Prekovremeni rad opterećuje jedne, a u nezaposlenost gura druge radnike. Nezaposleni završavaju u prekarnom statusu.
Vlada RH socijalnim je partnerima dostavila nacrt izmjena Zakona o radu (ZOR), a ovaj tjedan započinju netransparentni pregovori u kojima radnike predstavljaju sindikalne središnjice – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata. Aktivni sindikati ostavljeni izvan procesa pregovora, kao i neke stranke, organizacije i udruge, smatraju da bi svi radnici trebali biti uključeni u pregovore te su odlučili osnovati inicijativu Za radnički ZOR.
“Inicijativa Za radnički ZOR nudi pristup koji sindikati u Hrvatskoj još nikad nisu primijenili. Parlamentarna većina će sigurno odbiti naše amandmane i naizgled smo opet na starom, ali ipak smo nešto postigli jer će sindikalna borba dobiti političku dimenziju koje do sada nije bilo, a radnici će znati koje su stranke glasale protiv njihovih interesa”, rekao je predsjednik Novog sindikata Mario Iveković.
Osim niza sindikata, u inicijativu Za radnički ZOR uključena je i Platforma za radne uvjete u kulturi KRUH, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), Marksistička organizacija Crveni, Mladi socijalisti Hrvatske te stranke Radnička fronta (RF) i Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP). Neki od prijedloga inicijative su uvođenje 35-satnog radnog tjedna, ograničenje trajanja ugovora na određeno na godinu dana, adekvatno plaćanje dodatnog rada poput noćnog, prekovremenog i drugih, sprečavanje zlouporaba agencijskog rada i rada platformskih radnika i strože kažnjavanje poslodavaca koji krše ZOR.
Svaka izmjena ZOR-a do sada donijela je nove valove takozvane fleksibilizacije radnih odnosa, odnosno narušila je radnička prava. Između ostalog, devedesetih i ranih dvijetisućitih procesi otkazivanja ugovora o radu naglo postaju sve lakši, a 2014. se povećava dozvoljen prekovremeni rad i briše ograničenje ugovora o radu na određeno, zbog čega Hrvatska postaje država s najvećim postotkom prekarijata u čitavoj EU. Jedini “ustupak” radnicima u nacrtu novog ZOR-a upravo je ograničenje ugovora o radu na određeno na tri godine: “Smanjenje se dogodilo zbog statistika i izvrgavanja ruglu. Zbog toga što smo sada na glasu kao zemlja koja ima najnesigurniji rad”, navodi Iveković.
Nacrt je u svim ostalim aspektima naklonjen kapitalu. Ako sve prođe prema planu Vlade, poslodavcima će biti omogućeno ponuditi kraći otkazni rok u slučajevima povrede radnog odnosa, otpuštanje sindikalnih povjerenika čim prestanu s funkcijom, a minimalni plaćeni dopust bit će srezan sa sedam na pet ili tri dana. Poslodavci će po novom nacrtu moći očekivati od svojih radnika da godišnje rade 200, umjesto 180 sati prekovremeno, a predlaže se ukidanje gornje granice prekovremenih sati propisanih kolektivnim ugovorom:
“Problemu prekovremenog rada bi se moglo stati na kraj kada bi se taj oblik rada plaćao 50 ili 100 posto više u odnosu na normalnu satnicu, za što se ova inicijativa i zalaže. U trenutnoj situaciji radnici, da bi zaradili malo pristojniju plaću, žele raditi prekovremeno, a poslodavac koji nema veliki trošak to iskorištava”, istaknula nam je Vesna Konigsknecht iz SRP-a.
Važno je istaknuti da prekovremeni rad kao model povećava rezervnu armiju rada, odnosno broj nezaposlenih:
“Argument za fleksibilizaciju prekovremenog rada je da neki naprosto žele raditi prekovremeno kako bi zaradili više. U pravilu smo protiv toga jer čovjek u svojoj želji za normalnijim životom može sebi dugoročno naštetiti. On kratkoročno može raditi preko količine koje mu tijelo može izdržati, ali dugoročno će potrošiti svoje resurse i dovesti se do nemogućnosti odrađivanja normalnog radnog vremena”, navodi glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš.
