Volonteri i volonterke inicijative OXI koja je krenula iz Pule, od sredine studenog besplatno su dostavili uređaje za mjerenje razine kisika u krvi više od 300 osoba. Zahvaljujući njima 130 ljudi oboljelih od Covida-19 zatražilo je pomoć na vrijeme. Zasad su pokrili cijelu Istru, a plan je proširiti se po cijeloj zemlji. „Ako svi imamo doma toplomjere i mjerimo temperaturu, zašto liječnici odmah ne kažu oboljelima da koriste i oksimetar“, pita se Kristina Mirković, jedna od koordinatorica inicijative.
„Jedan naš prijatelj obolio je od Covida-19. Završio je u bolnici s niskom razinom kisika u krvi i jedva se izvukao. Još uvijek hoda s bocom kisika. Naš član Boris Stermotić je počeo na internetu istraživati što mu je moglo pomoći. U brojnim je službenim protokolima za liječenje infekcije Covidom i u Hrvatskoj i u drugim zemljama pronašao da je razina kisika u krvi izuzetno važna. Tako smo došli na ideju da je ono što bi ljudima pomoglo da imaju dostupne uređaje koji mjere razinu kisika u krvi, pulsne oksimetre, da se na vrijeme jave liječniku ili u bolnicu“, kaže Kristina Mirković, jedna od koordinatorica građanske inicijative OXI.
Inicijativa građana krenula je iz Pule, proširila se po Istri, a počinju djelovanje i u Rijeci u Zagrebu. Prvih 20 uređaja kupili su svojim novcem članovi pulskog pustolovnog kluba Čopor, čiji su članovi i Boris i Kristina. Donacijama građana kupili su još pulsnih oksimetara te ih sada imaju više od sto. Građani sa simptomima Covida mogu se javiti na kontakt telefon i jedan od volontera dostavi im na kućnu adresu uređaj. Riječ je o jednostavnoj napravi kojom se lako rukuje. Dostupan je za kupnju u apotekama i košta od 200 kuna nadalje.
„Stvarno nam nije jasno zašto liječnici odmah ne kažu oboljelima da koriste oksimetar kako bi znali kada im je pala razina kisika u krvi i kada je vrijeme da potraže pomoć. Ako svi imamo doma toplomjere i mjerimo temperaturu, zašto se o oksimetrima šuti“, pita se Kristina koja je zajedno s ostalim članovima inicijative poslala i otvoreno pismo Vladi, ukazujući na važnost edukacije o oksimetrima.
Ako se oboljeli jave na vrijeme doktoru, to ih može spasiti respiratora, a posljedično i smrti. Upravo je osobno obiteljsko iskustvo ponukalo volonterku Maju Cetina iz Pule da se angažira i danas je jedna od osoba koja dostavlja pulsne oksimetre oboljelima.
„Moj otac se zarazio preko mene i jedva se izvukao. Ja sam bolje prošla, a on je završio u bolnici. Nismo imali oksimetar, pa mu je razina kisika već pala na niskih 69 posto kada smo reagirali. Tada sam shvatila koliko je to bitno“, kaže Cetina koja dosada nije volontirala no sada to radi s velikim entuzijazmom.
„Ljudi su često u nevjerici da ovo radimo besplatno, pitaju koliko treba platiti. Predivan je osjećaj kada osjetite zahvalnost, nekad nam ljudi daruju čokoladu, kažu da smo anđeli, jave da se član obitelji izvukao“, kaže Cetina.
Ono što su volonteri također uvidjeli je da su u ovoj bolesti ljudi sami. Izolirani su zbog mogućnosti od zaraze od okoline, a često ni doktora ne vide što je uobičajeno kod drugih bolesti.
„Mislim da dajemo ljudima i osjećaj da nisu sami. Mi im odnesemo uređaj, ali i provjeravamo porukama kako su, kako se oporavljaju. Kada ozdrave odemo po oksimetar, dezinficiramo ga, promijenimo baterije i pripremimo za drugu osobu“, opisuje Cetina.
Volonteri i volonterke u tek mjesec i pol dana akcije dostavili su pulsne oksimetre više od 300 osoba ili kućanstava. Prema informacijama kojima barataju, više od 130 osoba zatražilo je pomoć na vrijeme, a preko 30 života je direktno spašeno, čemu svjedoče poruke korisnika koje objavljuju i na svojoj Facebook stranici.
„Trideset i prvog prosinca javio nam se bračni par koji živi u mojoj ulici u Puli. Supruga je imala zadovoljavajuću razinu kisika u krvi, ali je suprugova bila na 89 posto. Završio je na kisiku, no zahvaljujući oksimetru došao je dovoljno rano i ipak nije trebao respirator. Ljudi često ne znaju da uobičajeni simptomi kao što su umor i pospanost mogu značiti i da pada razina kisika u krvi“, kaže Mirković.
Plan inicijative je proširiti se po cijeloj Hrvatskoj. I dok su Istru s lakoćom pokrili, u Zagrebu i Rijeci teže pronalaze ljude koji su voljni volontirati.
„I ja sam prije mislila da treba puno vremena za volontiranje, no ako se dovoljno ljudi uključi, to nije tako. Mi možda potrošimo 15 do 20 minuta na dan na ovo, na jednu dostavu primjerice. Ulažemo malo, a rezultati su fenomenalni. Osjećaj da možeš nešto učiniti je neprocjenjiv“, zaključuje Cetina.
Za oboljele
Ukoliko imate potrebu za oksimetrom, inicijativu možete kontaktirati na 098 98 28 686.
