Nensi Franić i Mislav Lasić iz inicijative Mali Zeleni, Split: Najveći problem je što Grad Split već godinama ne radi na osmišljavanju uređenja novih zelenih površina, a često ni iole ambicioznijeg održavanja ili preuređenja zastarjelih.
Sami će se za sebe reći da „Mali zeleni pokušavaju riješiti misteriji koji nisu uspjeli riješiti ni Mulder i Scully“. Kao neformalna građanska inicijativa, Mali zeleni pokrenuti su 2020. godine u Splitu, na marginama radionice „Grad na rubu katastrofe“. Neposredni povod bila je činjenica da je u splitskoj Osječkoj ulici, koja se nalazi pored sportsko-trgovačkog kompleksa Koteks-Gripe u kojem se održavala radionica, u postojećem drvoredu nedostajalo niz stabala. Što se sve od tada dogodilo, za H-Alter govore Nensi Franić i Mislav Lasić iz Malih zelenih, najaktivnije splitske građanske inicijative posvećene gradskom zelenilu.
Što su i kako djeluju Mali zeleni? Kada ste se organizirali?
Nensi Franić: Mali zeleni predstavljaju neformalnu građansku inicijativu primarno orijentiranu na zelene površine i zelenu hortikulturu u gradu Splitu. Ideja je nastala za vrijeme
epidemije 2020. godine. Već postojeće ime Mali zeleni stajalo je iza nikad pokrenutog projekta nastalog u sklopu radionice Grad na rubu katastrofe na kojoj smo pukom slučajnošću sudjelovali. Gordi da promijenimo postojeće stanje odlučili smo oživjeti Male zelene putem Facebook platforme koja nam se činila kao idealan medij da problematiku povežemo tekstualno i vizualno. Mali zeleni postali su tako naš zajednički aktivistički projekt koji nam je otvorio vrata svijetu aktivizma, aktivista i borbe za javno dobro.
Mislav Lasić: Takoreći, dobili smo podlogu i na njoj izgradili ovo što su Mali zeleni danas – borci za zelenilo u gradu Splitu. Uz konkretne inicijative za sadnju stabala ili objave koje ukazuju na propuste ili pomake, jedan od naših ciljeva je i senzibiliziranje javnosti, građana, za važnost i prednosti gradskog zelenila, pa i to da na njega imaju pravo i da ga treba očekivati i zahtijevati.
S kojim se problemima najčešće susrećete u radu?
Mislav Lasić: Veliki splitski problem je manjak zelenih površina kao takvih. Imamo drvorede, tu i tamo poneke parkove, ali najveći problem je što Grad Split već godinama ne radi na osmišljavanju uređenja novih zelenih površina, a često ni iole ambicioznijeg održavanja ili preuređenja zastarjelih. Drvoredi i parkovi popunjavaju se novim stablima, ove godine i nešto ažurnije jer su u gradskoj komunalnoj tvrtki Parkovi i nasadi (PIN) napokon shvatili koliko je panjeva bilo samo ostavljeno i nikad zamijenjeno novim sadnicama. No, opet se sve to anulira sječom pustih zdravih stabala, npr. lovora na Šetalištu Bačvice, za što objašnjenje nikad ne dobijemo.
Nensi Franić: Najveći problem je komunikacija s nadležnom gradskom firmom. Iako nismo u toj struci, možemo sa sigurnošću reći koji su drvoredi “krnji”, tj. gdje koje stablo fali ili koje male gradske zelene površine trebaju obnovu ili su idealna pozicija za stablo. Nažalost, naši prijedlozi se ne uzimaju u obzir, iako ponekad ugledamo stablo tamo gdje je nedostajalo pa se znamo priupitati je li to zbog naše objave ili su svakako to “planirali”.
Kada smo tek počeli, 2020.godine, entuzijastično i naivno, mislili smo da će naša inicijativa postati brojnija, međutim sve je ostalo na nama dvoje pa kao tim dijelimo aktivnosti fotografiranja, pisanja i slanja mailova u kojima upozoravamo gdje stabla po gradu nedostaju i gdje bi se mogla zasaditi nova. Sada smo ostali samo na Facebook objavama budući da nas je u međuvremenu gradska firma Parkovi i nasadi blokirala na mailu, pa su nam društvene mreže preostale kao jedini način komunikacije s njima.
Možete li izdvojiti neke ulice u Splitu koje bi mogle ili trebale imati stabla?
Mislav Lasić: U gradu ima bezbroj mjesta na kojima bi stabla dobro došla. Ima ih doslovno na svakom kantunu. Nodilova je, primjerice, ulica u užem centru koja ima priliku za to. No, čak i onda kad u rijetkim slučajevima postoje, projekti ozelenjivanja na realizaciju čekaju predugo pa nam preostaje jedino čekati da nadležni takve lijepe planove i ostvare.
