U godišnjem izvještaju Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u nema podataka o tome u kojim su se policijskim postajama ili upravama dogodile nepravilnosti, je li bila riječ o prekoračenju upotrebe sile, nepravilnostima u prikupljanju podataka, pozivanju na informativne razgovore ili o nepravilnostima kod privođenja. Vlada listom odbija sve njegove prijedloge i prigovore. Ipak, za naknade članovima toga tijela država godišnje izdvoji blizu milijun kuna.
Kada je Sabor prije gotovo tri godine, u veljači 2020. godine, imenovao novo povjerenstvo kojem se građani mogu žaliti na rad policije, bio je to treći pokušaj formiranja neovisnog civilnog nadzora kako policajci i policajke koriste svoje ovlasti u postupanju prema građanima. Danas, tri godine kasnije, to je tijelo – punog naziva Povjerenstvo za rad po pritužbama – i dalje jedva poznato javnosti. Uglavnom rješava zaostale predmete stare i po sedam-osam godina, a nove pritužbe stižu na kapaljku.
Deveteročlano Povjerenstvo – sastavljeno od predstavnika građana – nije dio sustava MUP-a, nego neovisno tijelo koje bira Sabor na mandat od četiri godine s mogućnošću reizbora. Da bi se građani mogli njemu obratiti, trebaju proći dvije stepenice unutar MUP-ovih struktura – prvo načelnika nadležne policijske uprave, a potom i Službu za unutarnju kontrolu MUP-a. Tek ako na tim instancama dobiju odbijenicu, njihova se pritužba upućuje Povjerenstvu.
Dvanaest građana nije dočekalo odgovor na pritužbe, umrli su
Prema izvještaju o radu za 2021. godinu, o kojem Sabor tek treba glasati, Povjerenstvo je lani riješilo 222 pritužbe. Većina je iz ranijih godina kada je bio zastoj u građanskom nadzoru policije. Samo je 25 novih pritužbi.
Za usporedbu, MUP je u 2021. godini zaprimio 1 919 pritužbi, što znači da do neovisnog tijela civilnog nadzora nad postupanjem policije stigne samo njih 1,3 posto.
U Povjerenstvu kažu da postoji više razloga zbog čega im stiže tako mali broj pritužbi. Prije svega, sadašnje Povjerenstvo više nije nadležno za sva postupanja MUP-a kao što je bilo nadležno ono prvo, formirano po Zakonu o policiji iz 2011. godine, kojemu su se građani mogli obratiti i za probleme u upravnim postupcima, poput ostvarivanja prava na hrvatsko državljanstvo, rješavanja drugih statusnih prava, izdavanja osobnih dokumenata i slično. Sada se građani mogu požaliti Povjerenstvu samo ako smatraju da su im policajci svojim postupanjem povrijedili njihove slobode i prava. Problem su i nova, stroga pravila za podnošenje pritužbe. Točno je propisano što pritužba mora sadržavati, a uvedeni su i strogi rokovi. U suprotnom, pritužba ne stiže do Povjerenstva. Članovi Povjerenstva upozoravaju i da su oni tek treći stup zaštite građana od nezakonitog postupanja policije. Naime, prema Zakonu o policiji iz 2019. godine, građanin sa svojom pritužbom prvo mora proći višemjesečnu proceduru unutar MUP-a. Tek potom može zatražiti zaštitu svojih prava pred Povjerenstvom.
Građanin prvo u roku 30 dana treba podnijeti pritužbu načelniku nadležne policijske uprave, koji ga mora u roku 30 dana izvijestiti o poduzetim mjerama. Ako je podnositelj pritužbe time nezadovoljan, ima dodatnih 15 dana da se obrati Službi za unutarnju kontrolu. Ona mu je dužna građaninu odgovoriti u roku 30 dana. Ako je građanin i dalje nezadovoljan, mora o tome u roku 15 dana ponovno izvijestiti dati Službi za unutarnju kontrolu, koja tek tada tu pritužbu prosljeđuje neovisnom Povjerenstvu za rad po pritužbama. Dakle, građanin kroz sustav MUP-a prolazi najmanje četiri mjeseca prije nego njegova pritužba uopće može stići do Povjerenstva.
