Dok se stanje globalnog mira pogoršava, u Hrvatskoj je super-izborna godina počela skupljanjem političkih bodova na temama mržnje prema drugima, ovaj put migrantima, a nastavila se najavama vraćanja obaveznog vojnog roka. „Zazivanje militarizacije i jačanje strahova kod građana u interesu je onih koji na tom strahu i gradnji nacionalnog naboja mogu politički ili materijalno profitirati”, komentira Iva Zenzerović iz Centra za mirovne studije. „Oni koji ne nude rješenja za novu budućnost pred izbore se okreću temi prošlosti, a to uvijek uključuje vojsku“, naglašava Ivana Kekin iz Možemo!
„Svakodnevno nas zovu zabrinuti građani koji ne žele sudjelovati u vojnim vježbama niti u služenju vojnog roka“, kažu u Centru za mirovne studije (CMS). Dok stanje globalnog mira nikako nije dobro, nevini gube živote uhvaćeni u mreže regionalnih i globalnih geopolitičkih previranja, a zakopani strahovi među građanima izlaze na površinu, u Hrvatskoj je takozvana super-izborna godina počela skupljanjem političkih bodova na temama mržnje prema onima drugima, ovaj put migrantima, a nastavila se najavama vraćanja obaveznog vojnog roka.
Podsjetimo, obavezno služenje vojnog roka u Hrvatskoj je suspendirano 2008. godine. Već tada je postotak mladih koji je odabirao civilno služenje vojnog roka prelazio 50 posto mladih.
“Od tada smo svjedočili nekoliko pokušaja ponovnog uvođenja obavezne vojne obuke, od kojih je svaki završio povlačenjem prijedloga. Zadnji iz 2017. povučen je pod pritiskom javnosti. Još ne znamo kako bi ta obuka izgledala, nismo vidjeli ozbiljne analize na kojima se temelji i nadamo se da je i ovog puta riječ o predizbornom ispipavanju”, ističe Iva Zenzerović iz CMS-a.
Podsjećamo, sredinom siječnja premijer Andrej Plenković izjavio je kako bi MORH mogao pripremiti kraće tečajeve na kojima bi se širi krug mladih ljudi mogao upoznati s vještinama koje danas nemaju. “To je ono o čemu razgovaramo već neko vrijeme i potpredsjednici Anušić, Medved, Božinović i ja dali smo Anušiću mandat da s Glavnim stožerom Hrvatske vojske i suradnicima u MORH-u u predstojećem razdoblju osmisli određeni koncept”, izjavio je Plenković.
O tim se probnim balonima raspravljalo i u Saboru i dok je većina zastupnika podržala neki oblik vojne obuke, izričito protivljenje obaveznoj vojnoj obuci izrazila je Ivana Kekin iz stranke Možemo!.
„Takve najave se često koriste u predizborne svrhe jer populistička desnica voli mobilizirati glasače na teme ugroze i straha od vanjskog neprijatelja. Kako se bliže izbori retorika se zaoštrava, a HDZ želi da ta baza ostane njihova. Oni koji ne nude rješenja za novu budućnost pred izbore se okreću temi prošlosti, a to uvijek uključuje vojsku“, komentirala je Kekin za H-Alter.
Nije riječ samo o hrvatskoj pojavi, događa se i u drugim zemljama Europske unije.
„Te teme dovode nas u začarani krug, dižu strah, a strah traži tu vrstu odgovora. Kada počne takve trublje teško ih je zaustaviti, no umjesto dizanja panike potrebno je i dalje nastaviti razgovarati i osvještavati da smo svi skupa odgovorni za očuvanje mira i da promijenjena geopolitička situacija ne znači da trebamo slati djecu da uče baratati pištoljima, nije jasno kako bi to pomoglo i da i dođe do neke kataklizme“, zaključuje Kekin.
I Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, uvjerena je da su ove najave u službi predizbornih preslagivanja s obzirom da je riječ o „logistički vrlo zahtjevnoj zadaći za koju nakon izbora sigurno neće biti puno interesa”.
No, bez obzira bila riječ o predizbornim patkama ili ne, evidentno je da politički vrh procjenjuje da igranje na strah od sigurnosne ugroze ima veću prođu od mirovnih napora, čemu se oštro protivi i Radnička fronta.
„Postavlja se pitanje – zašto bi itko htio sam ići ili svoju djecu slati u ikakav rat za ovu i ovakvu državu? Kakva je ta Hrvatska koju bismo mi svi trebali htjeti braniti? Da branimo Hrvatsku tajkuna, korumpirane političke elite, ljudi koji rade za crkavicu, kopaju po smeću ili bježe u inozemstvo prvom prilikom? Želimo društvo koje će ulagati u zdravstvo, obrazovanje, znanost i kulturu, a ne u helikoptere, avione i tenkove. Želimo se izboriti za bolje i pravednije društvo tolerancije i solidarnosti, a ne ,braniti’ naše nacionalne distopije boreći se i ginući u besmislenim ratovima protiv sirotinje iz drugih zemalja“, kaže Katarina Peović iz Radničke fronte.
