Ksenija Klasnić: Ljudi koriste tri skupine objašnjenja rodnih nejednakosti u mentalnom radu: stereotipne rodne uloge, potrebu za učinkovitošću i pouzdanošću te upravljanje sukobima unutar obitelji.
Dr. sc. Ksenija Klasnić je izvanredna profesorica na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta u Zagrebu gdje vodi Katedru za metodologiju i predaje metodološke i statističke kolegije, dok su teme koje su joj od znanstvenog interesa primarno vezane za žene i rodne nejednakosti, posebice u privatnoj sferi. Doktorirala je na temi ekonomskog nasilja nad ženama u partnerskim vezama, a radila i radi kao voditeljica ili suradnica na brojnim znanstvenim i primijenjenim istraživačkim projektima. S profesoricom Klasnić smo razgovarali o novom istraživanju njenog tima koje se veže uz istraživanje iz 2017. godine za Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova „Utjecaj rodne podjele obiteljskih obaveza i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena“ te o uvidima koje nam je donijelo istraživanje i o sljedećim koracima u istraživanju ove teme.
Vaše istraživanje iz 2017. ticalo se rodne neravnopravnosti u obavljanju rutinskih kućanskih poslova, ali i obiteljskih zadaća te je ukazalo na znatnu neravnopravnu podjelu kućanskog rada u kućanstvima u Hrvatskoj kao i da takva neravnopravna podjela na mnoge zaposlene žene ostavlja negativne posljedice, i na njihov privatan i na njihov profesionalan život. Između ostaloga je ukazalo i da žene obavljaju veliku većinu mentalnog rada, odnosno brinu da sve bude obavljeno na vrijeme i na odgovarajući način, čak i za one poslove koje obavljaju muškarci. Tema vašeg novog istraživanja je upravo taj specifičan kućanski rad – mentalni rad i s njim povezano mentalno opterećenje. Kako biste definirali odnosno opisali tu vrstu rada u okviru kućanstava?
Mentalni rad mi je uvijek bio vrlo zanimljiv fenomen, ali vrlo apstraktan i teško mjerljiv. I u svijetu je postao predmet znanstvenih istraživanja tek unazad zadnjih nekoliko godina. Naime, to je „ono nešto“ što svaka žena prepozna kad joj počnem objašnjavati, jer to radi svaki dan, iako vjerojatno mnoge nikad nisu o tome razmišljale niti to smatrale radom.
Mentalni rad je kombinacija kognitivnih i emocionalnih napora u zadacima vezanim uz obitelj. Drugim riječima, sve ono o čemu treba unaprijed razmišljati, planirati, predvidjeti, brinuti, nadzirati… Mentalni rad zapravo podrazumijeva osjećaj odgovornosti za kućanstvo i njegove članove. Možemo ga zvati i kućnim menadžmentom i vođenjem ili upravljanjem kućanstvom i njegovim članovima. Taj rad je nevidljiv. On potiho umara i iscrpljuje. To je kontinuirani proces koji često briše granice između privatnog i poslovnog života. Sjetite se jeste li ikad na poslu razmišljali o tome što trebate napraviti na putu do kuće, što trebate kupiti, obaviti, naručiti dijete na neki pregled, odvesti na aktivnost, provjeriti je li zadaća spremna, je li odjeća čista, jesu li prošlogodišnje tenisice vašeg djeteta još dobre ili treba kupiti nove; ili recimo planirali posjet rodbini, što im odnijeti, kad to nabaviti; ili planirali izlazak s partnerom – gdje otići a da oboje budete zadovoljni, da nije preskupo i da vam se uklapa u rasporede… Zaista je beskrajan popis aktivnosti koje se odnose na mentalni rad u kućanstvu. Odgovornost žena za ovu vrstu rada duboko je utkana u patrijarhalna društva. To se primjerice vidi u poznatoj izreci „žena drži tri kuta kuće, a muškarac jedan“, koja ne samo da odražava upravljačku i ključnu poziciju žena u kućanstvu, već također implicira nužne uvjete bez kojih ne bi bilo ni kuće ni kućanstva. Iako se ova izreka obično izgovara tonom koji kombinira poštovanje i priznanje ženama, takve društvene norme za žene su izrazito nepovoljne.