Od 222 riješene pritužbe lani, Povjerenstvo je za njih 23 utvrdilo da su bile utemeljene i da je policija postupala suprotno pravilima, 26 pritužbi je bilo djelomično utemeljeno, 143 pritužbe neutemeljene, 9 njih nepotvrđene, a za 9 pritužbi Povjerenstvo se proglasilo nenadležnim. U 12 slučajeva postupci su obustavljeni zbog smrti podnositelja pritužbi, što zapravo ne treba čuditi ako su godinama čekali na mišljenje Povjerenstva koje od 2015. do 2020. godine nije ni postojalo, osim na papiru.
Ništa o vrsti policijskih prekoračenja
U izvještaju Povjerenstva nema podataka o tome u kojim su se policijskim postajama ili upravama dogodile nepravilnosti. Nema podataka ni je li bilo riječ o prekoračenju upotrebe sile, nepravilnosti u prikupljanju podataka, pozivanja na informativne razgovore ili nepravilnosti kod privođenja ili ograničavanja slobode kretanja, oduzimanja predmeta… Na 22 stranice izvještaja samo je u nekoliko redaka vrlo načelno navedeno da je Povjerenstvo utvrdilo propuste policije vezano za kriminalističko istraživanje, sprječavanje kriminaliteta i pružanje intervencije.
„Treba nam neko vrijeme da sve to napravimo, jer sami sastavljamo izvješće. Za sljedeću godinu planiramo staviti podatke po policijskim upravama i sve ostalo, kada ćemo obraditi većinu zaostalih predmeta. U nekim starim predmetima ima pritužbi na upravne postupke, ali za to više nismo nadležni. Od pritužbi koje se odnose na postupanje policije, najčešće su propusti vezani za promet, kada policija zaustavi građane zbog prekršaja i izrekne im prekršajnu kaznu. Dio je vezan za neutvrđivanje činjenica, kada policija izlaskom na teren nije sve utvrdila, nije ispitala sve svjedoke, kada zapisnik s očevida sadrži neke propuste. Imamo pritužba vezano za primjenu sile, za postupanje policije na javnim okupljanjima. Imali smo nekoliko zanimljivih predmeta vezano za navijače gdje smo utvrdili propuste u postupanju policije. Dio predmeta je bio vezan za nasilje u obitelji, gdje smo, dijelom, utvrdili propuste policije“, objasnio je u razgovor za H-Alter Teo Giljević, predsjednik Povjerenstva za rad po pritužbama.
Dok u izvještaju nema detalja o pritužbama građana, članovi Povjerenstva na više su se stranica požalili na svoje manjkave ovlasti i uvjete rada te su Vladi i Saboru predložili kako da to poboljšaju. Prije svega, nezadovoljni su tehničkim uvjetima, jer im je MUP osigurao za rad na predmetima samo jednu sobu od 15 metara četvornih, s jednim kompjuterom i printerom. Članovi Povjerenstva ne mogu pristupiti elektroničkoj adresi Povjerenstva, već to mogu jedino preko nadležnog službenika MUP-a. Problem im je i što ne mogu raditi na predmetima i izvan zgrade MUP-a. Svi su članovi prošli sigurnosnu provjeru što bi, smatraju, trebao biti dovoljni garant povjerljivosti. Nakon što riješe neki predmet i utvrde nepravilnosti u postupanju policije, MUP im ne šalje povratnu informaciju što je učinio po rješenju Povjerenstva. Nezadovoljni su i što su stroge odredbe o sadržaju pritužbi, jer to ide na štetu građana. Traže da MUP savjetuje građane o njihovim pravima i olakša im podnošenje pritužbi. Naglašavaju i važnost edukacije policijskih službenika.
U svojem očitovanju, Vlada je listom odbila sve prijedloge i prigovore Povjerenstva osim što je ostavila mogućnost da će pri idućim izmjenama Zakona o policiji razmisliti o tome da obveže MUP da mora izvijestiti Povjerenstvo o tome što je učinjeno nakon rješenja o utemeljenoj pritužbi građana.
Unatoč svim poteškoćama, predsjednik Povjerenstva smatra da su uspjeli učiniti pomake u civilnom nadzoru policije.
