Hrvatske piramide moći i nemoći: Neupitno je da je Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, svoju temeljnu političku moć stekla i crpila od utemeljitelja te ustanove, Milana Bandića. Međutim, njezina politička mreža mnogo je dublja i šira od dojučerašnje Bandićeve.
Od prvog teksta, a posebno nakon intervjua sa Severinom Vučković, u redakciju H-Altera stižu deseci i deseci pisama „običnih“ ljudi, uglavnom majki, koje u bitnome potvrđuju ono što je Severina rekla: sustav za zaštitu djece i obitelji podložan je korupciji i klijentelizmu, pojedinci unutar sustava umreženi su i s politikom i s podzemljem, a tzv. teorija otuđenja od roditelja posebno je podložna zloupotrebama, posebno nepravedna i nasilna, na prvom mjestu, prema djeci. U suštini svih tih pisama iz kojih se vidi da je priča uvijek ista, a sada je potvrđuje i veliki broj žrtava sustava, uvijek je ista i tema: onaj roditelj koji ima društvenu, političku ili financijsku moć, čak i kad je zlostavljajući roditelj, često dobiva podršku sustava i uz njegovu pomoć nastavlja zlostavljati dijete i drugog roditelja.
Institucije unutar sustava i ljudi koji ih javno predstavljaju također često demantiraju optužbe nemoćnih roditelja, pozivajući se na zaštitu djece kao svoju jedinu misiju, jer se uzdaju u vlastitu moć, u opću nevjericu da je takvo nešto moguće, kao i u tajnost svojih postupaka, tj. činjenicu da raspolažu informacijama koje drugima nisu dostupne. Dakle, oni demantiraju ili ignoriraju novinske tekstove, čak i onda kad je sve matematički jasno.
U ovom nastavku pokušat ću, koristeći se javno dostupnim podacima, odgovoriti na tri pitanja koja su se nametnula u igrama moći unutar sustava za zaštitu djece i obitelji. Sva tri pitanja odnose se na Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i ravnateljicu Gordanu Buljan Flander:
- Kako je moguće da jedna jedina zdravstvena ustanova sa samo 23 zaposlena stručnjaka ima u Hrvatskoj de facto državni monopol na zaštiti zlostavljane djece i prijavljivanje roditelja zlostavljača?
- Kako je moguće da ravnateljica te ustanove Buljan Flander cijeli sustav za zaštitu djece i obitelji – od dječjih vrtića do DORH-a – ima pod sobom gotovo dvadeset godina?
- Kako je moguće da većina u sustavu i u medijima zna za gotovo sve podatke iz ovog serijala i za tragične sudbine mnoge djece i obitelji, a da o njima javno ne progovara?
Ab ovo
Zaključak o osnivanju Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba Gradsko poglavarstvo na čijem je čelu gradonačelnik Milan Bandić donosi 14. veljače 2002. godine.
Prema službenim stranicama Grada Zagreba, 24. rujna 2002. potpisan je ugovor o Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba.
«Gradonačelnica Vlasta Pavić (op. a. da podsjetim, 1. 3. 2002. gradonačelnik Milan Bandić (SDP) prisiljen je podnijeti ostavku zbog vožnje u pijanom stanju i pokušaja podmićivanja prometnog policajca) i Davorko Vidović, ministar rada i socijalne skrbi, potpisali su, 24. rujna, Ugovor o prijenosu osnivačkih prava u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba. Ministarstvo preuzima 30 posto osnivačkih prava nad prvom takvom ustanovom u Hrvatskoj koja će, pod v. d. ravnateljstvom prof. Gordane Buljan Flander, biti otvorena u Gajnicama.
Alarmantni podaci o zlostavljanju djece dobiveni iz Centra za psihotraumu Klinike za dječje bolnice u Klaićevoj, prema kojima je svako četvrto dijete žrtva neke vrste zlostavljanja, potaknuli su Gradski ured za zdravstvo rad i socijalnu skrb na pokretanje Poliklinike, s idejom da se zlostavljanoj djeci, po prvi puta, pruži cjelovita zaštita. O njima će se brinuti polivalentni timovi sastavljeni od pedijatra, psihijatra, ali i psihologa, defektologa, socijalnih radnika i pravnika. U preuređivanje objekta u Gajnicama Zagreb je uložio više od dva milijuna kuna, a Ministarstvo će opremiti prostor u kojem će raditi oko 20 djelatnika. Inače, sve države zapadne Europe imaju ustanove sličnog tipa, a ovim prijenosom dijela osnivačkih prava otvara se široko polje rada Poliklinici, koja će već od samog otvaranja postati regionalnim centrom za ovaj dio Europe.»
Uskoro će Poliklinika potpisati i ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje odnosno Ministarstvom zdravstva, te tako zaokružiti tri izvora financiranja djelatnosti, po čemu je i danas jedinstvena zdravstvena ustanova u zemlji. Ideja je, na papiru, društveno korisna i odlična. Zanimljivo je, međutim, tu spomenuti da Državni ured za reviziju u 19 godina «nije obavljao reviziju navedenog subjekta».
Društvena klima te 2002. je «novo, novo vrijeme»: na vlasti je prvi put od osamostaljenja koalicijska vlada na čelu sa SDP-ovim premijerom Ivicom Račanom, a predsjednik je Stjepan Mesić. Ministar rada i socijalne skrbi je Davorko Vidović, ministrica zdravstva Ana Stavljenić-Rukavina daje 2001. ostavku zbog smrti pacijenta na hemodijalizi, a ministar zdravstva postaje Dubrovčanin Andro Vlahušić. Podsjetimo, Ana Stavljenić-Rukavina poslije će do smrti Milana Bandića, nakon koje je i uhićena u akciji USKOK-a, biti njegova vjerna suradnica, pogotovo za područje zdravstva. Iako je psihologinja Buljan Flander u tom razdoblju pripadala grupi tzv. moćnih žena tzv. lijevih uvjerenja (Milanka Opačić, saborska zastupnica SDP-a, Ingrid Antičević, ministrica pravosuđa, Ljubica Matijević Vrsaljko, uskoro prva pravobraniteljica za djecu, Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb, a tu je i Lynn Montgomery, supruga američkog veleposlanika), za rođenje Poliklinike ipak su zaslužni moćni očevi: Milan Bandić i Zvonimir Šostar.
Šostar je Bandićev pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, najbliži mu suradnik, a za razliku od Bandića, preživio je sve svoje afere bez pravosudnih posljedica. Nakon što se ove godine povukao s dužnosti ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar na radno mjesto savjetnika, Šostar već najavljuje bezbrižne umirovljeničke dane na velikom i plodnom gruntu.
