Na internetskoj stranici pod domenom jasenovac.hr promovira se i prodaje knjiga Jasenovački popis – Lažne žrtve uz pomoć konzervativnih i desnih medija i prešutnu podršku Republike Hrvatske. Autori popis žrtava nazivaju masovnom prevarom, korištenom u svrhu propagande prema kojoj su Hrvati genocidan narod. Lovro Kralj, povjesničar: Niti jedan narod ne može biti u potpunosti genocidan. Ako tvrdite da neka nacija jest ili nije genocidna, na oprezu ste jer time možda smatrate da postoje nacionalni kolektivi koji jesu genocidni.
Mrežne stranice memorijalnih centara koncentracijskih logora uglavnom sadržavaju predvidiv materijal: lako pretražive informacije koje zainteresiranima mogu predočiti osnovno o mučnoj povijesti tih lokacija, informacije o muzejskim postavima, posjetima, edukacijama i slično. Tako je i s Javnom ustanovom spomen-područje Jasenovac čije su mrežne stranice registrirane na domeni jusp-jasenovac.hr.
Na mrežnim je stranicama Spomen područja Jasenovac moguće i naći Poimenični popis žrtava, plod mukotrpnog višedesetljetnog rada istraživača kojim su utvrđena imena 83.145 žrtve jasenovačkog logorskog kompleksa koji je postojao više od 1300 dana. Kao što to biva sa svakim pedantnim poslom koji se tiče arhivske građe, pogreške su neizbježne, zbog čega je i sam popis podložan konstantnim izmjenama. Unošenje potpunog reda u popis koji sadrži brojne rubrike koje se tiču biografskih i podataka o stradanju pojedine žrtve, sizifovski je pothvat. To pogotovo vrijedi ako na umu imamo razasutost ostataka žrtava na širokom logorskom području, ali i Luburićevu naredbu o uništavanju svih tragova jasenovačke tvornice smrti u danima prije ustaškog povlačenja i bijega.
Prvobitne procjene broja žrtava nastale u godinama nakon svršetka rata bile su znatno veće, najprije zbog pokušaja izvlačenja veće reparacije od Njemačke, da bi kasnije srpski nacionalisti brojali do milijun žrtava logora. S vremenom popis je sveden na već spomenutu brojku od 83.145 žrtava. Tvrdnje hrvatskih revizionista, prema kojima u Jasenovcu broj stradalih nije mogao nadmašiti četveroznamenkastu brojku, u ozbiljnijoj historiografiji odbačene su kao neznanstveni nonsens.
Ipak, i dalje je dostupan nepregledan broj napisa koji službeni popis nazivaju lažnim. Ta se laž, prema njima, vucara od partizanskog ulaska u spaljeni jasenovački kompleks krajem travnja 1945. i početka rada Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Ovakve su inicijative počele za svoja nastojanja sve vještije koristiti blagodati bespuća hrvatske internetske zbilje.
Tako nam je za oko zapao jedan od perfidnijih načina promocije revizionističkog djelovanja u posljednje vrijeme. Naime, na stranici jasenovac.hr koja, doduše, postoji već neko vrijeme i koja je registrirana do kolovoza ove godine, promovirana je knjiga Jasenovački popis – Lažne žrtve autorskog dvojca Nikole Banića i Mladena Koića. Dakle, samo nekoliko znakova dijeli dvije adrese: onu Spomen područja, sa službenim popisom (jusp-jasenovac.hr) i onu koja taj isti popis naziva masovnom prevarom (jasenovac.hr).
Iako nije potrebna pravna akrobacija po kojoj bi se eventualna tvrdnja o zloupotrebi mogla odbaciti argumentacijom da se ovdje radi o pukom toponimu korištenom u nazivlju domene, vrijedi istaknuti da je domena za promociju knjige zakupljena iako nakladnik knjige Tkanica d.o.o. uopće nema vlastitu internetsku stranicu. Njihove je knjige moguće naći u katalozima nekolicine renomiranih knjižara. Isto vrijedi i za knjigu Jasenovački popis – Lažne žrtve koju je moguće naručiti preko webshopa nekolicine poznatijih knjižara, poput Superknjižare, knjižare Dominović ili Menarta. Osim obvezatnog primjerka u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, primjerak knjige dostupan je u nekolicini narodnih knjižnica diljem lijepe naše, iako cijela mreža zagrebačkih gradskih knjižnica posjeduje samo dva primjerka. Pred autorima i knjigom koja postoji već skoro godinu dana, čini se, dug je put do knjižničnih kataloga. Za dolazak do desnih srca, internet služi kao sasvim dostatan medij.
