O legendarnoj svinji, teškoj nekoliko stotina kila, koja je živjela i hranila se na jakuševačkom deponiju, i njenoj sudbini, ispričao mi je gospodin Luka, stanovnik starog dijela naselja.
Tako krupnoj, bilo je krajnje vrijeme da se uputi kupcu pa se po nju otišlo s mehanizacijom jer se od debljine više nije mogla kretati.
Govori i da je razočaran sa sumještanima, onoj manjini koja uporno brani zatvaranje farmi u naselju i tako postaju uzrok odgađanjima rješavanja problema zbog blizine odlagališta koje je tik uz naselje. Bio je na nekoliko tribina koje je organiziralo urbano stanovništvo s temom urbanizacije naselja, ali sve su od reda neslavno završile zbog upada svinjara na tribinu koja bi eskalirala u agresiju. Deset godina traje natezanje i uvjeren je da problem može riješiti samo treća strana postupanjem po zakonu i čije kršenje ne smije biti ne sankcionirano. Nekolicina svinjara ne libe se reći kako bi odustali da su kazne veće.
Zbog negativnog utjecaja blizine gradskog odlagališta Grad je uložio u infrastrukturu naselja i standard domicilnog stanovništva. Tako su dobili: naknade za umanjenu vrijednost nekretnina; naknade za umanjenu kvalitetu življenja; priključak na plinovod za centralno grijanje pred kuću; novi objekt lokalne samouprave; jeftinu legalizaciju ilegalne gradnje gospodarskih građevina; svi Jakuševčani ne plaćaju usluge odvoza kućnog otpada; liječničke i rekreacijske terapije.
Nedostaje urbana povezanost naselja u cjelinu. Tako zbog nedostatka gradskog zemljišta nedostaju nogostupi, i u tom smislu rješenje je na starosjediocima, vlasnicima zemlje da ju u tu svrhu ustupe ili prodaju, a čemu nisu skloni. Onečišćenje okoliša, pretežno zelenih površina duž cijelog sjeveroistočnog poteza od naselja i neprekidno zanovijetanje svinjara i njima pridruženih rezultiralo je da su te površine zapuštene, rubno izrasle u prašumu u kojoj se krije odbačeni krupni otpad, proizvodni otpad iz svinjaca, otpadno koljivo i sl. U isto vrijeme u gustišu su se nekontrolirano razmnožile razne životinjske vrste, a dominiraju čagljevi.
Sva ulaganja u nasleje idu kroz lokalnu samoupravu i zaključke mjesnog odbora, ali sjednice su od gostiju sabotirane i opravdano je održavanje sjednica u prisustvu zaštitara. Galama, psovanje, vrijeđanje i pljuvanje redovit je dodatak unaprijed dogovorenog scenarija. I na javnim događanjima u naselju atmosfera je uvijek napeta. Nije rijetkost da se na osobnoj razini vrijeđa i omalovažava, i to opetovano u podlozi stoji izgovor „mi smo ovdje sedamsto godina i vi bi nama dijelili pravila pa nas i potisnuli s naše zemlje?!“
Za takvo stanje odgovornost snosi i Grad koji je trebao predvidjeti kako sve njegove odluke koje podilaze nezakonitom djelovanju i da će sve to kad-tad doći na naplatu.
Skloni smo objašnjenju da je ovakvo stanje u naselju posljedica što se dopustilo pojedincima i grupi ljudi ignoriranje postojećih zakona i tolerirala im se nesposobnost prihvaćanja očekivanih moralnih i kulturnih obrazaca ponašanja. Grad je sve to godinama tolerirao.
Lucija iz urbanog dijela naselja ima prijateljicu čiji su roditelji starosjedioci. Kaže da njih dvije samo u komunikaciji kad su same osuđuju takvo stanje. Svako i kratko komentiranje takvog stanja u društvu Jakuševčana, domicilnih, natjera cijelo društvo da ušuti. Naprosto mladima je dosta svega, ali nemaju snage suprotstaviti se. Svi su u međusobnim susjedskim, rodbinskim ili kumstvom povezanim odnosima.
Smrad od svinja s preostalih farmi, posebno s tri velike je nesnosan u svojoj okolini i na dva raskršća gdje su selektori otpadnih i kanalizacijskih voda. Iako komunalni redari smatraju da je to zanemarivo s obzirom da je velik broj farmi zatvoren – s time se ne slažu kućanstva u neposrednom susjedstvu farmi. Njima se ništa nije promijenilo. Osim toga ruža vjetrova po svojoj dinamici tjera smrad i van granica Jakuševca. Zagađivanje okoliša i dalje traje i sad se miješa sa smradom od kontaminiranog bio otpada s odlagališta. Smrad svinja polako zamjenjuje onaj s deponija od biootpada koji postaje miješani otpad jer su u njemu ubačene komponente koje ne spadaju u biootpad (npr. ostaci kuhane hrane).
Predsjednik Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb-istok, Tonko Bogovac na temu smrada s odlagališta navodi kako Uprava Grada u suradnji sa Čistoćom, Zrinjevcem i ZGOS-om traži rješenje na tjednoj bazi po javljanjima smrada pa se u masu uzroka ubacuju razne tehnologije. Npr. mikroorganizmi, drveni treset, ide se na skraćivanje vremena između istovara kontaminiranog bio otpada na odlagalište i pokrivanja sa zemljom. Nabavljen je stroj za rastresivanje bio otpada za kompost i koristi se prekriva za prekrivanje komposta u nastajanju. Navršila se godina dana po novom modelu da je sustav gospodarenja s otpadom pokrenut i ide se prema zatvaranju Prudinca. Novi rok koji se spominje je 2026. godina. Hoće li do tada Jakuševec, i dobar dio grada, konačno biti lišen svih vrsta smrada koji karakterizira desetljeća povijesti tog rubnog zagrebačkog kvarta?