Prema riječima Gordane Buljan Flander koje je izrekla u studenome 2002. tadašnjoj novinarki Vjesnika Branki Valentić (od 2012. ravnateljici Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) Branki Gabrijeli Vojvodić), u Poliklinici «neće se raditi samo dijagnostika i terapija zlostavljane djece, nego će se baviti u prvom redu edukacijom svih stručnjaka koji se time bave. Educirat će se liječnici, policija, suci, psiholozi, socijalni radnici, državni odvjetnici, nastavnici, ali će se obavljati i supervizija tih djelatnika».
Poliklinika – to sam ja!
Od osnivanja Poliklinike, javnozdravstvene ustanove u vlasništvu Grada Zagreba, do danas ravnateljica Buljan Flander o Poliklinici govori ovako, cit.: «Poliklinika je moje četvrto dijete. Treće moje dijete je Udruga Hrabri telefon, a prvo dvoje moje djece su, naravno, moje kćeri.» Takvim «majčinskim» diskursom Buljan Flander od početka poistovjećuje sebe osobno i svoje osobne interese s ravnateljskom pozicijom u Poliklinici i interesima javne ustanove. To nije dobro ni za osnivača (Grad Zagreb) ni za stručne djelatnike, među kojima uvijek ima i onih koji profesionalno, odgovorno, savjesno, empatično i stručno rade posao za koji su, na kraju krajeva, i plaćeni. Prema mojoj procjeni, u ovom trenutku nemam točan broj, od «rođenja» Poliklinike do danas u njoj se zaposlilo pa iz «razno raznih razloga» otišlo barem pedesetak stručnih djelatnika.
Kad Buljan Flander ističe, a to ističe u svakoj prilici i neprilici, da je primjerice završila američku sedmogodišnju edukaciju iz rada sa zlostavljanom djecom, uvijek preskoči da je riječ o edukaciji u Hrvatskoj koju su na teret Ministarstva zdravstva završili svi zaposlenici Dječje bolnice u Klaićevoj. Kad Poliklinika 2008. primi svjetsku nagradu ISPCAN-a za najbolji multidisciplinarni tim, to se plasira i do danas ponavlja tako da se zaobiđe kontekst: prvo, ta nagrada je dodijeljena 2008. godine timu u kojem su bili stručnjaci koji odavno nisu zaposlenici Poliklinike. A, drugo, ISPCAN je udruga osnovana za promicanje znanja o zaštiti djece od zlostavljanja, primarno u zemljama tzv. Trećeg svijeta. Pored Poliklinike iz Zagreba, ta nagrada je otišla i u Bjelorusiju, Saudijsku Arabiju, Kolumbiju, Pakistan.
Od početka Poliklinike, Buljan Flander djeluje kao da radi posao voditelja odnosa s javnošću, a to, prema definiciji Bože Skoke, znači da «upravlja komunikacijama sa svim javnostima koje ju okružuju, uključujući i medije, te vodi brigu o imidžu korporacije». U ovom slučaju, korporacija je ravnateljica. Kada me netko pita, kako sam došla do tolike količine podataka o djelovanju Buljan Flander, odgovorim: Pa, sve se to objavljuje na svim mogućim platformama, i Poliklinike i osobe Buljan Flander, svaki njezin istup i korak je dokumentiran.
«Održavanje i ažuriranje web stranice kao i društvenih mreža Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba povjereno je tvrtki Geromar d.o.o. na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji. Mjesečni ugovoreni iznos je 4.400,00 kn bez PDV-a. Izvor financiranja za navedeni trošak su Decentralizirana sredstva Grada Zagreba», kažu u Poliklinici. Inače, tvrtka Geromar d.o.o. objavljuje i sve knjige koje potpisuje, kao koautorica ili urednica, Buljan Flander, kao i knjigu Karen i Nicka Woodalla o tzv. otuđenju od roditelja. Međutim, zanimljivije je da ta ista tvrtka Geromar d.o.o. vodi i osobnu web-stranicu Buljan Flander i osobne društvene mreže Buljan Flander, čije troškove, prema podacima iz Poliklinike, «osobno podmiruje kao fizička osoba Gordana Buljan Flander». Međutim, tko je fizička osoba Buljan Flander? I njezina osobna stranica i osobni profili na društvenim mrežama ažuriraju se kao korporacijski i sadrže isključivo informacije o njezinim aktivnostima kao ravnateljice Poliklinike.
Godina 2008.: preokret
Zanimljivo je da je godina u kojoj Buljan Flander doživljava javno preobraćenje 2008. Tada je prvi put skupina javnih osoba u otvorenom pismu predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću tražila njegovo očitovanje o «antisocijaldemokratskim postupcima potpredsjednika stranke i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića». Brutalno pretučen direktor Zagrebačkih cesta Igor Rađenović, korupcija, malverzacije zemljištem, zloporaba javne službe i vlasti, financiranje euroskeptične kampanje, Thompsonova koncerta… na sve te i buduće afere Bandić do smrti ponavlja: «Hvala Bogu, neka institucije pravne države rade svoj posao.» Naredne, 2009. godine M. Bandić se kandidira na predsjedničkim izborima i izbačen je iz SDP-a. Ravnateljica i fizička osoba Buljan Flander punih 19 godina, ni u jednom trenutku, ne otuđuje ni Polikliniku ni sebe od «očeva» Z. Šostara i M. Bandića. No, paralelno s tom mrežom, plete cijeli niz mreža svojih zaštitnika i zaduženika/dužnika.
Iste 2008. godine ravnateljica Poliklinike, koja je osnovana na temi prepoznavanja seksualnog zlostavljanja djece kao raširenog društvenog problema, radi potpuni preokret u javnoj komunikaciji te teme. S pozicije jedine stručnjakinje za spolno zlostavljanu djecu i institucije koju sustav prepoznaje kao jedinu relevantnu za dijagnostiku i terapiju spolno zlostavljane djece, Buljan Flander Jutarnjem listu daje naslovnicu: «89 posto prijava protiv očeva je lažno». U tekstu te, 2008., godine već najavljuje primjenu tzv. teorije otuđenja od roditelja, samo što je tada naziva SAID. Ovako počinje članak: «Tata me dira, ne želim kod njega živjeti», uvjeravala je majka da joj se dijete povjerilo. Bilo je to u trenutku razvoda braka i početka borbe za skrbništvo. Ubrzo je utvrđeno da je riječ o čistom pokušaju manipulacije djetetom i lažnoj prijavi. Takvih prijava lažnima se, samo u zagrebačkoj Poliklinici za zaštitu djece, pokazalo čak 89 posto! To je sindrom SAID, kaže psihologinja Buljan Flander. U svim ostalim slučajevima potvrđeno je da zlostavljanja nema ili je nedokazana sumnja. Potonje znači da zlostavljanja gotovo sigurno nema, ali pojedinci ne odustaju od svojih namjera te nerijetko promijene instituciju kako bi, što se kaže, dobili papir.»
Kao što smo dokumentirali u prethodnim tekstovima, godinama centri za socijalnu skrb pišu roditeljima, bez ikakva pravnog temelja, uputu da moraju voditi dijete na obradu isključivo u Polikliniku.
