Zagrebačka odluka o socijalnoj skrbi, koja je trenutno u javnom savjetovanju, obuhvaća nekoliko novih grupa korisnika socijalne pomoći.
Hrvatska je u veljači ove godine donijela novi Zakon o socijalnoj skrbi, koji je uveo novi sustav, odnosno etatizaciju i centralizaciju čitavog sistema. Već dva mjeseca kasnije taj je zakon dopunjen kako bi se u njega navrat – nanos ugradila Direktiva Vijeća EU 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promoviranje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba. Dopuna je, naravno, uzrokovana ratom između Rusije i NATO-a na teritoriju Ukrajine, odnosno političkom odlukom da članice jedine hegemone vojne alijanse na planeti dostojno ugoste kolateralne žrtve toga rata, barem dok to bude politički oportuno. Kao da nikakvog „masovnog priljeva raseljenih osoba“ do ožujka ove godine nije bilo. Privremenost ugošćivanja jasno je izražena u dopuni zakona, gdje se Ukrajinke i Ukrajince nedvosmisleno naziva „strancima pod privremenom zaštitom“, naravno sve u skladu s terminologijom i regulativom iz Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti:
Privremena zaštita je hitnog i privremenog karaktera, a uvodi se na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba. Odobrava se u izvanrednom postupku, u slučajevima masovnog priliva ili očekivanja masovnog priliva stanovništva iz trećih zemalja koje se ne može vratiti u zemlju podrijetla. Odobrava se osobito ako postoji rizik da zbog masovnog priliva stanovništva nije moguće na efikasan način provesti postupak odobrenja međunarodne zaštite, radi zaštite interesa raseljenih osoba i drugih osoba koje traže zaštitu.
Raseljenim se osobama smatraju osobe koje su bile prisiljene napustiti područje ili zemlju svog podrijetla, odnosno koje su bile evakuirane, posebice na poziv međunarodnih organizacija, a koje se ne mogu vratiti u trajne i sigurne uvjete života zbog situacije koja prevladava u toj zemlji, uključujući osobe na koje se odnose različiti dokumenti kojima se omogućava međunarodna zaštita.
Raseljenim se osobama „osobito“ smatraju osobe koje su napustile područje oružanih sukoba ili lokalnog nasilja i osobe koje su u ozbiljnoj opasnosti od, ili su bile žrtve, sustavnog ili općeg kršenja svojih ljudskih prava.
Masovnim se prilivom smatra velik broj raseljenih osoba koje dolaze iz određene zemlje ili zemljopisnog područja, bez obzira na to je li njihov dolazak spontan ili organiziran. Iz svega je kristalno jasno da se privremena zaštita odnosi na Ukrajince i Ukrajinke koji su bili prisiljeni pobjeći iz Ukrajine, a ne naprimjer na Sirijce i Sirijke koji su bili prisiljeni pobjeći iz Sirije, ili na Kurde i Kurdkinje koji su, višekratno izigrani od strane zapadnjačkih imperijalista, bili prisiljeni pobjeći iz turskog, iračkog ili sirijskog Kurdistana.
K tome, privremena zaštita traje do maksimalno tri godine, odobrava se na rok od godinu dana i prestaje istekom najduljeg dopuštenog vremena trajanja ili odlukom Vijeća EU-a. Ako rat u Ukrajini potraje dulje, njihove kolateralne žrtve moći će prijeći u neki drugi status koji predviđa Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ako evropskounijske političke elite (pa onda i hrvatska nacionalna oligarhija) njihovu zaštitu i dalje budu smatrale oportunom.
Donošenje novoga Zakona o socijalnoj skrbi u veljači i njegove izmjene uslijed ukrajinskog rata u travnju, nagnale su jedinice lokalne samouprave da mijenjaju svoje propise o socijalnoj zaštiti, ako ih imaju. Grad Zagreb je početkom lipnja pustio u javnu raspravu novu Odluku o socijalnoj skrbi, a rasprava traje do nedjelje 3. srpnja. Osim usklađenja s gore opisanom terminologijom (i politikom), gdje zagrebačkim vlastima nije preostalo manevarskog prostora osim da preuzmu zakonske odredbe, iskorištena je prilika za unošenje novina koje, imajući u vidu zatečenu opustošenost gradske kase, barem naznačuju smjernice lokalne socijalne politike.
U novu odluku, za koju je planirano da bude službeno donesena na srpanjskoj sjednici Skupštine, zagrebačke su vlasti odlučile uvrstiti nove skupine korisnika novčanih naknada i socijalnih usluga Grada. Prva nova mjera jest izjednačavanje iznosa novčane pomoći za osobe s invaliditetom. Ovdje se radi o značajnom pojednostavljenju dosad važećih hiperbirokratiziranih regula, ujedno i djelomičnom približavanju modela idealu pravednosti. Kako je rekla zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec na press konferenciji na kojoj je promovirala gradsku odluku, prva izmjena u odnosu na zatečenu praksu jest izjednačavanje iznosa novčane pomoći za osobe s invaliditetom. „U ranijoj odluci bilo je bitno kojeg ste stupnja invaliditeta i po tome se regulirala visina mjesečne novčane pomoći. Mi predlažemo da ona bude jedinstvena, vodeći računa o tome da bilo koji stupanj invaliditeta sigurno povećava troškove života. To nisu veliki iznosi, u ovom prijedlogu se radi o 200 kuna mjesečno.“
Odluka koja je sada u javnoj raspravi obuhvaća i nekoliko posve novih grupa korisnika socijalne pomoći. Prije svega, uvedena je kategorija „novčane naknade korisnicima prava na nacionalnu naknadu za starije osobe“. Ta naknada trebala bi biti odobrena, navedeno je u obrazloženju, korisnicima prava na nacionalnu naknadu za starije osobe kojima je to pravo utvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a koji imaju prijavljeno prebivalište na području Grada Zagreba najmanje pet godina neprekidno prije podnošenja zahtjeva. „Radi se o doista najugroženijoj skupini građana starije životne dobi koji nemaju nikakva, ili imaju izuzetno niska primanja. Većina korisnika ove naknade (oko 65 posto) su žene i prema svim podacima koji prate rizik od siromaštva ova je skupina izložena doista visokom riziku. Predlažemo da se i njih obuhvati ovom Odlukom s pomoći od 400 kuna mjesečno“, obrazložila je Dolenec ovu novinu.
