• Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Mediji
  • Trg burze
    • Novac
    • Rad
    • Ideja
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Arhiva
  • Kontakt
What's Hot

Program “Kultura pokreće Europu” nudi nove mogućnosti za kulturnu mobilnost umjetnika

2. listopada 2023.

Godišnji broj zaklanih životinja s farmi premašio 90 milijardi

2. listopada 2023.

SNV: Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije uzdigao se iz pepela

2. listopada 2023.
Facebook Twitter Instagram
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti
Facebook Twitter
H-Alter
  • Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Mediji
  • Arhiva
H-Alter
Naslovnica » Kategorija » Lijeva ruka, desni džep

Lijeva ruka, desni džep

0
Marijan Vogrinec 2. svibnja 2023. Izdvojeno, Politika

Dogodine slijede parlamentarni i ini izbori, pa valja ići biračima niz dlaku, zamazati oči građanima i koliko-toliko osigurati opstanak HDZ-ove prednosti.

Budući da CRO vlada nema nikakav svoj novac što su ga svojim znojem i znanjem zaradili premijer Andrej Plenković i ministri, odreda njegov osobni izbor, nego premeću među prstima javni novac nataložen u državnoj blagajni PDV-om te znojem i znanjem poreznih obveznika sposobnih zaraditi ga dodanom vrijednošću, radnici i umirovljenici Bijedne Naše nemaju razloga ni iz elementarnoga kućnog odgoja biti zahvalni, još manje kovati u zvijezde takvog premijera i takvoga državnog blagajnika Marka Primorca što radnicima – do nosa u živom blatu inflacije i životnostandardne ugroze – obećavaju od 1. siječnja 2024. veće plaće. Navodno, da se ne utope u tom glibu i ne povuku za sobom cijelu zemlju, vladajući najavljuju porezno „rasterećenjem rada za najugroženije skupine“. Kvazireforma tima lijeva ruka, desni džep? Na stranu sada to da su premijer Plenković i odreda nesposobni, ali nevjerojatno mu odani/poslušni ministri izravni krivci za vrlo loše, pače metastazirajuće tzv. stanje zdravlja Bijedne Naše, koja s prosjačkim šeširom pred nogama čami pred bruxelleskim staklenjakom. A kada „dobri ljudi“ iz bogatog svijeta nešto cunu prosjakinji, ona to ili ne znâ potrošiti (npr. bespovratni novac za obnovu potresom stradalih javnih zgrada u Zagrebu i na Baniji, itsl.) ili se mora teško sramotiti pred europskim tužiteljstvom zbog svojih lopova (npr. afere Žalac, Rimac rođ. Čulina, injsl.) s prstima u europskoj milostinji. Sic transit.

Ako u razdoblju predizborne kampanje – a ta se neslužbeno već vodi – može koristiti vladajućima i novogodišnji manevar porezna lijeva ruka, desni džep protiv, je li, poskliznuća u biračku nemilost, dapače

Sramota, nesposobnost, javašluk… pod kišobranom iritantne polit-birokrastek nonšalancije tih što su, kažu, preuzeli odgovornost: „Sve je po zakonu i propisu“. Od državnog sljemena do zadnje portirnice u mjesnom odboru negdje bogu iza nogu u najpasivnijem kraju. A HDZ-ove strančke uzdanice kolo vode. Sada, nakon što je prošlo već godinu i kusur mjeseci, a Rusija nije pobijeđena u Ukrajini nije kapitulirala SAD/EU/NATO-u i tzv. saveznicima niti je očekivano „narodno nezadovoljstvo“ u najvećoj/najbogatijoj resursima zemlji na Kugli dekapitiralo Putinov režim – dapače, svih je 11 paketa zapadnih tzv. sankcija Moskvi kritično ugrozilo europske ekonomije i bitno ruinira životni standard ljudi, pa to rezultira masovnim prosvjedima protiv vlasti i zahtjevima za povećanjem plaća i mirovina – poseže se za državnom intervencijom. Unija se ne snalazi, u krizi do grla se našla kao žaba pred zmijom, a svaka država članica – nastojeći opravdati svoju suicidnu kolaboraciju sa SAD/EU/NATO-ovom izmišljotinom o „ničim izazvanoj (sic transit) ruskoj invaziji/agresiji na Ukrajinu“ i financijski vrlo izdašnom pomaganju tuđeg rata u tuđoj zemlji – na svoj način baca građanima pojas za spašavanje. Zemlje tzv. prve brzine, bogate i razvijene više, jer imaju izdašnje proračune, a manje razvijene manje ili ništa.