U emisiji Tražili ste, poslušajte HR3 6. srpnja 2021. Buljan Flander izjavljuje: «Ja sam u svojoj karijeri radila s barem 1700 seksualno zlostavljane djece, ne moram vam ni reći da svako dijete nosim doma i da svako dijete nosim sa sobom i da svako dijete znam u dušu.» Analizirajući samo ovaj brojčani podatak s kliničkom psihologinjom i terapeutkinjom s dugogodišnjim iskustvom koja se doista bavi psihoterapijom, došle smo do sljedeće računice: u ozbiljnoj psihoterapiji godišnje se može raditi s maksimalno 25 zlostavljane djece, a minimalno godinu dana. Dakle, za 1700 djece treba ili 68 godina ili 68 terapeuta.
Prema potrebi tržišta, društva, naručitelja, imidža, mode, Buljan Flander iznosi podatke, čas Poliklinike koje nigdje nije moguće provjeriti, čas MUP-a, bez obrade, analize i istraživanja, pa bi jedino nezavisna evaluacija rada Poliklinike mogla pokazati što je istina, a što mit u brojkama o zlostavljanoj djeci. Hrvatskoj kronično nedostaju statistički podaci o područjima prava djece i jedino MUP ima, kakve-takve, podatke. A prema podacima MUP-a, u odnosu na 2019., u prvih pet mjeseci 2020. seksualno zlostavljanje djece je povećano za 67%, a fizičko i emocionalno za 32%.
Poliklinika kao centar edukacije i znanja
Poliklinika 19 godina sudjeluje u edukaciji svih zaposlenika hrvatskog sustava. Naglasak je na – svih. «Odmah su nas prepoznale i Vladine institucije. Za Ministarstvo znanosti educiramo sve osnovne i srednje škole, za Ministarstvo socijalne skrbi educiramo sve centre za socijalnu skrb, za Ministarstvo obitelji sve obiteljske centre», kaže Buljan Flander u intervjuu 2006. Da nastavimo niz, Poliklinika educira i sve djelatnike koji su pod Ministarstvom pravosuđa i Ministarstvom unutarnjih poslova. Također, ona, sada više ne znam da li Poliklinika ili ravnateljica Buljan Flander, «obavještava službe za zaštitu djece o sumnji na zlostavljanje i zanemarivanje», što znači da prijavljuje policiji, centrima za socijalnu skrb, općinskim državnim odvjetništvima i DORH-u – roditelje i druge članove obitelji na koje se u Poliklinici postavi opravdana sumnja da su zlostavljači djece.
Sadržajno, a uglavnom i fizički, sva predavanja i podučavanja o radu sa zlostavljanom i zanemarenom djecom za zaposlenike sustava vodi jedna osoba – Buljan Flander. A 19 godina suradnje sa svim hrvatskim vladama i sa svim ključnim ljudima državnog aparata, pogotovo policijskog i pravosudnog, donosi joj i zaštitu moćnika i osobnu moć. Koncentracija moći koju ima jedna osoba koja 19 godina educira svakog državnog odvjetnika, i privatnog odvjetnika, i posebnog skrbnika, i ravnatelja policije ili škole, i tetu u vrtiću, i socijalnog radnika, i obiteljskog suca, može biti zastrašujuća. Pogotovo kad je riječ o osobi koja je istovremeno, po službenoj dužnosti, i prijavljivačica ili neprijavljivačica zlostavljača djece nadležnim tijelima.
Timski rad
Godine 2010. Poliklinika dobiva sestrinskog partnera u Udruzi sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu (USZM) kojom od osnutka predsjeda kaznena sutkinja za mladež Lana Petö Kujundžić. Navedena udruga u čl. 13 statuta kao svoj cilj navodi „poticanje suradnje između sudaca za mladež, obiteljskih sudaca, sudaca za prekršaje, državnih odvjetnika, odvjetnika, stručnih suradnika na sudovima i državnim odvjetništvima, sa stručnjacima u socijalnoj skrbi, pravosuđu i ostalim stručnjacima koji surađujući sa sudovima rade u predmetima koji se odnose na djecu, mlade i obitelj». Ovakav cilj USZM-a suprotan je etičkom kodeksu sudaca jer onemogućava kontradiktornost postupka i nepristranost. Suci koji su u kaznenim predmetima obvezni surađivati s tužiteljem, tj. Općinskim državnim odvjetništvom ne mogu ravnopravno postupati i to je suprotno etičkom kodeksu sudaca. Zbog puno manje stvari smijenjen je glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić. Prema čl. 9 Statuta USZM-a, «članovi mogu biti stručnjaci pravne struke, socijalne pedagogije, psihologije, socijalnog rada, medicine i iz ostalih društveno-humanističkih znanosti, koji rade s djecom i mladima». Drugim riječima, građaninu se vrlo lako može dogoditi da svi sudionici u njegovu postupku pred sudom oko skrbništva nad djetetom budu članovi Udruge Lane Petö Kujundžić. Članovi USZM-a su i Buljan Flander, sutkinja Marina Parać Garma, Dubravka Kocijan Hercigonja, Marina Ajduković, Dubravka Hrabar, Štefica Karačić, Ljiljana Klinger, Ivana Buljan Ajelić, Tatjana Katkić Stanić… Partner USZM-a je i Udruga Hrabri telefon, a u izvještaju o radu za 2017. ističu da su «značajno podržani od Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom». Podsjetimo, zamjenica pročelnice, pa Bandićeva pročelnica tog ureda Romana Galić koja i danas obavlja tu dužnost, prijateljica je G.Buljan Flander.
Javna tribina USZM-a održana 28. rujna 2010. je «Razvod braka i manipulacija djecom», govornici D. Hrabar i M. P. Garma. Dva mjeseca kasnije USZM organizira javnu tribinu «Vještačenje u predmetima razvoda braka», govornici su Buljan Flander i D. Kocijan Hercigonja, a u zaključcima piše: «Postupci u kojima se odlučuje s kojim roditeljem će dijete živjeti i način i vrijeme susreta i druženja s drugim roditeljem i da pojedine dužnosti može obavljati roditelj s kojim dijete ne živi žurni su postupci i samo iznimno je potrebno u njima odrediti vještačenja, jer ona nažalost produžavaju postupak. Uglavnom vještačenjem se potvrđuje prijedlog centra za socijalnu skrb o kompetentnosti roditelja. Dug sudski postupak omogućava manipulativnom roditelju, koji sprečava druženje djeteta s drugim roditeljem, a zbog najboljeg interesa djeteta koje je naviklo i živi samo s jednim roditeljem, da se donese odluka da i živi s tim roditeljem. Time se nagrađuje manipulacija jednog roditelja koji odugovlači postupak i uporno manipulira s djetetom kako drugi roditelj ne bi ostvario kontakte. Takav roditelj emocionalno zlostavlja svoje dijete i čini kazneno djelo zanemarivanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe.»