Što je mentalno opterećenje u odnosu na mentalni rad i kako se rodna neravnopravnost reflektira u odnosu ta dva pojma?
Mentalno opterećenje je negativna posljedica pretjeranog mentalnog rada koja uključuje osjećaj preopterećenosti, može dovesti do nezadovoljstva sobom, partnerom ili vezom, te može imati različite negativne posljedice po osobno psihičko i fizičko zdravlje. Iako su se termini na engleskom jeziku koji označavaju mentalni rad (engl. mental work ili labour) i mentalno opterećenje (engl. mental load), donedavno koristili kao istoznačnice, posljednjih godina je ova distinkcija sve ustaljenija. Mislim da je jako važno da razlikujemo sam mentalni rad, od njegovih negativnih posljedica i mentalnog opterećenja. Zapravo sam mentalni rad nije ili ne bi trebao biti problematičan, ako je ravnopravno podijeljen između odraslih članova nekog kućanstva. No s obzirom na to da većina tog rada pada na žene, upravo su one te koje doživljavaju mentalno opterećenje. Kada je emocionalni teret veći i kognitivno opterećenje jače, to svrstavamo u mentalno opterećenje. Tu ipak nije riječ o dualnosti, već o spektru koji se kreće od manje zahtjevnih mentalnih zadataka do onih zahtjevnijih koji čine kontinuum na čijem je kraju mentalno opterećenje. Ukazivanje na potrebu za ravnopravnijom raspodjelom mentalnog (kao i ostalih oblika) rada u kućanstvu između muškaraca i žena zapravo u temelju ima ideju da bi to pomoglo ženama jer bi smanjilo njihovo mentalno opterećenje te posljedično ublažilo i druge negativne posljedice tog opterećenja.
Rekla bih očekivano, istraživanje je ukazalo na znatnu rodnu asimetriju u broju obaveza muškaraca i žena. U čemu se sve očitava ta asimetrija?
Tako je, i mi smo poznavajući prirodu fenomena koji istražujemo, očekivali da ćemo dobiti rodno asimetrične rezultate vezane za broj obaveza i mentalnih zadataka. U ovom dijelu istraživanja koji je nedavno objavljen smo se baš orijentirali na one poslove s najvećom razlikom između muškaraca i žena, no rodna asimetrija je vidljiva i u ostalim poslovima, gdje je taj jaz nešto manji, ali i dalje većinom na štetu žena (ti rezultati još nisu objavljeni, ali su analizirani).
Naime, i tipično muški i tipično ženski mentalni poslovi su takvi da reflektiraju tradicionalne rodne uloge gdje je muška domena povezana s odgovornostima za mehaničke i tehničke zadatke, dok je ženska povezana s društvenim, emocionalnim i upravljačkim poslovima u kućanstvu. Količina mentalnih zadataka i potreba za njihovim kontinuitetom također čine razliku u pretpostavljenim posljedicama mentalnog rada. Stoga se može zaključiti o prisutnosti mentalnog opterećenja kod većine žena, ali ne i kod većine muškaraca.
Studija se nadovezuje na onu iz 2017. i u smislu teorijske perspektive, s obzirom da ste koristili perspektivu resursa i moći te model ideologije rodnih uloga koji se obično koristi za objašnjenje rodnih nejednakosti u obavljanju fizičkih kućanskih poslova. Na koji način je to ovdje primijenjeno?
Ukratko, teorija resursa i moći tvrdi da onaj tko ima manje resursa i moći unutar obitelji prihvaća nejednaku podjelu kućanskih poslova na svoju štetu (a to su obično žene), dok model ideologije rodnih uloga tvrdi da su uvjerenja i stavovi o rodnim ulogama odgovorni za podjelu rada u kućanstvu. Ta su objašnjenja uzroka rodnih nejednakosti primarno razvijena za primjenu na fizičke kućanske poslove poput pospremanja, kuhanja, čišćenja i sl. Nas je zanimalo mogu li se ona primijeniti i na mentalni rad u kućanstvima. Utvrdili smo da ovi teorijski modeli mogu samo djelomično objasniti rodne nejednakosti u mentalnom radu. Pri tom se model ideologije rodnih uloga pokazao nešto uspješnijim – pokazao se korisnim i za identifikaciju i opis mentalnih poslova s najvećim rodnim jazom, kao i za objašnjenje rodnog jaza i za tipično muške i za tipično ženske mentalne poslove.