Drugo, uvodi se novčana naknada korisnicima prava na doplatak za djecu. Pravo na tu novu naknadu moći će ostvariti korisnici doplatka za dijete bez jednog roditelja, korisnici doplatka za dijete čiji je jedan roditelj nepoznat ili mu je prebivalište nepoznato, ili potpuno nesposoban za samostalan život i rad, ili mu je oduzeta poslovna sposobnost, a sve pod uvjetom da mu je pravo na doplatak za djecu utvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a i da pritom nije korisnik zajamčene minimalne naknade. „Ovaj smjer novih prava važan je kao korak u borbi protiv dječjeg siromaštva, i to nam je jako važno istaknuti. Prema postojećoj statistici, preko 30 posto samohranih roditelja koji su primatelji doplatka za djecu su u riziku od siromaštva i zato su identificirani kao skupina u potrebi“, prokomentirala je Dolenec, dodavši da je ova pomoć definirana po broju djece u iznosu od 200 kuna mjesečno.
Treći novitet zagrebačke socijalne politike jest novčana naknada za troškove stanovanja korisnicima prava na novčanu naknadu nezaposlene ratne veterane (službenim jezikom rečeno: hrvatske branitelje iz Domovinskog rata) i za članove njihovih obitelji. Troškovi stanovanja koje će Grad priznavati obuhvaćaju troškove električne energije, toplinske energije, plina, potrošnje vode, slivnih voda, komunalne naknade, odvoza komunalnog otpada i najamnine, a naknada za troškove stanovanja odobravat će se tako da se plati račun izravno ovlaštenoj pravnoj osobi ili utvrđenu visinu najma uplati na žiro-račun najmodavca, na temelju ugovora o najmu ovjerenog od strane javnog bilježnika i nadležne porezne uprave. „Ovo radimo zato što je ova skupina također izložena riziku od siromaštva, a nemaju pravo na naknadu troškova stanovanja kao što imaju korisnici zajamčene minimalne naknade“, rekla je na pressici Dolenec.
Bandićeva je gradska administracija smatrala nužnim socijalne slučajeve među „hrvatskim braniteljima“ i njihovim obiteljima posebno obdariti: obiteljskim paketima koji sadrže namirnice, sredstva za čišćenje i održavanje osobne higijene; besplatnom godišnjom pokaznom kartom ZET-a za članove obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih; besplatnim ljetovanjima za djecu branitelja iz Domovinskog rata slabijeg imovinskog stanja. Taj popis sada je dopunjen naknadom za troškove stanovanja. Nameće se pitanje treba li, gotovo 30 godina nakon rata, i dalje održavati ratno-veteransku kategoriju među skupinama kojima je potrebna socijalna pomoć, ili njih treba izjednačiti s ostalim kategorijama – osim u pogledu zadovoljavanja samo onih potreba koje proizlaze iz činjenice njihova sudjelovanja u ratu. U diskursu civilnog društva „branitelji“ ipak ponekad i izostaju: nema ga u RCT-ovu istraživanju „Dostupnost socijalnih usluga u Hrvatskoj“, objavljenom ujesen 2021. Dragana Knezić, koordinatorica koautorica toga istraživanja, za H-Alter je tada rekla da korisnike socijalnih usluga određuju prema rizicima na koje socijalne usluge trebaju odgovoriti, a ti rizici proizlaze iz osobno uvjetovanih teškoća i prepreka (poput dobi, invaliditeta, zdravstvenog stanja) ili određenih sistemskih prepreka i nejednakosti (nezaposlenost, siromaštvo, diskriminacija). „Ratni veterani, u tom smislu, ne predstavljaju zasebnu korisničku skupinu za socijalne usluge samo na temelju sudjelovanja u ratu“, smatra Knezić. Na potrebu izjednačavanja prava vojnih i “ostalih” invalida redovito ukazuje i pravobraniteljica Anka Slonjšak. S druge strane, Grad je u određivanju svoje socijalne politike obvezan nacionalnim zakonodavstvom koje je, naročito nakon 2016. godine, prema ratnoveteranskoj klijentelističkoj skupini posebno široke ruke.
No vratimo se zagrebačkoj odluci u cjelini. Prema riječima Danijele Dolenec, socijalna prava za ove dodatne skupine koštat će zagrebačke porezne obveznike 13 milijuna kuna na godišnjoj osnovi. To predstavlja povećanje od oko 6 posto gradskog budžeta, koliko će se usmjeravati za socijalna prava.