Prema web-stranicama USZM-a, uređuje ih sociologinja Jana Kujundžić, kći predsjednice USZM-a koja je u V. Britaniji na Sveučilištu u Essexu upisala doktorat, pa je odnedavno i članica Savjetodavnog vijeća USZM-a.
Edukacije, 2. dio
Na narudžbe ministarstava, ravnateljica Poliklinike vodi edukacije za zaposlenike u sustavu s Marinom Ajduković iz Studijskog centra za socijalni rad Pravnog Fakulteta u Zagrebu i Lanom Petö Kujundžić, predsjednicom USZM-a.
Primjerice, voditeljica edukacije za pravnike-posebne skrbnike zaposlene u Centru za posebno skrbništvo je psihologinja Marina Ajduković. Edukacije se održavaju u Poliklinici, a u sklopu edukacije jedina su predavanja, pored onog M. Ajduković, ona psihologinja iz Poliklinike, što može biti i Buljan Flander. Ili, na Pravosudnoj akademiji, osnovno stručno usavršavanje za sve skupine pravosudnih dužnosnika koji rade s djecom u sudskim postupcima, organiziraju i vode Gordana Buljan Flander i djelatnica Poliklinike. Ili, Ured UNICEF-a u Hrvatskoj s Ministarstvom pravosuđa uloži 2,2 milijuna kuna u organiziranu edukaciju za više od 150 stručnjaka u pravosuđu (sudaca, državnih odvjetnika, stručnih suradnika suda) «kako bi dobili znanja i vještine koje im omogućuju da vode sudske postupke u najboljem interesu djece koja u njima sudjeluju kao žrtve i/ili svjedoci». Te edukacije vode Buljan Flander, Marina Ajduković (ona je i stalna suradnica Ureda UNICEF-a u RH) i Lana Petö Kujundžić, te kao «vodeće domaće stručnjakinje» napišu brošure/publikacije o poštovanju prava djece u sudskim postupcima. Primjera je bezbroj. Metoda je ista. Treba dodati da je Buljan Flander i stalna sudska vještakinja Županijskog suda u Zagrebu i mentorica sudskih vještaka psihologa.
Kada bih samo na temelju službenih podataka Poliklinike o radu Buljan Flander izvodila zaključke, nikada je ne bih predstavljala kao kliničku psihologinju i psihoterapeutkinju, iako formalno ona to jest, nego kao edukatoricu. Osim u Hrvatskoj, Buljan Flander edukacije pod nazivima «Zlostavljanje i zanemarivanje djece», «Manipuliranje djecom u razvodu braka», «Visokokonfliktni razvodi, manipulacija i otuđenje djeteta» održava i dionicima sustava za zaštitu djece i obitelji u Sloveniji, BiH, Srbiji, a najviše u Crnoj Gori.
Cenzura i nedodirljivost Buljan Flander
Nakon objave drugog dijela ovog serijala, u srpnju ove godine, glavnom uredniku H-Altera putem elektroničke pošte isti dan su stigle četiri reakcije kojima se tražilo uklanjanje objavljenih tekstova i zaustavljanje nastavaka serijala. Tri su poslala cehovska udruženja, i to Hrvatsko psihološko društvo, kojim predsjeda Josip Lopižić, kolega s godine Buljan Flander, klinički psiholog i član Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, podružnica Dubrovnik. Pa Hrvatska psihološka komora, čija je predsjednica Andreja Bogdan. A treća u nizu bila je Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika. S obzirom na to da je to bilo vrijeme godišnjih odmora, moguće je da su čelni ljudi tih udruženja reakciju poslali bez znanja i glasovanja svojih upravnih odbora te time prekoračili svoje predsjedničke ovlasti. Dakle, fizička osoba Buljan Flander podigla je tri cehovska udruženja na zaštiti svojeg lika i djela.
Četvrtu reakciju, koja nije objavljena jer je glavni urednik Toni Gabrić procijenio da je riječ o tekstu čiju bi objavu autorica trebala platiti prema cjeniku oglasnog prostora, poslala je Željka Barić, od osnivanja 2007. ravnateljica Doma za djecu i odrasle – žrtve obiteljskog nasilja Duga Zagreb. Riječ je o ustanovi u vlasništvu Grada Zagreba koja je jedino sklonište za žrtve obiteljskog nasilja koje prima i muškarce žrtve. Međutim, zanimljivo je da je Buljan Flander barem od 29. 11. 2006. do 30. 3. 2010. članica Upravnog vijeća te ustanove, čime se objektivna reakcija Željke Barić može smatrati nemogućom. Što se tiče članstava u upravnim vijećima zagrebačkih ustanova, Buljan Flander je predsjednica UV Poliklinike za bolesti dišnog sustava od 30. 11. 2010. do 29. 7. 2013., a od tog dana do 9. 11. 2016. članica je i UV Psihijatrijske bolnice za djecu i mlade Grada Zagreba.
Istraživački i znanstveni rad Poliklinike
Publikacija «Godinu dana poslije: Rezultati probira mentalnog zdravlja djece u Zagrebu» 25. ožujka 2021. predstavljena je u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu. «Ravnateljica Buljan Flander kazala je kako je ovo najopsežnije istraživanje ovakvog tipa na našim prostorima kojeg je prepoznala i Međunarodna zdravstvena zajednica kao dobru praksu kojim će Grad Zagreb biti predstavljen kao primjer dobre prakse.» Jedva smo detektirali što je to Europska udruga praktičara otuđenja od roditelja (EAPAP) i dokumentirali da je to ništa, a sada bi trebalo istražiti i što je to «Međunarodna zdravstvena zajednica», kao i omiljenu formulaciju ravnateljice «primjer dobre prakse u svijetu». Međutim, istražit ćemo – istraživanje.
Rezultatima i veličinom ovog istraživanja za koje je M. Bandić svojim aktom iz proračuna dao 100.000,00 kn, Buljan Flander se javno hvali već mjesecima. Prvo javno pojavljivanje Buljan Flander i Lane Petö Kujundžić, a društvo im je pravila i Marija Barilić, ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku u ministarstvu, dogovoreno je 30. srpnja 2021. u Čajanci dvotjednika Globus, u vlasništvu Hanza Medije, pod naslovom: Što je pandemija napravila djeci? «Napravila sam istraživanje na 22 tisuće djece, podaci su poražavajući».
Pored Buljan Flander kao autori istraživanja navode se psiholog Igor Mikloušić, pulmolog Gzim Redžepi te psihologinje Poliklinike Ella Selak Bagarić i Tea Brezinšćak. Znanstvenik koji zasada nije spreman javno istupiti kaže da to uopće nije znanstveno istraživanje, a pogotovo nije napravljeno na 22 tisuće djece. Stoga ne čudi da su recenziju ovog istraživanja potpisali neurokirurg Vjekoslav Jeleč, Bandićev pročelnik za zdravstvo, i psihijatar Igor Filipčić, ravnatelj gradske ustanove Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan. Naime, niti jedan sveučilišni profesor, a naveli smo u jednom od prethodnih tekstova na koliko fakulteta se spominje ili kao redoviti profesor ili kao predavač ili kao mentor Buljan Flander, nije dao kredibilitet ovom uratku. A kako i bi?