Pa će jedna Njemačka, je li – gospodarska lokomotiva EU-a i cijelog kontinenta – opet zavući ruku u državni proračun, sada za 3350 eura, jednokratnom pomoći svakom svom građaninu da se ne utopi u tsunamiju inflacijom podivljalih cijena energenata, hrane, režija i svih inih osnovnih životnostandardnih troškova. A, je li, jedan sirotinjski RH, koji je HDZ-Plenkovićeva vlast zasužnjila ancila-politikom u bolesnu ne samo energetsko-prehrambeno-vojnu ovisnost o SAD/NATO-u via EU – vidjela žaba da konje potkivaju, pa i ona digla nogu? – prodaje „reformske“ rogove za svijeću: poreznim rasterećenjem. Tko će, kako i koliko osjetiti pomoć u svom novčaniku, otkud će država namaknuti taj novac, zasad se još ne znâ ni sâm premijer, iako su „uvijek dobro obaviješteni“ izvori iz njegove blizine pustili medijima bubicu u uho da će se novac namaknuti smanjenjem stope doprinosa za mirovinsko osiguranje te iz sredstava lokalne i regionalne samouprave.

Uvođenjem eura kao „naše valute“ uvode se i „njemačke cijene“ za sve proizvode i usluge u zemlji, koja već 2022. godine nije znala kontrolirati ni 100-posto niže kunske. Da to ne ide tako, primjer je i njemačka upravljačka svijest

Bivši SDP-ov ministar financija Boris Lalovac, pak, u intervjuu Dnevniku Nove TV sumnjičavo vrti glavom baš kao i sindikati i dobar dio javnosti: „Čudi me ta nakana mijenjanja mirovinskog sustava, ako znamo da nam na mjesečnoj razini uz ovakav gospodarski rast nedostaje dvije milijarde kuna. Godišnje uplatimo 26 milijardi, a isplatimo 50 milijardi. Godišnje nam nedostaju 24 milijarde, što punimo PDV-om. Zbog pada vrijednosti obveznica, oni koji sada odlaze u mirovinu iz drugog sustava ostvaruju velike gubitke i pitanje je za vladu kako ih nadoknaditi. Lokalna zajednica je u suficitu, a građani su zbog nominalnog rasta plaća u zadnjih godinu dana uplatili još više lokalnoj zajednici. Puno je lakše kompenzirati lokalne zajednice, nego dirati mirovinski sustav. Jedino što je ostalo za rezati je porez na dohodak, a to se može napraviti povećanjem neoporezivog dijela ili mijenjanjem poreznih stopa. Imamo triput manju bruto satnicu u RH od prosjeka eurozone, a imamo 30 posto veću inflaciju. Realno je da vlada kaže kako će svima povećati plaće, jer državna blagajna nikad nije bila ovako puna. Treba se usredotočiti na porast plaća u realnom sektoru i ne dopustiti da više rastu plaće u javnom, nego u privatnom sektoru.

Temeljna inflacija ne usporava, i to je ono što ne zabrinjava samo Hrvatsku nego i EU. Kad se maknu cijene energije i hrane, inflacija je 10 posto, jako zabrinjavajuće. Inflacija se neće spustiti. Temeljna inflacija znači da je ušla u sve pore društva. Ušla je i u kuglicu sladoleda, u sve proizvode. Ona će se smanjivati godinama. Prošle godine su najviše zarađivali država i gospodarstvo. Nemojmo sada, kad se treba boriti s inflacijom, dirati plaće. Zašto država nije najprije dirala svoje prihode, a poduzetnici svoje marže? Sada, kad se došlo do građana, ne žele povećati plaće da to ne bi utjecalo na inflaciju, a prošle godine plaće nisu sudjelovale u inflaciji. Mislim da građani trebaju dobiti najmanje ono što bi im realni dohodak iznednačilo s inflacijom.“