„Sada već imamo oko četvrtine predmeta gdje su utvrđeni propusti u policiji o čemu policija mora izvijestiti, ako ne nas, onda barem građane koji su podnijeli utemeljene pritužbe. To može biti samo benefit policije. Cilj je ovakvog tijela za građanski nadzor jačanje povjerenja građana u rad policije, ali i da doprinosi poštivanju ljudskih prava i zakonitosti u radu policije“, naglasio je Giljević.
Sporni članovi Povjerenstva
Pored Tea Giljevića, koji je izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, ostalih osam članova Povjerenstva su kriminalisti, umirovljeni pripadnici vojske ili policije ili umirovljeni suci, odnosno odvjetnici, politolozi, također profesori prava ili pravnici, što Giljević smatra dobrom raznolikošću. Upitali smo ga, ipak, je li profesionalni i društveni angažman dijela članova u koliziji s članstvom u Povjerenstvu.
Jedan od članova, Aleksandar Maršavelski, izvanredni profesor na Katedri za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, istodobno je i vanjski član saborskog Odbora za ljudska prava, tijela koje raspisuje javni poziv i Saboru predlaže imenovanje i razrješenje članova Povjerenstva te daje mišljenje na pravilnik i izvještaj o radu Povjerenstva. Maršavelski je Sabor prvo u veljači 2020. godine imenovao članom Povjerenstva za rad po pritužbama, a nakon godinu dana i vanjskim članom saborskog Odbora za ljudska prava. Zanimljivo je da upravo saborski Odbor za ljudska prava nije do danas objavio ni prošlogodišnji ni ovogodišnji izvještaj sa sjednice na kojoj je Odbor raspravljao o radu Povjerenstva.
Drugo suspektno imenovanje je ono Dubravke Grozdanović, jedine žene u Povjerenstvu, koja je istodobno i zaposlenica Sabora. Prema dostupnim podacima, trenutno je tajnica dviju međuparlamentarnih skupina prijateljstva – Hrvatska-Meksiko i Hrvatska-Kuba. U trenutku podnošenja kandidature bila je tajnica saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Sabor je u Povjerenstvo imenovao i Evelina Tonkovića, koji je bio zamjenik ministra unutarnjih poslova od 2012- do 2016. godine.
Giljević je oprezan u tumačenju ima li u tim imenovanjima nešto sporno.
„To je stvar Hrvatskog sabora, a problem je koliko se uopće građana javilo za članstvo u Povjerenstvu za rad na pritužbama, pa je pitanje je li bilo uopće pravog izbora među prijavljenima. Osobno se zalažem da se u Zakonu o policiji postrože uvjeti za imenovanje članova Povjerenstva“, kratko je rekao Giljević.
Na javni poziv se javilo 26 kandidata, od kojih je 11 ispunjavalo formalne uvjete i od njih je Sabor na kraju imenovao 9 članova.
„Moramo svi učiniti više, uključujući Sabor, da se učini atraktivnijom participacija građana u kontroli vlasti“, kaže predsjednik Povjerenstva.
Izdašne naknade za rad
Jedan od načina kako privući više građana da se prijavljuju u tijela koja nadgledaju funkcioniranje vlasti je honoriranje njihovog rada. Tako je barem mislio dio politike kada je, u Zakon o policiji iz 2019. godine po kojem radi sadašnje Povjerenstvo, uveo odredbu da članovi Povjerenstva za rad po pritužbama primaju naknadu za svoj angažman.
Članovi Povjerenstva za sudjelovanje na sjednici primaju naknadu u visini 5 posto prosječne neto plaće isplaćene u Hrvatskoj u prethodnoj godini za svaki završeni predmet.
To je naknada koja bi u nekom redovitom radu bila skoro pa simbolična, jer sada Povjerenstvu pristiže godišnje mali broj novih slučajeva. No, ovo Povjerenstvo rješava i na stotine starih, zaostalih predmeta, pa su i njihove naknade zbog toga puno veće.
Naša računica pokazuje da je prosjek isplaćene godišnje naknade za rad u 2021. godini po članu Povjerenstva bio 75 000 kuna, ako je svaki član povjerenstva sudjelovao u odlučivanju o svakom od 222 riješena predmeta. Ukupno je to 675 000 kuna za svih 9 članova Povjerenstva. Uz to, članovi za dolazak na sjednicu imaju pravo na naknadu prijevoznih troškova u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje privatnih automobila u službene svrhe, kako je utvrđeno za korisnike koji se financiraju iz državnog proračuna.