Upitnici su poslani roditeljima preko pročelnika za školstvo Ivice Lovrića odnosno svih zagrebačkih škola 19. veljače, a rezultati istraživanja su objavljeni 24. ožujka. No, najveća je zamjerka korištenje roditelja kao izvora podataka o emocionalnom stanju djece. «Upitnik su ispunjavali roditelji iako istraživanja pokazuju da je sposobnost roditelja da dobro procijene psihičko stanje svoje djece niska. Ovakvim načinom ispitivanja može se samo zaključivati o tome što roditelji misle kako su im djeca, a nikako o tome kako su djeca. To se, naprosto, ne zna jer se djeca nisu pitala. Drugo, u istraživanju se koristi isti upitnik za djecu širokog raspona dobi – od prvog razreda osnovne škole do četvrtog razreda srednje škole. To je iznimno problematično jer se neki znakovi emocionalne uznemirenosti mijenjaju kroz razvoj.
Nadalje, iako upitnik nije objavljen uz istraživanje što je također problematično, doznajem da se pitanja odnose na procjenu učestalosti načina na koji se djeca na određeni način ponašaju ili osjećaju ili razmišljaju. Roditelji mogu relativno dobro procijeniti samo prvo jer o drugom najčešće nemaju podataka, naročito kad se radi o starijoj djeci. Koliko dobro roditelj može procijeniti koliko često adolescent ima uznemirujuće misli ili slike o stresnom događaju ili prikazuje stresni događaj u igri? Ili koliko često se dijete pokušava ne prisjećati stresnog događaja, ne razmišljati ili imati osjećaje vezane uz njega?», kaže nam znanstvenik koji je pažljivo proučio istraživanje.
Činjenica da na ovo tobožnje istraživanje nije javno reagirala znanstvena zajednica, kao ni Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, također puno govori o moći ravnateljice Poliklinike i voditeljice istraživanja Buljan Flander. Kako je moguće da pravobraniteljica za djecu koja u svim dokumentima, kad govori o participaciji djece, govori da je apsolutno nužno pitati djecu, naročito kad se na temelju prikupljenih podataka planiraju intervencije i programi koji su namijenjeni djeci, prešuti ove podatke? Koliko to ima veze s time da joj je zamjenica Ivana Buljan Ajelić, kći Buljan Flander, iako Povjerenstvo za sukob interesa ni na prijavu nije otvorilo postupak utvrđivanja sukoba interesa? Međutim, nakon takvog istraživanja mentalnog zdravlja djece, slijedi i javna interpretacija dobivenih podataka. Naime, dobra vijest iz ovog istraživanja je da čak 91% djece u tim nevjerojatnim okolnostima potresa i covida-19 ne iskazuje nikakve značajne anksiozne i depresivne poremećaje, što bi značilo da djeca ipak imaju dobro razvijene mehanizme nošenja i s ovakvim ekstremnim situacijama, psihološku otpornost, ukratko, da su zdrava. Podsjetimo, naslov Globusove «Čajanke» o tom istraživanju glasi: Što je pandemija napravila djeci? »Napravila sam istraživanje na 22 tisuće djece, podaci su poražavajući».
Put prema znanstvenoj eliti
Poliklinikom upravlja Upravno vijeće koje imenuje Grad Zagreb na prijedlog pročelnika gradskog ureda nadležnog za zdravstvo. Upravno vijeće, uz druge poslove, imenuje i razrješava ravnatelja Poliklinike, donosi godišnji plan i program rada i razvoja Poliklinike, i nadzire njihovo izvršavanje. Predsjednik Upravnog vijeća Poliklinike bio je i pedagog Vlatko Previšić, bivši dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, no trenutno je to, odlukom gradonačelnika Milana Bandića, Romana Galić, dipl. socijalna radnica i prijateljica.
Iz redova osnivača, članovi su i Mirjana Kujundžić Tiljak, ravnateljica Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar i ravnatelj Poliklinike za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju, popularne Srčane u Draškovićevoj, Goran Krstačić.
Smjenom vlasti u Zagrebu i po odluci novoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića, Romana Galić ostala je pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, iako joj je mandat istekao 4. kolovoza 2021. Od 6. kolovoza 2021., navodno «privremeno», obavlja poslove i zadatke pročelnice «do imenovanja pročelnika/ice na temelju javnog natječaja, a najkasnije do 6. veljače 2022.».
Predsjednica Upravnog vijeća Poliklinike Romana Galić s ravnateljicom i drugim djelatnicima Poliklinike posljednjih godina potpisuje stručne radove. Jedan od tih stručnih radova objavljenih 2020. je i «Razdvajanje roditelja i otuđenje: Izgubljeni u prijevodu – Operacionalizacija stručne i znanstvene terminologije» (autorice: M. Roje Đapić, Buljan Flander, R. Galić).
Predsjednica UV Poliklinike Romana Galić na svojem fb-profilu 15. lipnja 2021. javno se pohvalila da je doktorirala na Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu. «U još jednoj stepenici svoga uspjeha, želim spomenuti osobe bez kojih ovaj veliki korak ne bi bio ostvariv. (…) Hvala mojim profesoricama i životnim učiteljicama, ženama nevjerojatne energije i snage, koje pomiču granice posvećujući svoj život najpotrebitijima, prof. dr. sc. Marini Ajduković i prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander. One su zajedno s mojom mentoricom vjerovale u mene i bile mi vjetar u leđa.»
Stjecanje doktorskog akademskog stupnja Romane Galić sufinancirao je Grad Zagreb. U istom razdoblju, na istom vjetru u leđa, na istom sveučilišnom poslijediplomskom doktorskom studiju iz socijalnog rada i socijalne politike pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osim pročelnice Romane Galić, doktorirale su i njezina zamjenica Marinka Bakula Anđelić te Mirela Šentija Knežević, dugogodišnja zamjenica pročelnika za zdravstvo Vjekoslava Jeleča, a sada privremena pročelnica Gradskog ureda za zdravstvo. «Za završetak konkretnih studija Grad Zagreb je sudjelovao u podmirenju dijela troškova školarine u ukupnom iznosu od 59.600,00 kuna, te je u tijeku obveza ostanka u službi u gradskim upravnim tijelima gradske uprave Grada Zagreba u dvostrukom vremenskom trajanju studijskih godina za koje je odobreno sufinanciranje», odgovor je Grada Zagreba.