Pozitivan protuprimjer je uređenje Šperuna od prije koju godinu, gdje su uklonjena parkirališna mjesta i prostor maloga trga oslobođen za pješake te su zasađene četiri murve i dvije pelegrinke. Jedan je to od rijetkih primjera u Splitu da se uklanjao asfalt, da bi se mjesta našlo i za stabla.
Koliko po vašoj procjeni izbor vrsta prati karakter i mogućnosti lokacija na kojima se sade? Koliko je prisutna sadnja grmašica i drugog nižeg bilja koje također igra važnu ulogu, primjerice ozelenjavanjem zelenih pojaseva koji već sadrže drvorede, sve kako bi se povećala klimatska otpornost, ali i boravišne i ambijentalne kvalitete javnih prostora?
Nensi Franić: Izostanak sadnje grmova je jedan od većih problema i oni se općenito nedovoljno obnavljaju po parkovima i drvoredima, a još u osnovnoj školi smo svi naučili važnosti različitih slojeva vegetacije.
Mislav Lasić: Nedavno obnovljeni nogostup na Istočnoj obali, prema Autobusom kolodvoru, ima stari drvored u čijim zelenim pojasevima bi bilo dobro zasaditi i niže, otporno, mediteransko raslinje. Isti pristup bi kod brojnih gradskih drvoreda ublažio isušivanje i povećao otpornost stabala na klimatske promjene, a ulice postale ugodnije i ljepše. Radi se i o izrazito jednostavnom zahvatu.
Osim Marjana koji je kategorija za sebe, drugi najveći splitski javni park je Park mladosti, poznat i kao Glavičina ili Turska kula. Ta zelena oaza, međutim, nije osobito kultivirana i mjestimično traži daljnje ozelenjavanje. Kako vi vidite to važno mjesto?
Mislav Lasić: Uz Marjan, kao drugo od dva krila pluća Splita. Tome mjestu nedostaje samo minimum komunalne opremljenosti ali i znatnija sadnja po obodima kako bi se borova šuma proširila.
Nensi Franić: Tursku kulu vidim kao važno zeleno područje grada koje bi trebalo dodatno ozeleniti i približiti javnosti na način da se medijski poprati čišćenje, sadnja i obnova cijele Turske kule i predstavi kao jednako važna i sigurna zelena zona za sve, od sportaša do obitelji.
Možete li izdvojiti neka pojedinačna splitska stabla ili neki gradski drvored?
Nensi Franić: Najdraži, a ujedno i najdraža vrsta stabala, mi je drvored platana u Zagrebačkoj ulici. Fascinira me svojom veličanstvenošću jer ga krase platane od stotinjak godina, s ogromnim krošnjama koje nam pružaju toliko kisika, hlada, a i stanište za ptice. Koliko su ta stara stabla važna najlakše je primjetiti kada stanete uz jedno takvo stablo, osjetite njegovu snagu i veličinu pa se možemo i osjetiti malima. Često se ponašamo kao da smo mi ljudi jedini u ovome sustavu, a ne dio cjeline koja može i bez nas, ali mi ne možemo bez prirode.
Mislav Lasić: Posebno su mi drage platane u malom parku koji nema ime, a nalazi se iza nove glazbene škole, na Lovretu. Poseban je jer je mnogima nepoznat, spontan i pomalo divlji, a nama u srednjoj služio je kao okupljalište. Trebalo bi ga dovesti u red, uređenjem zelenila i popratnog parkovnog sadržaja, a na drugu ruku opet je poseban samim time što i jest cijeli poluzapušten.
Kakvo je stanje s ozelenjivanjem u odnosu stari i noviji dijelovi grada?
Nensi Franić: Splitu akutno nedostaje novih parkova i malih zelenih oaza. Postojeći gradski parkovi uglavnom su nastali još u vrijeme Jugoslavije, tj. onda kada se gradila većina kvartova u Splitu koji su danas više manje u lošem i zapuštenom stanju. Urbanizacija novih dijelova grada ne podrazumijeva komunalni standard javnih zelenih površina.
Split je, kao i Zagreb, dobio novu gradsku upravu koja deklarativno više pažnje posvećuje okolišu. Primjećujete li razlike na gradskim ulicama, odnosno pristupu gradskom zelenilu i konkretnom prilagođavanju klimatskoj krizi?
Nensi Franić: U 2023. godini situacija se s panjevima i krnjim drvoredima stvarno popravila. No, paralelno se puno stabala posjeklo, a nije bilo hitne potrebe za sječom. Dosta je drvoreda u Splitu sada mlado i pitanje je kako će podnijeti ljeto, pa bi u tome smislu bilo potrebno osigurati zalijevanje u prvim godinama od sadnje. Da stariji drvoredi vrijede puno više očito je već i po količini hlada koji ljeti stvaraju, pa bi umjesto nepotrebne sječe, trebalo više njegovati stara stabla.
