Hrvatska je jedina država na prostoru bivše Jugoslavije koja nema zakon o socijalnom stanovanju. Istraživanje pokazuje da 97,5 posto osoba s invaliditetom smatra da Republika Hrvatska treba donijeti odgovarajući pravni okvir socijalnog stanovanja, dok se 84,2 posto izjasnilo kako su im potrebe djelomično ili nisu zadovoljene s obzirom na visinu prihoda u kućanstvu.
Najam stambenog prostora u Zagrebu i drugim većim hrvatskim gradovima je u posljednjih desetak godina rastao između 10 i 20 posto godišnje. Ista tendencija se događa diljem Europe. Zbog toga je u Berlinu referendumski izglasana eksproprijacija 200,000 domova iz privatnog u javno stanovanje, a u Grazu je upravo zbog tržišno uvjetovanih cijena najma pobijedila Komunistička partija Austrije koja je vrlo kvalitetno istaknula taj problem. Europska komisija u Izvješću za RH za 2020. godinu pokazuje da skoro polovina ljudi koji unajmljuju stan u Hrvatskoj izdvaja više od 40 posto raspoloživog dohotka, što je za 26,3 posto više od prosjeka EU, a smatra se da potrošnja veća od 30 posto izaziva stambeni stres.
Ako cijene stanovanja tako snažno pogađaju veliki broj stanovnika Europe, sigurno još snažnije pogađaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj koje se žele osamostaliti, ali Zakon o socijalnom stanovanju u Hrvatskoj u potpunosti izostaje. Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) i trinaest nacionalnih saveza osoba s invaliditetom okupljeni u projektnu organizaciju 8. centar znanja u rujnu ove godine pokrenuli su Kampanju „Je li osobama s invaliditetom u RH primjereno stanovanje lutrija?”, a povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom (3. prosinca) su Marica Mirić iz SOIH-a i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak predstavile rezultate anketnog istraživanja i upozorile Vladu RH i Ministarstvo rada na nužnu uspostavu odgovarajućeg pravnog i institucionalnog okvira stambenog zbrinjavanja ranjivih skupina. Naime, Hrvatska je jedina država na prostoru bivše Jugoslavije koja nema Zakon o socijalnom stanovanju:
“Povodom Kampanje smo pokrenuli panel raspravu na razini zemalja bivše Jugoslavije gdje smo prikazali načine provedbe socijalnog stanovanja u svim zemljama. Nažalost moram istaknuti da je u svim državama bivše Jugoslavije ono bolje nego u RH jer postoje odgovarajući propisi koji garantiraju da će osobe s invaliditetom dobiti svoje stanove. U Hrvatskoj nema fonda, nema zakona, nema ničega što bi na državnoj razini reguliralo socijalno stanovanje. Postoje kvalitetni pomaci u sustavu u nekim gradovima poput Zagreba, ali na razini države ono potpuno izostaje.”, rekla je Mirić za H-Alter.
Anketno istraživanje provedeno povodom Kampanje pokazuje da čak 97,5 posto osoba s invaliditetom smatra da Republika Hrvatska treba donijeti odgovarajući pravni okvir socijalnog stanovanja, dok se 84,2 posto izjasnilo kako su im potrebe djelomično ili nisu zadovoljene s obzirom na visinu prihoda u kućanstvu. Mnoge osobe s invaliditetom su diskriminirane na tržištu rada i mogu obavljati samo nisko plaćene poslove, a cijenu prilagodbe prostora njihovom invaliditetu pokrivaju sami. Istraživanje zato pokazuje da je 61 posto ispitanika prihvatljiv mjesečni iznos najma do 999,99 kuna. Da bi Hrvatska trebala izgraditi više stanova/kuća za socijalno stanovanje smatra 66,7 posto osoba s invaliditetom, a više od 50 posto navodi preniska primanja kao najčešću prepreku prilikom rješavanja stambenog pitanja.