Poliklinika je sigurno okruženje za sve stupnjeve akademskog napredovanja. Tako je 2019. godine klinička psihologinja Renata Ćorić Špoljar, voditeljica dijagnostike i tretmana Poliklinike, opet na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, doktorirala na temi «Odrednice prilagodbe djece na visokokonfliktni razvod roditelja». Komentorica na doktoratu svojoj djelatnici je – ravnateljica Buljan Flander.
Buljan Flander i Visoka škola za komunikacijski menadžment Edward Bernays
Buljan Flander predsjednica je Akademskog savjeta Bernaysa i predavačica na tom visokom učilištu osnovanom 2013. godine. Važnu ulogu u osnivanju Bernaysa ima Božo Skoko, koji je te 2013. docent i voditelj poslijediplomskog specijalističkog studija Odnosi s javnošću na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Od 1999. Skoko je jedan od utemeljitelja agencije za odnose s javnošću Millenium promocije. Na predsjedničkim izborima 2009. Božo Skoko je radio za kandidata Milana Bandića. «Promatrao sam tu kampanju izbliza, jer sam i osobno, kao vanjski stručnjak, sudjelovao u nekim njezinim aspektima», kaže Skoko u intervjuu za net.hr 2011. godine u kojem spominje i visoko angažiran cijeli agencijski tim Millenium promocije na Bandićevoj kampanji.
Prije početka same predizborne kampanje Novi list je objavio tekst u kojem je povezao Božu Skoku i s tvrtkom Medijska mreža kojoj je iz proračuna Grada Zagreba, prema podacima Poslovnog dnevnika, u periodu od 2008. do 2010. prebačeno oko 25 milijuna kuna za objavljivanje Bandićeve propagandne tiskovine Zagreb.hr. Podsjetimo, nedavno uhićenje Bandićeva šefa Gradskih groblja Patrika Šegote, supruga pedijatrice Sheile Šurbat Šegote, otkrilo je da je Božo Skoko tijekom 2020. bio član Nadzornog odbora tvrtke Prigorac – građenje koja je sa Šegotinom tvrtkom izvlačila novac, putem fiktivnih ugovora, iz zagrebačkog proračuna. Božo Skoko danas je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a Millenium promocija, agencija kojoj je suvlasnik, nalazi se u istom prostoru gdje je i Visoka poslovna škola Edward Bernays. Pored svih svojih javnih lica, a čitateljima je vjerojatno najpoznatije ono «nezavisnog političkog analitičara», Božo Skoko je i predsjednik udruge Hrvatski katolički zbor MI, koja usko surađuje s grupacijom Vigilare. Ovim riječima se Skoko 2018. obratio HKZ-u MI Trogir: «MI se od svojih početaka vodi načelom Bog-Crkva-domovina, i u tom načelu je sadržana smisao našeg djelovanja i poslanja, odnosno posebnost MI-ovskog djelovanja u odnosu na druge katoličke udruge. Dakle, uz vjernost Bogu, te angažman u Crkvi na svim razinama i područjima, promičemo i odgovornost prema domovini i njezinim stanovnicima te joj se nastojimo staviti na raspolaganje, ne pitajući – da parafraziram Kennedyja – kakve mi imamo koristi od Hrvatske, već što mi možemo dati Hrvatskoj.»
Gdje je tu Buljan Flander? Prema službenim podacima, predsjeda Akademskim savjetom, a to je «savjetodavno tijelo stručnjaka osnovano s ciljem povezivanja akademske i poslovne zajednice», a «svojom savjetodavnom ulogom Akademski savjet unapređuje i međunarodnu institucionalnu suradnju i znanstveni razvoj disciplina odnosa s javnošću i medija». Saziv Akademskog savjeta Bernaysa čine: Božo Skoko, Pero Maldini, Nikica Gabrić, Vedran Mornar, Ana Hanžeković, Ivan Tolj, Davor Bruketa, Predrag Grubić, msgr. Mijo Gabrić, Hrvoje Krstulović, Nikola Perenčević, Ivan T. Grbešić, Dinko Lucić, Ivona Čulo, Miodrag Šajatović, Ivan Jurić Kaćunić, Berislav Horvat, Ivan Barbarić, Sanjin Šolić, Krešimir Čemerika, Viktor Pavlinić, Davor Tremac, Irena Šarić Dombaj, Dennis Zovko, Franjo Skoko, Marija Šimić, Mario Petrović, Damir Jugo, Tomislavka Ivanda, Zdeslav Milas, Lana Ciboci, Adrian Beljo i Ivan Pakozdi.
Ovako Buljan Flander predstavlja tu ustanovu: «Edward Bernays Visoka škola doista je jedinstveno visoko učilište koje izvodi najinovativnije studijske programe iz komunikacije i turizma u ovom dijelu Europe, no usudila bih se reći i šire. No, Bernays nije model koji staje na tome. Usudila bih se kao nit vodilju iznijeti poznatu izreku «Pantha rhei» (samo promjena stalna jest) jer Bernays i dalje nastavlja rasti i kontinuirano se razvijati u svojoj inovativnosti, imajući u fokusu svoje studente kojima pruža sve više i više mogućnosti.»
Visoka škola Bernays je i «ponosno predložila», odnosno nominirala Buljan Flander za Godišnju nagradu za popularizaciju i promidžbu znanosti, a odabrao ju je Odbor za podjelu državnih nagrada za znanost (Željko Reiner, Nina Obuljen Koržinek, Zvonko Kusić, Davor Romić, Nedjeljko Perić, Amir Hazmić, Mariastefania Antica, Roko Andričević, Stipan Jonjić, Vlado Guberac, Ivo Družić, Erna Banić-Pajnić) 9. studenoga 2020., uz potpis predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, ujedno i predsjednika Odbora. U obrazloženju nagrade posebno se izdvaja knjiga Znanost i umjetnost odgoja, izdavač Geromar d.o.o., a cijena 480,00 kn, koju je, službeno, uredila Buljan Flander, no napisali su je, također prema službenim podacima, zaposlenici Poliklinike i Udruge Hrabri telefon. Na promociji knjige početkom 2019. pojavili su se, pored uobičajenih bandićevaca, i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, savjetnica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i rektor Zagrebačke katedrale Josip Kuhtić. Zašto je dekan E. Bernays Damir Jugo predložio Buljan Flander za državnu nagradu?
Damir Jugo najmlađi je dekan jednog visokog učilišta u Hrvatskoj. Prodekan je Zdeslav Milas. Damir Jugo je doktorirao na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 2015. godine, mentor i član povjerenstva mu je bio Pero Maldini, a druga dva člana povjerenstva Zlatko Kramarić (predsjednik) i Božo Skoko.
Božo Skoko predaje na Bernaysu. Godine 2019. škola utemeljuje i Edward Bernays Award, prvu nagradu za ukupni znanstveni doprinos razvoju profesije odnosa s javnošću, i dodjeljuje ju Boži Skoki na Communication Management Forumu (CMF). Član Programskog odbora CMF-a je i Buljan Flander, a Organizacijskog odbora i njezina kći Mia Flander Tadić.