Vlada u svojem očitovanju, pak, tvrdi da je riječ o još većem iznosu. Navodi da je osigurano u proračunu 2021. godine milijun kuna za rad Povjerenstva, a da je od tog iznosa utrošeno čak 960.000 za naknade članovima Povjerenstva. To bi onda značilo da je prosječna godišnja isplata po članu mogla iznositi i 106 tisuća kuna. Identičan iznos – od milijun kuna za rad Povjerenstva – osiguran je i za ovu godinu te u projekcijama za 2023.-2025., kažu u Vladi.
Predsjednik Povjerenstva nije nam mogao „ovako iz glave“ reći koliko je svatko od njih u 2021. godini dobio za riješene slučajeve, jer se ne radi o jednoj isplati, nego o periodičnim isplatama tijekom godine nakon svake sjednice, od mjeseca do mjeseca, a bilo je 11 sjednica. Iznos varira ovisno o broju riješenih predmeta na nekoj sjednici.
„Za svaki mjesec, za svaku održanu sjednicu, dostavimo izvješće MUP-u s brojem riješenih predmeta, zapisnik i sve predmete. Na temelju toga MUP vrši isplatu. Tih milijun kuna koje navodi Vlada nama nisu na raspolaganju. Plaćeni smo po učinku, po broju riješenih predmeta, a predmeta je tako puno jer nisu rješavani od 2013. godine“, objašnjava Giljević i dodaje da Povjerenstvo nema uvid u financijski trošak svojeg rada, ni u isplate za naknade ni u troškove prijevoza ni u troškove prostora i slično, nego administraciju vodi MUP.
Giljević objašnjava da njihov posao nije samo rješavanje na sjednicama, koje obično traju po osam sati, nego rad na nekim pritužbama iziskuje puno više angažmana.
„Neki predmeti su izuzetno kompleksni, iziskuju puno više rada i veliku količinu našeg vremena. Kroz čitav mjesec radimo na predmetima, da bismo onda na kraju mjeseca održali sjednicu. Prethodno radimo i provjere s MUP-om, međusobno se konzultiramo. Neke naše odluke imaju i po deset stranica s detaljnom elaboracijom“, kaže Giljević.
Kako će to izgledati u idućim godinama, teško je reći. Ako se nastavi mali godišnji priliv slučajeva, tih pritužbi će biti između 15 i 20 novih, a zaostaci će biti riješeni, tako da će i naknade za rad naglo pasti. Osim ako Povjerenstvo konačno ne krene s proaktivnim pristupom i javnost uspije bolje upoznati sa svojim radom, pa mu se i više građana počne javljati s pritužbama na rad policije.
„Nismo htjeli istupati previše u javnosti dok nismo imali određeni broj riješenih predmeta. Prošle godine je u Saboru izrečena zamjerka da nešto tražimo, a da zapravo nismo ništa napravili“, kaže Teo Giljević i najavljuje da će sredinom siječnja Povjerenstvo imati konferenciju za novinare na kojoj će predstaviti svoj rad. Bit će to prvo predstavljanje javnosti nakon tri godine rada.
Višegodišnja opstrukcija
Prvo neovisno povjerenstvo za građanski nadzor policije počelo je s radom 2012. godine. Po tadašnjem zakonu, imalo je tri člana – dvoje iz civilnog društva i jednog iz policije. Bili su nadležni za sve pritužbe na rad MUP-a. To je rezultiralo velikim brojem predmeta, što je prelazilo kapacitete Povjerenstva, a repovi se vuku i danas. Zakonom o policiji iz 2015. godine uvedeno je jedno centralno povjerenstvo te povjerenstva u 21 policijskoj upravi. Ona nikada nisu zaživjela, jer se na ponovljene javne pozive, navodno, nije javio dovoljan broj kandidata.
Sadašnje Povjerenstvo od devet članova, počelo je s radom u svibnju 2020. godine, po novom zakonu iz 2019. godine. Prve godine je riješilo mali broj pritužbi, samo njih 22, jer su se ustrojavali, birali predsjednika i potpredsjednika, donosili Pravilnik o radu i prolazili sigurnosnu provjeru. Tek je iduće, 2021. godine, građanski nadzor nad policijom doista krenuo „punom parom“.