“Već 20 godina zahtijevamo da se donese propis koji bi garantirao da osobe s invaliditetom koje imaju niska primanja mogu sebi priuštiti pristupačne stanove. Najveću skupinu potreba predstavljaju osobe s tjelesnim invaliditetom koje se suočavaju s barijerama poput stepenica, vratima nedovoljne širine, neprilagođenim kupaonicama, nemogućnosti dolaska do prozora ili kreveta. Osim osoba s invaliditetom, s problemom nedostupnog stanovanja su pogođene i mlade osobe, umirovljenici, pojedine etničke skupine i beskućnici, zato od iduće godine krećemo u suradnju sa svim ranjivim skupinama u borbi za ovaj Zakon”, ističe Mirić, dopredsjednica SOIH-a za H-Alter.
Europska komisija u Europskoj strategiji za prava osoba s invaliditetom 2020.-2030. poziva države članice da promiču i osiguraju financiranje pristupačnog socijalnog stanovanja koje uzima u obzir pitanje invaliditeta: “Smatram da će Vlada RH poduzeti mjere u smjeru socijalnog stanovanja jer se ne može oglušiti na naš pozicijski papir, kao ni na direktive i preporuke EU. Nažalost, Zakon o socijalnom stanovanju nije ušao u plan propisa za iduću godinu, ali to ne znači da mi ne možemo krenuti u njegovu izradu”, navodi Mirić.
Mirić o kvaliteti suradnje s Vladom i Ministarstvom rada: “Kao savezi udruga za osobe s invaliditetom uspijevamo doći do razgovora s političarima, ali već godinama neuspješno pokušavamo doći do pomaka. Osim Zakona o socijalnom stanovanju, već se 15 godina borimo za financiranje udruga za osobe s invaliditetom. Financirani su Savezi, ali ne i naše članice i lokalne udruge diljem Hrvatske. Osobama s invaliditetom su nedostupne ambulante, pošte, dućani i banke. Gluhe osobe ne mogu kvalitetno komunicirati jer im nije organiziran sustav za to, a slijepim osobama nisu osigurani videći pratitelji. Udruge su najčešće jedino mjesto njihovog socijalnog uključivanja i zagovaranja njihovih prava. Na početku prvog mandata ove Vlade nam je obećano da će se to riješiti, ali još uvijek nije.”
U Kampanji sudjeluje trinaest nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, a neki su nam ispričali teškoće s kojima se osobe s invaliditetom koje predstavljaju susreću pri stanovanju:
“Gluhe osobe imaju problem u prilagodbi prostora u vezi senzornog oštećenja. Recimo, gluha osoba ne čuje zvono u svojem stanu, a gotovo nijedan stan nije za to prilagođen pa one same moraju platiti svjetlosnu signalizaciju zvona. Gluhe osobe mogu raditi veći opseg poslova nego ostale osobe s invaliditetom, ali su diskriminirane kao i ostale pri izboru zanimanja. Trend je da se zapošljavaju na pomagačkim poslovima. Čak i one koje završe fakultete nailaze na prepreke zbog invaliditeta jer se poslodavci boje kako će funkcionirati u kolektivu”, rekla je Zdravka Baštijan iz Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih za H-Alter.
Osim diskriminacije od strane poslodavaca, osobe s invaliditetom nailaze na diskriminaciju od strane najmodavaca. Vojin Perić iz Hrvatskog saveza slijepih istaknuo je sebe kao primjer: “Bio sam podstanar 18 godina i jedva sam dolazio u situaciju da me prime. Govorili bi mi: ‘Kako ćemo vas dizati uz stepenice?'”
“Zatim sam dobio socijalni stan”, nastavlja Perić, “nekakvu garsonijeru u koju sam uložio. Kada sam dobio dijete zatražio sam veći stan pa sam ponovno ulagao. Prije dvije godine sam dobio novi stan u kojeg sam uložio preko 200,000 kuna jer je bio potpuno devastiran. Taj stan nikad neću moći otkupiti po tržišnim cijenama, a jednom kada biološki odem, a pred mirovinom sam, moja obitelj taj stan neće naslijediti jer nema zakona ili pravilnika koji to osigurava. Kako ću zahvaliti obitelji koja se brinula o meni i opsluživala me uslugama koje je morao ponuditi sustav?”