Sama knjiga, kojom se ovdje nećemo podrobnije baviti, predstavlja krunu dosadašnjeg rada autorskog para koji je posljednjih godina svoje tekstove na temu objavljivao na nekolicini portala, od Hrvatskog kulturnog vijeća do portala Narod.hr udruge Željke Markić, ali i tjednika kao što su katolički Glasa Koncila ili ekstremni Hrvatski tjednik.
Prema svim čitateljima, koji nakon ovog kraće popisa odustanu od čitanja s mišlju na pameti da se ovdje ipak radi o nekakvoj desno-konzervativnoj margini na koju nije osobito vrijedno trošiti dragocjeno vrijeme, iskazujemo pune simpatije. Onima, pak, koji nastave s čitanjem, pružamo garant da se samom knjigom ovdje nećemo podrobnije baviti. Naime, okolnosti i akteri ovim recima su od većeg interesa nego sama knjiga za koju se na stranici jasenovac.hr ponosito navodi da ima čak 792 stranice, 1 258 fusnota i 16 slika.
Iako je ovo djelo od skoro 800 stranica gotovo pa potpuno ignorirano od strane ozbiljnije historiografije, na stranici Jasenovac.hr hvale se nečime što bi se valjda moglo nazvati recenzijama objavljivanim na spomenutim portalima i njima sličnima. Evo jedne, za ilustraciju: izvjesni dr. Ivica Tijardović u tekstu Izvrsna knjiga o Jasenovcu na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća piše da autori „neopterećeni poviješću i ideologijom, čistog srca i zdravog razuma“ rastvaraju mit o genocidnosti hrvatskog naroda iza čega stoji „zločinačka ideologija“ koja „mora biti poražena i uništena“. „Riječ je o biti ili ne biti“, navodi zloslutno doktor i nastavlja: „Inače treba shvatiti da tko nije povijesno pismen nema što tražiti u hrvatskoj politici. Povijesno pismen znači shvaćati važnost korištenja pozdrava Za Dom – Spremni“.
Doista je simptomatično da je knjiga, čiji su autori, „neopterećeni poviješću i ideologijom“, otvorena citatom Alojzija Stepinca, kao i to da o razlozima pisanja knjige navode: „Mit o Jasenovcu kao mjestu na kojem su „genocidni Hrvati“ planski ubijali na stotine tisuća ili po trenutnoj, rezervnoj inačici toga mita, desetke tisuća ljudi, služio je u komunističkoj Jugoslaviji, a i danas služi različitim interesnim skupinama, za političko i ekonomsko pokoravanje Hrvata.“ Ako potonje smrdi na radikalsko-šovinističku retoriku srpskih nacionalista, poput one Aleksandra Vulina, o zavjeri kojom su Srbi označeni kao „genocidni narod“ – to je zato što njuh ovdje ne vara, nacionalistička retorika samoviktimizacije i stvaranja neprijatelja podjednako smrdi s bilo koje strane plota.
Onda, može li čitav narod biti genocidan? Naravno da ne može: „Svakom normalnom biću bi trebalo biti jasno da cjelokupna nacija ne može biti odgovorna za nešto što se dogodilo u povijesti“, pojašnjava za H-Alter Lovro Kralj, povjesničar i sveučilišni asistent na Filozofskom fakultetu u Rijeci koji drži kolegije o povijesti holokausta, fašizma i genocida u jugoistočnoj Europi. Kralj dalje objašnjava: „Niti jedan narod ne može biti u potpunosti genocidan. Ovdje treba biti oprezan zato što se vrlo često radi o nečemu što je samo projekcija. Ako smatrate da u svijetu postoje homogene nacije, onda ćete tako pokušati braniti i svoju naciju, za koju smatrate da je isto tako homogena ili bi trebala takvom postati. Ako tvrdite da neka nacija jest ili nije genocidna, na oprezu ste jer time možda smatrate da postoje nacionalni kolektivi koji jesu genocidni.“
Zanimalo nas je i radi li znanstvena zajednica uslugu neosvrtanjem na slična nastojanja, ostavljajući ih da egzistiraju u miru božjem na desnoj margini. Zajednica je premala da pruži otpor kvantitativno impresivnoj revizionističkoj produkciji, ističe Lovro Kralj: „Samim ignoriranjem revizionista pravimo informacijski vakuum što je, kao i puko zgražanje bez argumenata, prilično kontraproduktivno. Znanstvena zajednica mora biti pažljiva, mora marljivo i kontinuirano raditi na konstruktivnim odgovorima, direktno se referirati na kritiku što može biti teško zbog malog broja stručnjaka koji se bavi ovim temama u Hrvatskoj. Ignoriranje revizionistima daje solidan i izuzetno jeftin medijski prostor. Pravo