„Ekonomija raseljavanja i ekocida“: Odvija se proces izvlaštenja stanovnika Kosinjske doline koji su već pedeset godina taoci vrlo upitnog energetskog projekta.
Daleko od pozornosti medija odvija se proces izvlaštenja stanovnika Kosinjske doline koji su već pedeset godina taoci vrlo upitnog energetskog projekta, upozoreno je na tribini „Ekonomija raseljavanja i ekocida“ koja je održana jučer u Zagrebu u organizaciji Instituta za kulturu mišljenja.
O planovima potapanja kulturno i okolišno izuzetno vrijedne Kosinjske doline u Lici radi stvaranja akumulacijskog jezera H-Alter je više puta pisao u zadnjih gotovo dva desetljeća, a za stanovnike doline ova priča traje još puno duže. U tih pedesetak godina njihova su prava na brojne načine kršena, kako je na nijhovoj zemlji u prostornim planovima upisano jezero oni nisu mogli dobiti dozvole za renoviranje kuća, podizanje kredita, pokretanje poslova. U tim je desetljećima neizvjesnosti za stanovnike projekt stalno iznova vađen iz ladica, da bi ga Vlada 2021. proglasila strateškim investicijskim projektom, u međuvremenu je dobio dozvole, a trenutno je u tijeku proces izvlaštenja.
„Da je rat izraz za ovo što se događa bi glasio etničko čišćenje, uklanjanje ljudi sa stoljetnih ognjišta, brisanje stoljetnih mjesta i uništenje vjerojatno najljepše doline u Hrvatskoj. U 21. stoljeću brisati stoljetno naselje bez pravog razloga nama izgleda nevjerojatno. Tih 300 milijuna kWh novog dobitka struje danas se može dobiti na deset drugih načina, a ne da raseliš sirotinju, da ih iz kuća u kojoj su se rodili bacaš u neku zgradu u Perušiću. Ljudska vrijednost tog mjesta je neizmjerno iznad 300 milijuna kilovat sati, ali ako se ovaj zločin realizira tamo neće biti niti tog dobitka energije, jer projekt ima fatalnu grešku“, rekao je Stanko Uršić, umirovljeni profesor fizikalne kemije, koji tvrdi da HEP u proračunu ne navodi gubitke vode koji se ne mogu izbjeći, a to su isparavanje vode, gubitak vode u kršu i činjenicu da prema odredbama mreže Natura 2000 duguju određene kubike vode za krške ponore kako bi u njima opstao život.
„Kada sve to oduzmete dođete na nulu. Vode efektivno nema, ako pogledate bilancu jednom u petnaest godina je visoka voda, a pogledajte samo koliko danas malo ima snijega na Velebitu zimi. Više nema velikog snijega i jasno je da neće biti vode, nevjerojatno je da idu to raditi. Također, kada bi se to jezero napravilo na dnu ostaju gnojišta od štala itd. Hidrolozi kažu da mora proći najmanje 10 godina dok ta voda bude dobra za piće, značite da gubite potencijal vode Like za vodoopskrbu“, kaže Uršić.
Željka Leljak Gracin, pravnica iz Zelene akcije, podsjetila je kako se paralelno sa slučajem Kosinj odvijao i slučaj gradnje hidroelektrane na rijeci Dobri koja je izgrađena na temelju studije utjecaja na okoliš iz prošle države. Slučaj Dobra je potvrdio sve ono na što su upozoravale okolišne udruge, da svaki put kada se digne razina voda ona pronađe put kroz krš i poplavi okolna polja, kao i niz drugih problema. HEP te probleme ne može negirati, no planira projekt Kosinj na kojem se mogu očekivati isti problemi. Iako je za HE Kosinj na kraju ipak izrađena nova studija, njena je kvaliteta po Zelenoj akciji upitna.
„U Studiji su navedene neke posljedice, ali je izveden zaključak da se nekom mjerom može to kompenzirati i da je zahvat prihvatljiv. Mi smo kao udruga podigli tužbu pred Upravnim sudom u Rijeci jer smatramo kako ta studija nije adekvatno napravljena, protivna je Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš, uopće nisu razmatrane alternative, u studiji se ne vidi zašto je baš taj projekt najbolji, a baš ta lokacija izabrana. Također, razdvojili su projekt na HE sustav Kosinj i HE Senj 2 iako se te dvije studije nadopunjuju i to je neodvojiv projekt. Odvojeno razmatranje dijelova projekta je protivno propisima EU-a. No, izgubili smo na sudu, kao i ostale tužbe koje smo razmatrali. Na upravnim sudovima prostoji problem da ne ulaze dovoljno u materiju okolišnih problema“, ističe Leljka Gracin.
Sunčana Roksandić, izvanredna profesorica na Katedri za Kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istaknula je kako se situacija na međunarodnom nivou odvija u smjeru toga da ekocid postane međunarodno kazneno djelo.
„Već imamo ratni zločin protiv okoliša te ozbiljni stručnjaci kažu da se okoliš mora jednako štititi i u vrijeme mira. Pojedine države već sponzoriraju prijedlog izmjene Rimskog statuta da ekocid postane poseban zločin ili da se zločin protiv čovječnosti tumači tako da u kršenje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava uključi i zaštita okoliša, za što već postoje zakonske osnove. Hrvatska kao članica EU-a može pridonijeti na međunarodnom nivou, možemo biti jedna od država koje podržavaju izmjenu Rimskog statuta“, kaže Roksandić.
U tijeku je i donošenje Direktive o zaštiti okoliša EU-a gdje dio aktera zagovara da ekocid postane izdvojeno djelo. Rezolucija Europskog parlamenta iz 2021. već prepoznaje ekocid kao međunarodni zločin te poziva Europsku komisiju da poduzme inicijativu u borbi protiv nekažnjavanja ekoloških zločina na globalnoj razini i izgradi nacionalne kapacitete država članica. Francuski parlament je nakon Belgije uveo pojam ekocida u svoj kazneni zakon. U Hrvatskoj je Most 2022. napravio prijedlog zakona vezan za uvođenje ekocida u naš kazneni zakon, no rasprava oko toga nije zaživjela u ovom saborskom sazivu.
No, čak da u Kaznenom zakonu i postoji djelo ekocida na tribini je postavljeno pitanje što kada djelo vrši država.
„U Studiji utjecaja na okoliš pisalo je da će gradnja akumulacije povećati broj radnih mjesta, a nigdje nije pisalo da je to samo za vrijeme izgradnje, da su hidroelektrane danas automatizirane i da tu nema radnih mjesta, piše i da će projekt imati pozitivan utjecaj na turizam, isto što je pisalo i za obližnju akumulaciju Krušćica, a nikada se nije dogodilo. Piše i da će podići kvalitetu života i sigurnosti građana tog područja, da neće biti poplava, a stanovnike će iseliti. U tih 50 godina moglo se toliko boljih stvari izgraditi u energetici, a mi se bavimo ovime“, zaključuje Leljak Gracin.
Prekršen Zakon o grobljima
Na tribini je istaknuto i kako je Visoki upravni sud krajem 2023. zaustavio premještanje groblja jer je prekršen Zakon o grobljima. Naime, zadnji ukop održan je 2017., a Zakon kaže da se ostaci sto godina ne smiju premještati.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