Predsjednik Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara Bojan Hajdin navodi za H-Alter kako “osim problema s nedovoljnim primanjima za kupovinu stana/kuće, kod naših članova veliku prepreku predstavlja nepoštivanje Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti. Nažalost ne postoje mehanizmi osiguranja za ispunjavanje obveznih elemenata pristupačnosti propisanih ovim Pravilnikom. Kod rješavanja pitanja stambenog zbrinjavanja osoba s paraplegijom/tetraplegijom mora imati točnu informaciju o tome je li prostor za stanovanje u potpunosti iskoristiv. Naime, puno je slučajeva osoba s paraplegijom i tetraplegijom kada se tek nakon ugovaranja ustanovi da ako koristite kolica za kretanje ne možete izaći u drugu prostoriju (najčešće na balkon)”.
Postoji razlika između socijalnog i potpomognutog stanovanja. Socijalno stanovanje podrazumijeva stambenu jedinicu gdje osobe s invaliditetom mogu samostalno živjeti, a potpomognuto je deinstitucionalizirano stanovanje gdje je osobama pomoć potrebna 24 sata.
Iako Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir podržava donošenje Zakona o socijalnom stanovanju, ističu:
“Politika socijalnog stanovanja pretenciozna za populaciju gluhoslijepih osoba. Trebao bi postojati sustav stambenog zbrinjavanja najranjivijih skupina građana (gluhoslijepe osobe, osobe s invaliditetom, beskućnici…) Osobama s istovremenim dvostrukim senzoričkim oštećenjem odnosno gluhosljepoćom već sam pristup informacijama, kao i sam postupak prijave i slanja dokumentacije koji se radi putem interneta, potpuno je nepristupačan. Na taj način gluhoslijepe osobe automatski ‘ispadaju iz igre’ i nisu potencijalni kandidati za dobivanje takvog stambenog rješenja. Osim pristupačnosti, ova je ideja u praksi za gluhoslijepe osobe i nedostižna zbog slabog imovinskog statusa i platežne moći (nemogućnost zapošljavanja). Gluhoslijepe osobe jedva preživljavaju i pokrivaju egzistencijalne troškove”, navodi dr. sc. Sanja Tarczay za H-alter, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir.
“Socijalno stanovanje bi visokofunkcionalnim osobama s autizmom omogućilo samostalan život, ali u Hrvatskoj imamo vrlo nisku stopu dijagnostike takvog oblika autizma. Obično se dijagnosticiraju samo vrlo jaki slučajevi, odnosno niskofunkcionalne osobe s autizmom kojima bi trebalo potpomognuto stanovanje. Dugi niz godina pregovaramo s Ministarstvom zdravstva kako bi se dijagnostika kvalitetnije organizirala. Trenutno nemamo jasno utvrđen sustav dijagnoze autizma, koji je razbacan po različitim regionalnim centrima, gdje taj proces negdje obavlja Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, drugdje timovi po bolnicama, a negdje roditelji traže dijagnozu po privatnim klinikama. Autizam je lakmus papir za funkcioniranje države jer se oko specifičnih odluka trebaju sjesti agencije, resorna ministarstva i vrh Vlade, dogovoriti se i uložiti sredstva u neki cilj, no u Hrvatskoj, dok se svi sjednu i iznesu niz razloga zašto se nešto ne može napraviti, uđemo u novi krug pregovaranja. Srbija ima bolje uređen sustav nego mi. Hrvatska je što se autizma tiče bliža zemljama Magreba nego Europi”, rekao je Nikola Tadić iz Saveza udruga za autizam Hrvatska za H-Alter.