je pitanje je li znanost dovoljno uporna, postoji li dovoljno energije i produkcije da se odgovori na postavljene izazove. Koliko je meni poznato, posljednji je doktorat na temu Holokausta, genocida i fašističkih zločina obranjen 2006. ili 2007. godine. Dakle, gotovo dvadeset godina nismo producirali nove istraživače koji bi se usko bavili ovim temama što predstavlja ogroman problem. Smanjivanje istraživačkog interesa dovodi u pitanje hoćemo li imati infrastrukturu, istraživače i kompetentnu historiografiju koja će uopće moći odgovoriti na ovu navalu revizionizma. Kada jednom izgubite kontinuitet stručnosti i profesionalnosti u ovom području, jako je teško izgraditi ga ponovno. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koje nemaju nacionalni muzej posvećen povijesti genocida i Holokausta osim Jasenovca koji komemorira specifično mjesto stradanja.“
Što ćemo s crkvom i brojnim lobijima koji daju financijsku i medijsku podršku ovakvim nastojanjima? „Struje koje naglašavaju, naprimjer, katolički element NDH iz nekakve konzervativne pozicije i one koje za NDH žaluju iz potpuno sekularnih razloga, tipičnim za radikalnu desnicu, u ovom su trenutku u savezu jer im je potreban protiv suvremenih vidova liberalizma koji su dominantni u razvijenim demokracijama. Ovdje se radi o tipu kontrareakcije spram modernizma. Različiti se politički agenti oslanjaju na takav narativ jer ga percipiraju kao antisistemski u smislu dominantnih vrijednosti u društvu.“
I, što sada?
Ama baš ništa. Otprilike tako bi se moglo svesti i mišljenje službene Hrvatske spram problema revizionizma i negacije različitih tipova genocida, ali i problematičnog odnosa spram fašističkog režima NDH.
Da distorzija povijesti Holokausta ne dolazi samo iz revizionističkog mikrokozmosa ističe i naš sugovornik Lovro Kralj: „Gotovo je općeprihvaćen narativ prema kojemu je Holokaust u NDH implementiran pod pritiskom nacističke Njemačke. Činjenica je da je 75 posto žrtva u NDH Holokausta nastradalo u logorima koji su vodile Ustaše. Ne postoji ozbiljniji arhivski materijal koji bi uputio da je to činjeno zbog njemačkog pritiska. Zato imate Zorana Milanovića koji krajem listopada prošle godine kaže da mi nikada nismo progonili Židove. Dakle, više ne govorimo o periferiji, nego o mainstream politici koja iskrivljuje povijest Holokausta.“
Gledanje kroz prste revizionistima ne bi trebalo začuditi ikoga tko je malo zagrebao ispod površine odnosa službene Hrvatske prema fašističkim zločinima u Drugome svjetskom ratu, genocidu nad Srbima i Holokaustu. Možda najrecentniji primjer dvojbenog nošenja posljednje vlade prema spomena na jasenovačku tragediju jest onaj s kraja prošle godine. Nacional je tada otkrio da je Vlada Andreja Plenkovića s Ministarstvom kulture Nine Obuljen Koržinek mjesecima od hrvatske javnosti skrivala preporuku Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA), tijelom kojim je, uzgred, Hrvatska predsjedavala u 2023., o kandidaturi Kamenog cvijeta za UNESCO-ov popis zaštićene svjetske baštine.
Usput, prema članku 325 Kaznenog predviđa se kažnjavanje kaznom do tri godine zatvora onoga tko “javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina”. Kako se točno „poriče ili znatno umanjuje“ kazneno djela genocida, nismo sigurni jer primjeri poput ovoga kojim se trenutno bavimo, očito ne potpadaju pod navedeno. Znamo samo da Republika Hrvatska, svim signalima pojave neoustaškog sentimenta u društvu unatoč, nije osobito hitra u sprovođenju spomenutog zakona.
U svrhu istraživanja novinarke Tamare Opačić iz 2017. za Balkan Insight, Ministarstvo unutarnjih poslova javilo je da „policija nikada nije podigla kaznenu prijavu u skladu s odredbama spomenutog zakona.“ Na isti upit iz redakcije H-Altera, iz MUP-a javljaju „da je policija unatrag šest godina, od 2018. godine pa do veljače 2024., podnijela ukupno pet kaznenih prijava zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Javno poticanje na nasilje i mržnju iz čl. 325. st. 4. Kaznenog zakona“. Iz MUP-a nismo dobili detalje o kaznenim prijavama.