S druge strane, perspektiva moći i resursa pokazala se korisnom za objašnjenje jaza samo za žene, no potpuno je izgubila svoju eksplanatornu moć na subuzorku muškaraca. Neke povezanosti koje smo očekivali smo i dobili: da višu razinu ravnopravnosti u izvršavanju “tipično ženskih” mentalnih poslova postižu one žene koje su imale egalitaran odgoj i čiji su roditelji ravnomjernije dijelili kućanske poslove te one žene koje imaju bolji relativni socioekonomski status u odnosu na svog partnera. Kod muškaraca, višu razinu ravnopravnosti u izvršavanju “tipično muških” mentalnih poslova postižu oni muškarci koji su imali egalitaran odgoj i čiji su roditelji ravnomjernije dijelili kućanske poslove te oni koji su manje religiozni.
No, dobili smo i neke nalaze koji su suprotni očekivanjima, i to posebice među muškarcima. Najzanimljiviji je da muškarci nižeg socioekonomskog statusa od svoje partnerice manje rade „tipično muške“ mentalne poslove, većinom vezane za brigu oko automobila. Međutim, treba naglasiti da u ovoj studiji nismo analizirali mentalni rad općenito; umjesto toga, ispitani su odabrani aspekti tradicionalno muškog mentalnog rada vezanog uz održavanje automobila. Stoga manja uključenost muškaraca s manjom moći od svojih partnerica u tradicionalno muške kućanske poslove, vjerojatno implicira i njihovu veću angažiranost u preostalim, tradicionalno ženskim kućanskim poslovima. Međutim, ovu pretpostavku treba dodatno istražiti i potkrijepiti podacima, na čemu trenutno radimo.
Zanimljiv je nalaz o nultom efektu obrazovanja na rodni jaz u mentalnom radu, odnosno da obrazovna postignuća ne pridonose uočenim razlikama, odnosno žene preuzimaju velik dio mentalnog rada, bez obzira na njihov stupanj obrazovanja. Kako to tumačite?
Ovaj nalaz naglašava i nijansiranu prirodu rodno uvjetovanog mentalnog rada, na koji utječu čimbenici izvan tradicionalnih pokazatelja socio-ekonomskog statusa i obrazovanja. To nas je dovelo do zaključka da je teorijska perspektiva moći i resursa skrojena da na neki način pogoduje rodnoj neravnopravnosti u korist muškaraca, a na štetu žena. Naime, prema našim podacima, ona ne može objasniti situacije u kojoj muškarac ima manje moći od svoje partnerice, već samo obrnute situacije, one u kojima je žena podređena. Još jedan zanimljiv nalaz tiče se religioznosti kao prediktora mentalnog rada. Naime, utvrdili smo da se manje religiozni muškarci ujedno i manje bave tradicionalno muškim mentalnim poslovima. To se slaže s prethodnim nalazima da kršćanska religijska uvjerenja mogu poslužiti za održavanje nejednakih patrijarhalnih struktura i očekivanja što rezultira nejednakom rodnom distribucijom mentalnog rada među muškarcima. S druge strane, religioznost žena nije bila prediktor, tj. većina žene radi te tipično ženske mentalne poslove bez obzira na svoj stupanj religioznosti. To ukazuje da su tradicionalne rodne uloge za žene utkane u društvo znatno dublje od individualnih stavova i vjerskih opredjeljenja.
Do kakvih je još uvida dovelo istraživanje?
