Iris Slade, kustosica izložbe Pohvala ruci u Galeriji umjetnina, Split: Izložba je koncipirana s ciljem da se kroz naslikane, nacrtane ili grafički interpretirane figuralne kompozicije posjetiteljima skrene pažnja na karakterističan detalj.
Izložba „Pohvala ruci“ stavlja fokus na prikaz ruke u jednom vremenu umjetnosti u Hrvatskoj, a donosi izbor slika, crteža, grafika i karikatura iz muzejskog fundusa Galerije umjetnina u Splitu. Za H-Alter o izložbi koja se i održava u splitskoj Galeriji umjetnina do početka srpnja govori kustosica izložbe, mr. sc. Iris Slade.
Što vas je potaknulo da napravite izložbu posvećenu rukama?
Tema je potaknuta esejom Éloge de la main (Pohvala ruci) u knjizi Vie des formes (Život oblika) Henrija Focillona, prvi put objavljene 1934. godine. Focillonov esej zadivljujući je panegirik ruci zahvaljujući kojoj je čovjek postao to što jest u punini svoga djelovanja. Dosljedan svojoj profesiji povjesničara umjetnosti, autor poglavito razmatra ulogu ruku u likovnom stvaralaštvu. Svijest o njihovoj važnosti egzistira još od doba pećinskih slikarija. Otisci dlanova naših dalekih predaka njihovi su najneposredniji artificijelni tragovi prisutnosti i identifikacijski znakovi. Ruke su kroz povijest bile presudne u manifestiranju likovnog umijeća čiji se dosezi uvelike ogledaju upravo u interpretaciji tog osobitog dijela ljudskog tijela, bilo da je riječ o samostalnom motivu ili detalju figurativnog prikaza. Među brojnim maestralnim realizacijama prisjetimo se nekih od najpoznatijih primjera, poput nebrojeno puta reproduciranog Dürerovog crteža Ruke u molitvi i detalja s Božjom i Adamovom rukom na Michelangelovoj fresci Stvaranje Adama ili suptilno naslikanih, preklopljenih ruku Leonardove Mona Lise, kao i vrsno oblikovanih i impostiranih ruku Rodinove skulpture Mislilac.
Što se sve na izložbi može vidjeti? Koje bi radove posebno istaknuli i zašto?
Iz fundusa Galerije umjetnina za izložbu je odabrano dvadeset djela, koja vremenski sežu od 1884. do 1939. godine. Zastupljene su slike, crteži, grafike i karikature čiji su autori većinom prominentni hrvatski moderni umjetnici, stoga ih je vrijedno poimence navesti: Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Miroslav Kraljević, Ivan Meštrović, Ljubo Babić, Vladimir Becić, Emanuel Vidović, Silvije Bonacci Čiko, Jerolim Miše, Marino Tartaglia, Tomislav Krizman, Marijan Trepše, Juraj Plančić, Antun Augustinčić, Vjekoslav Parać, Cata (Katica) Dujšin-Ribar, Ignjat Job, Vilim Svečnjak, Angjeo Uvodić i Antun Zupa (Zuppa). Riječ je, dakako, o figuralnim kompozicijama među kojima je značajan broj portreta na kojima su ruke svojevrsni paralelni portret u koji je istodobno utisnut autorski biljeg umjetnika. Među „klasične“ umjetnine uvrštene su i dvije karikature, Karikatura Josipa Hatzea autora Emanuela Vidovića, nastala oko 1910., i ̎Nestor u penziji – Ivan Rendić“ Angjela Uvodića iz 1922. godine. Osim što su na oba primjerka ruke domišljato interpretirane, humoristički uradci svojevrsni su podsjetnik na važnu ulogu toga žanra u likovnom životu Splita u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Vidović je, naime, prvi u Splitu, još 1901. godine na slikarskoj izložbi s Josipom Lalićem izložio karikature o kojima danas znamo isključivo iz pisanih izvora, dok se Uvodić zalagao za umjetnički status karikature.
U kontekstu teme izložbe, na pojedinim eksponatima dolazi do izražaja métierska vještina u podražavanju prirode, kao na Medovićevoj uljanoj studiji sv. Jeronima, nastaloj do 1901., a na nekima visok stupanj stilizacije u interpretaciji motiva, kao na Meštrovićevoj litografiji Djevojka s lutnjom iz 1920. Nezahvalno bi bilo ne spomenuti, primjerice, Bukovčev portret Frane Bollanija, kojega je naslikao 1884. godine za boravka u Splitu, ili Kraljevićev vrstan ekspresivan crtež Ruski balet nastao u Parizu 1912. godine, s prikazom plesnog para u trenutku dok plesač ispruženom rukom prodire u imaginarni, za njega i partnericu egzistencijalni prostor.
Koliko su na izložbi zastupljene umjetnice?
Od umjetnica je zastupljena Cata Dujšin-Ribar, koju reprezentira Autoportret s crvenim rupcem iz 1930. godine. U odnosu na ukupan broj autora izloženih djela, zastupljenost tek jedne autorice doima se simboličkom. Treba, međutim, imati u vidu znatno manju zastupljenost umjetnica u galerijskom fundusu u odnosu na njihove kolege, kao i ograničavajuću mogućnost odabira zbog specifične teme izložbe.
Neovisno o djelima zastupljenim na izložbi, koji prikaz ruke u povijesti umjetnosti u Hrvatskoj bi izdvojili i zašto?
Na to pitanje nije lako odgovoriti jer se radi o umjetnicima unutar velikog vremenskog perioda, koji pripadaju različitim stilskim razdobljima, koje karakteriziraju individualne poetike i koji su stvarali odnosno stvaraju u različitim tehnikama. Ipak, ako bih se morala odlučiti onda to ne bi bio jedan rad nego jedan umjetnik, Miroslav Kraljević za koga je još Matoš rekao da je izvrstan portretist ruke.
Kako to da ste se ograničili, zaustavili, na modernim umjetnicima, tj. početku 20. stoljeća?
U Galeriji umjetnina voditeljica sam Zbirke umjetnosti 19. stoljeća i moderne, što je bio jedan od glavnih povoda odabira umjetnina iz navedene zbirke. Izložba je koncipirana s relativno malim brojem djela, a s ciljem da se kroz naslikane, nacrtane ili grafički interpretirane figuralne kompozicije posjetiteljima skrene pažnja na karakterističan detalj. Tema, dakle, nije ni približno iscrpljena, naposljetku na izložbi uopće nije zastupljeno kiparstvo.