Mogu premijer Plenković i financijski mu ministar Primorac govoriti što im padne na pamet – opravdavajući svoje katastrofalno loše upravljačke politike kojima su građane životnostandardno bacili u očaj, a gospodarstvo utukli energetskom i inim krizama tzv. ulaznih troškova (vidi, npr. kutinsku Petrokemiju u već jednogodišnjem „zamrzivaču“, a novi turski vlasnik još ne kani početi proizvodnju umjetnih gnojiva zbog preskupog plina made in SAD s krčkog terminala LNG-a, sic transit), međutim, mase tzv. običnih/malih CRO ljudi dnevno gube bitku s osnovnim životnim troškovima koje im plaće i mirovine više ne mogu podmiriti. I što sada? Građane – bili u radnom odnosu, nezaposleni ili u mirovini – ne zanimaju politikantske filipike s Markova trga o tomu kako „radimo na paketu poreznih izmjena koji bi trebao stupiti na snagu prvog dana 2024. godine, trebao bi među inim rezultirati i rasterećenjima za najugroženije skupine u Hrvatskoj“. Do toga „prvog dana“ treba preživjeti, jer cijene svega i svačega nezadrživo rastu iz dana u dan, pa štrajkovima više ne prijete samo liječnici, kojima je vlada neki dan odobrila veće plaće, a kukavički odbila medicinske sestre i ostalo medicinsko osoblje, nego i prosvjetari, vatrogasci, policija… Svi su na udaru inflacije izazvane školskim primjerom tzv. proxy rata u Ukrajini i – bit će sve gore – dugoročnim posljedicama SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija Rusiji.

Temeljna inflacija ne usporava, i to je ono što ne zabrinjava samo Hrvatsku nego i EU. Kad se maknu cijene energije i hrane, inflacija je 10 posto, jako zabrinjavajuće. Inflacija se neće spustiti

Život i politika otvoreno rade jedno protiv drugoga umjesto da su kohabitabilni, da ciljaju razvojni boljitak i imaju čovjeka za mjerilo vrijednosti, pa Primorčev diskurs medijima nakon vladine sjednice na kojoj je usvojen Program stabilnosti RH za razdoblje 2024.-2026. godine i Nacionalni program reformi za 2023. godinu kako „postoji plan za porezno rasterećenje“ ne zvuči spasonosno. Nešto je slično zborio i lani u kontekstu ostvarenog suficita tzv. konsolidirane opće države od 0,4 posto BDP-a i tzv. lokalne države od 0,6 posto te deficita tzv.  središnje države od 0,3 posto. Po njegovu, rasterećenje bi imalo zapasati građane u svim dohodovnim razredima „promjenom i doradom pragova“, jer navodno „trenutni iznosi preračunani iz kuna u eure po fiksnom tečaju konverzije nisu lako pamtljivi“. Ma što to značilo, a masama koje dnevno gube bitku sa sve skupljim osnovnim životnim troškovima – ne znači ama baš ništa. Osobito ljudima s niskim ili zajamčenim primanjima. Primorac također tvrdi da „povećanje osnovnoga osobnog odbitka ne bi pomoglo najugroženijima“, nego onima u tzv. srednjem društvenom sloju (koji već desetljećima ne postoji, jer ga je kapitalistički sustav srozao među sirotinju, sic transit) i višim skupinama, pa se „razmatraju drugi mehanizmi dorade poreznog sustava“.

„Smatramo“ – tvrdi državni blagajnik Primorac, ali ne precizira tko smo to „mi“ (premijer Plenković i on, premijer i on na brifingu u Bruxellesu, tko s kim, gdje?) – „da bi na taj način mogli iznaći određena rješenja koja će pomoći i onim kategorijama građana kojima se do sada navodno nije moglo pomagati. Navodno su svi bili fokusirani na osnovni osobni odbitak, a povećanje odbitka njima ne pomaže, jer ionako nisu bili u poreznim škarama. Primarni je cilj fiskalni prostor koji postoji na razini lokalnih jedinica i može se iskoristiti za porezno rasterećenje. No, porezna je reforma u završnoj fazi internih konzultacija u Ministarstvu financija, a nakon predviđene procedure će kao paket poreznih izmjena biti donesen do kraja ove i stupiti na snagu 1. siječnja 2024. godine. Zahtjevi pak za povećanjem plaća u javnom i državnom sektoru trebali bi pričekati novi zakon o plaćama i uredbi o plaćama u državnoj i javnoj službi kojima će se urediti platni razredi i koeficijenti, na čemu se radi. Cilj je ujednačiti prava i omogućiti da svi zaposlenici imaju jednaku plaću i naknadu za jednaki rad.“ Jesu li Primorac i Plenković svjesni što znači dirnuti u prihode lokalne/regionalne zajednice eda bi svim radnicima povećali neto plaće? Istog će trena općine, gradovi i županije -uči iskustvo – povećati komunalne naknade, poreze, uvesti nove namete, itsl. kako bi nadoknadili „gubitak“. Lijeva ruka, desni džep, a ceh plaćaju sve obitelji tih istih radnika kojima su – „povećane neto plaće“, pa… Da se i ne spominje kikiriki vrijednost tih „povraćanja“.

