnovnije uvjete za stanovanje, najčešće bez grijanja i električne energije”, rekao je Mlinar za H-Alter. Donošenjem Zagrebačke strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti Grad je preko Gradskog ureda za socijalnu zaštitu pokušao riješiti taj problem u suradnji s organizacijama civilnog društva, ali je upitno kako se strategija provodi.
U Strategiji je istaknuto da je “Grad Zagreb prepoznao važnost civilnog društva kao vrijednog i važnog partnera te kontinuirano podržava i promiče rad udruga koje djeluju na području unaprjeđenja kvalitete života građana”, no Mlinar je o suradnji organizacija civilnog društva s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i njegovom pročelnicom Romanom Galić, koja je bila pročelnica i za vrijeme Milana Bandića, za H-Alter rekao da suradnja nije dobra. Doduše, Galić je samo privremena pročelnica: “Priznajem da je problem u meni. Ne znam šutjeti kao drugi. Dao sam nekoliko izjava za medije o postupanju, odnosno nepostupanju Grada prema beskućnicima za vrijeme pandemije. Samo mi koji radimo s njima znamo kako im je bilo. Ljudi su to kojima je ručak u pučkoj kuhinji jedini obrok, a nekima je bio nedostupan za vrijeme lockdowna. Nije bilo niti jednog mjesta gdje su se mogli otuširati ili oprati komad odjeće. Nisu imali maske, dezinfekcijska sredstva, mogućnost pranja ruku itd. Kao i obično, kada ne funkcionira vlast, tu su građani. Zahvaljujući donacijama građana i pojedinih tvrtki, našim volonterima i volonterima Udruge Savao i nekim od vjerskih organizacija spriječili smo glad među beskućnicima. Naš angažman za vrijeme korone je prepoznat je od strane Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i u veljači 2021. dodijelio nam je nagradu za građansku solidarnost. Od Grada, ni bravo. U svibnju 2021. je Gradski ured organizirao konferenciju ‘Pandemija kao izazov organizacijama civilnog društva u području pružanja socijalnih usluga’. Imali smo i mi tada nešto za reći, ali nisu nas pozvali.”
Čini se da se promjenom vlasti ipak dogodio pomak na bolje: “Na naše iznenađenje, u ožujku ove godine od Hrvatske mreže za beskućnike je zatraženo da imenuje osobu u Povjerenstvo za praćenje provedbe Strategije. Kada je rađena Strategija nije nas nitko kontaktirao, a bojim se niti neku od naših članica koje neposredno rade s beskućnicima na području Grada Zagreba. Vjerojatno ćemo nakon prvog sastanka Povjerenstva saznati što je u ovih godinu dana učinjeno, no nisam primijetio da se provodi neka mjera koja bi utjecala na poboljšanje položaja beskućnika, prevenciju i suzbijanje beskućništva. Doduše, iako je Strategija donesena prije godinu dana, moguće da je razlog za zastoj u provedbi i proširenju mjera to što je Zakon o socijalnoj skrbi stupio na snagu tek u veljači 2022. godine”, rekao je Mlinar za H-Alter.
Jedna od mjera Strategije je prevencija beskućništva poticanjem osnivanja stambenih zajednica za mlade. Mlinar je istaknuo kako je u tom pogledu mnogo učinjeno u okviru Dječjeg doma Zagreb koji osigurava stambene zajednice nezbrinutim mladim ljudima neposredno nakon što iziđu iz doma kako bi ih se uključilo u društvo. Jedan broj stanova na korištenje dao je i Grad Zagreb. Međutim, nerijetko zbog recesije ili trenutne pandemije ti mladi ljudi ostanu bez posla i ulaze u beskućništvo, a nema stambene zajednica koja bi ih primila jer one u okviru Dječjeg doma brinu samo o onima koji su iz njega tek izišli.
