Jasminka Bjelavac, projektna koordinatorica sarajevskog ogranka Fondacije Heinrich Böll: ”Kod nas još uvijek postoji tendencija da će naše elektroprivrede da dekarboniziraju Bosnu i Hercegovinu. To nigdje nije bilo na svijetu, pa neće vjerovatno ni kod nas.”
Evropska zelena agenda (Zeleni plan) je strategija iz 2019. godine koja bi trebala Evropu učiniti prvim „klimatski neutralnim“ kontinentom do 2050. godine. Kako bi taj cilj bio ostvaren, države potpisnice moraju postepeno raditi na uvođenju čiste energije za pokretanje svih ekonomskih procesa. Na taj način bi se smanjivao negativan uticaj korištenja fosilnih goriva u cijeloj ekonomiji – proizvodnji i potrošnji, oporezivanju i socijalnim davanjima.
Zelena agenda u kontekstu Zapadnog Balkana usvojena je na Samitu za Zapadni Balkan u glavnom gradu Bugarske u novembru 2020. godine. Sofijsku deklaraciju su potpisale sljedeće zemlje: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija. U Agendi su navedene glavne smjernice za sprovođenje s fokusom na pet oblasti: Klimatske promjene, cirkularna ekonomija, biodiverzitet, borba protiv zagađenja zraka, vode i tla, te održivost ruralnih područja. Prema podacima Eurostata iz marta ove godine, Albanija od svih država Zapadnog Balkana prednjači u korištenju zelenih izvora energije, dok u tom smislu najlošije rezultate bilježi Kosovo. Prema istom izvještaju, Albanija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina su u proizvodnji struje iz zelenih izvora energije premašile prosjek Evropske unije (37,5 posto).
Jedan od najvećih ekoloških problema u Bosni i Hercegovini tiče se zagađenja zraka pretežno u toku zimskih mjeseci, kada je koncentracija otrovnih čestica veoma visoka i opasna po zdravlje. Iz godine u godinu problemi se ponavljaju, a nadležni su do sada veoma malo učinili na njihovu rješavanju. Također, neadekvatno odlaganje i recikliranje otpada, naročito plastičnog, predstavlja značajan izazov za budućnost. Neadekvatno odložen otpad nerijetko završi i u bosanskohercegovačkim rijekama, što samim time utiče nepovoljno na ekosistem i biodiverzitet.
Jasminka Bjelavac je projektna koordinatorica Fondacije Heinrich Böll, Ured u Sarajevu. U saradnji s ostalim članovima tima, kao i partnerskim nevladinim organizacijama, uključena je u brojne teme koje se tiču zelenih politika, a one obuhvataju širok spektar aktivnosti poput: podizanja svjesnosti javnosti i uticanja na donosioce odluka o kvalitetu zraka, povezivanju kvaliteta zraka sa ljudskim pravima, pravu na vodu, zaštiti okoliša, energetskoj demokratiji, građanskoj energiji, rodnim perspektivama i zaštiti manjina.
Najvažnija stvar koja se trenutno događa na Zapadnom Balkanu je pitanje Zelene agende, međutim zbog dnevnopolitičkih informacija, ova tema je u drugom planu, započinje razgovor naša sagovornica Bjelavac. Prema njenom mišljenu radi se o fantastičnoj prilici koju je Evropska unija pružila zemljama Zapadnog Balkana koje još uvijek nisu punopravne članice. “Iako se često u javnosti spominje samo energetika i dekarbonizacija, Zelena agenda podrazumijeva različite oblasti kao što su: popravljanje kvalitete okoliša, kvalitete zraka, tretiranje problema otpada i otpadnih voda”, dodaje Bjelavac.
Kada je u pitanju osviještenost građana vezano uz ovu temu, Bjelavac smatra da ne manjka građanske svijesti, ali da nedostaje mogućnosti za implementaciju građanskih zahtjeva u svakodnevnom životu. Napominje da je upravo ekonomska situacija ta koja diktira tempo, te tjera građane da zanemare prioritete. „Fokus treba biti stavljen na donosioce odluka koji bi trebali razviti sistem koji odgovara građanima kako bi nam svima bilo bolje“, navodi Bjelavac.