Inflacija i sve skuplji život ne ostavljaju prostora ni za kakvo čekanje „dok trava naraste“. Jesti i platiti režije mora se odmah, a ne nakon što nesposobna birokracija prorajta iks mjeseci ili čak godina na jalova tzv. javna savjetovanja, stručne skupine, povjerenstva, rasprave, nacrte, prijedloge, itsl. među, je li, mnoštvom babica koje poslovično porađaju – kilavu djecu.

„Koliko god vlast i službena statistika uporno pokušavali dokazati da živimo dobro“, komentirat će predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, „plaće gube utrku s cijenama osobito hrane, a to pogađa najveći dio hrvatskih obitelji. Radnici stoga s pravom traže povećanje plaća i dostojne radne uvjete.“ Predsjdnik pak Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel smatra tragičnim to da se ti problemi ne daju riješiti s resornim ministrima, nego makar djelomično/vatrogasno tek u izravnom dijalogu predstavnika nezadovoljnih skupina s premijerom Andrejem Plenkovićem. To su ovih dana pokazali upravo pregovori s liječnicima, pa se to domino efektom prelilo i na ostale u javnim službama. Više ne žele čuti za resorne ministre, pogotovo za njihove državne tajnike, koji obećavaju vile i kule, a problem se usložnjava do otvorenog bunta. Imaju li ministri uopće nema ovlaštenja za upravljati svojim resorima ili je premijer taj – nadministar? Koji može, ako hoće. A nekad može, ali neće. Dok vrag uistinu ne odnese šalu?

„Apsurdno je da premijer bira koga će primiti na pregovore, a koga neće, procjenjujući tko mu je važniji ili u nekom trenutku donosi više političkih bodova“, napominje Novosel. „Ne mogu liječnici biti kasta s posebnim pravima iznad svih radnika u Hrvatskoj. Sada tim putem žele i suci, medicinske sestre traže svoja prava i dolazimo do anarhije u kojoj će kolektivno pregovaranje postati bezvrijedno. Nedopustivo je i to da se smanjenjem dopinosa poslodavcima, uz zadržavanje profita, omogući povećanje plaća, jer je to na štetu radnika i budućih umirovljenika. Otkud će se isplaćivati mirovine, ako se smanje doprinosi za mirovinsko osiguranje?“ Sindikati ne dvoje o tomu da je neophodan „rast plaća u privatnom i javnom sektoru i državnim službama eda bi se od njih moglo dostojanstveno živjeti. Sve nam je gore i sve nas je manje“. Glavna tajnica Matice hrvatskih sindikata tvrdi kako je radnicima i sindikatima „već dosta slušanja istih priča vladajućih da država nema novca“, jer ispaštaju radnici i umirovljenici koji preniskim primanjima plaćaju previsoke cijene osnovnih životnih namirnica „više nego u Njemačkoj“. Sic transit.

Uvođenjem eura kao „naše valute“ uvode se i „njemačke cijene“ za sve proizvode i usluge u zemlji, koja već 2022. godine nije znala kontrolirati ni 100-posto niže kunske. Da to ne ide tako, primjer je i njemačka upravljačka svijest: svakom Nijemcu 3350 eura izvanredne novčane pomoći za čim uspješnije svladavanje inflatorno korodirajućega životnog standarda, pa… Financijska pak CRO gimnastika tzv. poreznom reformom ima još jedan skriveni cilj: dogodine slijede parlamentarni i ini izbori, pa valja ići biračima niz dlaku, zamazati oči građanima i koliko-toliko osigurati opstanak HDZ-ove rejtinške prednosti. Koju, je li, može na biralištima oboriti samo velika životnostandardna nevolja, što ju je možebitno udružena politička oporba spremna iskoristiti za pobjedu? Slanje HDZ-a s manjinskim tzv. žetončićima i stranačkim Liliputancima tipa HSLS-a u politički naftalin iza aut-linije? Pa, ako u razdoblju predizborne kampanje – a ta se neslužbeno već vodi – može koristiti vladajućima i novogodišnji manevar porezna lijeva ruka, desni džep protiv, je li, poskliznuća u biračku nemilost, dapače.

