Velika palma u predvrtu kuće na uglu Škrlčeve i Kušlanove bila je najljepša palma u Zagrebu, jedinstven i poseban ukras ulice i cijelog kvarta.
Cijelo popodne čuju se zvukovi nekakvih radova iz susjednog dvorišta u Škrlčevoj 16, Zagreb. Ignoriram ih, navikla da takvi zvukovi obično donose neugodna iznenađenja, odgađam suočavanje s mogućim ishodom. Na kraju ipak izlazim, u zadnji čas da još uspijem vidjeti palmu kako odlazi na kamionu, upravo zaokreće za ugao. Samo mali odsječak posljednjeg trenutka njezinog postojanja na ovom mjestu.
Zgrožena idem još provjeriti da li su ju srušili ili iskopali. Vidim veliku rupu na mjestu gdje se palma nalazila. Ostaje mala nada da će ju presaditi i da će palma nastaviti živjeti i uljepšavati neko drugo mjesto, ali nikad više na ugao Škrlčeve i Kušlanove.
Velika palma u predvrtu kuće na uglu Škrlčeve i Kušlanove bila je najljepša palma u gradu, jedinstven i poseban ukras ulice i cijelog kvarta. Svi joj se oduvijek dive.
U okviru Jane’s Walk šetnji 2021. godine Saša Šimpraga vodio je šetnju Sedam palmi u kvartu u bez imena, koja je povezala dvije osobitosti ovog kvarta, njegovu bezimenost i brojnost palmi u njegovim vrtovima. Velika palma na uglu Škrlčeve i Kušlanove bila je kraljica ove šetnje.
Radi se o kvartu koji se nalazi se između Maksimirske, Zvonimirove i Heinzelove ulice, nekada se smatrao dijelom Peščenice, izgrađen je u dvadesetim godinama 20. stoljeća na terenu nekadašnje šljunčare, s obiteljskim kućama, jednokatnicama i dvokatnicama, i prigradskim vilama, okruženim velikim vrtovima, od kojih mnoge i danas postoje.
Obilje, bujnost i raznolikost vrtova obilježje je ovog kvarta. Posebnost kvarta su i brojni predvrtovi, pojasevi stabala, grmova i niskog raslinja smješteni između kuće i ulice, koji stanarima pružaju ljepši pogled na ulicu, a prolaznicima zadovoljstvo prolaska ulicom s ugođajem parkovnog ambijenta. Sačuvali su se i neki još malobrojni drveni plotovi, kojima su ovi predvrtovi bili ograđeni prema ulici.
Brojna stabla, breze, tise, lipe, jele i borovi, i veliki hrast kojim se ponosim u mojem predvrtu u Škrlčevoj 18, i spašavam ga od prigovora susjeda kojima smeta opalo lišće na ulici. Stabla koja cvjetanjem najavljuju proljeće, magnolije, divlje šljive i jorgovani, a ljeti procvjeta i divlji nar. Grmovi i penjačice, žute forzicije, raskošne ljubičaste glicinije i mirisni jasmin u proljeće, bujne hortenzije u ljeto, narančaste tekome i otporni hibiskusi bijelih i ružičastih cvjetova. Lovorvišnje, čempresi, bazge, smokve, bršljani, lozice, hoste i bergenije. I naravno ruže, koje svojom ljepotom, bojama i mirisima od svibnja prate cijelu sezonu.
U ovim vrtovima i predvrtovima smjestio se i veliki broj palmi, kao raskošni i egzotični dodatak njihovoj raznolikosti. Unatoč ovim osobitostima kvart nije nikada dobio ime koje bi zaživjelo i potvrdilo njegov identitet, ostao je bezimena oaza skrivena između velikih gradskih ulica koje ga okružuju.
Ljudi i vrtovi su povezani. Ljudi uređuju, njeguju i održavaju svoje vrtove, a vrtovi ovise o njihovoj brizi, nestaju i propadaju bez nje. U vrtovima svi uživaju, prolaznici, posjetioci i vlasnici.
Danas ljudi manje prepoznaju vrijednost vrtova, ruše stabla i sijeku grmove, betoniraju, da imaju manje posla i da imaju gdje parkirati aute, jer stabla navodno prljaju ulicu, a aute treba negdje smjestiti.
Nekad sam poznavala obitelj koja je živjela u kući s palmom, stari zagrebački frizer, njegov sin i supruga, do raseljavanja mlađih generacija nakon njihove smrti. Kuća je ostala prazna, a vrt napušten. Ne znam tko je posadio palmu, nisam nikada pitala, a sada više nemam koga ni pitati. Rasla je desetljećima i postala dio identiteta ulice i kvarta.
Prepuštena propadanju, kuća je u potresu 2020. dodatno stradala. Prodana je kao poželjno građevinsko zemljište i unosna investicija, a novi vlasnik očito nema interesa i osjećaja za očuvanje posebnosti ovog lokaliteta, i njegove vrijednosti za ulicu i cijeli kvart.
Prolaznost je jedina izvjesnost, još se teže suočavamo s njom zato što je sve ubrzanija, a promjene koje se događaju najčešće su promjene na gore.
Vidljive su osobito u ovom bezimenom kvartu, gdje se stare kuće neprestano ruše i uništavaju njihovi vrtovi. Potres je ubrzao ovaj proces i pružio dodatno pokriće za rušenje povijesnih građevina, s izgovorom da su statički previše oštećene. Ipak, za svaki slučaj, rušenja se događaju iznenada i na brzinu, u jednom danu, da se ne bi stiglo dovesti u pitanje njihovu opravdanost.
Svjedočili smo ove godine rušenju stare vile na uglu Rakovčeve i Livadićeve, u brzini i tajnosti. Nedavno je istom brzinom srušena kuća s tornjićem na uglu Zvonimirove i Heinzlove, koja je oduvijek bila zaštitni znak ovog dijela grada, a njezin tornjić bio je bajkoviti putokaz ulaska u ovaj bezimeni kvart, najava drugih malih urbanih iznenađenja sakrivenih u njemu.
S ovim kućama uništeni su i njihovi raskošni vrtovi, a goli i raskrčeni tereni sada čekaju na izgradnju novih investitorskih projekata i nova neugodna iznenađenja.
Investitori koji stječu bogatstvo uništavajući urbane vrijednosti, imaju obavezu zadržavanja zelenila na određenom postotku zemljišta, ali sada se tu sadi umjetna trava i ograničeni broj uvijek istih stabala i grmova, što poništava ljepotu nekadašnjih vrtova, dok istovremeno uništava biljnu raznolikost i staništa za ptice, kukce i druge životinje, potrebne za održavanje prirodne ravnoteže i kvalitetu života ljudi u urbanim sredinama.
Vrtovi su postali luksuz, veći nego što su nekada bili, kada su se u urbanom planiranju i podrazumijevali. Uzimali smo ih zdravo za gotovo, a tek kad smo ih izgubili i svjedočimo njihovom nestajanju, spoznajemo njihovu vrijednost.
Odlazak palme iz vrta u Škrlčevoj 16, bez spektakla i svjedoka, tihi je simbol propadanja i gubitka nekadašnjih vrijednosti kvarta. Ubrzano nestaje njegov identitet, s kućama okruženim raskošnim obiljem oblika, boja i mirisa njihovih vrtova, kvarta koji nikada nije dobio ime, a uskoro ga neće ni zaslužiti.