Govoreći o kočnicama u implementaciji Zelene agende, sagovornica Bjelavac ističe da se procesi odvijaju prevashodno na retoričkom nivou u kojoj dominiraju izjave da postoji dovoljno vremena za realiziranje obaveza, te da donosioci odluka u Bosni i Hercegovini nisu svjesni koliko je to ozbiljno pitanje. Naglašava da se u Bosni i Hercegovini često mnoge stvari stavljaju pod tepih, te da je politički način razmišljanja kako preživjeti četiri godine na vlasti do sljedećih izbora. „Odbijam vjerovati da se na zelenim temama ne dobivaju izbori i glasovi, vjerujem da su to na lokalnim izborima krucijalne stvari o kojima zavisi kvalitet života i sami ljudski život, jer mi u našim bosanskohercegovačkim gradovima često imamo nivoe zagađenja zraka koji su opasni po zdravlje i život“, ističe Bjelavac.
Također, rekla je da Bosni i Hercegovini nedostaje sinhronizacije, kako horizontalne, tako i vertikalne, zbog nepostojanja državnog ministarstva za okoliš i energetiku, te da se to pokušava kompenzirati na entitetskim nivoima, što smanjuje kvalitet strategija i društvene vizije o tome gdje želimo biti u periodima do 2035. i 2050. godine.
Komentirajući jedan od uslova za ispunjavanje Zelene agende, postepeno ukidanje uglja i fosilnih goriva, te uticaj na sami industrijski sektor, naša sagovornica ističe da se radi o veoma kompleksnom pitanju o kojem su zemlje Zapadnog Balkana, a pogotovo Bosna i Hercegovina, počele raspravljati tek odnedavno, dok je u zemljama Zapadne Evrope Zelena tranzicija (njem. Energie Wende) počela prije desetak ili petnaest godina. U situaciji kada su zemlje Zapadnog Balkana pritisnute da implementiraju neke od obaveza iz programa Zelene agende, što bi se posebno moglo odnositi na prekogranične takse za CO2, nailaze na probleme zbog nespremnosti.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, elektroenergetski sistem je veoma loš, jer se u te pogone godinama ništa nije ulagalo, dok se s druge strane maksimalno isisavao novac iz tih preduzeća, navodi Bjelavac, te dodaje da podaci Balkan Green Energy News pokazuju da je , kada je riječ o Zelenoj tranziciji, Sjeverna Makedonija lider na Zapadnom Balkanu, jer je ta zemlja za tu platformu izdvojila preko milijardu eura iz Evropskih fondova.
Pojasnila je da su rudnici u Bosni i Hercegovini u veoma lošem stanju više od petnaest godina, te da sada na vidjelo izlaze svi problemi koji su bili ignorirani i nisu se na vrijeme rješavali. „Ne možete sada tek tako lako kopati sa površine u rudnicima, jer sada se moraju raditi ozbiljniji zahvati da biste došli do veće količine uglja što samim time poskupljuje cjelokupan proces. Mi se u Bosni i Hercegovini tek sada počinjemo baviti pitanjem energetske tranzicije, kada su neke stvari puno skuplje nego što su bile prije doba korona virusa. Kada uporedite cijene danas i prije tri godine, danas su potpuno drugačije“, kaže Bjelavac.
Naša sugovornica napominje da energetska tranzicija treba da bude pravedna, te da niko ne smije biti izostavljen iz tog procesa. Naglašava da takva pitanja ne bi trebala biti predstavljena kao teret za društvo, te da Fondacija Heinrich Böll u saradnji sa svojim partnerima ima nešto drugačiji i pozitivniji pristup kada je u pitanju ova vrsta tematike. “To je mogućnost od koje svi trebamo nešto dobiti. Kao fondacija stavljamo fokus ne samo na problem, već i na prilike, te zato pričamo o nečemu što se zove građanska demokratija, odnosno građanska energija. Energetika je bila oduvijek jedan od zanimljvijih kolača oko kojeg su se političari borili i mislim da je na red došlo da i građani napokon dobiju svoj dio kolača u vidu mogućnosti za proizvodnju vlastite električne energije i za potrošnju na licu mjesta, kako bi i oni sami napravili nešto za sebe same i zajednicu”, pojašnjava Bjelavac.
Osvrnula se i na konstataciju koja je zastupljena u javnom diskursu da se pojam tranzicije povezuje sa nepravednošću i sredstvom za bogaćenje političkih elita, te je dodala da se slaže da sam pojam tranzicije ima neku vrstu negativne konotacije. “Od završetka rata smo stalno u tranziciji koja je ponekada bila na socijalistički, a ponekada na kapitalistički način. Od svih naših tranzicija uvijek su bili pobjednici i gubitnici, uvijek je bila šaka onih koji su prosperirali, kao i veliki broj gubitnika. Ova tranzicija može biti prilika za Bosnu i Hercegovinu, te je trebamo tako gledati, a ne kao obavezu”, smatra Bjelavac.