“Inicijativa predlaže smanjenje definicije punog radnog vremena na 35 sati tjedno. Ako to povežemo s propisanim minimalnim porastom satnice kada se radi prekovremeno, prekovremeni rad se poslodavcu više ne bi isplatio, što bi dovelo do veće stope zaposlenosti. Prekovremeni sati moraju biti iznimka u slučaju neke izvanredne okolnosti ili tehničke greške, a ne redovan način rada. Radni tjedan od 35 sati je francuski model koji je doveo do ekonomskog rasta i veće zaposlenosti”, rekao je Marin Ivančić iz Radničke fronte. “Švedska trenutno testira model 30-satnog radnog tjedna, a ne vidim da je u krizi. Radništvo je odmornije i bolje radi” nadovezuje se Iveković.
“Temeljna svrha tehnologije jest rasterećenje ljudskog rada. Tehnologija trenutno napreduje, a radno vrijeme se povećava u usporedbi na 20. stoljeće. Osmosatni radni dan sve više postaje uspomena na prošlo stoljeće. To se događa kada je tehnologija u službi kapitala i profita, a ne čovječanstva”, rekao je Luka Resanović iz Marksističke organizacije Crveni.
Prekovremeni rad opterećuje jedne, a u nezaposlenost gura druge radnike. Nezaposleni se radnici zatim snalaze koliko mogu i mnogi odlaze u prekarni radni odnos: “Smatram da bi se prekarni radnici trebali smatrati nezaposlenima jer ako te netko uzima da radiš na samo mjesec dana, onda si ti bazično nezaposlen, a samo povremeno dobiješ priliku nešto raditi”, istaknula je Konigsknecht.
“Državni zavod za statistiku nema ni približne podatke o stupnju sive ekonomije u Hrvatskoj. Siguran sam da je dolaskom aplikacija za platformski rad izrazito porastao stupanj sive ekonomije. U državi vlada rasulo što se tiče statistike općenito, pa tako i nezaposlenosti”, navodi Resanović.
“Dio ljudi je prestao biti evidentiran na HZZ-u jer on nameće različite uvjete da ljudi uopće ostaju u evidenciji, poput redovnih dolazaka i edukacija. Ako odbiješ neke od tih uvjeta, brišu te iz evidencije. Uopće nemamo predodžbu koliko je nezaposlenih ljudi u Hrvatskoj”, rekla je Konigsknecht.
“Vlada mjerama fleksibilizacije samo naizgled pomaže poslodavcima, ali destimulacija radnika da sudjeluju na tržištu rada im zapravo odmaže. To odgovara onima koji žele doći do brzog profita, ali takvo vođenje poslova dugoročno propada”, rekao je Iveković
“Kada je logika svake zakonske promjene da poslodavac što lakše posluje i ima što manji rizik, to dovodi do situacije da naši poslodavci mogu biti toliko nesposobni da ne moraju ni dva mjeseca unaprijed organizirati poslovanje. To stvara nesposobne i niskoproduktivne firme koje žive od dana do dana, temeljeći svoju konkurentnost na najprimitivnijem obliku eksploatacije. Čak kada zanemarimo perspektive RF-a, SRP-a i Marksističke organizacije Crveni, takve politike dugoročno stvaraju neuspješno kapitalističko gospodarstvo” navodi Ivančić.