Većina sugovornika podsjetila je da oni koji žele služiti vojni rok već imaju tu opciju kroz dobrovoljno služenje vojnog roka.
„Treba poboljšavati uvjete za one koji to izaberu, no Hrvatska treba ulagati i u poboljšanje sigurnosti diplomatskim dijalogom i angažiranjem u vezi unapređenja dobrosusjedskih odnosa. Bitno je građenje mostova između postjugoslavenskih zemalja koje još nisu članice i EU, a vrlo važan naglasak mora biti i na prijenosu iskustava u domeni izgradnje povjerenja. Hrvatska tu ima što reći na temelju iskustva mirne integracije i načina na koji se garantira ostvarivanje prava nacionalnih manjina u poslijeratnim uvjetima“, ističe Teršelič.
Iz CMS-a podsjećaju kako je i sam Plenković međunarodno isticao provedenu mirnu reintegraciju istočne Slavonije kao primjer izgradnje mira.
“Nadali smo se da će Hrvatska vlastito bolno ratno iskustvo koristiti u drugom svjetlu. Unatoč tome, RH je nedavno glasala protiv prekida vatre u Gazi, a sada utire put ponovnoj militarizaciji i obaveznim vojnim obukama. Zazivanje miltarizacije i jačanje strahova kod građana u interesu je onima koji na tom strahu i gradnji nacionalnog naboja mogu politički ili materijalno profitirati. Ovakvim potezima gradi se narativ nesigurnosti i prijetnji u kojem se kao rješenje nameću vojska i nacionalna sigurnost, dok je građanima znatno potrebnija opća svakodnevna, ljudska sigurnost”, kaže Zenzerović.
Mirovni aktivist Goran Božičević smatra pak kako je važnije pitanje kakav bi to vojni rok mogao biti.
“Vojni rok je metoda, a pitanje je kakvo će to iskustvo biti. Hoće li se učiti i o PTSP-u, Ženevskoj konvenciji, Ustavu, o pravima civilnih žrtava rata, ili će to biti priprema za nasilje nad mrskim neprijateljom do pobjede po svaku cijenu? Govorimo li o pripremi za mržnju i destrukciju, ili o obrani od njih? I tko će to tako moći i htjeti provesti“, pita se Božičević.
No, CMS zabrinjava i to što “neprijatelje” vidimo i u ljudima koji bježe od ratova – izbjeglicama ili onima koji dolaze u potrazi za boljim životom poput migrantskih radnika, u ljudima druge boje kože ili ljudima koji su po etnicitetu ili religiji različiti od “nas”.
“Kada se taj narativ proširi, sve je lakše prihvatiti ponižavanje ili upotrebu oružja prema ljudima koji i sami bježe od ratova ili siromaštva i postaviti nas u ‘obrambeni’ položaj. Potenciranje takvog straha isključuje ljude, dokida izborena prava i produbljuje podjele u društvu – stvara oko nas nesigurnost i nemir, umjesto da uključuje, gradi poštivanje, razumijevanje i uključivanje – gradi mir”, ističe Zenzerović.
Desni populisti u cijeloj Europi rastu, predlažu jednostavna rješenja za kompleksne probleme, dižu strahove, a slabiji ekonomski rast i krizu stanovanja svode isključivo na problem migranata.
„To će stvoriti strašne probleme na socijalnom, ekonomskom i sigurnosnom planu. Hrvatska još ima šansu, vlada bi edukacijom i komunikacijom mogla puno napraviti da se razbije strah od drugoga i svjesno uložiti u politike integracije, a ne da se stvari svode na jačanje graničnih službi. Moramo investirati u politike razvoja društva budućnosti, a ne se samo panično bojati promjene i pokušati zadržati prošlost, to nije moguće“, kaže dr. sc. Senada Šelo Šabić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
Ono što nas zaista čini sigurnima, iz perspektive ljudske sigurnosti, su sigurna i kvalitetna radna mjesta, dostupno obrazovanje, kvalitetna i pravovremena zdravstvena zaštita. Zenzerović dodaje kako treba uzeti u obzir i nedavne potrese i posljedice klimatskih promjena koje vidimo kroz nevremena i poplave.
“Važnije je ulagati u civilnu zaštitu, učiti kako se solidarno u humanitarno organizirati, raditi na tome da do ratova i eskalacija nasilja ne dolazi, a ne mlade kroz mjesec dana učiti koristiti puške”, zaključuje Šelo Šabić.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.