Damir Jugo, Božo Skoko i Zdeslav Milas bave se PR-om i umrežavaju sve medijske, nakladničke kuće u RH.
Osim s Milanom Bandićem, usko surađuju s HDZ-om dok strankom predsjeda Tomislav Karamarko (od 2012. do 2016.) i vode njegov PR. Tako je u veljači 2016. Jugo imenovan za posebnog savjetnika za društvene djelatnosti prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, bez novčane naknade. Prodekan za nastavu Zdeslav Milas sin je Ivana Milasa, koji je bio poznat kao prvi i jedini čuvar državnog pečata u Hrvatskoj u doba Franje Tuđmana. Supruga Zdeslava Milasa, Dorotea Milas, prodekanica je i predavačica na Poslovnom veleučilištu Zagreb i, naravno, predavačica na Bernaysu. Od 2016. je u Upravnom odboru Zaklade Kultura Nova, gdje ju imenuje Vlada RH na prijedlog tadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Dorotei Milas prošle godine drugi mandat u UO Zaklade Kultura Nova potvrđuju i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i Vlada Andreja Plenkovića. Dorotea je ujedno sestra HDZ-ovke Margarete Mađerić, državne tajnice u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, i Ane Kosec, osobne tajnice u HDZ-u Tomislava Karamarka. Zanimljiva je velika povezanost triju sestrara s Karamarkom. Ana Kosec nije mogla postati šefica Karamarkova potpredsjedničkog kabineta, nije ispunjavala formalne uvjete, naime nije završila fakultet, pa je svejedno imenovana njegovom posebnom savjetnicom, tj. predstojnicom Karamarkova Ureda u Vladi. Margareta Mađerić, još uvijek je VŠS, prvostupnica marketinga i komunikacija, a to je ostvarila na Poslovnom veleučilištu Zagreb, pa ipak već u prvoj Plenkovićevoj vladi biva postavljena za državnu tajnicu ministrice socijale Nade Murganić. Na toj je poziciji i danas, kod ministra Josipa Aladrovića.
Kći Gordane Buljan Flander, Mia Flander Tadić, također predaje na Bernaysu i voditeljica je Savjetovališta za studente. Diplomirala je psihologiju 2016., a kako piše na stranicama Bernaysa, «svoju karijeru započela je kao volonterka Dječje kuće Borovje, Udruge Hrabri telefon… Od 2016. do 2017. radila je kao psiholog pripravnik u Poliklinici Kocijan Hercigonja, a od 2017. do danas radi kao psiholog u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG».
Većina utjecajnih osoba iz medija, politički i gospodarski utjecajnih osoba u Hrvatskoj predavala je na Bernaysu za nekakav honorar. To je način stvaranja mreže moći i utjecaja. Danas 37-godišnji Damir Jugo (rođen 1984.) dekan je Visoke škole Bernays od osnivanja 2013., tj. od svoje 29. godine. Prije dvije godine izabran je za predsjednika Vijeća veleučilišta i visokih škola Republike Hrvatske, te je i član Rektorskog zbora RH. Taj mladi čovjek predavač je i na Sveučilištu u Dubrovniku, na Sveučilištu u Mostaru, član je relevantnih strukovnih i znanstvenih organizacija: Hrvatske udruge za odnose s javnošću, Hrvatske udruge komunikacijskih agencija, Europskog udruženja za obrazovanje i proučavanje odnosa s javnošću.
Damir Jugo u bliskoj je i kumskoj vezi s rektorom Sveučilišta u Mostaru Zoranom Tomićem – zajedno objavljuju knjige i radove, te su najproduktivniji autori u sferi odnosa s javnošću. Rektor Tomić je 2020. dobio Grand Prix Hrvatske udruge za odnose s javnošću za doprinos struci, a predsjednik žirija bio je – Damir Jugo. Obojica su teoretičari i praktičari odnosa s javnošću. Primajući nagradu, Zoran Tomić je rekao da je najponosniji u svojoj karijeri na prijem u redovito članstvo Europske akademije znanosti i umjetnosti. Član iz BiH te akademije umrežavanja je i Dragan Čović, a iz Hrvatske je ove godine u članstvo primljen premijerov otac Mario Plenković.
U partnerstvu, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Visoka škola Edward Bernays u ožujku 2020. pokreću «društveno odgovorni projekt» Kod tebe doma. Ideja je kroz Instagram i Facebook zajednici omogućiti besplatne online-sadržaje koje izrađuju i prikupljaju studenti komunikacije i turizma na Bernaysu, a psihološki stručnjaci Poliklinike odobravaju i usmjeravaju njihovo dijeljenje sa zajednicom. Sudeći po profilu Kod tebe doma, projekt nije uspio. «Ovaj doprinos zaštiti mentalnog zdravlja, idejna je inicijativa Bernaysove voditeljice Studentskog savjetovališta i psihologinje Mije Flander Tadić, te psihologa iz Poliklinike Elle Selak Bagarić i Krešimira Prijatelja», piše u opisu projekta koji su predstavili ravnateljica Poliklinike Buljan Flander i dekan Bernaysa Damir Jugo.
No, to partnerstvo Poliklinike i Bernaysa je beznačajno u usporedbi sa svom drugom, pogotovo medijskom moći i zaštitom koju Buljan Flander dobiva u partnerstvu sa Skokom, Jugom i Milasom.
Utjecaj hrvatske Katoličke crkve
Premda je Poliklinika utemeljena na prepoznavanju spolnog zlostavljanja djece i kritičkim istupima Buljan Flander protiv utjecaja i moći hrvatske Katoličke crkve u hrvatskom društvu, i to se vrlo brzo promijenilo. Kao edukatorica, prema dostupnim podacima, od 2007. surađuje s Caritasom, Uredom za obitelj Riječke nadbiskupije i Bračnim i obiteljskim savjetovalištem Đakovačko-osječke nadbiskupije i Dubrovačkom biskupijom. Suradnja s HKC se godinama proširuje, pa i izvan granica na Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II u Sarajevu.