Vladin platformski spin
Plasirani razlog za izmjenu ZOR-a je potreba za regulacijom platformskog rada i rada od kuće, koji je posebno porastao zbog pandemije, što je očiti spin kako bi se ubrzala fleksibilizacija radnih odnosa. Upitali smo sugovornike jesu li zadovoljni načinom kako nacrt ZOR-a regulira ta dva oblika rada:
“Rad od kuće svakako treba regulirati, no Vlada ga planira voditi kao rad na izdvojenom mjestu. Izdvojeno mjesto rada je prostor poslodavca, on ga mora imati u svojem vlasništvu ili najmu i osigurati struju, vodu, grijanje i sve ostalo potrebno prema Zakonu o zaštiti na radu. Rad od kuće nije prostor poslodavca nego radnika. Kada se to dvoje miješa, ostavlja se prostor da poslodavac, recimo, podijeli tekstilnim radnicama šivaće mašine i naredi im da šivaju od kuće. Time poslodavac uštedi na prostoru, konkurentniji je i postavlja takav poslovni model kao tržišnu normu. ZOR bi morao definirati da se kućni rad smije odobriti samo na zahtjev radnika. Poslodavac to ne smije tražiti od njega”, navodi Konigsknecht.
“ZOR bi za početak trebao definirati koji se to poslovi smiju raditi od kuće. To ne mogu biti svi. No, ovaj nacrt to ne radi”, nadovezuje se Kiš.
“Što se tiče platformskog rada, spin je i mit da ga treba urediti. On naprosto treba biti redovni radni odnos. Članak 10, stavak 2 ZOR-a ističe: ‘Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno’. Tu je po meni priča o platformskom radu gotova, a stvar je Inspektorata rada i nedostatka političke volje što se taj rad ne nadzire” rekao je Ivančić.
“U definiciju platformskog radnika su stavili da se platformski radnik koji zarađuje manje od 60 posto minimalne plaće ne smatra radnikom. Time su htjeli reći da će se ljudima moći davati poslovi bez ikakvih obaveza, odnosno onako kako se događa i sada – bez plaćanja poreza i doprinosa od strane platformi”, nadovezuje se Iveković.
“Razlog tome je sprečavanje tužbi koje su se događale u drugim europskim zemljama. Ljudi su radili za aplikaciju i na sudu dokazali da rade u periodima kada nisu prijavljeni. Platforme su zatim dobile obavezu da prijavljuju radnike i plaćaju za odrađeno vrijeme. Vlada ovime želi izbjeći takvu tužbu: Poslodavac će preko aplikacije paziti da kada dođeš na 59 posto minimalne plaće više nećeš dobivati novac za taj mjesec. Doći ćeš do drugog poslodavca i za njega ćeš raditi za dodatnih 59 posto, a zatim ćeš otići i do trećeg. Naradit ćeš se, a nitko ti neće plaćati poreze i doprinose” rekao je Kiš.
“Država je vidjela da radnici vani dobivaju tužbe i sada donosi zakone da zaštiti kapital, odnosno aplikaciju od tužbi” istaknuo je Ivančić. “Sumnjam da to političari rade bez osobnih interesa”, nadovezuje se Iveković.
Ni lijevo ni desno, već…
“RF ovakav dodir sindikalizma i politike vidi kao jedini način da se u značajnijem smislu dopre do radnika. Ako nam se neki radnik javi za pomoć, ali se ne identificira sa svim stavovima koje zastupamo, često je suradnja sa sindikatima najbolji način da mu pomognemo ili ga uključimo u neku našu borbu ili akciju. Možda se za dvije ili tri godine uspijemo poklopiti s njim i u drugim stavovima, ali do toga neće doći ako sustavnim i kontinuiranim radom ne pokažemo radnicima da smo na njihovoj strani”, istaknuo je Ivančić.
„Kao sindikat nismo niti lijevi niti desni. Želimo podršku svih”, nadovezao se Iveković.
“Kapital ima jak savez koji čine država, vladajuća stranka i parlamentarna većina, udruge poduzetnika, svi vodeći privatni mediji, vodeći ekonomisti i instituti iza njih, Europska komisija i Europska unija. Svi oni podupiru fleksibilizaciju radnih odnosa. Ako želimo promjene u drugom smjeru, moramo imati što jači savez. Zato moramo povezati sindikate, političke stranke i organizacije, a pozivamo da nam se pridruže i svi ostali koji su voljni preusmjeriti postojeće klasne odnose prema jačanju pozicije radništva”, rekao je Resanović.