Što se tiče same knjige i podmuklog načina promocije domenom Jasenovac.hr, ravnatelj Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković javlja nam da je svjestan da autori u svom “javnom djelovanju otvoreno poriču da su se u logoru Jasenovac dogodili masovni zločini Holokausta i genocida“. Iz Spomen područja svjesni su revizije Nikole Banića i Mladena Koića, iako u identitet potonjeg nisu uopće sigurni. Smatraju da je moguće da se tu radi o nečijem pseudonimu. Pa iako postoji zapis Koićevog ukazanja (doduše, kao Kojića), na isto tako rubnoj Z1 televiziji, i to u emisiji znakovitog imena Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića, mi ćemo naglasiti da nam sam identitet pojedinca ili autorskog para nije predmet posebnog interesa, barem ne u mjeri u kojoj nam je zanimljiva mašinerija desnih, kršćansko konzervativnih, ali i simpatizera među političkim akterima koji kao muhe oblijeću ovakve teorije.
Iz spomen područja ne žele komentirati dio koji se tiče podmuklog korištenja jasenovačkog toponima u nazivu internetske domene. Pitanje domene ostavili bi, kažu, pravnoj domeni koja može dati precizniji odgovor.
Iz CARNET-a na upit odgovaraju da „Registar.hr domena nema mandat i ovlasti ni na koji način upravljati sadržajem, udomljavati sadržaj, snositi odgovornost za sadržaj niti raditi procjene i kvalifikacije nekog internetskog sadržaja kao nezakonitog.“ Ipak, registri vršne domene za Republiku Hrvatsku (.hr) ovlašteni su deaktivirati domenu zbog čega upućuju da se sve „nelegalne aktivnosti prijave nadležnim institucijama poput policije ili suda koje će utvrditi postojanje nezakonitog sadržaja ili radnji, a na čije naloge onda CARNET može reagirati te deaktivirati spornu domenu.“ Ako prijava dolazi od ovlaštenih tijela, iz Registra djeluju, kažu, žurno.
Promocije knjige održane su dvaput, ako je suditi po onome što piše na stranici. Najesen u Domu specijalne policije na Trgu žrtava fašizma (!) u Zagrebu i početkom ožujka tekuće godine. Na posljednjem je takvom događaju, održanom u dvorani zgrade Gradske četvrti Podsused – Vrapče u Gajnicama, na adresi Sigetje 2, uz autore, kako stoji na stranici, govorio i Igor Vukić. Potonji je svojevrsni guru pobornika priče o jasenovačkom mitu i predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac iz kojega otvoreno negiraju da je u Jasenovcu ikada djelovao logor smrti, uz tvrdnju da je logorski kompleks nastavio djelovati i u vremenu komunizma tijekom kojega je služio kao logor u kojemu su zatvarani protivnici komunističkog režima i pobornici Staljinovog Informbiroa.
Kad je u pitanju lista aktera otprije poznatih široj javnosti, ovdje treba naglasiti prisutnost na događajima takve vrste i saborskih zastupnika nedavno zaključenog saziva sabora, Željka Sačića i Marka Milanovića Litre. Spomenuti suverenistički dvojac po pitanju Jasenovca, nasuprot zakonima ne djeluje „u ilegali“, dapače, na tome, čini se, dobrim dijelom dobivaju preferencijalne glasove. Prvi je nositelj liste koalicije MOST-a, Suverenista i drugih stranaka u trećoj izbornoj jedinici, drugi je na začelju iste liste u šestoj izbornoj jedinici.
Pa iako Milanović Litre na društvenim mrežama izjavljuje da će mu se prije ruka osušiti nego što će dići ruku za svog prezimenjaka, neslužbenog vođu koalicije Rijeke pravde, treba biti oprezan prema najavama trenutnog predsjednika i njegovom beskompromisnom planu za osnutak Vlade nacionalnog spasa, kao i s izjavama iz različitih pritoka rijeke pravde, poput one Marijane Puljak da pred otvorenim golom neće „gledati igra li netko lijevom ili desnom nogom“. Sličnih spomenutom parlamentarnom dvojcu ima po brojnim listama desnih stranaka, a perspektiva ulaska u sabor, u ovakvoj maglovitoj predizbornoj situaciji, ne odbacuje niti mogućnost približavanja izvršnoj vlasti u nekakvom ideološkom čušpajzu kakvim je još moguće zaprijetiti na idućem festivalu demokracije.
Jedno je sigurno i ne ovisi o izborima 17. travnja: samo pet dana poslije, na obilježavanju 79. godišnjice jasenovačkog proboja, nekakvi će službeni predstavnici, uz predstavnike nacionalnih manjina, mnogobrojnih medija i svih koji tamo već moraju biti po službenoj dužnosti, stajati ispod Bogdanovićevog spomenika na vrućem aprilskom suncu. Njihov stvarni odnos prema Jasenovcu određivat će se onako kako se prema opisanom problemu postave nakon prekida televizijskih prijenosa.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.