Međutim, od 2016., kad Poliklinika potpisuje sporazum o suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem koje ima Odjel za psihologiju, dolazi do potpunog preobraćenja ravnateljice Buljan Flander. Nekoliko mjeseci kasnije Poliklinika organizira i prvu edukaciju Karen i Nicka Woodalla za svoje djelatnika o tzv. teoriji otuđenja od roditelja. Docentica Hrvatskog katoličkog sveučilišta, neuropedijatrica Vanja Slijepčević Saftić, 2018. se zapošljava u Poliklinici i postaje zamjenicom ravnateljice Buljan Flander. I bivša ravnateljica Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež Zagreb, pobožna psihijatrica Vlatka Boričević Maršanić, u tom razdoblju postaje djelatnica Poliklinike. Spomenuli smo već da je i predsjednik Hrvatskog društva psihologa Josip Lopižić usko povezan sa službenim crkvenim krugovima i Hrvatskim društvom bračnih i obiteljskih savjetovatelja koje vodi velečasni Josip Bošnjaković, psiholog i psihoterapeut te profesor Odjela za psihologiju HKS-a. Od 2016. Poliklinika uvodi u sustav za zaštitu djece i obitelji tzv. teoriju otuđenja od roditelja, a ravnateljica Poliklinike drži predavanja i edukacije unutar cijelog obrazovnog, redovničkog crkvenog sustava u Hrvatskoj i BiH. Vrhunac suradnje Poliklinike i HKS-a odvio se u svibnju ove godine kada HKS-a svečano otvara, uz blagoslov kardinala Josipa Bozanića i sudjelovanje ravnateljice Poliklinike, Centar za promicanje dobrobiti ranjivih osoba, u čijem radu sudjeluju i djelatnici Poliklinike. Kako je u hrvatskom društvu religija ušla i u javne sadržaje, zanimljivo je primijetiti da je redovita profesorica Irma Kovčo Vukadin prošle godine temu «otuđenja od roditelja» uvela i u kurikulum predmeta Socijalna patologija na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.
Prije dvije godine, u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatskog katoličkog sveučilišta, u Zagrebu je održana i 2. Europska konferencija Formacija i prevencija. Tema je bila, iz perspektive raspetljavanja ove mreže moći, ironična: «Promišljanje o konceptu moći kao konceptu služenja i djelovanja.»
Iako tvrdi da je daleko od zastupanja muških mrzilačkih grupa, Karen Woodall ne zazire od njihova društva. Osim što najpoznatiji predstavnici grupacija za „muška prava” često komentiraju tekstove koje Woodall piše na svom blogu i prenose ih na svojim stranicama, ona surađuje s nekima od njih. Godine 2014. Woodall se pridružila organizaciji Leading Woman For Shared Parenting, koju su osnovale antifeministkinje i muškarci koji u svojim radovima zazivaju muški supremacizam. „S ponosom objavljujemo: Karen Woodall nam se pridružila”, piše na Facebook stranici ove organizacije, koju je osnovala američka antifeministkinja i suradnica kanala Fox News, Suzanne Venker. Najpoznatija članica ove grupe je pokojna Phyllis Schlafly, čuvena američka antifeministička lobistkinja koja je inspirirala Margaret Atwood da napiše Sluškinjinu priču. Venker je njena nećakinja. Član organizacije je i Warren Farrell, američki aktivist za muška prava i autor knjige Mit o muškoj moći. Tu su još Gwendolyn Landolt, koja je povezana s utjecajnom ultrakonzervativnom organizacijom Svjetski kongres obitelji, i Sue Whitcombe, stručnjakinja za „otuđenje”.
Karen Woodall navedena je, k tome, kao kućni autor na stranici Žene za muškarce, antifeminističkoj platformi koja ugošćuje neka od istaknutijih lica zapadne konzervativne kontrarevolucije, borce i borkinje protiv feminizma, LGBT zajednice i istospolnih brakova. Uz već spomenutu Venker, koja je i ovdje osnivačica, naveden je i Lionel Tiger, koji smatra da muška dominacija u društvu i braku ima vitalno značenje za civilizaciju. Helen Smith je antifeministička psihologinja, koja zdušno preporučuje radove likova kao što su Paul Elam, ostrašćeni ženomrzac i osnivač stranice Glas za muškarce. Riječ je o internetskoj platformi koju je Southern Poverty Law Center, platforma za praćenje ekstremista, stavio na popis zbog ekstremnih antifeminističkih i mizoginih stavova. Godine 2015. Karen Woodall dala je intervju za internetsku stranicu Glas za muškarce. Među člancima koje predlaže ova stranica nalazi se i naslov Kako potaknuti svog muškarca da te udari. Osnivač stranice Paul Elam osnovao je i drugu domenu za prijavu „lažnih” žrtava silovanja i obiteljskog nasilja. Blog Karen Woodall fiksiran je kao prijedlog i link za čitatelje na stranici Justice 4 Men and Boys, koju hostira Elam.
Najzanimljiviji pojedinac koji kao kućni autor s Karen Woodall dijeli stranicu Žene za muškarce je Stephen Baskerville, koji je usko povezan sa Svjetskim kongresom obitelji, jednom od najutjecajnijih globalnih organizacija koje se bore protiv prava LGBT zajednice i za „prirodnu obitelj”. Ostrašćeni borac za konzervativnu viziju svijeta, Baskerville je držao govore i na skupovima američkih bijelih supremacista. Godine 2014. sudjelovao je na prvom sastanku Agende za Europu, tajnog plana više od tri stotine krajnje desnih organizacija. Njihove ideje u međuvremenu su iscurile u javnost. Dokumenti koji su nedavno objavljeni na Wikileaksu pokazuju da je upravo na sastanku na kojem je govorio i Baskerville predstavljen zaokruženi nacrt krajnjih planova Agende za Europu, koje su namjeravali ostvariti lobiranjem, aktivističkim kampanjama i političkim utjecajem. Među planovima su potpuna zabrana abortusa u svim slučajevima, na lokalnim državnim instancama i na europskoj razini, zatim zabrana kontracepcije, medicinski potpomognute oplodnje i zabrana bilo kakve mogućnosti istospolnih zajednica. Jedan od prijedloga za ostvarenje toga nauma je i uvođenje „antisodomijskih” zakona. Na istom skupu sudjelovala je i Željka Markić, koja je govorila o hrvatskom referendumu o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene.
Zaključak
Navedeno u ovom tekstu je opis dijela djelovanja Poliklinike i njene ravnateljice Gordane Buljan Flander do kojeg sam došla do ovog trenutka. Nastavit ću novinarsko istraživanje i druge aktivnosti u cilju zaustavljanja daljnje traumatizacije nemoćnih roditelja i djece u sustavu. Ovaj serijal, kao što sam i najavila, ovim prilogom završavam. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli u ovom novinarskom istraživačkom serijalu, ponajprije hrvatskim Laurama, žrtvama sustava za zaštitu djece i obitelji koje su mi ukazale na postojanje problema tzv. koncepta otuđenja. Zahvaljujem ustanovama, udrugama i pojedincima na svekolikoj pomoći, uključujući Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koja mi je na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama odgovarala na postavljena pitanja.
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (1)
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (2)
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (3)
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (4)
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (5)
HPK, HPD i HUSR zahtijevaju uništavanje članaka o sustavu za zaštitu ili za zlostavljanje djece
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (demanti Poliklinike)
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (6)
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (7)
Reakcija organizacija civilnog društva
Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (8)
Brižni otac Milan i njegova mreža (Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece 9)
Serijal tekstova “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?” napisan je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem provedenog Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