“U beskućništvu završavaju gubitkom posla nakon čega nisu u mogućnosti s naknadom od HZZ-a podmiriti osnovne životne potrebe, a posebno ako nisu ni to uspjeli ostvariti nego samo zajamčenu minimalnu naknadu. U takvim slučajevima završavaju na ulici, odnosno prebivaju u nekom od napuštenih objekata i prehranjuju se u pučkim kuhinjama. Mnogi brzo ulaze u začarani krug beskućništva i socijalne izolacije i postaju ovisnici o opojnim sredstvima i alkoholu”, navodi Mlinar.
“Međutim, zahvaljujući financijskoj potpori ministarstva nadležnog za socijalnu skrb, u Zagrebu su prije nekoliko godina osnovane dvije stambene zajednice za beskućnike. Jednu je osnovao Crveni križ u Zagrebu, a drugu Hrvatska mreža za beskućnike. S obzirom da se i danas program provodi u unajmljenim stanovima, jasno je da Grad Zagreb po tom pitanju nije učinio ništa. Ukupno je kroz dvije stambene zajednice prošlo 39 uglavnom mladih beskućnika od kojih se 31 nikada nije vratio u beskućništvo, odnosno, oni su danas zaposleni, a neki su osnovali i svoje obitelji. Naš model je sličan modelu “Stanovanje prvo/Housing First” koji je trenutno najrazvijenija socijalna inovacija u području borbe protiv beskućništva.
Nasuprot Gradu Zagrebu, Grad Pula je prihvatio inicijativu Hrvatske mreže za beskućnike, članica HMB-a i Gradskog društva Crvenog križa Pula te je pretprošli tjedan pozvao u goste europsku udrugu Crescer iz Lisabona čiji su predstavnici prezentirali socijalno inovativni model Housing First. Model se u Portugalu pokazao iznimno uspješnim jer se čak 90 posto korisnika te usluge nije vratilo u beskućništvo. Unatoč iskustvima i dobrim rezultatima stambenih zajednica u Zagrebu, Grad do sada nije pokazao interes za ovaj model borbe protiv beskućništva i ni na koji način nije poticao osnivanje stambenih zajednica za beskućnike”, istaknuo je Mlinar za H-Alter.
Jedna od mjera Strategije je proširiti obuhvat korisnika na obiteljske pakete koje ostvaruje obitelj ili skrbnik troje ili više maloljetne djece ako su korisnici zajamčene minimalne naknade. Međutim, Mlinar se protivi takvom obliku pomoći: “Primjerenije je korisnicima dati novčani bon za hranu i higijenske potrepštine, a ne umjesto njih odlučivati što će jesti i koji će šampon ili gel za tuširanje koristiti. Isto se odnosi i na pučke kuhinje koje je krajem 2019. koristilo gotovo 1000 članova obitelji i 858 samaca. Da li to znači da su svi oni beskućnici, odnosno da nitko od njih nema uvjete za pripremu obroka? Smatram da je potrebno tražiti bolja rješenja, bar za korisnike koji imaju uvjete za pripremu obroka.”
Strategija navodi da će provoditi mjere poticanja motivacije za teže zapošljive nezaposlene osobe uključivanjem u besplatne programe osnovnoškolskog obrazovanja i prvog zanimanja, kao i poticanja poslodavaca za zapošljavanje teže zapošljivih osoba kojima prijeti siromaštvo, a Mlinar je istaknuo da s regionalnim uredom HZZ-a izvrsno surađuju i da bi bez te suradnje mnogi njihovi radno sposobni korisnici danas bili u beskućništvu:
“Uključivanje u besplatne programe je mjera HZZ-a, a u Strategiji se navodi poticanje za uključivanje u besplatne programe. Mjera je jako važna, posebno za mlade koji su ispali iz sustava redovnog obrazovanja. HMB u partnerstvu s Centrom za razvoj neprofitnih organizacija i HZZ-om provodi projekt „A gdje si ti? Reaktivacija i reintegracija neaktivnih mladih u NEET statusu“. Cilj projekta je omogućiti pristup i aktivno sudjelovanje na tržištu rada neaktivnim NEET mladim osobama s područja Grada Zagreba i Istarske županije. Jedna od aktivnosti je uključivanje u obrazovanje za neko od deficitarnih zanimanja”, navodi Mlinar za H-Alter.