„Nije mi jasno što vladajući čekaju dvije i pol godine“, komentira predsjednik SDP-a Peđa Grbin Plenkovićevu najavu povećanja plaća. „Zašto dvije i pol godine uzimaju ljudima iz džepova i zašto sada, umjsto da predstave to što žele napraviti, kažu da će početi 1. siječnja 2024.? Ako žele pomoći radnicima, neka odmah naprave porezno rasterećenje, a ne još sedam mjeseci izbijati im novac iz džepova. To je predizborni trik. SDP već dvije godine nudi prijedlog zakona o rasterećenju plaća, i to najprije najmanjih. Politička je oporba uspjela osigurati da se barem rad nedjeljom mora plaćati više, ali su još ostali smjenski, noćni, prekovremeni i rad stranaca. Strane se radnike tretira kao robove: oduzimaju im se dokumenti i ne isplaćuju odgovarajuće plaće, čime ih se dovodi u situaciju nedostojnu čovjeka.“

ekonomska politika inflacija monetarna politika
Share. Facebook Twitter WhatsApp Email
Marijan Vogrinec

Povezani članci

Marijan Vogrinec12. rujna 2023.

Mjere za opstanak na vlasti

Ben Norton11. rujna 2023.

Ekonomske sankcije kao suicid

Marijan Vogrinec29. svibnja 2023.

Američke gaće na štapu

Marina Kelava1. travnja 2023.

Treba nam dobra ekonomija

Marijan Vogrinec10. siječnja 2023.

Cijena rusofobije

Marijan Vogrinec22. studenoga 2022.

Plenković uči tovara gladovat’

  • Posljednje
  • Popularno

Program “Kultura pokreće Europu” nudi nove mogućnosti za kulturnu mobilnost umjetnika

2. listopada 2023.

Godišnji broj zaklanih životinja s farmi premašio 90 milijardi

2. listopada 2023.

SNV: Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije uzdigao se iz pepela

2. listopada 2023.

Kvatrić kao eksperiment

2. listopada 2023.

Zagreb 1941. i Zagreb danas

2. listopada 2023.

Program “Kultura pokreće Europu” nudi nove mogućnosti za kulturnu mobilnost umjetnika

2. listopada 2023.

Ranjive na vidjelo!

1. rujna 2020.

Crno-bijeli svijet

15. rujna 2020.

Where does the time go? Time and temporality in a pandemic

16. rujna 2020.

Sjedinjene banana-države

28. listopada 2020.
Posljednje vijesti

Program “Kultura pokreće Europu” nudi nove mogućnosti za kulturnu mobilnost umjetnika

2. listopada 2023.

Godišnji broj zaklanih životinja s farmi premašio 90 milijardi

2. listopada 2023.

SNV: Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije uzdigao se iz pepela

2. listopada 2023.

Prelov i klimatske promjene ugrožavaju ribe u lastovskom podmorju

1. listopada 2023.

HND: “Novo kazneno djelo pucanj je u novinare, profesiju i javnost”

30. rujna 2023.

Ekstremisti se koriste migracijama za svoje manipulacije

29. rujna 2023.

Fade In i BRID: Vratimo dostojanstvo radu u tekstilu!

29. rujna 2023.

Ženske mreže Hrvatske prosvjeduje zbog policajaca – ženoubojica

28. rujna 2023.

Kultura u Brezovici ide dalje, pridružite se!

28. rujna 2023.

Osijek: Extinction Rebellion blokirao ulaz na Međunarodni skup o prirodnom plinu

28. rujna 2023.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
E-mail: redakcija@h-alter.org
Tel: 01/ 492 15 46

Facebook Twitter
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti

Pretplati se na newsletter

© H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
  • BozooArt

Unesi pojam i pritisni Enter za pretragu ili pritisni ESC za odustajanje.