Da bih vam odgovorila na ovo pitanje, referirat ću se na jedan drugi znanstveni rad koji nam je upravo u postupku objave u jednom renomiranom britanskom časopisu, a koji sam napisala u koautorstvu s kolegicom Đurđicom Degač. Naime, u kvalitativnom smo dijelu istraživanja razgovarali s muškarcima i ženama o tome kako oni vide, odnosno što misle koji su uzroci nejednake podjele mentalnog rada u kućanstvu. Riječ je dakle o percepciji samih osoba koje taj rad obavljaju. Analizirajući njihove odgovore došle smo do zaključka da ljudi koriste tri skupine objašnjenja rodnih nejednakosti u mentalnom radu: stereotipne rodne uloge, potrebu za učinkovitošću i pouzdanošću te upravljanje sukobima unutar obitelji. Većina je tih objašnjenja diferencirana na esencijalistička (to je prirodno, urođeno) i konstruktivistička (to je naučeno, društveno konstruirano) uvjerenja.
Najviše se govorilo o prvom objašnjenju, da je to ponajprije zbog stereotipnih rodnih uloga, u sklopu čega se posebice ističu objašnjenja vezana uz odgoj, tradicionalne rodne uloge i jedan novi koncept koji nam se opetovano pojavljivao u podacima i kojeg smo nazvali „muška sljepoća“. To je koncept koji su konstruirali same žene i muškarci s kojima smo razgovarali, a odnosi se na “nesposobnost” ili “nevoljkost” muškaraca da primijete što sve treba učiniti u kućanstvu. Objašnjenje koje se odnosi na potrebu za učinkovitošću i pouzdanošću proizlazi iz njihova uvjerenja da upravljanje kućanstvom treba biti učinkovito i pouzdano, što muškarci u kućanstvu nisu. Iako je ovo većinom utvrđeno među ženama, i neki muškarci su se priklonili ovom mišljenju. Naime, davanje uputa muškarcima, koje žene doživljavaju kao nepouzdane i neupućene u to što i kako u kućanstvu i obitelji treba napraviti, ženama se ne čini isplativo u smislu njihova vremena i energije. No, primjena ove strategije zapravo ne štedi vrijeme ženama; umjesto toga, ulažu ga u obavljanje poslova same. To ih drži zarobljenima u ciklusu obiteljskih odgovornosti iz kojeg je teško izići.
Treće objašnjenje je da žene tako upravljaju (potencijalnim) sukobima unutar obitelji. Naime, ponekad pokušavajući izbjeći sukobe s partnerom te poslove preuzimaju na sebe, dok s druge strane ponekad instrumentaliziraju sukobe kako bi uključile svoje partnere u obavljanje fizičkih ili mentalnih kućanskih poslova. No, ovo su objašnjenja koja smo dobili od naših sudionika, a pri njihovoj analizi utvrdili smo da ljudi ne primjećuju ili barem ne znaju prepoznati i objasniti strukturne utjecaje na proizvodnju i održavanje rodnih nejednakosti povezana s utjecajem obrazovnog sustava, medija, religije, klasnog sustava ili tržišta rada.
Ovo je prva etapa u sklopu većeg projekta (tj. niza jednogodišnjih projekata). Možete li nam reći nešto o tom većem projektu i na čemu je sljedeći povezani fokus?
Jedna od stvari koju trenutno pripremam je u koautorstvu s dvije sjajne sociologinje, dr. sc. Mirjanom Adamović, znanstvenom savjetnicom s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i izv. prof. dr. sc. Anitom Dremel s Odsjeka za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Na skupu Europskog sociološkog društva u Portugalu ove jeseni ćemo izložiti analizu društvenih dimenzija mentalnog rada koje se odnose na brigu o emocionalnom stanju djeteta, prioritiziranje obiteljskih interesa, planiranje vremena s partnerom, organiziranje okupljanja, planiranje proslava, koordiniranje odmora, podsjećanja na važne događaje i rođendane i sl. Na tom skupu održat ću još jedno izlaganje koje se odnosi na ovogodišnji projekt, a on je vrlo zanimljiv i inovativan i iz milja ga zovemo DIGI-MOM. Naime, koliko znamo još se nitko u svijetu nije sociološki bavio analizom utjecaja korištenja digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije na mentalni rad i kvalitetu života. Upravo nam je to u fokusu ovogodišnjeg projekta, no tek smo u začecima pa ćemo o tome opširnije moći razgovarati za nekih godinu dana.