Napomenula je da u Zelenoj agendi postoji investicioni plan, te je komparirala kako su se druge zemlje postavile kada je u pitanju taj segment u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. “Ostale zemlje Zapadnog Balkana su kandidirale ideje i projekte koji se tiču Zelene agende. U prvom investicionom planu koji je objavljen netom nakon potpisivanja Sofijske deklaracije, BiH je kandidirala autoput na koridoru 5c, za koji smo kao zemlja dobili do sada ne znam koliko miliona ili milijardi donacija i uveli akcize (trošarine) na gorivo kako bismo imali za to određena sredstva, te ponovo kandidiramo ideju koja nas ostavlja u prošlosti i oslanja se na fosilna goriva, jer nemamo ideja i projekata. Sjeverna Makedonija je u investicionom planu rekla da će oni biti pilot – područje za testiranje različitih načina finansiranja obnovljivih izvora energije.”
Vjeruje da je Zeleni dogovor dobra inicijativa, jer sa sobom povlači velike svote novca koje su potrebne za implementaciju agende, ali nije optimistična, jer ne vidi da postoji jasna vizija kod donosilaca odluka pogotovo u BiH. ”Kod nas još uvijek postoji tendencija da će naše elektroprivrede da dekarboniziraju Bosnu i Hercegovinu. To nigdje nije bilo na svijetu, pa neće vjerovatno ni kod nas. Elektroprivreda BiH nema novac koji će moći investirati za dekarbonizaciju, a nisam sigurna ni da može dobiti neke kredite”, stava je Bjelavac, te dodaje kako akademska zajednica mora preuzeti veći stepen odgovornosti i na stručan način doprinijeti rješavanju ovakvih problema u društvu, kako je to slučaj s ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Veliki je stepen nepovjerenja između akademske zajednice i civilnog sektora u BiH, te je mali dio ljudi iz akademske sfere koji su dio civilnog društva.
Dotakla se i ostalih aspekata i stubova Zelene agende, kazavši da ju je potrebno gledati kroz cjelokupan pristup. Smatra da klimatska neutralnost podrazumijeva područja koja će upijati CO2 kao što su šume i poljoprivredne površine. Što se tiče biodiverziteta, naglašava da je bitan s aspekta zaštite vode za piće. “Ono što je problem u kontekstu BiH je da mi imamo samo nekoliko postotaka zaštićenih područja. Da biste zaštitili neko područje morate imati prostorni plan, a entitet Federacija BiH koristi još uvijek prostorni plan Socijalističke Republike BiH iz 1981. Među uzrocima su i brojni suprostavljeni interesi.
Međunarodna organizacija Association of the United States Navy (AUSN) koja je zaslužna za zaštitu biodiverziteta igra bitnu ulogu u tom segmentu. U kontekstu BiH to nije nikakva garancija, jer smo imali inicijative da se izgrađuju mini hidroelektrane u zaštićenim područjima. Jedan od primjera je zaštićeni pejzaž na sarajevskoj planini Trebević. Inicijativa kantonalnih vlasti u Sarajevu je bila dobra s ciljem zaštite što više područja s aspekta zaštite kvaliteta zraka, i na kraju se to pokušava srušiti kako bi se dozvolila gradnja, jer je glavni resurs u ovoj zemlji prostor. Poljoprivreda i šume prelaze u građevinsko zemljište, potencijal čini se nisu ljudi, već samo građevinsko zemljište. To mi baš nije jasno i mogu samo da nagađam da iza toga stoji pranje novca i visoki kriminal”, upozorava Bjelavac.
Na kraju intervjua komentirala je i poveznicu između prehrambene industrije i zagađenje zraka, vode i tla, te je istakla da su se nekada u okviru Fondacije bavili ozbiljnije temom organske poljoprivrede kao bitnog segmenta za očuvanje klime, ali zbog nedostatka zainteresiranosti i podrške drugih organizacija odustali su od toga. “Prije 5-6 godina tema organske poljoprivrede je u BiH bila veoma značajna, sada je veoma malo podataka o njoj i svi su odustali od te priče”, navodi Bjelavac, te dodaje da je odnos prema zemljištu veoma loš, jer imamo primjer plana gradnje autoputa južno od Mostara, kroz najkvalitetnije zemljište, što uveliko diktiraju političke odluke i interesi.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