Posljednje mjere Strategije bave se unapređenjem međuresorne suradnje, odnosno suradnje između organizacija civilnog društva, gradskih ureda, privatnog sektora i državnih institucija, ali po navodima Mlinara, akteri koji donose odluke ne surađuju:
“Međuresorna suradnja je bitna, posebno u području s kojim se mi bavimo. Naime, među beskućnicima su zastupljene sve socijalno osjetljive skupine, odnosno sve skupine korisnika socijalne skrbi: mladi, osobe starije životne dobi, psihički bolesne odrasle osobe, osobe s intelektualnim poteškoćama, dugotrajno nezaposleni, branitelji, žrtve obiteljskog nasilja, ovisnici o opojnim sredstvima, alkoholu i kocki, trudnice pa čak i djeca s roditeljima. Nažalost, međuresorna suradnja je vrlo slaba. Dobra je suradnja među organizacijama civilnog društva i s javnim ustanovama, međutim s donositeljima odluka je gotovo nikakva. Gotovo nikada nas ne kontaktiraju kada donose propise, strategije i odluke, ne prihvaćaju naše primjedbe i prijedloge, a na kritike se ljute. Ponašaju se kao saborska većina prema opoziciji. U okviru projekta „Nova perspektiva za beskućništvo“ provodili smo mapiranje beskućnika dionika u skrbi, a upiti su bili upućeni tri ministarstava, a nijedno nije odgovorilo, kao ni preko 50 posto jedinica lokalne i regionalne samouprave”.
Mlinar je rekao kako je uglavnom zadovoljan sadržajem Strategije, ali da nedostaju preventivne mjere: “Grad Zagreb uz Rijeku ima najbolju socijalnu politiku u RH. Uglavnom sam zadovoljan i s navedenim aktivnostima glede beskućništva te se nadam da će se Strategija provoditi. Bio bih u potpunosti zadovoljan kada bi bilo više preventivnih mjera koje bi doprinosile sprječavanju ulaska osoba u riziku od siromaštva u beskućništvo”.
Ocjenu za novu vlast u Zagrebu što se tiče beskućništva nema: “Nema ocjene. Morali bi shvatiti da rješenje nije u prihvatilištima nego su potrebne preventivne usluge, mjere i aktivnosti. HMB čeka i nada se barem nekom prostoru za Centar za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva ili stanu za stambenu zajednicu za beskućnike.”
Grad Zagreb je imao Socijalni plan za razdoblje od 2014. do 2020. čiji su prioriteti po Mlinaru uglavnom neostvareni: “Nije izrađena procjena potreba za smještajem i skrbi za beskućnike. Nisu osigurani novi kapaciteti, čak ni za vrijeme korone. Strateška partnerstva sa svim pružateljima usluga beskućnicima nisu ostvarena. Nikad nas nitko u vezi s ovim prioritetom nije kontaktirao. Trogodišnji programski ugovori su osigurani samo za prihvatilišta Crvenog križa i Caritasa, odnosno jednogodišnji su pretvoreni u trogodišnje, što je pohvalno. Nažalost ništa nije učinjeno za prevenciju beskućništva, kao ni za razvoj novih usluga. Smještaj starijih beskućnika nije osiguran osim ako se nije mislilo na smještaj u prihvatilišta što nije primjereno. U prihvatilišta se i nadalje smještaju starije osobe narušenog zdravlja i osobe s težim psihičkim smetnjama iako im prihvatilište ne može pružiti adekvatnu skrb. Međutim, ovo nije problem koji bi trebao rješavati samo Grad nego i nadležno ministarstvo, no ono što Grad Zagreb nikada nije učinio je osiguranje nekoliko kreveta za hitni smještaj starijih osoba u zimskim uvjetima, a kojima prihvatilište ne može pružiti odgovarajuću skrb.”
